Битеф

a.n. belov, a.v. didenko, v.v. radčenko, v.n. zavjalov ( vatro g as ci) a. širvindt, záslužní umetnìk rsfsr (predsednik reportera) n.n. arhipova, záslužná umetnìca rsfsr; j.g. gradava (spikerì) r.d. tkačuk, narodni umetnik uzb. ssr (profesor) j. avšarov (predsednik instituta za vaskrsavanje Ijudi) r. aleksandrov, a.j. guzenko, n.j. karatajeva, j.i. kozlovski, k. protasov, záslužní umetnik rsfsr (lekari) s. mišulin, záslužní umetnik rsfsr (mus kár ac) t. vasiljeva (devojka sa meseca ) Li. gazijeva, b.m. kumaritov (dvopolni cetvoronožac) b. runge, záslužní umetnìk rsfsr (direktor zoološkog vrtá) Li. gaziejva, l.s. šarapova, n.g. korninenko, a.n. belov, t.g. murina, a.m. bojevodìn, z.g. matrosova, a.v. didenko, n.i. seleznova, v.n. zavjalov, Li. seljanska, g.n. bogdanov, n.f. feklenko, v.i. ruhmanov, (prodavci, kolporteri, službenici zoološkog vrtá) představa se přikazuje sa jednom pauzom posle scene sa vatrogascima.

te at ar satire Teatar satire je navršio pedeset p godina svog postojanja. Iz te ‘ perspektivě moga se jasnìje sagledati sve zákonitosti razvoja satiričkog pozorišta, njegovi stvaralački tokovi, osobenosti ì problemi. Nedávno mi je jedan novinař postavío pitanje: »U сети je tajna populárnosti Teatra satire danas?« I stvarno, żarto ljudi stoje u redovima zbog ulaznica, zašto na trgu Majakovskog opsedaju sve putnike kóji izlaze iz metroa, trale či » kartu vise«? Šta je to što и Teatru satire privlači omladinu, pošto srno konstatovali da se naš gledalac znatno » podmladio «? Razumljivo je da se na ova pitanja ne mole odgovoriti sa par řeči, jer Ijubav prema pozorištu závisí od raznih faktora, Medutim, песета pogrešiti ako kalemo da poreklo te ljubavi třeba traliíi и dalekoj prostosti Teatra satire, kóji svoj današnji uspeh duguje naporima jedne čitave plejade izvanrednih majstora. Setimo se ovom prilikom i prvog glavnog relisera Teatra satire, D. G. Gutmana, kao i pisaca V. E. Ardova, A. G. Aleksejeva, A. M. Argo, L. V. Nikulina, V. J. Tipota, N. R. Erdmana, V. Z. Masa. Sve su to bili daroviti Ijudi, kóji su sa puno zalaganja radili na ozdravljenju društvene atmosfere, Života i meduljudskih odnosa. Prilikom javnih istupanja, kao i и štampanim »mani f estima«, oni su se borili za pozorište satire, koje je itekako imalo protiv čega da se bori i šta da ismejava. Sa puno paleta prionuli su na posao : okupili darovite glumce, stvořili repertoár i i zlepił i и Moskvi plakate sa najavama aktuelnih revija »Moskva s tačke gledišta«, » O křeči, Miška«, » Palnja snímá se«, »A da niste siledlija, gradanine?« Več onda su Moskovljani zavoleli ovo miado i nestašno pozorište, koje je osvojilo posebno mesto и pozorišnorn životu Moskvě 20-ih godina. Darovite i sjajne glumice D. L. Kara-Dmiírijeva, E. J. Miljutina, F. N. Kurihina, P. N. Polja, J. M. Rudina, R. G. Korfa, I. I. Ženina, R. M. Holodova, V. J. Henkina iV. A. Lepko ■ —■ gledaoci su proglasili » kraljevima smeha«. Vesto i majstorski znali su kako se na podloží oskudnog štiva izgraduje upadljiv lik, ulaluči maksimum dovitljivosti и svako svoje ostvarenje. Od starih majstora satire nasledili srno poštovanje za svaku ulogu, pa makar se radilo o jednom jedinom prelalenju preko požárnice. Mnogi naši današnji gledaoci, naši stari prijatelji, sečaju se verovatno reliserskih radova E. B. Krasnjanskog, N. V. Petrova, A. D. Dikog, A. P. Petrovskog, A. A. Gončarova, В. I. Ravenskih i S. J. Jutkeviča. Svaki od ovili majstora ponaosob dao je svoj vredan doprinos istoriji Teatra satire. Miado pozorište satire nalazilo se na trgu kóji sada nosi ime Majakovskog. Na tom istom trgu, и prostoriji g de je sada