Битеф

koje se zvanimo zvalo » Théâtre national populaire« i koję je za mîlione gledalaca übrzo postało T.N.P. Kada je 1963. godine upravu nad pozoristem preuzeo Georges Wilson, dvanaest godina je bilo proteklo od prvih predstava » Sida « î »Majke hrabrost«. Situacija, и provinciji kao i и pariskoj oblasti, veoma se izmenila. Mnogobrojne pozorisne trupe pridružile su se prvobitnim Dramskim centrima i tražile su kako da nazovu to popularno pozorište koje su Vilar i njegova ekipa jamo proslavili. »Le Théâtre de la Cité«, na primer, osnovano 1957, uspeo je da и lionskoj oblasti uČvrsti jedno stalno stvaralacko pozorište koje je steklo nacionalni i internacionalni ugled. Krajem marta 1972, dok se zavrSavala obnova po zarista и Villeurbanneu, Jacques Duhamel, ministar kulturę, najavio je reforma »Théâtre national populaire « čiju je dir ek cija poverio Patriceu Chéreauu, Roberta Gilbertu i Rogeru Planchona. Cilj je bio da se od novog T.N.P. stvori pozorište koje ce »biti stvarno nacionalno, odnosno koje neée viSe biti samo pańsko negó ce svoje aktiv no sti obavljati po celoj zemlji, sa zadatkom da osívaruje veliki brój predstava visokog umetničkog kvaliteta«. Između 1972. i 1976. godine T.N.P. je prikazao jedanaest predstava Patricea Chéreaua i Rogera Planchona, и vise zemalja (Argentina, Brazil, Belgija, SR NemaČka, Šv aj car ska, Jugoslavia) i и dvadesetak francuskih gradova, ne zapostavljajući svoju aktivnost и Villeurbanneu i lionskoj oblasti: » Le Massacre à Paris« prema Christopheru Marlow eu, и režiji Patricea Chéreaua, 1972; »La Langue du chat«, tekst i režija Rogera Planchona, 1972; » Toller « od Tankreda Dor sta, u reziji Patricea Chéreaua, 1973 ; »Par-dessus bord « od Michela Vinavera, u režiji Rogera Planchona, 1973; » Le Tartuffe« od Molieren, u reziji Rogera Planchona, 1973; »La Dispute « od Mari vau xa, и režiji Patricea Chéreaua, 1973; » Le Cochon noir«, tekst i režija Rogera Planchona, 1973; »A.A. Théâtres d’Arthur Adarnov«, rezija Rogera Planchona, 1975 ; » Lear « od Edwarda Bonda, u režiji Patricea Chéreaua, 1975 ; » Folies bourgeoises «, и reziji Rogera Planchona, 1975; »Gilles de Rais«, tekst i rezija Rogera Planchona, 1976.

«chéreau Roden 1944. и Le'zigné (Maine et-Loire). Njegov otac, Jean-Baptiste Chéreau, poznat je slikar. Školuje se u liceju Louis-le-Grand u Parizu. Sa pozorišnom grupom liceja postavlja » L’ Intervention« ( »Posredovanje«) od Viciara Hugoa. Od 1964. do 1966, и vreme kada preuzima direkciju pozorišta и Sartrouvilleu (u okolini Pariza), postavlja na scenu; » Fuenteovehuna « od Lope de Vege, »L’Heritier de Village« od Marivauxa i »L’Affaire de

la rue Lour eine« ( Afera u ulici Lour cine ) prema Labicheu, U junu 1967. osvaja prvu nagradu na takmiéenju Mladih trupa predstavom »Les Soldats« (Vojnici) od Lenza. Tokom 1968. i 1969. on nasíavlja déla: » Le Prix de la Revolte au Marché noir « (Cena pobune na ernoj berzi) od Dimiíriadisa, »Don Žuana « od Molijera i »Ricarda II« od Šekspira. Zatim пар ušta upravu pozorišta и Sartrouvilleu. Izmedu 1969. i 1972. ostvaruje vise predstava и Italiji: operu »Italijanka и Alžiru « od Rosinija, na Festivalu dva sveta и Spoletu, kao i cetiri dramska izvodenja za Piccolo Teatro и Milanu: »Splendeur et Mort de Joaquim Marieta « ( S jaj i smrt Joakima Mure) od N crude, » Toller , Scenes d’une Revolution Allemende« (Toler, scene iz jedne nemačke revolueije) od Tankreda Dorsta, »La Fausse Suivante« od Marivauxa i » Lulu « od Vedekinda. Godine 1971. Roger Planchón g a uzima za elana umetničkog rukovodstva Pozorista u Villeurbanneu. U martu 1972. postavljen je, zajedno sa Robertom Gilbertom i Rogerom Planchonom za direktora Théâtre National Populaire. Od 1972. do 1976. T.N.P. je prikazao četiri predsíave Patricea Chéreaua: »Le Massacre de Paris « (Pański pokolj) prema Marloweu; » Toller « od Dorsta; »La Dispute « (Rasprava) od Marivauxa i » Lear « od Edwarda Bonda. U sezoni 1974 /75. postavio je и Pariskoj Open » Hofmanove price « od Ofenbaha. (»Les Contrs d’Hoffmann« od Offenbacha). Njegov prvi film, »La Chair de l’Orchidée « (Koza orhideje), 1975, prema romana Jamesa Hadleya Chasca, prikazivan je и Francuskoj, Nemaékoj i Italiji. Povodom stogodisnjice Festivála u Bajrotu (Bayreuth) pozvan je da и julu i avgustu 1976. posíavi Vagnerovu »Tetralogiju«, kojom ce dirigovati Pierre Boulez (Pjer Bulez). Топот 1977. godine režiraće и T.N.P. komad Jean-Paula Wenzela » Loin d’Hagondange« (Daleko od Hagondangea),

le cauchemar Ca commence comme dans »la Dame de Shanghaï «, d’Orson Welles, avec Rita Hayworth, ’W ça continue comme dans »la Ж Forteresse vide«, de Bruno IIÎIÉà I Bettelheim. Un homme en «ЖЖгЬ. smoking, prince un peu rosta 'Г (Roland Bertin), maltraite, йь -¿Ш sur une estrade garnie de miroirs concaves, une femme superbe, en robe de soirée d’il y a trente ans, à l’accent étranger (l’actrice brésilienne Norma Bengell), entourée de suivantes équivoques, un peu Ш maquerelles. Ces personnages Д louches, qui discutent de l’état *s¡f Æn de nature et s’étonnent qu’un 'f*' ЛЛ noble puisse être l’égal d’un homme du commun, passent