Битеф

Pred tolikom svježinom i istančanošču. što se u bogatoj paleti egzotičnih boja, zvukova i pokreta rastvorila pred gledalištem. ništa manjom ambicijom nego što je zaigrati kazalište svijeta. predočiti ritam kojim diše svemir - valjalo bi pronači i nov jezik za pisanje o kazalištu. s interdisciplinarnim polazištem. Pod neposrednim dojmom prvog gledanja teško je reči je li posrijedi ostvarenje koje sazimlje dosadašnja iskustva i domete jedne kazališne sredine u punoj ekspanziji i živom kontaktu s drugima - kao što je danas slovenska - ili. pak, na temelju dosegnutog otvara i bitno nove putove, U svakom slučaju, ovo je plod kontinuiteta ne samo Mladinskega gledališča. Redatelj Tomaž Pandur vrača glumce na koturne u polaznom prizoru predstave, blistavoj scenskoj slici u podnožju, moglo bi'se reči oltara. s kraljicom majkom, od koje sve počinje. Več iz te slike, koja djeluje egzotičnim sjajem istočnjačkih kostima (Svetlana Visintin i Len Kulaš) s

odjecima tradicionalnog kazališta Dalekog istoka. u kojima tijela glumača dobivaju začudan izgled. stopljen s nadasve sugestivnem glazbora. (Ljupče Konstantinova), jasno je da smo suočeni s vrhunskim primjerom redateljskog kazališta, Ali takvo u kojem ne vlada samovolja ni egocentričan ekshibicionizam. več sinteza u kojoj su svi elementi kazališnog čina jednako značajni. Zato bi valjalo posebice osvijetliti odlike pjesničke riječi. scenske slike (scenograf je Marko Japelj), glazba, pokreta (koreografija Maje Milenovič-V/orkman) i glumačke izražajnosti u svemu tome kao središnje, kohezione točke kazališnog svemira. U svojoj novoj drami Ivo Svetina razvija bajku borbe svjetla i tame i pitanje ravnovjesja, od kojeg u stalnom preplitanju. na način istočnjačkog poimanja jinga i janga, živi sve što postoji. Okosnicu radnje, kojoj se značenje na pozornici širi preko granice sagledivog, čini motiv priče iz „1001 nočif. Zbog zlokobna proročanstva majka

probada oči jednome od sinova što ih drži u naručju. Tako oni postaju gospodari dviju carevina: svjetla i tame, simbolizirajoči jedan zlatnu svjetlost Sunca, a drugi srebrnu hladnoču Mjeseca. Svaki ima svoj zbor. Prvome je to harem s odaliskama i eunusima, drugotne ratnički zbor u črno odjevenim muškaraca. Trajnu napetost medu njima stvara obostrana težnja za prevlašču. za prvenstvom dana ili noči. koja bi htjela zagospodariti ejelinom. što kroz osvetničke pjesme i plesove i slikovit ritual prolijevanja haremske krvi prijeti prekidom životnog ritma i samouništenjem. Dvosatno dogadanje bez Stanke nabijeno je orgijastičkom snagom i simboličnošču, Zadivljujuče domete u jedinstvenom glumačkom ansamblu daju Janez 5&o/(sultan Šahrijah Lijepi), koji pokazuje izuzetne akrobatske sposobnosti. Marko Mlačnik (sultan Šahrijah Slijepi). Milada Grm, Veronika Drolc, Olga Kocijan, Majolka Šuklje, Nina Jerajn, Marinka Štern i

mnogi drugi. □ Marija Grgičevič

U sazviježđu erosa, pod znakom Tanatosa Klimaks ljubljanske kazališne sezone odvija se u znaku dvije praizvedbe. U Slovenskem mladinskem gledališču postavljena je sredinom veljače nova drama Ive Svetine Šeherezada, podnaslovljena kao istočno-zapadna opera. Cjelovečernja jednočinka Zid, jezero Dušana Jovanoviča praizvedena je prošlog tjedna u Drami Slovenskog narodnog gledališča. Na prvi pogled izmedu ova dva djela gotovo da i nema dodirnih točaka. Kao što joj i ime kaže, Svetinina ope-