Битеф

»komunisticko daleko« i vřela želja da svojom umetnošču » i zvuče и današnji dan budučnost« leže и o snovi ideološko-estetskog programa Teatra satire. Úpravo ìz tifi razloga, komedije Majakovskog su preko dvadeset godina na repertoáru ovog pozorišta. Njegove představě su uvek rado gledane, ne zastarevaju i nisu prevučene »glazurom hrestomatije«. Představa »Hladan tus«, režirana 1953. godine, imała je dug i slavan scenski život. Od premijere, koja je svojevremeno značila dogadaj и pozorišnom svetu Moskvě, pa sve do 1967, představa nije ništa gubiła od svoje satirične ostrine. Na osnovu uputstava Vladimíra Majakovskog, da se njegova komedija dopunjuje današnjim, » ovotrenutnim « sadržajem, godine 1967. stvořena je nova scenska redakcija »Hladnog tuša«. Představa » Stenice « bila je prikazana na festivalu Teatra nacija и Parizu, 1963. godine. Interpretator Prisipkina, Vladimir Lepko, do bio je nagradu za najbolju mušku ulogu. Kasnije je ta uloga bila dodeljena mladom Andrejů Mironovu. Představu » Stenice «, и njenoj najnovijoj scenskoj redakciji na požárnici Teatra satire, prikazaćemo i na festivalu и Jugoslavìjì. Novi interpretatori uloga su: Prisìpkin débitant našeg pozorišta Nikolaj Panjkov, Oleg Bajan Andrej Mironov, madam Renesans Z. Zelìnska. Sta je navelo pozorište da pribegne novoj scenskoj redakciji »Stenice«? Představě Vladimíra Majakovskog ne třeba identifikovati sa muzejskim eksponatima kóji se Čuvaju и svom prvobitnom oblíku. Majakovski kaze da třeba biti hrabar i odreči se od nadenog, tražiti i usavršavati novi pozorišni jezik kóji če odgovarati savremenom nivou društvenog razvitka. Savremenost i klasika Od prvih godina svog postanka, pa sve do naših dana, Teatar satire radi na sívaranju savremenog repertoara na baza satire i komedije. Od představa revijalnog karaktera pozorište prelazi na satirické komedije. U rad se uključuju daroviti autori, kóji rade na žánru komedije, a medu njima su i Vasilij Skvarkin, Valentin Katajev, Vladimir Kiršon, Nikolaj Pogodin, Andrej Makaenok, Sergej Mihalkov, Grigorij Gorin i Ar kadi j Ar капо v. Mnoge komedije, stvorene na bazi saradnje izmedu pozorišta i dramaturga, polažu ispit před gledaocima, a kasnije se uključuju и repertoáre drugih pozorišta naše zemlje. Pored rada na sívaranju savremenog repertoara, pozorište se neminovno vrača i na klasicna děla. Režiserima i glumcima je jasno da odsustvo tradicije onemogučuje vladanje finesama. Utoliko pre što se и bustini ruskih klasičara nalaze besmrtni primeri satiričnog žanra. Spomenučemo još i to da je Teatar satire, tokom prvih deset godina svog postojanja, kořistilo dela Saltikova-Ščedrina, kao i komedije Čeho va, Gor kog, Šekspira, Molijera, Goldonija, Šoa, Bomaršea, Brehta, Gogolja i Gribojedova. Kao što je poznato, rusko pozorište dalo je svetu ne samo sjajne primeve satirieke dramaiurgije več je kroz usta svojìh

najboljih predstavnika i otvorem proglašavalo zadatak satire »da se ismevanjem popravljaju cudi«. Podsetimo se ovom prilikom i karakterističnih reci Fjodora Dostojevskog da su satira i tragedija dve sestře rodene. Najnovija sovjetska satira, čiji najbolji obrazac predstavlja dràmaturgija Vladimíra Majakovskog, únela je и klasično shvatanje satire jedan novi i suštinski dodatak. U svojìm satirama Majakovskì otvorem proklamuje njen vrhunskì zadatak i jasno ocrtava njen pozitivní ideal. Majakovskì je govorio da pored odlućmg neprihvatanjasvega što ometá društveni razvìtak, on oduševljem přikazuje kako radnická klasa ìzgraduje novi Život. Ova poívrda poricanjem i jeste program pozorišta satire, a takvo shvatanje satire služi nam kao osnova za proširivanje žánrovskih mogučnosti pozorišta, koje nosi odgovoran naživ Teatar satire. Osećanje ogromne odgovornosti obuzima svakog režiséra i glumca kada pristupa radu na remek delima klasike, a pogoíovu kada se radi o dělu » Nevolja zbog paměti« Aleksandra Gribojedova, Prošlo je preko 150 godina od dana stvaranja ove komedije и stihovima, ali ona je i dalje prisutna na svim pozornicama naše zemlje, Nagomilano je veliko iskustvo, tradicija, a r azume se i kalupi uobičajene percepcije kako umetnika tako i gledalaca. U tome i jeste osobina klasičnih dela da svaka gener acija nade svoju, blisku nama današnjicu. U stvari, »Nevolje zbog paměti« i nije komedija и običnom smislu te reci nego patetična drama o žalosnoj sudbini jednog pametnog i naprednog coveka u carskoj Rusiji, и Rusiji gde su vladali Famusovi i Skalozubovi. Bez obzírá na žalosnu sudbinu Čackog, Gribojedov nije izgubio věru и stvaralačku snagu razuma. I zato, nije bez razloga što je kao pravi izvor » paměti « и toj komediji označen národ, niti je slučajno što se úpravo tom živom narodnom razumu obraca Gacki и svojoj kritici Famusovog sveta. Majstorstvo socijalne satire, realisticko prikazivanje života i običaja, tipizirani likovi, neprevazideni jezik i vřeli osečaji eto, и čemu je draž komedije Gribojedova, i to je ono što se trudimo da približimo gledaocima, koristeči sav raspoloživi arsenal savremenih sredstava scenske izražajmsti.

sadrzaj stenice ' »Stenica« to je fant as fieno 1 uspěla komedija u kojoj Vladimir Majakovski zlobno ismejava pros tast vo, malogradanštinu i ograničenost. I čin Prisipkin, koji je otmenosti radi preinačio svoje ime и Pjer Skripkin, bivši radnìk, a sadašnji mladoïenja, i Oleg Bajan »samonikao« iz bivših za novae mladině тајке кирији