Битеф

I čak se Berjoskina zgraža, sto se prije pedeset godim umalo ni] e übila zbog te ni Stari] e. 9. Na otvorenje zooloskog vrta skuplja se grad. Poslije javnih peripetija lova i barbe otkrivaju se kavezi dvaju eksponatu »stjenikusa normalisa i Prisipkina, kóji zamalo Sto nije přikvačen као homo sapiens«, ì dapače као njegov višji rod, trudbenički, no koji je nakon proucavanja mimikrijskih oznaka proglasen ne čovjekom, već »stanovnikusom vulgarisom«. Direktor zooloskog vrta prikazujuči eksponat sakupljenim ocima grada nareduje mu da přikáže svoje vještine čovjekonalične maniré i riječi. Prisipkin odjednom zaustavlja pogled na gledalisnoj dvořani i и divljoj nedoumici i radosti, uzbuden otkričem, zove и kavez odmrznute, ne zna se kad, gledaoce, koji као dvije kaplje vodě naliče na Prisipkina. Prisipkina, halucinacijom, konačno zaťvaraju и kavez i posljednje njegove riječi služiíelji raspršavaju v entílate rima, » Muzika, mars«. To je osnovna radnja. Drama je (ona je i pregled) napisana. Prví njen susret sa sluSaocima, s anima, koji če je ostvariti, susret je za nju prijatan. Oni, za koje je drama napisana, řekli su svoje »dobro«. To ni и kom sluČaju ne značí, da od nje očekujem lovorike. Drame nisu umjetnička remek-djela. Drama to je oružje naše barbe. Potřebná je da to oružje cesto ostre i čisté veliki kolektivi. Mi černo provesti dramu prije njenog postavljanja kroz veliki broj komsomolskih sastanaka i ako zatreba, unositi, černo promjene u tekstu i sìtuacìji. No, čak i tako naostřena i ocišćena komedija samo je jedan od sastavnih elemenaía. Snagu utjecaja komedije na gledaoca mogu udeseterosíručiti (ai unistiti) glumei, kojí je prikazuju, scenski radnici, muzikanti, itd.