Битеф

bez nade da ćes pronaći nešto cime češ ispunitì ovu prazninu пеки od oníh starih priča koje ée spregiti prazninu da te prekrije svojim mrtvačkim pokrovom Tišina 10. Čujno disanje. Posle 3 oči se otvaraju. c nikada više isti као što si za ime boga samom sebi govorio ( oči se zatvaraju) da li si se ikada usudio da kážeš samom sebi ja koje bi bilo prekretnicom и tvom životu a bila je to veliká reč dok se nisu jednom zauvek osušile i ti i tvoje prekretnice koje su nosile и sebi sklupčanog erra u blatu В šapčuči nekada zajedno na kamenu na suncu ili nekada zajedno na stazi za vuču ili nekada zajedno na pesku nekada i uvek zajedno negde na suncu i stazi za vuČu gledajuči nizvodno na zalazeče šunce ili na nešto što je nošeno vodom Učilo na trsku ili crknutog pacava i nošeno vodom odlazilo dalje nestajuči před vašim očima A tada kada si se poslednji put vratio kako bi se uverio da ruševine и kojima si se detetom krio još stoje tamo gde su i bile poslednji put i smesta dole sa broda pa uz padinu ka glavnoj ulici da bi uhvatio jedanaesticu sa jedinom mišlju и glavi da nema ni traga od starih prizora i starih imena glare sagnute prema padini a onda podignute stajati tamo i čekati da istina svane c kada si počeo dolaziti do saznanja da ne znáš ko si zapravo bio i и čijoj si lobanji bio zarobljen niti si znao zbog čije zle volje si tako bedan bio nekada okružen potretima mrtvih pocrnelih od prljavštine i starosti sa datumima na okvirima čak i da zalutaš u stoleća ne bi verovao da si to mogao biti ti sve dok te nisu konacno izbacili na kišu В nikada ne gledajuči и lice ili na druge delove tela nikada okrenut njoj niti ona tebi več uvek uporedo kao na nekoj osovini i samo nešto neodvedeno nikakvog dodira ili nečeg sličnog tome uvek odstojanje makar i ono najmanje A ništa se na taj náčin nije postìzalo i ostajala je konačno samo trká ka železničkoj stanici и pognutom stavu da bi se pobeglo od svega toga ka krajnjoj stanici železnice zdrobljenìh stubova a onda c kiša i stari krugovi pokušavaju na ovaj náčin da te postepeno uvuku unutra šapučuči dok se řeči ne osuše dok se glava ne osuší i dok se noge ne osuše bez obzírá čije one bile В tiho sasvim tiho kao nekada na kamenu kao nekada na pesku uporedo opruženi na pesku i na suncu gledajuči gore

и plavetnilo ili zatvorenìh očiju tamno piavo tamno piavo sasvìm tího jedno pored drugog A odustao si odustao si i seo na stepenice и bledo j světlosti jutarnjeg sunca ne na oním stpenicama nije bilo sunca i zato si odustao i seo dalje na onaj tamo steperdk obasjan bledim suncem na stepenik před nečijim vratima sve do vremena polaska noénog broda i ni traga od starih prizora i starih imena a prolaznici zastanu da bace pogled na tebe i předu na drugu stranu В sasvim tiho jedno pored drugog na suncu sve dok ne zade i nestane a vi ne dodirujuči se kao dve drške na spravi za dizanje samo kapci na očima i usne a sve naokoło i svuda mimo bez kretanja i zvuka samo tiho lišče и šumarku iza vas Ui klasje Ui trska i nikakvog traga od Ijudi ili zveri nikakvog traga ni zvuka c i uvek zima nekada uvek idèa uvek se negde zavuéi gde nikoga nema pravo sa ulice iz hladnoče i kiše u starom zelenom pocepanom kaputu koji ti je otac ostavio и naslede и mesta gde ulazak nije kao и nekoj gradskoj knjižnici naplačivan bio А zguren na stepeniku před nečijom kučom u starom zelenom kaputu na biedom suncu sa nepotřebním prtljagom na tvojim kolenima ne znáš ni gde si ni kada si bio niti zašto je ono mesto zbog tebe nenastanjeno ostalo kao nekada na kamenu dete na kamenu kamo niko dolazio nije Tišina 10. Čujno disanje. Posle 3 oči se otvaraju. В ili izmisliti iste prizore da bi se u sećanju onaj kamen zadrjao (oči se zaívaraju) sam na ivici kamena sa ziíom i plavetnilom ili ona staza za vuču sa duhovima tegleče stoke udavljenog pacava ili vrané ili nečeg drugog što je tamo nošeno vodom bilo na zalasku sunca nestajuči před tvojim očima i ništa se micalo nije samo voda i zalazeče šunce dok nije nestalo i ono i sve oko njega A niko tamo dolazio nije samo dete na kamenu usred ogromnih ruševina do kojih je světlost kroz zdrobljene židové dopirala a ono nagnuío nad knjigom do duboko u noc dok su ga svi oni napolju na ulicama tražili ili razgovore izmišljali deleči sebe na više dělová i razgovarajuči sa sobom da bi zajedno sa sobom bili tamo gde niko i nikada došao nije c i uvek zima nekada beskrajna zima iz godine и godimi kao da staraj godini nikada kraja nema i nikada dalje od zgrade poště od žurbe bozične žurbe kada sa ulice niko unutra iz hladnoče i kiše zavirio nije