Битеф

nost... Ona je potpuno pripravna da čeka samo na to da izgubi nevinost i oslobodi se svoje teške, besmislene uloge i pocne da vodi slobodan i normalan život, kao što to eine starije žene oko nje. Iznenada mi je nešto postalo potpuno jasno: Andros je toga potpuno svestan da mu je sveta obaveza da se oženi tom devojkom čija se jedina vrednost krije u njenoj čednosti. On treba da se strpi dok ne stekne dovoljno novca da može njome da se oženi uz svečani blagoslov crkve. I zbog toga mora da traži tako često 'pokvarene' žene iz mračnih, prljavih ulica. A to je i razlog što on u svom uzburkanom, ranjenom srcu mrzi te žene, iako uprkos tome mora da bude sa njima. Jer te prostitutke su časna garancija za to da je njegova nevesta bila devica i da je to ostala do venčanja. (Richard Wright)

(...) Konzervativno-klerikalne misli o odricanju, čija je žrtva bila i Donja Rosita, imaju svoj današnji pandan u frankističkoj diskriminaciji žene kojom se pokoravanje sudbini još slavi kao herojstvo. Evo jednog odlomka iz političkog katehizisa za mlade španske devojke. Imaju li i žene mogućnost da se istaknu herojem? Da, ako se njihov heroizam vise krije u tome da uredno rade ono što ođ njih zahtevaju svakodnevica, nego da umru kao heroji. Zašto? Zato što žene nemaju mnogo prilika da stave svoj život na kocku. Da li je to Jedini razlog? Ne, Jer već u svojoj biti one su sklonije stalnom odricanju nego herojskim delima. Iz čega se onda sastoji pravi heroizam žena? U tome da se odreknu radosti ovoga života pošto su svesne da ih čekaju dužnosti koje su iznad toga. Šta podrazumevamo pod Vadostlma ovoga života?’ Sve ono što je u životu lepo, počevši od samog života. A jesmo li u stanju sve to da ispunimo? Jesmo, jer su još pre nas bića od krvi i mesa, onakva kao što smo mi, to ispunila.

gospodin x

Kultivisanom, lepo održavanom domaćinstvu ujaka pojava gospodina X Je krajnja suprotnost. Gospodin X Je produkt novih oblika moći koji su se formirali posle konačne propasti Španske Imperije u špansko-američkom ratu 1898. On sebe smatra predstavnikom veka tehnike. Njegovo interesovanje za novu stručnu granu, narodnu privredu jo§ ga društveno ne uvršćuje među stare porodice Granade, ali mu uz stalnu industrijalizaciju otvara put društvenog uspona. Svoj društveni ugled on pokušava da uveća vezom sa Rositom. U njegovoj konverzaeiji prožetoj akademskim odlomcima i obojenoj modernlm stremljenjima zapaženo mesto zauzimaju automobilske trke. On se divi tehnici radi tehnike, ali odatle je potreban samo mali korak do; tehnike radi profita.

Gospodin X se samo nakratko pojavljuje u drugom činu, ali senka njegove stalne prisutnosti nadvija se nad sve što se posle toga dešava u drami. On pravi profite u onom svetu u kome ne može da opstane ujakova porodica. Kapitalistički unitarizam se širi i potiskuje stolećima fino uobličavanu kulturu. Ako je gospodin X, koga mi upoznajemo još anoniman, jedna brojka, jedan matematički simbol, on već u trećem činu ima ime i uticaj, ali nema više pristupa u Rositinu kuću. Ipak 'deca bogatih roditelja’ koja svojim maltretiranjem učiteiju Martinu njegov poziv pretvaraju u mučenje, potomci su gospodina X, a stari nameštaj kupuju gospodin Y ili Z. Ujak, koga pozitivizam gospodina X duboko odbija, otpušta ovoga ne proučivši ozbiljno ponuđene mogućnosti za sebe ili Rositu. Od takve budućnosti milije mu je kultivisano umiranje među njegovim ružama. Put prema humanizaciji tehnike i veze između tradicionalnih kulturnih dobara i moderne industrijalizacije za ujaka su, pod kapitalističkim uslovima, u kojima gospodin X u svakom slučaju pobeđuje, i subjektivno i objektivno nedostupni. Kad vidim šta se u svetu događa pitam se po katkad zašto ja pišem. Ali čovek mora da radi, radi! Raditi i pomoći onima koji to zaslužuju. Raditi čak i kad čovek uz to misli na beskorisnost svih svojih stremljenja. Raditi kao oblik protesta. Jer svakog dana kad čovek otvori oči ostaje mu u ovom svetu punog nepravdi i jada da krikne: ja protestujem! Ja protestujem. (Lorka)

lorkina smrt

U leto 1936., još u prvim danima gradanskog rata, Granadu, koja je neposredno pre toga velikom većinom glasala za socijaliste i komuniste, porobile su Frankove trupe. Odred generala odmah je odmarširao dalje u pravcu strateški važnog Haena. U gradu je ostao Jedan udarni vod fašističke milicije. Ti ljudi Imali su dva hitna važna zadatka. Prvo, trebalo je koliko god je brže mogućno da ’oslobode' crveni grad. Oni su to izvršavali tako što su, kako su američki novinari koji su tome prisustvovali tada pisali, svaki dan oko 30 do 40 ljudi, pre svega onih iz Albaisina, terali na glavni trg, tamo ih okivali l odvodili na groblje ili iza fabrike šećera. To su činili sve dotle dok u Granadi nije bilo oko 15.000 stanovnika manje nego 18. jula. Njihov drugi glavni zadatak bio je da po svaku cenu uhvate određenog čoveka koji je frankiste razdražio i Još draži do krvi. Bila Je reč o pesniku i šuraku socijalističkog predsednika opštine Montezina. Nedeljama su za njim uzaludno tragali. Ceo je Albaisin, pošto je policija verovala da se on krije u jednoj od njegovih kuća, pretresan od poda do tavana. A dok su ga tražili Radio-Madrid je svakog dana emitovao njegove najnovije pesme. Romansa o španskoj civilnoj gardi glasila je: Crnl konj, crno oružje Na kapama sjajne mrlje od mastila i od voska. Njihove lobanje su olovne

zbog toga ni za čim ne plaču. Njihove su duše od laka ... Milicija je Federika Garsiju Lorku tražila u Albaisinu, dok se on krio u kući broj jedan u Kaie de las Kukaras u stanu vlasnika perionice Rozalesa. Tamo su ga pronašli u noći uoči 28. jula 1936. Odatle su ga odveli. Neki pričaju automobilem u Viznar. Drugi tvrde da su ga videli u koloni koju su odveli iza fabrike šećera. Bilo u Viznar, ili iza fabrike šećera, u svakom slučaju, najveći pesnik moderne Španije na jednom od tih dvaju mesta, zajedno s nekoliko radnika, frankisti su smaknuli bez suđenja i ne oklevajući ni Sekunda. I bilo da je to bilo u Viznaru ili pored fabrike šećera, pošto je on definitivno ućutkan, sakupili su i njegove knjige i spalili ih zajedno sa onim ostalima na velikom autodafeu, na otvorenom trgu. (Jean Villain)

(...) Nekoliko podataka iz Španske istorije iz vremena Donje Rosite: 1869: Spanija dobija novo uređenje. Monarhija se još drži ali nekoliko građanskih sloboda tprvi put sloboda veroispovesti i civilni brak) je zagarantovano. 1873: Proglašenje prve španske Republike. 1874: Reakcionarni vojni puč dovođi ponovo na presto španskog kralja. 1879: S procvatom kapitaiističke industrie dolazi do modernog radničkog pokreta: osnivanja socijalističke radničke partije Španije. 1885: El-Pardo-Pakt ’građanski mir' između liberala i konzervativaca osigurava opstanak monarhije. Sitni posednici, politički izolovani, još imaju udela u relativnoj sigurnosti zemlje. 1890: Uvođenje opštih biračkih prava. 1895: Godina rođenja španskog radničkog vođe Dolores ibaruri, zvane La Paslonaria, 1896 —1897: Antišpanski ustanak na Filipinima. 1895; Antišpanski ustanak na Kubi 1898: Špansko-američki rat. Prvl imperijalistički rat u novom delu sveta. Amerikanci su iskoristili nacionalni pokret za oslobođenje na Kubi i Filipinima da anektiraju te zemlje. Španija gubi svoje kolonije i vodeću koloniJalnu moć. 1898: Rođen Federiko Garsija Lorka. 1898—1914: Prelazak na imperijalizam pretvara se u izuzetno nepovoljne unutrašnje I spoljnopolitičke uslove. (Socijalno ekonomska zaostalost, zavisnost od britanskog i francuskog kapitala Kriza monarhije). Stare političke partije vladajuće klase se raspadaju, pseudoparlamentarizam otkazuje, a značaj oficirske hunte u politici postaje sve veći. 1903: Automobilske trke Pariz— Madrid koje su zbog mnogih pogibija prekinute u Bordou. 1909: Mobilizacija za rat protiv Maroka dovodi do generalnog štrajka koji se pretvara u revolucionarni ustanak. Pobuna je ugušena. ’Krvava nedelja’ u Barseloni, streljanje vođe anarhista Ferera. 1911 —1912: Generalni štrajk u Austuriji, Valensiji, Kataloniji, 1914—1918: Spanija ostaje u prvom svetskom

59