Битеф

Scenski prostor za predstave BITEFA tokom prve tri godine delovanja festivala organizovan je u okviru zgrade pozorišta Atelje 212, otvorene 1964. godine. "Atelje"je Bojan Stupica projektovao kao avangardni kamerni teatar, sa deset razlidtih postavki scenskogledališnog prostora. lakoje koncept radikalnog transformabiliteta dvorane i pozornice tokom gradjenja napušten, u Ateljeu 21 2 su studijska priroda prostora i poseban pristup opremanju i oblikovanju pozorišta sačuvani kao trajne arhltektonske karakteristike. Prvi put je zgrada Ateljea 21 2 napuštena na Trećem BITEFU zbog predstave "Besni Orlando", koja se, kako kaže njen reditelj Luka Ronkoni, "može igrati bilo gde - samo ne u pozorlštu.” Od izvodjenja ove predstave u Hali sportova na Novom Beogradu, 5. septembra 1969. godine, BITEF postaje istraživački proces, ne samo karaktera, forme i izražajnih sredstava pozorišta (medju kojima i scenskog prostora), već I alternativnih pozornica Beograda, te mogućnosti da se objekti I urban! prostori različitih I, svakako, nepozorišnlh namena upotrebe za teatar. U godinama razvoja BITEFA, ovaj tok je dobijao sve veći značaj, u spisak pozornica su unošena nova ¡mena, paje potraga za jos neotkrivenim scenskim prostorlma Beograda uskoro póstala jedna od osnovnih tema i posebnosti Festivala. Novi pozorišni postori u Beogradu su bill sasvim različiti - od sportsklh dvorana, sajamskih hala, fabrike, crkve, filmskih studlja, mesne zajednice, poljane, likovne galerije, do ulice, muzeja 111 fakultetskog amfiteatra. Način na koji su ovi prostori odabrani, a posebno sredstva kojima su prilagodjavani svojoj novoj i, najčešće, sasvim privremenoj nameni, kao i posledice ovih festivalskih dogadjaja na mnoge aspekte života Beograda (javni prevoz, oglašavanje u gradu, obeležavanje i označavanje mesta I pravaca kretanja, opremanje prostora, osvetljavanje i aranžmani fasada i objekata...), uporedo sa svojstvima samih prostora, zaslužuju najveću pažnju. Medju ambijentalnim pozornicama BITEFA svakako poseban značaj imaju oni objekti koji su kasnije dobili scensku namenu (današnji Bitef Teatar, Barutana na Kalemegdanu, Čukarička Šećerana, Pivara u Skadarl ij l u vreme delovanja pozorišta "Nova osećajnost.”..), budućl da je ¡nicijalna ideja o njlhovom reprogramiranju svakako i posledica "upotrebe" na Festivalu.

I sva ostala beogradska pozorišta, naravno, postala su vremenom kuće BITEFA. Óva činjenica, medjutim, ne predstavlja za proučavanje arhitektonskih scenskih prostora posebno inspirativnu temu, već i zato što su gotovo sve "zvanične" beogradske pozornice po svojim prostornim karakteristikama zapravo u istoj tipološkoj grupi, pa se izbor nekog od pozorišta za domaćina festivalskoj predstavi zasnivao pre svega na organizacionim, tehmčkim ill ekonomskim razlozima. U promišljanju, projektovanju ill rekonstrukdji pozorišnih zgrada, kao i javnih prostora u Beogradu iskustva BITEFA su retko poštovana, a mogla su bit! putokaz ogromne vrednosti. Proučeni, valorizovani i prikazani rezultati tridesetogodišnjeg istraživanja scenskih prostora Beograda sprovedenog na BITEFU ipak nisu samo "katalog" beogradskih prostora (objekata, gradjenih I prirodnih ambijenata) podesnih za spektakl najraziidtijih form! - od sportskih I političkih manlfestadja, preko gradskih svečanosti, do uličnog ill klasičnog teatra. Iz drugog ugla gledano, uporedni pregled sadržaja, oblika, dometa I rezultata delovanja Beogradskog internadonalnog teatarskog festivala bez sumnje predstavlja dovoljno tačnu sliku posleratnog novog pozorišta u globalnim okvirima, I to u vremenu u kojem je pozorlšni prostor predstavljao jednu od osnovnih istraživačkih tema. Radivoje Dinulović