Битеф

situacije, oličenje ulizice. y>Misíerija-buf«, kao vrlo složeno deio sa nedovoljno izgradenim ulogama, bila je problem za sebe. Međutlm, premijera »Misterije-buf« postala je praznìk za pozorište. U tom spektaklu, reiiser Pluíek je potvrđivao Majakovskog kao savremenog i pametnog saíiriČara i dokazivao da je autor komada »Misterija-buf« predviđao poetiku savremenog pozorišta, kada je stvarao najoriginalniji tip ironiČne komedije. Kao najznacajniji spektakl onog doba smatra se »Damoklav mač« Nazima Hikmeta, и režiji V. Plučeka, sa kompozicijama R. Ščedrina i dekorom O. Celková. Bila je to sasvim posebna představa и repertoáru Teatra satire posebna po svojoj tematici, kao i sintezi režijskih rešenja. Njen brzi ritam dobijao je povremeno tragične tonove, da bí posle toga prelazio Čas и tragikomediju, a čas и reálnost. Ne mogu ni sebi, a ni mojim kolegama-kritiČarima oprostiti, ho smo svojevremeno podcenjivali vodvilj i često grdili njegove darovite tvorce, dok ih je и stvari trebalo podržavati. Na představí »Gurij Ljvovič Siničkin « nemoguče je bilo dosadivati se. Koliko samo vredi onaj lik Polotjora kojí je ostvario A. Papanovl Taj mrzovoljan čovek glauca patose и Savezu književnika, posmatra kako oni živé, kako pišu, a vidi život jasnije nego oni sami. Bilo je vřeme, kada su и Teatru satire bili inscenìranì komadì В. Šoa: » Pigmalion « (1937), »Jazbine Londona « (1950), »Kuča gde se lome srea « (1962). Sve su to paradoksalne komedije na bazi aforizama, protkané izohrenom psihologijom Uková, koji su umnogome pomogli trupi da izgradi praví náčin glume. Vredno je spomenuti představu »Kuće gde se lome srca« и režiji V. Plučeka, и kojoj su snažné likove stvořili A. Papanov i G. Menglet. Kao zanimljiv eksperiment spomenučemo představu »Ludi dan ili Figar ova ženidba« od Bomaršea, и režiji Plučeka (1969). Usvom radu Pluček je tražio novi oblík za ovu veliku komediju sa prefinjenom muzikám Mocaría. Na sceni je bila oživljena Francuska iz doba Bomaršea, koji ismejava grofa Almaviva i aplaudirá Figarovoj hrabrosti i paměti. Bilo je nečeg ironičnog и dekoracijama V. Leventala : istančane Hnije rezbarije, modelirani enterijer, plavetnilo uz pozlatu, andelčiči... Godine 1972. M. Zaharov je inscenirao deio B. Brehta »Majka Hrabrost i njena deca«. Ovaj rad produbljuje realizmu Teatra satire. Po rečima A. Dimšica, spektakl Zaharova predstavlja »još jedno režijsko dostignuče, ostvareno sa maksimalnim približavanjem pozorišnim principima B. Brehta«. Tom představám je suvereno vladala T. Peltcer, interpreíatorka uloge Majke Hrabrosti. Ovu tešku i tragičnu ulogu glumica je odigrala sa puno tuge i ironije, sa socijalnom zaoštrenošču i psihološkom dubinám. Na repertoáru Teatra satire postoje komadi и kojima se satira isprepliče sa pozitivním trenucima i likovima, sa motivima drame i publicistike. (V. Frolov)

f Naie pozoriite nalazi se и S~k "1 J f \ /~Я samom centru Moskvě, na JJ i/ УÍS i / l trgu Vladimíra -*■ Majakovskog. jfSĘkL Svako veče, před ulazom je V mnogo ljudi kóji pokuSavaju da fífSSSÑÉ \ dodu do »karte vise«. A tako je ' \ preko pedesei godina, jer je ' ■'л. „i, Teatar satire nedávno proslavio jH Jívo/ jubilej. Ovo "*ЩЁЯ slavlje nije bilo praznik samo j • za Moskovljane. fX /1 C § /1 "I J /1 ~W% 1// Jubilarna představa v/ v 3 C- t/ rvC К IJ ЩгЖ/ prikazana je više puta na televiziji, a milioni sovjetskih gledalaca postali su и пеки ruku i uČesnici vesele, duhovite i slikovite price o Teatru satire, njegovim stvaralačkim smernicama i traganjima. Bila je to parada sjajnih komiČara и službi borbene umetnosti sovjetske satire. Malo istori]e Moskovski Teatar satire osnován je 1924. godine, a njegova prvá představa, veselá revija » Moskva sa tačke gledista«, prikazana je 1. oktobra и nekadainjem malom pozorištu »Čoravi Dzimi«. Taj spektakl je smesta osvojio simpatije gledalaca. Stvořila ga je grupa mladih entuzijasta-satiričara iz časopisu »Crvena paprika« i » Krokodil «, и saradnji sa režiserima i glumcima, dohoviíim i aktivním Ijudima, koji su se orijentisali na novog gledaoca smatrajuéi da pozo riin a umetnost, a pogotovu pozor ih e satire, treba da sluji vaspitanju novog čoveka i barbi sa nedostacima, koji ometaju razvitak novog sovjetskog drustva. Verovali su da smeh moie da bude oitro i nemilosrdná o mije i zato su kao osnovu za svoj pozorisni oblík prihvatili humor, zajedljivost, ismejavanje i satiru. Ovaj žánr revije, lak i slobodan, pokazao se kao vrlo podesan za prikazivanje svakodnevnih dogadaja kroz skečeve, kuplete, jednočinke, pesmice i igre, koji su na sceni izgledali kao improvizacije. Tokom prvih deset godina, Teatar satire je ismejavao pojave malogradanstva, birokratiju, hvalisanje, uobrajenost i druge Ijudske mane. Sa Majakovskim Inscenacija komedija pesnika revolucije Vladimíra Majakovskog bila je značajan i odlučujuči dogadaj za Teatar satire. Teatar satire je dobilo bitku, sruHvii legendu o nepodesnosti dramskih děla Vladimíra Majakovskog za scensko prikazivanje, kada je svojim predsíavama, »Hladan tuš«, »Stenica« i Misíerija-Buf«, dokazao ideoloiku aktuelnost i neprolaznu umetničku vrednost satiriekih komada pesnika revolucije. Ove představě odredile su stil i pravae daljìh trag unja danai nj eg Teatra satire. Esteíički principi Majakovskog, njegova revolucionarna netrpeljivost za sve mračné pojave и životu, težnja »da kritika frontalna Üba đubre «, njegova strasna usmerenost и