Београдске новине

ga su đoba još vrlo mnogo izdavana, kao god i njegova književna posmrčad, njegova prepiska i drugo. O njegovom životu i radu kao i o njego/om značaju kao književnika mnogo jc pisano kako 11 a engleskom, tako i na tlrugim jezicima":'— 18. jula 1870. godine proglašena je na vatikanskoim koncila u Riniu dogma o papinoj ndpogrješivosti. Kao što je poznato u toku ras-' pravljanja o toj dogmi odilučno joj je bio protivan slavni hrvatski biskup Josip Juraj S t r o s s m a y e r, koji je tim povodom držao vrlo lijepe govore, kojima je obratio opštu pažnju na se. No poređ svega tog dlogma je usvojcna 30. jula 1870. god. i to su glasali ^za'* 451, ,,protiv“ 88 biskupa. No i poslijc toga giasania Strossmayeir i još 55 biskupa precladoše notu, kojom obrazlažu svoje držanje u tome pitanju. 22. jula vratio se biskup sa koncila u Zagreb. _ Austro-ugarska industrija eksploziva u ratnom gazdaluku. Kad su se sporazumne sile odlu£ile na blokadtt središnjili vlasti, da bi ih time savladaie, onda su najviše računali ha to, da će ovdje poslijc razmjerno kratkog vremena nestati tehničkilt sredstava za vodjenje rata, naročito materij?*!a za proizvadjanje municije i eiksplozive. Ovdje se misli zapravo samo na onc materije, koje u Srednjoj Evropi djelomice nikako, a djelomice samo u malim količinama nalazi ili se inogu proizvesti. Ako se, uzme tt obzir, da je već u početku rata trebalo dnevno slati pune vozove sirovina tt materijaia z:: promet u barutne iabrike tt Monarliiji, onda je jasno, da bi veoma brzo moTala nastupiti pctpuna nestašicti u ovom materijalu. Mcdjutim jei središnjim vlastima uspjelo, da vcć poslije kratkog vremena stave u službu proizvodnjc tnunicijc i eksploziva inatcrije za naknadu i nova telinička isknstva. DjeJovamje ekspiozivnog inaterijala, koji ie najviše tt upotrebi, osniva se na eksplozivnim svojstvima izvjesnih vrsta dnšikovib jedinjenja (azot, nitrogenium). Ono dodttše, irna eksplozivnih vrsta sasvim dntkčijiii, ah' kao srcdstvo za tjeratijc mctkova i kao punjenjc za ekspilozivne metkove dolazc u obzir skoro isključivo ekspiozfvna duŠikova jedinjenja, Za proizvoettiju oviit matarija potreban je t. zv. vezani dušik, koji se u miru đobijao iz chilske salitre. Kad Je buknuo rat, došla je i poniorska blokada, koja je srcdišnjc vlasti ođsjckla od ovog izvora. PoLrcba eksplozivnib materija skočila je isto tako, kao potreba vezanog dušika. Da b ! sc ova potreba zađovoljila, mogfe su sc rrije svega upotrebiti spremljene zalihe salitre. Samo je odmali biio jasno, da te zaliite nijesu dovoljne, da za dužc vremena osigurajti za vn>jsku onoliko numicijc, koliko je trebalo. Povećanu potrebu mogao jc samo privremeno pokriti vezani dušik, koga irna tt komenom uglju, i koji sei dobija kao sporedlni produkt tt obliku amouijaka pri proizvadjanju rasvjetnog gasa. 1 ovim jc dospio za riješavanje jcdan probicm: kako da se oslobodimo od u prirodi nastaliii zaliiia vezanog dušika. pa da slobodni azot — koji se ti vazduhu nalazi tt neograničenint količinama — pretvorimo u vctzan. Ovaj — po svoj prilici najsilniji i robiem. koji je nametnuo svjetski rat, riješiia je industrija povoljno, i to je jedno od njenih najvećib djeia. Da se slobodni dušik iz vazđuha u telmičkom tnjerilu pretvori ti vezau, pokušalo sc u toku posljcldnja dva decenija raznim putem izvesti. Medjutim, dok se chilska salitra inogla doUiti tt neograničenoj količini, i uz cijemt. kcjlma je mogla kdnkurisati samo „iabrika cušika iz vazdulta", dotle se ta industiiia mogla samo lagano razvijati. Kad je izbio rat, bile su u Mostarltiji samo dvije takvc fabrike, čija produkcija nije nikakvtt til-ogu igrala prema ogronutoj potrcbi u vojsci. Prema ovome moralo se uslijed ratnih potndba u veoma kratkom vremenu stvoriti sasvim uova iudustrija. Uspjelo je odista, da se ovaj zadatak riješi tako brzo i u toiikom obimu, da snabdjevamjc vojske nije ništa pnakidiino. Ova industrija stoji datias na takvoj visini, da može zadovoljiti sve zahtjeve, koje na nju stavlja sve veća potreba municije. Cak može dati jedan dio svoje produkcije poijoprivredi, kao

CjffirTaE)

BE051UDSKB NQVlN6

odlično sredstvo za djubrenje. na raspolaganije. Kao što smo već spomenuli, ima višc načina za pfetv'arahje'’vazdiišnog dušika u hemijski veizan azot. PravIjene su čak i probe’ tt velikdm mjerilu. Ovi hemijski pTOcesi diijde se na dvije grupe: ili neposrednim oksidovanjem (sagorletvanjem) vazdušnog dušika, čime se pretvara u salitrenu kiselinu, ipo'.rebnu za iiidustriju eksploziva, ili bilo posrednim bilo neposrcidnim petvaranjem u anKmijak, odakle se takodje oksidovanjem može dobiti sa-litrena kiselina. Ovi se pcstupci razlikuju izmedju sebe kako prirođnim materijama, koje trebaju, tako i količmom energije, potrebne za pa-oizvodnju, te po tome i svojom zavisnošču od cijcne snage (Kraitpreis). U Monarhiji se — već prema mjesnim pogodbama — radi raznim načinom na više mjesta. Time je osigurano, da ova industrija, stvorena prijc svega za rat, bude tnogla opstati i u miru, a prije svega za poIjoprivredu, gdje će dobit uslijed povećaate upotrebe vještaekog djubreta biti znatuo veća. Za dobi.ianjei cksplozivnog materijaia, u kome ima dušika, potrebna je osim salitrene kiseline i sumporna kiselina u velikim količinama. Fabrike baruta trebaju u ratu više sutnporne klseline, nego što je bila sva produkcija u miru svih austrijskili iabrika zajcdno. Osim toga je u mirti proizvadjana mahotn slaba sumiKtrna kiselina, dok se u industriji cksploziva treba u glavnom jako koncentrisatia stimix>rna kiseiHna. Prije rata je takva kisciina proizvadjana skoro jediuo iz sttmpora i španjolskog šljunka (silicija), dakle u sirovinama, koje se dobijaju u veotna neznatnom mjerilu u zemlji. Uz upotrcbu svojib sirovina postalei su srcđišnjc vlasti sasvim nezavisne u proizvodnji sumpora. Otkad je pronadjen bezdimni barut, od to doba je za vodjettje rata najvažnije eksplozivno dušikovo jedinjenje patntik za pucanje. Kao što se već iz imena vidi, dobija se ova materija iz pamttka, i još prijc nckoliko godina bila je to glavna sirovina za proizvadjanje baruta. Za vrijmc rata ttspjdč je, da sc pamuk potpuno zamijcni domaćim sirovinama, kojc je lako nabaviti. 'l’akodje su sjajui uspjesi, kojima sc došlo do proizvodnie giicerina, koji jc ncophodno potrebam za produkciju ckspioziva. Posiiic je naravno uspjelo, da se još više, da se tako izrazitno, odtcreti industrija masti upotrcbom drugiit sirovina za dtobijanjc gliccrina. Što je tako sjajno pošlo za rttkom, da se potrcibe vojske zadovolje, kako to nnaprijed ne bi niko ni u snu sanjao, najveća zasluga pripada visokotn stanju uidustrije središnjilt vlasti kao i odiičnitn sposobnostirrta njibovib teiiničara i hcmičara. Neprijatelji su to prizr.aii, i u ponovnom medjusabnom savjetovanju uzeli sebi za cilj, da nasljeduju ono tcmeljno naučno obrazovanje, kojim sc odlikuju njemački i austro-ugairski tebničari i hernieari. Zlatna pravila za inladež.* „Mladost je ludost", kažc narodna izreka. Zato se u mladosti svekoiike greške, a nancčito u pogledu zdravlja, tnnogo čcšće prave, ncgo u zrelom dobu. Mladalačka bujnost i živahnost, raspaljiva mašba, rdjavo vaspitanje, nevaljaio društvo mnogo utiče, tc mladež nc nrože da obuzda svoje raznovrsue strasti, već od jcdnog zk' i grelia prelazi u dmgo, teže zlo. To se niže jcdiio za drugim iz dr.na u dan u sve jačem i težern obiiku. dokle i dušom i telom nc propadne. A ko sc drži i izidjc iz tc mladalačkc iudosti. on je tako slomljen, da je ne samo na štetu društva, već niu je i samom scbi život mrzak. A zašto to? Samo zato, što mladcž boćc da prc vremena, dokte ne sazri i nc sazna sve opasnosti, izloži svojc telo i d'ušu najludjitn strastima, ne obziruči se i ne misleći, šta će s njima biti posle jcdnog časa, poslc nckoliko dana iii godina. Da se'zadovoiji za jedan časak, pa ma posle propao! „Jcdan časak varljivc rađosti, donosi ceo vek žalosti'*. Da to ne bitde, poslušaj ove savete: Bttdi u svemu umeren, ue prctcraj ni u čemu. U svakom poslu prvo dobro razmisli, pa onda radi. Ne junači se zdravijem svojirn. To je vretne, kad ti se telo resrvija, pa najmanja grcška, ako od nje nc podlegneš, ostavlja opasne poslcdice.

*) Ostavijcno narjcčje piščevo.

Varaš se, ako misliš, dai ti preko:merah’ rad, ’žfma, kiša,' velikai žega, neudesna postelja, nedovoljnai hrana i dr. he može rrrladom škbdiii. Svaka ta greška ostavlja na svako-m delu tela jake jtragove i promene, koje te jednog dG'na," kad snaga više ne može da odoli i u'propaste. ! Ne treba da ima te t sile, koja te rnože nagnati, da u radtt svoje zdnavljc izgubiš. ‘ I Svakodnevno radi, ali umereno, lagano i pažljivo. pa ti nad neće nikad škoditi. U protivnom, zalud je 'jeđnog đana preterati, a posle bolovati. Ne pij nilvalcvo alkoltolno piće. U njemu je izvor svakog zla. Iiz toga se i svi poroci radjaju. Ne puši duvan i ne kartaj se. J Nema ništa gore, ružnije za osudtt i žialjenjc, negb videti kako inladež pije, banči i pijanči, karta se cele noći, pa i daite provede u raskalašnom životu. Piće ti oduzima volju, sprcčavia da pametno rasudjiiješ i radiš. Ono tc navodi na bludničenjc, na strašan porok, koji ti i srž iz kostiju ispijai Ne krasi mlađost uzdignuta i uobražena giava sn raznovrsnim strastima, u koje nta svakoin koraktt sve jače ioue. Pogrešno je, što mladež misli, da samo treba da uživa, da se provodi, da je za njtt dikai da radi ono, što je i za zrelost najopasniji ix»rok. Daljc da sc u tomc odlikuje i da svakog dntgog, koji tako ne radi, kori i prczire, kako taj rtije umco da proživi mladost. Proživeo, proterao mladost! pa ne žali, što će poslc na razorenome telu i rastrojenom umu, da se odmara dosadia'ti sebi, štetau društvu i ttbica potomstva. Strabovite proinene ostavija ’ita tclu svaka kap pića i dim duvan« 1 . To je opasnije, nego crv što koren drvetu nagriza. A kako li je tek tnladom telu. nežnim plučuma! i nejakotn srcit, kad se bez prekida po nckoliko easova sedi u zagušljivim, smradtiim j otrovnim sobicama, rušcći svaki dclić tela pićem, duvauom, kavom i kockanjem? ’ ] Straliovito teško! Od toga telo strađa u najboljem dobtt. Kloni se svakog ženskinja pre ticgo što se nc ožcniš. jcr nigdc nisi sigurau, dir. se nc zaraziš. Cuvaj sc lt mladosti i ne žudi za onim, što je zabranjcno. Zabranjeno nijc sladje, već nuiogo goree od pclena. -i a Itnaj svoju voljtt, piametno rasudjuj, obuzđaj svt jc strasti, bczbrižno i lagano snosi svaki teret u životu. Jcr samo ie onaj pobedilac, koji svojc tzdravlje sačuvia u toj borbi. A ko podlegne, taj je slabotinja, taj nije timeo da se čuva. Sa-mo ko st n mlndosti čuva, taj starost dočekuje. Starost je ogledalo mladosti. N. P a b i r c i ŠTA JE HUMOR? interesantno če biti da saopštimo de mišljenja o suštitii humora. Tako jedan citgleski pcsnik misli o tome ovako: „h’tmtor sc nei da definis'ati, to je r.cšto, što sc ne može raščlaniti, aii što je kadro da nas nagoni na smeh“. A jedan, opet engleski, huniorista kaže: ,,Ja misiim, da sc Ittimor nc može objasniti.“ scDakle otprilike isto što i onaj pesnik pred njim. Kratko na to pititmjc odgovora treći: „Huinor je smejanje n lice nauci.” Jeelan memački humorista ovako rezonuje: „Humor uvek teži velikom i đalekom, i prelazi čcsto u grubu i brutalnu jačinu, kao što jc bio slučaj sa ettgleskim bumoristima XVIII. stoleča. I zbog toga, što latinizam vrio mnogo poštujc oblik, nije mogao Iiumor da se razvije kod romanskih naroda do svoga savršenstva. Otuda dolazi da sc u ztlmlji Voltair-a, Renana i Anatola Franca bumr/r pretvara u ironiju”. Drttgi jcdan dulioviti Nemac veli: „Humor bez satire jc mršav, satira bez humora je karikatura. Ja ne mogtt ništa dobro da kažem o budtićnosti humorističke knjižcvnosti u Njemačkoj. Najveći nemački humorist bio je ćtivcni 'Vilheim Buš, koji jc u isto vreme bo i vdiki filozoi.” Interesantno je i francusko ’mišljenje o istom predmetu. Tako, jedan učeni Francttz kaže: „Pitanje je vdiko, da li je liumor baš citgleskog porekla, ali je samo reč otuda. Naši susedi su jedinstveni bu-

ll. Joiri918t . . Zi

■moristi, ali i u nasoj Iiteraturi imanto mnoge humo’riste, čiji nam d'uhoviti humor pribavlja retkog uživanja.” ' Drugi jetdam ovako se izvukao iz teškog položaja: ,,U jedno vrenie ja sam misiio da znam šta je humor. Držao sam da je to dar ili veština smešne stvari kazati sa nepokolebljivom hladinokrvnošću. Ali odkako sam pročitao engleske knjige o humoru, ja više ne znam šta je b'nmor. Kadgod so hoće da sc j' dna stvar no zna, treba je samo siudirati. Oproštito inome neznanjii“-, 1 Da završimo pvu ank'olu mišljonj m jeđnog najomiljenijog irancuskbg bumo. risto (Bernara). y • On je ispričao priču o jednom svom prijatelju, koji je još iz đetinjstva bio vrlo otvoren i koji je, već ktao zreo čovek, držao da treba iskreno i slobodno misliti. I on je, veli, bio komičan. ,,Ja sam rnisiio — priča taj prijatelj — da stvari trebs kazivati onako kako ih vidimo, a ne kako nam to konvencije naredjuju. Ali sam uvideo da satn bio snicŠtn, i tada sam shvatio da sam pronašao tajnu liumora. Da se bude komičan. treba biti prost — cto prtaive istine.“ M.A HrinDAN ODMAZDE (Nastavak.) Još prije no što smo stigli na strašno mjesto, gdje su oni imali da svršc sa sobom, 'bio sant konačno us» vojio tu odluku, pošto sam zrclo o svemu tomc razmislio. Počclt da slažcnt drva i da ložim vatru. Njih su mc dvojica gledali začudjenim pogledom, ali se nijestt usudjivali da progovore inakar i jednu rijcč, dok najzad nisam ja sam progovorio. Pošto je buktiuo plamen, ja stadoh prema njinra. „Slušajte, ]judi,“ rekoh im čvrstitn glasom, „dajem vam rok, za koji ste mc inoiili, pod uslovom da mi položitc zakletvu, kakvu ću vam propisati. Monate svečano da priznate, da sie zaslužili smrt i zavjetovati sc, da će te sarni nad sobottt izvršiti smrtnit kaznu, čitn bi došao odredjcni dan, kada vas ja budem pozvao, da sc sjctite ove zaikletve. Ako to učinite, onda vatn dajem roka 12 godina manje četiri mjeseci — toliko je bilo mome sinčiću, kada jc is’pustio svoju nevintt dušu!“ i Njili dvojica stadoše zvjerati u eue, kao da im je odjednom usrijecl tamne noći sinulo sunce, klatiii su se kao da su pijatti, jedva stt ntogli da shvate moje riječi. i „Dvatnaest godina!" vLknu ovaj čovjek, što ga ovdje vidite pred sobont, ,,to je dovoljno; za to se vrijeme čovjek možc sit nauživati života, kad je ovako ptitt zlata!" Wliite se bio ispravio: „Ama je li Dceringu, jesam li dobro čuo? Hoćeš d\ unaest godina da čckaš na izvršenjc smrttie presude. koja je danas izrečena nadanmotu. s timc dai mi odrcdjcnoga dana sami svršitno sa sobom?“ | „Tako je, poklanjam vam po jednu godinu života za svaku godinu, koliko je živio moj sin. Pristajete li?‘‘ „Pristajeino, pristajemo!" odgovoriše obojica jednoglasno. ,,E, pa onda čujte zakletvu!" Ja sam im govorio riječ po riječ, a oni su moje riječi ponavijali zaklinjući se uzdignutom rukom, pogledom upravijcnim u nebesa. VVhite je prvi dao zakletvu: ,,Ja, Saimttel White,“ rekao je, „zaklinjcm se, da ćtt 13. jula 1863. godine, to iest tačno dvanaest godina manje čctiri mjeseei računajući i današnji dan, naći Roberta Deeringa na mjestu. kojc će on odrediti i da ću tamo svojcručno nad satnim sobom izvršiti smrtnu presudu, koja je danas po zasluzi izrcčcna nadamnom." Pošto je i onaj drugi dao istu ovalcvtt zakletvu, ja sam im tražio da mi dadtt revolvere i ispalio sam ih tt vis. Sa sviju jc strana odjelcivao pucanj. Zatim ostavih oba rcvolvera ustima cjevi u vatru, pa kad se ova usijaše, vratih obojici revolverc i rekolt: ,,Da biste tni dokazali, da Imatc dovoljno lirabrosti, da ispunite svoju zakletvu, a vi ovom usijanom cijevi užežite kao znak buduće odmazde svaki po jedan krst na lijevi dlan. Oni užasnuti stuknušc. Ali ja nisam litio ni da čujem ni za k.akvc molbe i razloge. Poslije kratkog oklijevanja oni primišc moj zahtjev i kao neki pečat za svoju tzaklctvu obilježiše za navijek svoju lijevu ruku. Moji su drttgovi bili čuli pucnjavu, pa su bili iznad svake mjere začudjeni,

^SfrpaTa,

kada spaziše nas svu trojicu. gdje „ živi vraćamo. No kada im ja stadofi razlagati, da mi u ovim časovima Jjtite nevoJje ne možemo ostati bez ove dvojice snažnih i zdravih ljudi, oni pr)l stadoše, da ih opet prime u svoju dru-< žinu. . Bolest je poštedila ovu . 'đvojičii zlikovaca, dok su pošteni i ispravhit drugovi jedan za drugim umrli ođ nje, tako da su na kraju krajeva ostali. sarno nas trojica. Baš se ni trenutak nisatn piašio, da će i njih dvojica ufnrijeti od zaraze. Vjerovao sam u vječhul pravdu, koja nije mogla dopustiti, đa se ne izvrši kazna, na koju sam ili bio osudio za izvršeno nedjelo. A isto tai ko još i danas vjerujem u tu vječnii pravdti. Dugo je trajalo dok je došao dan odmazde, mnogo duže nego štd sam se ja nadao. i -, " (Nastaviće se.) Odgovori uredništva. Gdja M. D. V. u L. Vašu styai* nismo primili, prema tornc Vam ne možemo dati ni nikakva odgovora. \ Posijednje brzojnvne vilestl; ZAPREPAŠĆENI TALIJANf. Chiasso, 17. jula.*-, Vijesti o novoj njemačtoj ofctizivt tl I’ rancuskoj talij;oiska ja štainpa prjnila. sa zabrinutiOŠću, koja se jasno opaža. I 1 ovaj puta iznenađjuj« širina nanadu kog fronla. Općenito sc đržalo, da će N'jatrrci udariti u Flandriji. IZMJENA RATMII ZAROBLJENfKA I INTERNIRANIH LICA. & •“ Kb. Berlin, 17. jula. >. Sporazumi o ratnim zarobljeniefnia i mterniranima, potpisani 15. o. m } od njemačkih i. engleisk ih delegata, oslamjaju se u glavnome na sporazume, tu skoro postignute izme'« djtt njemačkilt i francuskili delegata. Ti su sporaizunii podnijetj obostranim vladama na potvrdu. INTERVENCIJA SPORAZUMNIIl/ SILA U RUSIJI. I Auierikanci će iskrcati u VladhoJ stobu svoje trupe? Berlin, 17. jula. K „Lok alanze i g c r“ doznaje $ Petrograda, da se tt Vladivostoku očct kuje jedna amcrikanska divizija. Amerikanci lioće odašiijanjcm trupa moralao da pojačaju protivrevoluciju i da novo’osnovanoj sibirskoj rcpublici izraze simpatije i gotovost Sjed’injenih Država za iromoć. ^ I.ETAČI SPORAZUMNIH SILA BA« CALI BOMBE NA HOLANDIJSKI TERITORIJ. Ilaag, 17. jula. . Ovdašnji livtovi juv'jaju iz Linilv ivaj da su lclači sporazumnih s'Fl le.j -li p; •« Jvo holandskc tcritorij« i ovdj • bacili b: nik bo na željozničke pruge. AMERIKANSKI ZAKON O KAZNU ONIH, KOJI NE RADE, Haag, 17. jula.y, Iz N e \v-Y o r k a javJjaju, da je li državi Ne\v-York usvojcci zakonski prijedlog, po kojoj nerad podle« ži kazni. Svi liudi od 18 do 45 godina imaju da sc prijavc za rajd, da bS izb.iegli kazrnt zatvora ili jtrinudnog rada. I u drugirn državama sjeverne Amei'ike nsvojctni su takvi zakoni. . RASPISANA NAGRADA ZA IJ JET PREKO OKEANA. Zuricli, 17. jitla. t Na vijest, da južnoamcrikanski letači hoćc da prelcte projto Atlantskog okeana, raspisao je list ,,Daily, Mail“ nagradu od 10.000 ftma-ta za onoga, komc taj let ispadne za rukotn; DEMANTI VIJESTI O MILJUKOV-i LJEVOM PUTU U BERLIN. Beriin, 17. jula^, ,,N o r d d c u t s c h e A 11 g c nt e i lte Zcitung" demantuje vijcst, da je Miljukov na putu za Berlin, jer se oni ovdje ne očekuje. ^ EKSPOZITURA PESTAHSKE-UGARSKE,' KOMERCIALNE BANKE u Beogrcđu — Knez Mjlmjloua br. 50. ipetžjaliio odjelenje za šiljanje novaca ratnim zarobljenicl« ma i gnterniranima. Osnovna glavnica I pričuv^ 232,000.000 kruna. . v

1100 RASPOI C. i hr. voini Hino od 17. do 19. Jula 1918.

*ED za: C.ihr.groft]onskihino ođ 17. đo 19. Jufa 1918.

0 bavđfskoj visoravni. Prirodni snimakr Pnsćga Sticfana Uullea Drama u 4 čina. ^ Biibi (raitkira pclia. Komićno. Ulaznice važe kao prO

Matrozi na krmi, Ova plleia. Šaijivo. Prava liabav pstjeiliiiie. Drama u 2 čina. Dubrovnlk. Prirodni snimak. OSVETA. Dramau2čina. SospoJja Nanke potazt. Vescla igra. pusnice (Passierschein).

Angelina K. Cukića, Nikola K. Cukić i Jelena R. Danića, javljaju ovim, da će svojoj t Anki davati godišnji pomen u petak 19. ov. Vaznesenskoj crkvi u 11.

mjeseca sati prije Beograđ, jula 1918

podne.

38316

Naš mili i nikad neprežaljeni otac i brat f StSjCn MiHJROUlĆ bivši (rgovac iz Valjeva preminuo je 26. januara o. god. poslijc dužega bolovanja, daleko od svoje porodice u tuzi i žalosti za svojom izgubljcnom suprugom Leposavom, ne mogući bo!a preboljeti, osfavivši nas, da za njim vječito tugujemo. Valjevo, jula 1918. Duboko ožalošćeni: ■ sinovi: Milutin i Ratko; kči Jela; brača: Živan, Milinko i Stanimir i ostala familija. 38268

Javljam rodjacima i prijateljima, da ću mojoj dragoj i miloj majci t Mariji RSstii davati godišnji ponien u subotu 20-og j ovog mjeseca u 9^2 sati u crkvi sv7 Nikole na Novom Groblju. Mo!im" srodnike i prijatelje, da prisustvuju ovom r J tužnom pomenu. Beograd, jula 1918. 38321 Vojvode Milenka ulica 3. Ožaloščeni: kči Leposava Robović; snaja Lepcsava Ristić; unuk Tadija Robović; unuka Ružica Ristič,