Битеф

ložio da izradi koncepciju višegodišnje saradnje sa novostvorenim Centrom za pozorišne umetnosti radi razvoja kako novog centra tako i trupe u stvaranju sledeće celovečernje predstave. Kritičan i uzbudljiv element ovog jedinstvenog partnerstva sa univerzitetom bioje multidisciplinaran panel stručnjaka za oblasti koje se bave metaforom pukotina (geologija, fizika, politieke nauke, engleski itd). Svrha mnogih seminara bilaje da se dodje do dijaioga i izvornog materijala za Pukotinu. Ovaj krupan, višegodišnji projekt Centra za pozorišne umetnosti i trupe omogućio je trupi da tokom svake od naredne tri akademske godine po šest meseci boravi u Centru (od toga su dve istekle), predaje tehniku i kompoziciju, odredjuje repertoar univerzitetskim igračima i stvara novo délo za prolećnu sezonu 1997. Тако je nastala osnova za buduću razmenu izmedju igračkog programa, Centra za pozorišnu umetnost, ostale univerzitetske zajednice i profesionalnih umetnika. Poslednjih godina trupa je gostovala u Rusiji, Engleskoj, Francuskoj, Singapuru, Belgiji i Istočnoj Evropi. U Sjedinjenim Američkim Državama treba pomenuti izvodjenja u The Walker Arts Center, The Joyce Theatre, Lincoln Center, The Kennedy Center, Brooklyn Academy of Music Next Wave Festival, Krannert Center for the Performing Arts i Jabo’s Pillow Dance Festival i na mnogim drugim mestima. Margaret Jenkins je najpre učila kod Leonore and Judy Job, Wellanda Lathropa i Glorie Unti. Šezdesetih je studirala u Juillard School of Music sa Jose Limonom i Marthom Graham, zatim nastavila na UCLA i ponovo se vratila u Njujork. Bilaje clan prve trupe Twile Tharp od 1 965. do 1 970. i mnogih drugih ansambala. Tih godina Njujork je kipteo od neverovatnih ljudi čiji je rad postao poznat kao delo “Judson Church” pokreta. Novu energiju podsticali su mnogi novi ateljei. Jenkinsova je radila sa Twilom Tharp i Sarom Rudner i baletskom trupom Vile Färber. Redovno je igraia u njojorškom Dance Theatre Workshop i stvarala delà prikazana na mnogim alternativnim pozornicama. Kao nastavnik u Merce Cunningham Studiju, tokom dvanaest godina radi i kao specijalni asistent M. Cunninghama. M. Jenkins i M. Cunningham, sa Cullberg balletom, 1967. godine u Stokholmu postavljaju dva Cunninghamova baleta. Tada je prvi put M. Cunningham svoja delà dao nekoj drugoj trupi. Kasnije su se njegova delà našla na repertoaru mnogih značajnih ansambala. Godine 1 970. M. Jenkins se vratila u San Francisko,

formirala svoju trupu, otvorila jedan od prvih studijskih igračkih prostora na Zapadnoj obaii i pokrenula gradski atelje/školu za profesionalne ¡grace modernog plesa. Tu su česti gosti bilí V. Färber, M. Cunningham, avise mladih koreografa dobijalo je priliku da eksperimentiše i rizikuje. Ovaj prostorje postao i “pozornica” za M. Jenkins i njenu trupu. Kao Njujork 60-tih, u 70-tim je San Francisko postao značajno središte gde su se si ¡val i umetnici iz čitave zemlje. Od 1 970. godine M. Jenkins je postavila više od 75 déla za svoju trupu i trupe u raznim zemljama. Saradjivala je sa više od 80 igrača i mnogim istaknutim savremenicima, kao što su umetnik - kompozitor Terry Allen, kompozitor Paul Dresher, s kojim je radila pet predstava, David Lang i Alwin Curran, pisac-kompozitor-izvodjač Rinde Eckert, s kojim je radila sedam puta, umetnik Bruce Newman, pesnik Michael Palmer (best saradnik: zajedno su radili vise od 17 predstava), videograf John Sanborn, Kvartet Kronos i scenografi i kostimografi Sandra Woodal, Beaver Bauer i Alex Nichols. Ovi umetnici - igrači, kompozitori, scenografi i muzičari, pisci u saradnji i stalnom razmenom ¡deja sa M. Jenkins stvorili su opus koji obuhvata vise decenija i gledišta. Ta zajednica umetnikaje stvorila vécu zajednicu koja predstavlja jezgro za stvaranje novih, eksperimentalnih i izazovnih delà. Za svoju jedinstvenu umetničku viziju dobila je vise nagrada, uključujući i dve nagrade “Isadora Duncan.” Njena briga za zdravlje i budućnost igre, uključujući neodložnu potrebu da se povrate sredstva za National Endowment of the Arts, navela ju je da se pridruži mnogim panelima i državnim komisijama, komitetima i upravnim odborima. Bi la je clan - osnivač Dance USA, u čiji se upravni odbor vraća i clan osnivac Bay Area Dance Coalition. PREMI JERA PUKOTINE OSVAJA Lakoje navesti okolnosti koje su dovele do neverovatno zanosne Pukotine (Fault) Margaret Jenkins. Ño, u njima nije lako naći izvor raskošne i dosledne inventivnosti delà. Umetnici - što nije iznenadjenje - rade na neki neuobičajeno čudan način i u ovom delu, prvom posle tri godine, njeno istraživanje seizmičkog poremećaja može da izazove terminalm delirijum Rihterove skale Ijubitelja baleta. Veteranka - postmodernista i njena izuzetno okupljena devetočlana trupa, nude mnogo podsticaja umu i stalnu zapanjenost oku.