Битеф

nekako dublje u Ijudsku duśu, odnośna u same sebe, treba da stignemo do primamih strasti. Spiro je znao da uskovilla one strasti za koje ponékad s nerazumevanjem umemo da upitamo: zašto i odakle te strasti potiču? Nasuprot neorealističnoj zapadnoj drami koja nam pokazuje kako iz komfornih životnih forrni dolazi do dehumanizacije, likovi Csirkefeja nisu ćak ni za to sposobni da stvore za sebe komforne životne oblike, oseéaju se nepopravljivo lose u svojoj koži, njihovo nezadovoljstvo je otvorena rana koja je neprestano izložena iritiranju, zive na ivici snaga i skoro svi su okrużeni atmosferom histerije. Komád, doduše, otkriva patnje/strasti koje su povezane sa istinom doba koje prikazuju, i u pozadini likova ocrtavaju se пеке okolnosti i situacije, ali koje ne objašnjav'aju zadovoljavajuće stanje likova. 'Csirkefeju se ne może dati ocena da pripada komadima koji ne ukazuju ni našta drugo već na to da ljudi ni dan danas ne smeju da se

suoče sa svojim strastima. I da nas, sarnim tim, poziva na to da se usudimo da se suočimo sa onom stvarnošću za koju su vezane stras ti. Komád nas, međutim ipák poziva na to suoćenje. Skoro svaki učesnik pokušava da unese neki smisao u stvari, pokušava da pruži opravdanje za svoj život. Profesor sa filozofijom uzetom od samog Nietzscheä, Dostojevskia i Adya, Žena sa kolicima, garażom, a najtragičnije Srác (deran) koji zbog preterane gladi za Ijubavlju veruje u svako bulažnjenje Оса, da bi na kraju našao opravdanje za sva zla koja sumu se desila. Svi ti načini, međutim, lažni su. Nemaju dina. miku koja bi ih izvela iz neuspelog življenja iii ih ćak guraju i dublje u zlo. Ali Baba (Vénasszony), koja je i centralna lićnost komada, i Ijudskim kvalitetima se izdvaja od ostalih likova, jer kod nje se javljaju suštinska pitanja Pitanja izrastaju jedna iz drugih: udar oseća tako velikim da je nemoguće da пета cilj-smisao, i ovde se pitanje opet odmah deli na dva: greh i kazna da

bi pośle shvatanja zla odmah poćela da traźi mogućnost dobrote i da sve vreme pokušava da sagleda i svoj život. I ma kako naivno ona postavlja ta pitanja i ma kako naivno i lažno deluju njeni pokušaji odgovora, sam pokušaj traženja ipák pokazuje da se neuspesi mogu prebroditi i za taj lik zadobija ljudsko dostojanstvo, a kod nas stvara pozitívan impuls prilikom suočavanja sa stvarnošću. Ova dobro napravljena drama osvetljava istinu naše epohe i nas energično okreče ka toj isiini. □ Fodor Géza

György Spiró: Pileća glava Prvi deo Dvoriáte na periferija grada. U

dnu pozornice, preko puta gledališta, dugačak prilazni put i kapija Levő od ulaza su vrata koja vode u stanove Stance, Zene i Učitelja. Desno su garaža i vrata Očevog stana, a na proscenijumu- prečka za tresenje tepiha. Na njoj visi mrtva mačka. Ulazi Stanca i doziva svoju Ijubimicu pošto joj je donela smrznute pileće glave. Sa užasom otkriva mačku prebačenu preko prečke, trzajem skida leš i sa mrtvom životinjom u rukama skoro trčeći ulazi u stan. Stiže Momak sa Drugarom i traži Оса, koji još nije stigao s poślą. То im nije prvi put u dvorištu. Prethodnog puta, kad su opet uzalud traźili Оса, Drugar je obesio Staričinu maćku. Momka su vaspitavali po raznim domovima i zavodima i on već godinama Drugaru prepričava svoj nesrećni život. Svoju povređenost i neutoljivu žudnju za Ijubavlju iskazuje napadima agresivnosti. U međuvremenu, Žena stiže s posla i, zapanjeno, u Momku prepoznaje dete koje je nekad živelo u toj kući. Drugar i Momak su se umorili od uzalud-