Борба, 23. 11. 1988., стр. 7
MA
INO a
OLI IVANE)
Oea Nar ae aa Own rip pero ie
IZ RASPRAVE U SKUPŠTINI SFRJ O ZAKONU O PREDUZEĆI-
| — kuso
Delegati u Saveznom veću podržali osnovnu koncepciju, ali izneli i čitav niz principijelnih, načelnih zamerki, kao i konkretnih sugestija o ovom temeljnom re-
formskom aktu
Savezno veće Skupštine SFRJ verzije Nacrta zakona o pred
podržalo je koncepciju radne uzećima, zadužilo SIV da do
kraja ovog meseca pripremi radni tekst Nacrta zakona, a do 7. decembra ove godine dostavi delegatima Predlog za-
kona.
Vlada je obavezna da razmotri primedbe,
mišljenja i suges-
tije delegata iz rasprave koja je vođena prošle nedelje.
„Borba“, danas,
na osnovu neautorizovanih stenografskih
beleški sa sednice Saveznog veća, objavljuje neke akcente
iz ove rasprave.
Danijel Pučko: TAJNO O DIREKTORU
Položaj radnika u zakonu bio bi ojačan, ako bi iz zakona proizilazilo da se radnici tajno izjašnjavaju o poverenju direktoru ili poslovodnom organu. Bilo bi, takođe, dobro da već u zakonu najavimo mogućnost razvijanja raznih, u našoj istoriji, pa i u svetu poznatih, oblika decentralizacije upravljanja u preduzećima. Mislim na razne oblike organa upravljanja, sa dogovornim nadležnostima, na nivou osnovne organizacije, pogona itd. u okviru preduzeća, što bi ojačalo naročito radnikov položaj u velikim preduzećima.
Isto tako, treba pažljivo pregledati rešenja koja Nacrt zakona nudi u pogledu položaja radnika u mešovitim preduzećima. Neće biti dobro ako u ovim preduzećima uloga radnika i radničkog saveta u oblasti upravljanja bude izredukovana na davanje mišljenja. U ovim preduzećima ne treba ići ispod nivoa koji je radnička klasa postigla već u kapitalističkom svetu i koji
se pokazuje u oblicima participa- .
cije upravljanja akcionarskih društava i drugih zapadnih većih preduzeća. U tom smislu, naša rešenja u zakonu treba da predvide da radnički savet u tim preduzećima ima, pre svega, a ovde mislim na veća preduzeća, određenu ulogu u kadrovskim pitanjima, pitanjima obrazovanja radnika, nagrađiva-
nja, rešavanja pitanja tehnoloških
viškova i slično.
Želim da kažem da u zakonu ne treba propisivati ulogu sindikalne organizacije, jer to je društveno-politička organizacija koja sama odlučuje o svojoj delatnosti.
Janko Pučnik: NOVI LJUDI ZA ZAKON
Možda treba razmisliti do završnih računa (kraj februara). To bi bio odgovarajući rok za zaokružavanje, osmišljavanje ovog zakona. Operativni rad na ovako značajnom sistemskom, istorijskom, revolucionarnom aktu, kao što je rečeno, obavlja se uglavnom u komisijama koje su do juče bdele nad oblasti i nad Zakonom o udruženom radu. Sa svim dužnim poštovanjem prema radu koji je obavljen u ovoj oblasti, prema ljudima koji su radili i obavljali taj
rad i prema rezultatima, ja narav-.
no, smatram da je na mestu moja dilema — da li će biti sposobni ti ljudi, isto tako, sa takvim žarom da se unesu u preduzimačku misao, u ovaj zakon, i da li neće ovaj zakon o preduzećima, isto tako, preopteretiti raznim detaljima i svim onim što je rečeno o samom Zakonu o udruženom radu.
Ne verujem, naime, da će isti ljudi koji su učestvovali u stvara-
nju Zakona o udruženom radu, uspešno raditi na novom kongeptuzakona o preduzećima. Zato predlažem da im se zahvalimo na saradnji i da se te komisije ukinu, a mi da formiramo stručne organe ili komisije, koje bi radile dalje na ovom konceptu.
Mijat Šuković: NEĆU GLASATI...
Iskustvo iz prošlosti iz zakonodavne regulative uvjerava me da se zakoni o položaju osnovnih privrednih subjekata sa sredstvima u društvenoj svojini, zakon kojim se uređuju odnosi i u njima i između njih, ne mogu donositi i ne mogu biti sadržinski celoviti i jasni ako se njima ne urede ključna, podvlačim ključna, prava, obaveze i odgovornosti prema sredstvima u društvenoj svojini.
Zarija Martinović:
Pitajte seljaka
Ako nije jasno šta je dobit, pitajte seljaka, on će objasniti šta je višak vrednosti i šta je dobit. On to dobro zna u domaćinstvu, tačno zna šta je dobit, šta je na kraju godine uradio — vidi u ambaru i kaže da mu je to dobit.
PBS agir ar IO UK S IDU Par Kaira
Problem komplikuje i neizvesnost da li će biti uopšte moguće donijeti zakon, posebni zakon o svojinskim odnosima, ili o društvenoj svojini, i ako će ga biti moguće donijeti, kada će to biti. A, bez tog određivanja osnovnih ključnih prava zakon:.o preduzećima niti je cjelovit, niti može biti primenjen kako valja.
Znam za više dobronamernih pokušaja da se izradi posebni zakon o društvenoj svojini. Znam, takođe, da nijedan od tih pokušaja nije uspeo. Znam da i sada postoji u nekim stručnim strukturama dobronamerna orijentacija da se izradi poseban zakon o društvenoj svojini. Nijesam, međutim, dobio do sada nikakve dokaze koji bi me uvjerili da se nadam da će sadašnji pokušaj imati ishod drugačiji od ranijih pokušaja.
Zakonodavna komisija u svom izveštaju od 2.XI 1988. konstatuje, citiram: „Kako se zakon o društvenoj svojini neće donositi, trebalo bi odredbama ovog zakona (o preduzeću) posvetiti znatno veću pažnju regulisanju ovih odnosa“.
U mišljenju Privredne komore Jugoslavije izričito je iskazana ocjena i stav, zahtjev, kako hoćete, „U zakonu o preduzećima ncophodno je na cjelovit način izraziti suštinu ideje o društvenoj svojini u uslovima djelovanja zakona vri-
Selimir Manojlović
Šta kažu u „Krušiku“
Rešenja koja se daju u Poglavlju — Sredstva preduzeća i utvrđi-
vanje i raspoređivanje dobiti — posel mo oceniti kao vrlo složena za uslove u
no ona iz člana 44. Nacrta, možekojima smo danas, čak može-
mo reći — to predstavlja istorijsku prekretnicu u društveno-ekonom-
skim odnosima u zemlji. Me
udruženom radu i sa privrednicima Va
đutim, u konsultacijama koje sam imao u
ljeva, posebno u SOUR-u „Kru-
šik“, izraženo je mišljenje da poslednji stav člana 44. nije dovoljno pre-
cizan i da takvom formulacijom nisu iskoriš
učini odlučna prevaga u korist privred ri i inje i proizvodnih snaga ne može da
Ovaj nivo razvijenosti proizvod
podnese. Zapravo, potrebno je učiniti još samo „mali“
se bitno poremete današnji odnosi u i ROM p | ? Saglasni smo da se iz dobiti izdvajaju
Šta se zapravo predlaže?
ćene sve mogućnosti da se e, a za oslobađanje od svega što
orak dalje i da korist udruženog rada.
sredstva za zadovoljavanje opštedruštvenih i zajedničkih potreba, za isplatu ličnih dohodaka zaddika po osnovu HL DARIn i privređivanja
društvenim sredstvima, kao minuli rad radni
a, i sredstva za uvećava-
nje društvenog kapitala, ali u ime pomenute baze predlažem, i to je ne-
ophodno učiniti, bliže određenje svega ovoga.
U tom cilju, potrebno je
u zakonu decidno reći da se iz dobiti najpre izdvaja minimalno dogo-
Voreni procenat sredstava za uvećanje društveno|
g kapitala, da se iz
preostalog dela, dobiti utvrdi maksimalni procenat koji se može uzeti
ža zadovoljenje opšte društvenih i
Branice i odnosi u odnosu na prosći
zajedničkih potreba i da se odrede čan lični dohodak u privredi do koje
može ići deo ličnog dohotka radnika po osnovu upravljanja i privre Il
Vanja društvenim sredstvima. Sasvim je jasno da u današnj u kolapsu, a razuđena država i dru
im uslovima, kada je privreda zemlje štvena nadgradnja premašuju realne
mogućnosti koje takva privreda može da finansira, nije lako, niti jed-
nostavno odrediti kako i u kojem odno: 1 te namene. To se nikako ne može učiniti ako stečene odnose u društvu. Zato je ovaj p
menjaju odnosi u društvu u korist privrede. | j akumulaciju,
koji treba izdvojiti za minimalnu
a po osnovu upravljanja i privređivanja i
volj j i treba, mogu javanje opšte društvenih po o daje moguće da u zakonu
lučivati jednom godišnje u SKUD
u fiksnih procenata, ali se zal mo da će se o ovim odnosima od
Jugoslavije. Takvo rešenje doprinelo bi stvaranju jednog stanja u Svi imaju interesa da privreda dobro radi, j tata i stečene dobiti mogu obezbeđivati sve
vodilo dovoljno definisanim uslovima privređ IRN koliko izdvaja za druge
lično imati značajne koristi.
na, a radnik bi znao unapred Če od stvorene dobiti i sam
su treba deliti dobit za pomenui ne želimo menjati danas redlog i zahtev da se u temelju de. Ne mislim da je deo dobiti, za lične dohotke radnideo koji se izdvaja za zadoće odrediti zakonom GOO
a' -
ome er se samo od dobrog rezulpotrebe. Istovremeno, to bi ivanja bar za godinu dapotrebe, ali i da
VLADE
Mijat Šuković: Ostajem pri svom
Ostajem pri stavu da u ovom zakonu moraju biti urađena ključna pitanja koja se tiču prava, dužnosti i naročito odgovornosti prema društvenoj svojini. Jer, uvjeren sam da zakon o svojini ne može biti donesen u vrijeme u kome će se početi primenjivati ovaj zakon. A, bez toga ovaj zakon može da pruži jedan pozitivni efekt, ali će produkovati i mnoge negativne efekte...
jednosti, odnosno robne proizvodnje i tržišta“.
Meni poznate činjenice uvjeravaju me da je citirani stav Zakonodavno-pravne komisije realan i ispravan i da se nužno mora usvojiti dio citiranog mišljenja Privredne komore, ne cjelovito, ali ključna strana obaveza i odgovornosti prema društvenoj svojini, mora se usvojiti. Imajući to u vidu, izražavam, kao delegat, zahtjev da predlagač, tj. SIV do podnošenja novog predloga, novog teksta ovog zakona Saveznom vijeću, precizno utvrdi, dakle SIV ili eventualno Komisija i Savezni komitet za zakonodavstvo, da li će predložiti usvajanje posebnog zakona o društvenoj svojini, ili svojini uopšte, te, ako hoće, ko će biti nosilac izrade predloga za donošenje tog zakona sa nacrtom zakona, i da osnovne elemente tog zakona priloži, uz predlog Zakona o preduzećima.
Ako to ne bude, moram ovde da izjavim sasvim određeno — da neću glasati za ovaj zakon.
Natan Bernot: TRK RADNIKA I TRŽIŠTA
Mislim da projektantu koji će da pripremi taj zakon do kraja ove godine— mislim, možda, drukčije od kolege Šukovića — to treba da bude prvi zadatak, jer u Jugoslaviji najviše fali poduzetništvo, sposobnost preuzimanja poslovnog rizika, a to je stvarno ideja revitalizacije — to mora da bude i u ovim našim novim ustavnim postulatima, gde je i trk kapitala prisutan, jer smo otvorena zemlja, i trk radne sposobnosti i spremnosti, da ne kažem, trk radnika i trk tržišta, menedžmenta, rukovođenja... Bez toga nema preduzetništva, a ni preduzeća.
Radivoje Šćekić: MALE
Poslovodnom organu, bez obzira da li je kolegijalni ili inokosni, treba pokloniti veću pažnju, što znači da mu treba dati veća prava, ali i zaoštriti njegovu odgovornost. Bilo bi dobro, ako za to postoji mogućnost, da se zakonom preciziraju kriterijumi o tome kada preduzeće može da ima kolegijalni poslovodni organ. Ovako, to je sada čitava poplava pravih malih vlada u radnim organizacijama. Mora se u kontekstu promena voditi računa o radnicima koji će ostati bez posla, jer ljudi nisu, kako se grubo govori, tehnološki višak. Ljudi, inače, ne mogu biti nikakav, a najmanje tehnološki višak, pa im zato treba praktičnim programima omogućavati da iz svog odlaze u druga preduzeća, ili da stvaraju nova na bazi valjanih proizvodnih programa.
Miloš Milosavljević:KAID NEMA DOGOVORA
Bilo bi daleko celishodnije da smo mogli ponuditi istovremeno i zakon o svojini. Govorim sasvim određeno, zakon o svojini, jer je u programu zakonodavne regulative takav zakon, kojim treba da uredi i pitanje društvene svojine i svih drugih svojinskih oblika.
Da li je to pretenciozan zadatak ili ne? Razumljivo, o tome se može govoriti. Mi ćemo nastojati, pošto jedna radna grupa sastavljena iz velikog broja naučnih radnika koji se tim poslom bave, radi upravo na tome ovih dana — da u toku decembra i bar u radnom tekstu Skupštini Jugoslavije dostavimo taj projekat.
No, želeo bih da se odmah razumemo, da ne možemo očekivati od radne grupe naučnih radnika, pri čemu su mišljenja kad je reč o društvenoj svojini veoma često različita, da odgovori na sva sudbinska pitanja socijalizma ili na ona pitanja na koja mi nismo našli odgovor u toku višemesečne rasprave, rasprave koja je trajala skoro dve godine, povodom amandmana na Ustav Jugoslavije, kad je reč o društvenoj svojini. I ta radna grupa se mora kretati u Ustavom utvrđenim okvirima i polaziti od onoga što su pružili amandmani na Ustav Jugoslavije.
Priredio D. Žarković
TOI aa ay O a a iN
OON
Borba* istražuje
AKADEMIK PROPFP. DR PREDRAG VRANICKI
Demokratizacija —
BORBA 23. novembar 1988. strana
• • • • : ] iu IIupuimirruniun pepa Komunistički pokret je napravio mnoge, pa i sudbonosne strateške promašaje, a što je najgore, robovao je tim zabludama i dogmama 0 Odavno govorimo o pluralizmu interesa u društvu, ali ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da toga ima, i mora biti, i u Savezu komunista & Prerastanje državnog socijalizma u
samotnupravni je ključno pitanje reforme SKJ 0 Treba omogućiti da razvijen radnički pokret, slobodni sindikati i angažman SK postanu poluge samoupravljanja i demokracije
Čim je pitanje reforme Saveza komunista došlo na dnevni red, znači da se ono nametnulo milom ili silom. Reforma je pred nama, ona je nužna, ali je ona i šansa koju Savez komunista ne smije prokockati. Ovo su riječi akademika Predraga Vranickog, u čijem opsežnom i priznatom znanstvenom
djelu jednu od najznačajnijih dio-·
nica čine socijalno-filozofska i političko-filozofska promišljanja i istraživanja marksizma i socijalizma. Na naše pitanje — koja je osnovna „pretpostavka reforme, prof. Vranicki je odgovorio, parafrazirajući Marxa, da kritika mora biti radikalna i da se ne smije bojati konsekvencija, niti sukoba sa vladajućim silama.
Hoćete reći da kritika prošlosti i sadašnjosti, kao preduvjet reforme, ne bi smjela biti ničim sputana? — Ne smije se sputavati niti kritika, koliko god bila neugodna niti iznošenje prijedloga, ideja, inicijativa. Dva su bitna razloga za to: u otvorenom, demokratskom i što širem dijalogu jedino je moguće napraviti inventuru onoga što je u našim programskim i strateškim orijentacijama i u praksi bilo dobro, kao i onoga što su bile i jesu greške i promašaji. Na osnovi takve analize, te oslobodnog iznošenja inicijativa i prijedloga i u zvaničnim tijelima Saveza komunista i, naravno, drugdje, moguće je postići da Savez komunista ne samo odgovora na zahtjeve sadašnjeg vremena,nego i anticipira u općim obrisima i buduće.
Strateške greške
U čemui je, po Vašem mišljenju, komu:nistički pokret u svijetu strateški pogriješio?
U svakoj političkoj i društvenoj praksi i djelovanju mora se naravno i griješiti. To je neizbježno, pogotovo kad se radi o takvom složenom organizmu kao što je društvo, historija. Ali nisu opravdane strateške greške i promašaji, naročito od onih snaga koje bi trebalo da dobro poznaju marksizam kao kritičku teoriju društva. Nastojanje da se npr. opći principi socijalizma brzo realiziraju bez obzira na materijalne, kulturne i druge pretpostavke pokazuje nepoznavanje dijalektičke · problematike posebnog, medijacije. To je bio slučaj kod kolektivizacije, koja se zato morala nasilno vršiti sa svim lošim posljedicama, kao i kod odnosa prema privatnom vlasništvu, kad se dokidanjem sitnog privatnog vlasništva, privatne inicijative, usluga itd. što je osiromašilo društvo. Isti je bio slučaj i u odnosu prema robnoj proizvodnji, tržištu itd. Pogubna je bila i politika monolitnosti izražena i sveopćem monopolu partije i države, što je vodilo padu kreativnosti i dogmatskoj vulagarizaciji marksističke misli, ali i sve većoj otuđenosti radničke klase ne više prema buržoaziji, nego prema vlastitoj „radničkoj“ državi.
Strateški se griješilo i u odnosu
prema demokraciji kao civilizacijskoj tekovini. Suzbijanje demokracije, pod floskulom monolitizma, pretvaralo je Partiju od avangardnog subjekta u birokratsku organizaciju, kočilo prijeko potrebni kritički dijalog u znanosti, bez ko-
·jeg ona nazaduje, te onemogućavanjem demokratskog javnog mnijenja dovelo do birokratske samovolje, voluntarizma i neodgovornosti. Veliki promašaj, jedan od najtežih, učinjen je u odnosu na radnički pokret u prvim fazama razvoja socijalizma, što nije bila nikakva slučajnost. Birokracija se nije mogla osjećati sigurnom na vlasti uz jak, autonoman i slobodni radnički pokret. Tvrdnja da je u socijalističkim društvima radnička klasa na vlasti, pa joj ne treba organizirani radnički pokret, bila je najobičnija mistifikacija. Duboko sam uvjeren da je organizirani i autonomni radnički pokret u socijalizmu nužan, pa čak i kad bi radnička klasa bila stvarno na vlasti. Jer, ni u tom slučaju društveni razvoj ne bi tekao bez konflikata koje, u interesu radničke klase, može samo pokret da rješava.
kret je napravio mnoge, pa i sudbonosne strateške promašaje. Ono što je najgore, on je i robovao tim zabludama i dogmama, umjesto da ih je brzo ispravljao. Isto tako se i za naš komunistički pokret ne može reći da je bio imun od tih krivih procjena i promašaja.
Jedan dio tih zabluda ili pogrešnih procjena sadržan je i u Programu SKJ, makar je taj dokument veliki iskorak u komunističkoj misli. Koliko mi je poznato, Vi niste skloni promjeni Programa SKJ, za što se, inače, mnogi danas zalažu.
— Program SK]J je svakako bio i ostao značajan historijski dokument. Rekao bih da je to jedan od najznačajnijih političkih dokumenata 20. stoljeća i da takav treba i da ostane. Ovakvi dokumenti se nikad naknadno ne mijenjaju. Drugo je pitanje šta danas znamo više nego prije 30 godina. Danas možemo već mnogo toga novog reći, ili preciznije i potpunije nego što se to moglo prije toliko godina. Zato se može postaviti pitanje pisanja novog Programa ili barem aneksa postojećem.
Historijski Program SKJ
Zašto mislim da je Program iz 1958. historijski značajni dokume-
nat. Objektivna analiza mora pokazati, uzimajući u obzir tadašnje vrijeme i stanje u međunarodnom radničkom pokretu, a naročito komunističkom, da on nastavlja najbolje tradicije socijalizma i komunizma, da se suprotstavio tada vladajućem državno-socijalističkom konceptu u kojem nema mjesta ni za radničku klasu, ni za samoupravljanje, ni za demokraciju. Tadašnja praksa socijalizma poznavala je samo partijsko-državni monopol, sistem transmisija sa neprikosnovenom vlašću jedne partije i birokratsku samovolju, jer se nikom nije odgovaralo. Međunarodna dimenzija takve koncepcije i politike značila je podčinjavanje komunističkog pokreta kominternovskom i sovjetskom vrhu. Suprotstavljajući se svojom vizijom samoupravnog i demokratskog socijalizma, Program SKJ postao je antiteza jednog okoštalog i insuficijentnoj koncepciji i praksi socijalizma koja je u komunističkom pokre-, tu vladala više od tri desetljeća. |
Veliki, rekao bih za to vrijeme i historijski novum Program donosi i u odnosu na znanost, filozofiju, kulturu. Oduzimajući pravo Partiji da bude arbitar u znanstvenim, estetskim i kulturnim pitanjima Program se direktno suprotstavio primitivnoj, ali za tu sferu i pogubnoj, staljinskoj tezi da se znanost, umjetnost i kultura moraju razvijati po dekretu, bez unutrašnjih kontroverzi i slobode. :
U mnogo čemu Savez komunista je ostao dužan Programu, koji je u nekim svojim bitnim postavkama aktuelan i danas. Neke promašaje SK nije uspio međutim riješiti niti u TTORTADE niti kasnije. A ono što je vrijeme prevazišlo, a nema nijednog dokumenta za vječna vremena, treba osmišljavati na nov način, na temelju novih i bogatih is-
kustava i saznanja. To je, uostalom, i zadatak reforme SKJ.
Kad već spominjem strateške promašaje ne može se zaobići sfera znanosti, filozofije i kulture uopće. Smatrajući tu sferu kao nešto sekundarno, bez čega se gotovo može i biti, kao sferu potrošnje, sužavajući još, kako rekoh, mogućnost demokratskog, slobodnog funkcioniranja ovih sfera, socijalizam je oslabio njihovu vitalnost kao i sposobnost da znanstvena dostignuća brzo koristi u cilju svog razvitka, kao što je to slučaj danas u kapitalizmu.
Treba, također, jasno reći da je komunistički pokret pogriješio i u procjeni mogućnosti kapitalizma. Robovalo se tezama o imperijalizmu kao „trulećem kapitalizmu” i očekivalo se njegov brzi krah. Pozivalo se na Lenjina, ali ne i na njegove analize i zaključke koji nisu samo tako bili formulirani.
Da zaključim, komunistički po-
Dva pravca reforme
Na kojim bi točkama, po Vašem mišljenju, trebalo započeti reformu? Najopćenitije rečeno, dva su nužna pravca reforme. Prvo, to je pitanje unutrašnje strukture i unutarpartijskog života, a drugo je jasno određenje nove pozicije SKJ u društvu i prema drugim društvenim i političkim subjektima.
Što se tiče prvog, jedina prihvatljiva alternativa jest demokratizacija. Demokracija je bitan uvjet reforme SK, ali ne shvaćena kao forma ili ukras, nego kao bit, osnovni sadržaj. Danas se to pitanje kod nas javlja u vrlo zaoštrenoj formi. Odavno govorimo o pluralizmu interesa u društvu, ali ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da toga ima, i mora biti, i u
Savezu komunista. Ne vidim u tome ništa loše, jer SK ne živi u nekom zrakopraznom historijskom prostoru nego veoma realnom u
·kojem postoje i različiti općinski,
pokrajinski itd. interesi. Razlike su izraz realnih stanja i odnosa i one nemaju samo negativne posljedice, nego isto tako i veoma pozitivne. Svi društveni procesi odvijaju se u interakciji u kojoj razvijeniji i kreativniji potiču one druge. Ne treba se plašiti i sukobljavanja u tim odnosima, nego prevelike politizacije, neobjektivnog i sektašakog uskonacionalnog i par-
'cijalnog sagledavanja takvog sta-
nja. Treba stvarati poticajnu demokratsku atmosferu u kojoj bi se na svaku ideju gledalo koliko je kreativna i napredna, a ne po tome iz koje sredine dolazi. Tako bi se relativno brzo stvorio front ideja čija osnovna boja ne bi bila republičko-nacionalna, nego razvojna i vizionarska. Svega toga, međutim, ne može biti bez razvijene
"demokracije. A za takvo funkcio-
niranje SK treba proučiti i sva pozitivna iskustva komunističkog i socijalističkog pokreta, a ima ih podosta.
Kao drugi pravac reforme naznačili ste redefiniranje uloge SKJ u društvu i u odnosu spram drugih društveno-političkih subjekata. Pojednostavljeno, to je problem odricanja SKJ od vlasti.
— Više od dva desetljeća pokušavamo riješiti taj problem bez usrjeha. Kod svih ovih pitanja treba imati na umu da je i ovo najuže povezano s problemom demokratizacije unutarpartijskog života, i da Jugoslaviju moramo shvatiti kao državu „različitosti“, gdje su pojedini krajevi različito razvijeni, sa različitim kulturnim i ostalim tradicijama. Zato pojedini društveni subjekti, odredbe itd. ne mogu u potpunosti jednako funkcionirati u svim dijelovima zemlje. Kada je sistem djelovao kao sistem transmisija onda je SK pokušavao da svoje odluke, jedinstvene odluke, provede preko postojećih organinacija i države na isti način u svim Icrajevima. To se i dosad pokazivalo iluzornim, ali se ipak nastojalo da se tako provede. Prevladavanjem državnog socijalizma u samoupravni stvari se moraju mijenjati. I to je, po mom mišljenju
'ključno pitanje reforme SKJ s obzi-
rom na ovaj drugi problem odnosa SK prema društvu.
Reforma u ovom smislu i pravcu morala bi po mom mišljenju ići u pravcu. napuštanja sistema transmisija, tj. partijskog patronata nad državom, sindikatima. Socijalističkim savezom, privredom, omladinom itd. To znači deblokadu ovih ostvaralačkih potencijala u društvu, socijalističko sučeljavanje različitih interesa ali i inzistiranje na provođenju zajedničkih i bitnih interesa, tj. na ostvarivanju samoupravnog i demokratskog socijalističkog društva. Već sam spomenuo da je veliki strateški promašaj bio onemogućavanje slobodnog radničkog pokreta i slobodnih sindikata. Tu pogrešku treba i kod nas ispraviti i treba omogućiti da razvijeni radnički pokret, slobodni
FORMIRANA KOMISIJA ZA REFORMU PARTIJE — KOJE BI NOVE IDEJE I RE-
ŠENJA BILO DOBRO DA PONUDI (16)
ILUZIJE O TRANSMISIJAMA: dr Predrag Vranicki
sindikati i angažman SK u toj sferi društva postanu snažan subjekt i poluge samoupravljanja i demokracije. S autonomnim djelovanjem i drugih društvenih organizacija, sa aktivnim samoupravljanjem i u drugim sferama društvenog Žživota, sa slobodnim i neposrednim biranjem delegata u razna vijeća Ostvario bi se sistem samoupravnog, socijalnog pluralizma koji bi involvirao i mnoge bitne elemnte i političkog, a koji bi bio sadržajniji i socijalizmu primjereniji od svakog samo partijskog pluralizma.
Lenjin ostaje učitelj
Jedan broj poznavalaca komunističkog pokreta glavnu zapreku reformi SKJ vidi u tome što, barem zasad, nema izgleda da SKJ' napusti tzv. lenjinski koncept partije. Ne radi se uopće o tome koji prošli koncept partije treba zastupati. Lenjin je živio na početku OvOg stoljeća, a mi se već približavamo njegovu kraju. Razlike u strukturi i odnosima, kao i materijalnim i kulturnim mogućnostima i tadašnjim su ogromne. Ne radi se dakle o preuzimanju ili zadržava-' nju ovog ili onog koncepta, nego o stvaranju vlastitog koji će odgovarati našem današnjem stupnju razvoja u Jugoslaviji i današnjoj svjetskoj situaciji i odnosima. A što se tiče Lenjina, ako budemo tako genijalno rješavali svoje probleme kao što je on rješavao svoje, bit ćemo i prezadovoljni. Od njega se npr. s obzirom na funkcioniranje unutarpartijske demokracije mogu sve KP još mnogo toga naučiti.
Nesporazum je očito u tome što se Staljinov koncept partije kalemi Lenjinu, a ni SKJ nije baš bio imun na sve utjecaje staljinizirane verzije komunističke partije.
Dugo je Staljinova dogma vladala, rekao bih strahovladala, u međunarodnom „komunističkom pokretu i mnoga izopačenja i nakaradnosti staljinizma neopravdano se pripisuju Lenjinu. Ja sam o tome već dosta napisao i pokazao bitnu razliku i nespojivost tih dviju ličnosti. Lenjin je stvarao i bio na čelu jedne istinske revolucije, a Staljin je na kraju izvršio pravu birokratsko-etatističku kontrarevoluciju. Sasvim je razumljivo da je i KPJ, kao članica Kominterne, bila pod određenim staljinskim utjecajima i pravila i neke od spomenutih promašaja. Ali je ona bila revolucionarna partija te je i dala najsadržajniju kritiku staljinizma od svih komunističkih partija. U tome je taj historijski značaj Programa SKJ. Samo što naša praksa nije dosta toga ostvarila što u njemu piše, pa je danas prilika da to nadoknadimo. Ali i da idemo, kako rekoh, dalje u svemu onome što danas vidimo da su bile njegove granice ili nedovoljno elaborirani stavovi. Tri decenije naših i svjetskih iskustava značajni su materijal s kojim se raspolaže pa je ova partijska reforma prava prilika da se naprave značajni koraci dalje.
Seada Vranić
ZAŠTO JE VODOPRIVREDNI PROJEKAT „DRAVA“ TEK POSLE 17. SEDNICE CK SKJ IZVUČEN IZ FIOKE
Nestašice suvog ratarenja
Višenamenskim uređenjem i korišćenjem voda u slivu Drave, Mure i Dunava mn oranica u SR Hrvatskoj računa se sa dvostruko većom proizvodnjom i izvo
rivredni objekti pre tri godine koštali 193,8 miliona dolara, koliko danas?
Nestašica hrane, izazvana ove godine velikom sušom, naterala je tvorce mnogih programa da ih izvade iz fioka. Tako je postao aktuelan i program „Drava“, čiji je cilj uređenje zemljišta i povećanje poljoprivredne proizvodnje i izvoza u sklopu višenamenskog korišćenja voda Drave, Mure i Dunava u SR Hrvatskoj. Ovaj program je poseban značaj dobio posle 17. sednice CK SKJ, na kojoj je ocenjeno da jedan od puteva bržeg izlaska zemlje iz krize vodi kroz izgradnju hidromelioracija i bolje iskorišćavanje poljoprivrednog zemljišta.
— Program „Drava“ je u stvari jugoslovenski program, koji je izrađen u skladu sa stavovima društvenog plana zemlje još od pre tri godine — ističe Vlado Oršanić, jedan od tvoraca programa. Sad nam je cilj da se hitno priđe njegovoj realizaciji, da se višenamenskim uređenjem voda, izgradnjom,
održavanjem “i funkcioniranjem prikladnih vodoprivrednih objekata, stvaraju najbolje mogućnosti za cjelovito gospodarenje vodama. Jer, voda je zao gospodar, a dobar sluga, posebno, ako se ume koristiti u poljoprivrednoj proizvodnji.
Osnovni cilj ovog zajedničkog programa je da na 613.371 hektaru poljoprivrednog zemljišta, odnosno na 500.205 hektara oranica stvori uvjete da se postiže veći društveni proizvod po jednom
Prema rečima Oršanića, za sve ove programe, prema cenama od pre tri godine, trebalo je uložiti —
198,3 miliona dolara.
Bolje korišćenje voda ne znači samo veću proizvodnju hrane već i više energije.
— U energetske svrhe potencijal Drave i Mure iskoristit će se na
a preko 613 hiljada hektara zom hrane 0 Planirani vodop-
11 vodnih stepenica — ističe Branko Ziber, rukovodilac projekta „Drava“. — Od toga će biti četiri na reci Muri i sedam na Dravi. Ukoliko želimo da konačno počnemo koristiti sve ovo što je duže vreme čekalo na realizaciji u fiokama, sad nam je godišnje potrebno 38,7 miliona dolara. Sve to treba da realizuje nekoliko desetina
hektaru. Studija kaže da je potreb- U PRIVREDNOJ KOMORI JUGOSLAVIJE
Prihvaćen program „Drava“
no obaviti odvodnjavanje na oko 425.250 hektara ili na oko 46,8 odsto ukupne površine slivnog područja koje se prostire na 965.703 hektara (što je 17 odsto površine SR Hrvatske odnosno 3,8 odsto
(Beograd, 22. novembra) lavije,
— Izvršni odbor Privredne komore Jugosna današnjoj sednici, prihvatio je program „Drava“, koji je po
površine SFRJ). Kada se ovo uradi, hitnom postupku dospeo na ovu sednicu. Branko Jovanović, sekretar
neće više biti suvog ratarenja, i ko- udruženja za poljoprivredu Privredne komore Jugoslavije, načno ćemo početi koristiti sve 'dom je rekao, da smo konačno
tim povo-
„shvatili da je put bržeg izlaska iz krize,
prirodne i radom stvorene pred- razvoj agrara i sprovođenje u život stavova i odluka XIII kongresa SKJ
nosti, ističe Oršanić. /
i Osmog plenuma CK SKJ“.
kolektiva iz SR Hrvatske, ali je potrebna i pomoć federacije, pre svega, u tome da nas oslobodi dažbina na uvoz opreme.
Pravi efekti ovih programa videće se tek za narednih deceniju i Po, pa i više. Proizvodnja će rasti iz godine u godinu, da bi 2005. godine dostigla 2,56 miliona tona. Srazmerno rastu proizvodnje rašće i izvoz, koji je 1985. godine iznosio 500.000 tona, 1990. godine biće za 50.000 tona veći, a 2005. godine iznosio bi 830.000 tona. Kada projekt „Drava“ bude gotov u SR Hrvatskoj će se proizvoditi više od 3,1 miliona tona industrijskog” bilje, od kojeg će se 85.000 tona izvoziti, kao i 1,5 milion tona voća i povrća, a polovina će biti namenjena izvozu.
Svakako da će zemlja značajne koristi imati i od povećanja stočarske proizvodnje.
— Očekujemo da će realizacija programa „Drava” omogućiti da se proizvodnja stoke sa današnjih 1,3 miliona, poveća na 2,7 miliona grla — veli Zibar. Nema sumnje da će on imati i velikog značaja za naš izvoz. Očekujemo da 2005. godine, na primer, izvoz pšenice dostigne 180.000 tona, kukuruza 500.000 tona, šećera 150.000 tona, a vrednost izvoza drugih artikala dostigne oko 250.000 dolara.
B. GULAN