Битеф

24

garaža. Pod inspirisanim vođstvom Richarda Schechnera ... to je dobilo izvanredno veličanje života sa tako žarkom energijom da je to skoro neverovatno...

VIDETI GA! KUPITI! VOLETI GA! SADA!

Kada verujemo u ono što pišu o ñama, kada grupa bade póstala čuvena onda će ona prestad da živi.

ISTORIJA

DIONIS u 69-oj je prvi rezultat našeg iskustva (laboratorijskog). Baziran je na Euripidovom tekstu »Bahantkinje«. Pokušavamo da uvučemo publiku u igru, pokazujući im šta se događa dok su oni prisutni i šta se događa baš u tom trenutku. To se vise neće ponavijati. Publika posmatrač je žrtva i saradnik tempu odigravanja događaja tu dok je ona prisutna. Posmatrači su primorani da budu posmatrani.

DIJONIS 69 se odvija u jednoj garaži. Zidovi su bel i i visoki. Tu su dva monumentalna tebanska zida. Drvo isflekano krvlju. Nema sedišta. Publika lovi mesta

kuću ispod ill iznad Tebe. Garaža Teba, publika gradani.

DIJONIS 69 je grupno ostvarenje. Transakcija izmedu Euripida i Performance Groupe. William Finley je Dionis. William Finley, bog, pise ili improvizuje sve ono što kaže. On je autor sebe samog. Panteo, kralj, je u klopci izmedu Euripidovog teksta i Billa Sheparda, glumca u klopci fiksne Panteove uloge (ličnosti). Realna konfrontacija glumaca i ličnosti. Svake predstave sve je drugačije.

Fragmenat: »Podignut kao ruka, amblem jednog zbogom. Na određenoj tacki dva sveta i dve epohe potpuno nesuglasne, sirovi materijal nasih svakodnevnih misli dobija oreol nadzemaljskog otkrića.« (the Ghost’s Leavetaking, Sylvie Plath).

NE Tu nema tajni. Pozorište je u krugu pakla. Pozorišta su bila velika, na otvorenom prostoru, ili u zatvorenim paviljonima gde je narod mogao da ¡de da bi podelio zajednicka iskustva. Ozdravljenje. Očišćenje.

Današnji autor ekspert je Pavlov. Zvonite novim zvončičem na pozornici, a publika će lučiti pljuvačku. Publika je već sita istih stvari.

Pitanje: da li treba »omastiti« giljotinu?

Odgovor: NE. Ne bi mogli da čuju sečivo. Anestezirani. Ljudi zaboravljaju da su ljudi. Moderni običaji. Zagljupljuju se u pozorištima kao u podzemnoj žeieznici. Izbeci humanost i gledati manifeste.

BROJ DVA: KIKLOP SE NAHRANJUJE IMENA

»Ja«. To je prvo »ja«.

Ja nisam Performance Group, Ja sam jedan od dvanaestorice. O tome govorim u ime sebe samog. Svako govori za sebe. Govorimo našim radom.

TVRDNJA

Grupa želi da sruši staro pozorište. Revolucija ili reforma, želimo da zapalimo f¡tilj

U suštini šta želimo? tišinu iskreno, šta želimo? tiš i n u To je polazna tačka. Polazlmo u TIŠ I N U

Naši sastanci se održavaju u tišini, Radimo ćuteći jer tišina plaši. Imamo stroga pravila koja ne dozvoIjavaju besmislene price, smeh, viku itd.

To je bitno pretnja kojom trebamo da se pozabavimo. Mi smo miada grupa (prosečna starost 23 godine). Brzo ćemo naučiti da ponovo govorimo. Imponuje disciplina. Ograničava sredstva komunikacije. Potrebno je naci kao alternativu nove sisteme dijaloga.

Monasi i nemi su tihi tišina je sveta i boina.

DA

Kao definicija, neliterarna društva nemaju pisanih tekstova. Nemaju sličnom pozorište onom koje smo prisiljeni da posmatramo kao takvo. Ono u čemu oni učestvuju je funkcionalni aspekt njihovog društva. Nije apstraktan niti kulturno nejasan. Oslobađa i ojačava učesnike.

Dakle, u neliterarnim kulturama prožimano je međusobno ono što je póstalo specijalnost: pies, ritualne kompeticije (sport), slavljenje predaka, ritualno poštovanje, praznici, seksualni spojevi.

Akb postoji »drama« (radnja) to je nešto vise od samog rada u kojem bi improvizovani fragmenti trebalo da se odigraju.

Ako postoji priöa, uglavnom dolazi iz pamcenja ili iz liönog iskustva, Ispričana i prikazana. Zatim napuštena. Menja se sa ličnošću onog koji priča .. . menja se dok jedan priča drugom. Prirodno dolazi do izvrtanja. živi test: baza koristi odredenom tipu iskustva (pozorišnog) ali ne linearno, cesto nelogična i lična. To je ingralni deo društva, neizdvojena ili pojedinačna, događaj za sve. Ima autentičnu vrednost.

Na žalost, to je skoro sve ono što zapadno pozorište to nije.

Performance Group se vraća tradicijj. Tradicija koju napustimo opbrazovani Zapad.