Борба, 19. 12. 1988., стр. 7

SOUR „IVO LOLA RIBAR“

Savremenim proizvodnim kapacitetima u veću produktivnost. — Sve uspešnije osvajanje domaćeg i stranog tržišta. — Investicioni programi ostvaruju se širom zemlje. — Ulaganja u naučnoistraživački rad imaju prednost SK

Od onog istorijskog 1. januara 1948. godine kada je Josip Broz Tito pustio u rad Fabriku teških mašina alatljika „Ivo Lola Ribar“ prošlo je četrdeset godina. Na tom dugom putu postojanja i rada bilo je mnogo padova i uspona. Bilo je lutanja u traženju pravih programa, ali radnici „Lole Ribara“ su uvek ostajali na proizvodnji mašina, opreme i sredstava rada. I u najtežim danima, zahvaljujući svojim radnicima, „Lola Ribar“ je sopstvenim

snagama uspevao da mobiliše ko-.

lektiv na nova pregnuća. Znali su „Lolini“ metalci da se samo radom i većom proizvodnjom može ići brže napred.

U prvih deset godina rada fabrika je proizvela 58.000 tona mašina i uređaja. U tom periodu proizvedeno je 750 alatnih mašina, a najveći deo opreme bio je ugrađen u železare u Zenici, Nikšiću, Jesenicama i Smederevu. Za fabriku kablova u Svetozarevu i Novom Sadu proizvedene su 124, za industriju građevinskog materijala 534 mašine. Za eksploataciju nafte isporučeno je 120 mašina, a proizvedeno je i oko 6.000 tona železničkih skretnica i pribora.

Ka novim dostignućima

Radnici „Lole Ribara“, nikada se nisu zadovoljavali postignutim rezultatima. Uvek su težili ka novim dostignućima. Osvajali šti nove tehnologije i proizvode. Ti napori krunisani su 1968. godine kada je proizvedena prva jugoslo-

venska alatna mašina sa numerič-.

kim upravljanjem HB—100 Bematik. Odlučujući programski zaokret „Ivo Lola Ribar“ je učinio 1976. godine, kada je na osnovu sopstvenog naučnoistraživačkog rada isprojektovao numeričke bušilice-glodalice, obradne centre, fleksibilne obradne linije, industrijske robote, računarske i fluidnoupravljačke sisteme. Samo dve godine kasnije, 1978. „Lolini” stručnjaci proizveli su prvi obradni centar u zemlji — Rapid 1. Sledeće 1979. počela je proizvodnja industrijskih manipulatora-robota sa dve ruke za opsluživanje presa. I tako iz godine u godinu osvajani su i drugi novi programi. U osamdesetdrugoj radnici „Lole“ ostvarili su svoje najveće razvojne rezultate. Vertikalna bušilica-glodalica VBG 50, horizontalna bušilica-glodalica HBG 80 OC, LOLA 30 CNC, ILROT 5z, fleksibilna tehnološka ćelija — FLEXI 101, autodizalica AD 16 prvi put su se pojavili na jugoslovenskom tržištu. I poslednje dve, tri godine bile su uspešne, proizveden je robot LOLA 80 super, centar obrade HBG 80 OC, transfer linija i presa sile pritiska 5.000 tona.

Širenje sistema

Od prvog januara 1982. godine Industrija „Ivo Lola Ribar“ počela je da živi kao Složena organizacija udruženog rada. U želji da postane što veći, jači i moćniji, „bola Ribar“ je tražio mognućnosti za udruživanje u sistem novih organizacija. I tako je iz godine u godinu postajao brojniji za poneku novu organizaciju koja se opredelila za zajednički život i rad u SOUR-u „Lola“. Zemunski Automatik, koji je danas OOUR u okviru „Lole“, bila je prva organizacija koja se pripojila „Loli Ribaru“. Posle nje to su učinili i zaposleni u Institutu za alatne mašine i alate. Radne organizacije Industroinvest i Progres-invest su takođe videle svoju šansu u okviru SOUR-a „Lola“, i one se sadž nalaze u sastavu LOLA Inženjeringa. Zaposleni u Jugoslovenskom građevinskom centru, koji su bili pod stečajem, izjasnili su se da nastave da rade u SOUR-u „Lola“ pod novim transformisanim nazivom LOLA Informacioni centar. Obrazovni centar „IVO LOLA RIBAR“ je ponovo u sastavu Industrije „Lola“ i, kao nekad, obezbeđuje kadrove za „Lolu Ribara“ i druge organizacije.

Pored organizacija iz Beograda koje su se opredelile i udružile u SOUR „LOLA“, od 1982. godine do danas u SOUR se udružilo i nekoliko organizacija van Beograda. Pored novoizgrađene Fabrike mašinske opreme u Vrdniku, u „LOLU“ su se udružili i pirotski „Sarlah“, „Mačkatica” iz Surdulice, Metalna galanterija iz Baljevca,

novoizgrađena Fabrika otkovaka i mašinskih delova u Lešku, Fabrika mašinskih komponenata iz Štrpca, novosagrađen pogon za mašinske delove i alate u Gazivodama — Zubin Potok, Zavod za unapređenje „građevinarstva iz Skoplja i Omladinska fabrika računara iz Splita.

U proteklih sedam godina „Lola Ribar“ se širio prvenstveno zbog jačanja sistema i bržeg osvajanja tržišta u zemlji i inostranstvu. Većina dislociranih organizacija koje

.su ušle u sistem „Lole Ribara“ po-

većale su i osavremenile svoje proizvodne kapacitete. Tako napri-

Sa ~

mer, u Raški je od male radionice izrasla velika fabrika za proizvodnju sklopova i delova za mašine. Ove godine u Vrdniku je, dogradnjom novog proizvodnog prostora; proširena postojeća fabrika. U „Mačkatici“, koja svakim danom sve uspešnije posluje, u toku je modernizacija fabrike. Fabrika u Lešku, iako mlada, već uspešno radi. Program „Sarlaha“ je u transformaciji i očekuje se da uskoro ova fabrika brže krene napred. Formiranje i osvajanje programa u Baljevcu je u toku. Hala u Štrpću, jedna od najopremljenijih u SOUR-u, bila je prazna prilikom udruživanja u „LOLU“, a danas je puna najsavremenijih mašina i obučenih radnika. I novosagrađen pogon u Gazivodama snabdeven je novim mašinama i obučenim radnicima. Osnovna organizacija LOLA Fabrika opreme u Skoplju se takođe postepeno usavršava i razvija. Mladi splitski elektroničari vrlo uspešno projektuju i proizvode kompletne računare.

U delu „ Lole Ribara“ u Beogradu zabeleženi su takođe vredni rezultati. Izgrađene su dve nove hale u Železniku, koje se popunjavaju novim mašinama, a i postojeće fabrike su inovirale svoje proizvodne kapacitete.

U 1984. godini otvorena je nova fabrika računara sa 140 radnika, ali vrlo brzo taj se broj udvostručio. U 1985. godini otvorene su dve omladinske fabrike računara u Beogradu i Splitu, koje posluju u sastavu LOLA Računara. U Obrenovcu se gradi fabrika komponenata i štampanih ploča za računare koja će takođe raditi u sastavu LOLA Računara.

Programi kao

pasoš Svojim proizvodima i vrhunskim — tehnologijama

„Lola Ribar“ se afirmisao na domaćem i inostranom tržištu. I pored značajnog pada investiranja u zemlji „Lola Ribar“ ipak stabilno posluje.

Stručnjaci „Lole“ su shvatili da su tržište, razvoj i proizvodnja jedna globalna celina koja je u strategiji poslovno—proizvodnog „sistema nedeljiva. Osluškujući tržište „Lola Ribar“ je tako i prilagodio svoje programe. Proizvodi ono što svet traži. Takva orijentacija i praktično ponašanje rezultiralo je uspesima. Danas u svim većim i značajnijim fabrikama i industrijama u zemlji nalaze se „Lolini“ projekti, mašine i

oprema.

Više stotina mašina, opreme i komponenata nalazi se u mnogim firmama Sovjetskog Saveza, Zapadne Evrope i Severne Amerike. U zemljama u razvoju takođe je realizovano više „Lolinih“ projekata i isporučeno mnogo mašina i opreme.

Nosioci „Lolinog“ nastupa na tržišta su LOLA Marketing, LOLA Informacioni centar, LOLA Komerc i LOLA Inženjering. Oni imaju svoje fizionomije, kadrove i dobre radne rezultate i, uspešno plasiraju na svetsko tržište projekte i proizvode visokog tehnološkog nivoa. Među tim proizvodima su odlivci od sivog i čeličnog liva; oprema za metalurgiju, energetiku i rudarstvo; automatizovane linije za proizvodnju građevinskog materijala; transportni sistemi; mašine, oprema i sistemi za obradu metala deformacijom; CNC alatne mašine i obradni centri; specijalne mašine i transfer linije za visoko serijsku proizvodnju;moduli, komponente, alati i pribori za automatizovane sisteme; industrijski računari za upravljanje mašinama i tehnološkim procesima; industrijski roboti i sistemi za manipulaciju predmetima rada i fleksibilni proizvodni sistemi. .

Poseban značaj za „Lolin“ izlazak u svet ima LOLA Inženjering. On je danas najveći industijski inženjering u Beogradu. Njegov zadatak je da nudi tehnologije i procese, da projektuje fabrike, pogone i proizvodne linije i da sve to efikasno realizuje u zemlji i svetu.

Kadrovi

Industrija „Ivo Lola Ribar“ je od svog nastanka vrlo organizovano i smišljeno vodi-

la brigu o stvaranju novih kadrova, a još više negovala i borila da zadrži dobre, iskusne i talentovane radnike svih profila, koji su bili od značaja za rast i razvoj „Lole“. | Naučnoistraživački, „razvojni i projektantski kadrovi, kao osnovni nosioci rasta i razvoja programa, tehnolo-

gije i proizvoda, glavni su.

faktor ukupnog razvoja „Lo-

le Ribara“. Ostvarivanje vrlo |

složenih i odgovornih proiz-

vodnih zadataka, posebno zbog toga što su proizvodi „Lole Ribara“ u svetskom vrhu složenosti i kvaliteta, traže od proizvodnih radnika visoka znanja, obučenost, iskustvo i upoznavanje no-

dulici i Pirotu. Među njima je 2.400 kvalifikovanih i 700 visokokvalifikovanih radnika. Sa višom školskom spremom zaposleno je 400, a sa visokom 1.000 radnika. U „Loli“ radi 16 magistara i 10 doktora nauka.

Naučnoistraživački rad

Industrija „Ivo Lola Ribar“ od svog osnivanja organizo-

SSS

| 0

CZ

Robot Lola 80 super

vano je radila na osvajanju novih znanja. Pored sopstvenih iskustava koja su sticana godinama, „Lolini“ stručnjaci su koristili, a i sada to čine, znanja stečena kroz me-

„Lola“

u pokrajinama

Industrija „Ivo Lola Ribar“ je sa svojim organizacija-

ma prisutna u obe socijalističke autonomne pokrajine. Na Kosovu to su Fabrika otkovaka i mašinskih delova u Lešku, Fabrika mašinskih komponenata u Štrpcu i pogon za mašinske delove i alate u Gazivodama — Zubin Potok.

U Vojvodini „Lola Ribar“ je prisutan više od deset godina. Ove godine je u Vrdniku, dogradnjom novog proizvodnog prostora, proširena postojeća fabrika. Zajedničkim ulaganjem „Ivo Lola Ribar“ i Rudarsko građevinsko preduzeće „Vrdnik“ izgradili su u Vrdniku novu halu za proizvodnju delova,alata i pribora za alatne mašine. U podizanju tog proizvodnog kapaciteta „Lola Ribar“ je učestvovao sa 326 miliona dinara kroz ustupanje posla,razvoj programa, obezbeđenje plasmana na tržištu, prenos tehnologije proizvodnje i obukom radnika.

vih tehnologija i znanja i korišćenja opreme visokog nivoa složenosti. U cilju stvaranja optimalne strukture kadrova „Lola Ribar“ preduzima mere za sprečavanje odliva talentovanih i sposobnih kadrova. Takođe, motivaciju za razvoj i stvaralaštvo „Lola“ sprovodi kao svoje temeljno opredeljenje. Paralelano sa stvaranjem novih programa i osvajanja savremenih tehnologija, stvoreni su uslovi za povećano zapošljavanje mladih kadrova.

Danas je u „Loli Ribaru” zaposleno 9.000 radnika, koji rade u dvanaest radnih organizacija i pet radnih zajednica u Beogradu, Skoplju, Splitu, Vrdniku, Lešku, Štrpcu, Raški, Baljevcu, Sur-

đunarodnu tehničku kooperaciju sa vrhunskim svetskim proizvođačima mašina i opreme.

Imajući u vidu veliki zna-

'čaj naučnoustraživačkog ra-

da „Lola Ribar“ je 1983. godine osnovao sopstveni Institut za nove tehnologije. Već sledeće godine izvršena je integracija ovog, instituta sa Institutom za alatne mašine i alate koji je već imao dvadesetogodišnju tradiciju.

Naučnoistraživačke delatnosti LOLA Instituta su organizovane u četiri ogranizaciona nivoa: sistemi, tehnologije, specijalizovana odeljenja i laboratorije. Istraživačko razvojni programi se realizuju interdisciplinirano u okviru: fleksibilnih proizvodnih sistema, industrij-

ı

skih robota, procesne i energetske tehnologije, vazdu-

hoplovnih, računarskih i flu-· sistema, ·

idnoupravljačkih kvaliteta tehničkih sistema, informacionih sistema i projektovanja proizvoda i tehnologija i upravljanja proizvodnjom pomoću računara.

Osnovna snaga daljeg razvoja i opstanka „Lole Ribara“ je bez sumnje stvaranje novih proizvoda i tehnologija. LOLA Institut i centri za projektovanje iz radnih organizacija „Lole“ rade na realizaciji programa istraživačko—razvojnih poslova. U delovima „Lole Ribara“ koji rade na stvaranju novih proizvoda i tehnologija zaposlen je najveći broj visokostručnog kadra.

Dalji uspeh „Lole Ribara“ zavisiće od toga koliko se bude ulagalo u razvoj, jer samo realizacija kompleksnog znanja na tržištu može da menja stanje i ekonomski jača sistem. Konkurencija na svetskom tržištu je bespoštedna, i samo oni najspremniji mogu izdržati trku sa najpoznatijim i najboljim proizvođačima.wrnınN s

Industrija „Lola“ ima vrlo intenzivnu i obimnu saradnju sa mnogim institutima i institucijama iz zemlje i inostaranstva. Najduža i najkvalitetnija saradnja odvija se sa Mašinskim, Elektrotehničkim i Metalurško—tehnološkim fakultetom iz Beograda i institutima „Boris Kidrič“ iz Vinče i „Mihajlo Pupin” iz Beograda. Među inostranim institutima najpoznatiji su Imperijal koledž iz Londona, institut za robotiku pri Univerzitetu Južne Kalifornije iz Los Anđelesa i Instituta za alatne mašine ENIMS iz Moskve.

Pored sredstava koje „Lola Ribar“ izdvaja za naučno—istraživački rad, značajna su i podsticajna društvena sredstva. Tako na primer ove godine je izgrađen prvi objekat LOLA Istraživačkog centra sa 1.768 kvadratnih metara površine, a za njegovu izgradnju utrošeno je više od milijarde dinara. Republička zajednica nauke Srbije učestvovala je u finansiranju gradnje sa 305 a Zajednica nauke Beograda sa 92,8 miliona dinara.

Prateći svetski trend razvoja „Ivo Lola Ribar“ je razvijao svoje programe sa namerom da ide u korak sa najrazvijenijim svetskim firmama i stvori svoje programe za budućnost. Programska orijentacija je zasnovana na rezulatatima istraživanja razvoja ponude i potražnje u zemlji i inostaranstvu. Rezultali istraživanja su pokazali da će se proizvodni procesi budućnosti odvijati u smeru sve veće „intelektualizacije“. Automatizacija, robotizacija, potpuna informatizacija, primena novih materijala i savremenih tehnologija, vrhunski kvalitet, velika pouzdanost proizvoda, biće odlika novog savremenog, pro'izvodnog procesa, za vrlo probirljivog: kupca budućnosti. Samo orijentacija na savremenu proizvodnju moći će da obezdedi maksimalnu produktivnost i ekonomičnost poslovanja.

U „Loli Ribaru“ je stvorena dobra osnova za budućnost, a budućnost nesumnjivo pripada onima koji ulažu u znanje.

BORBA 19. decembar 1988. strana

4

DR MIHAILO MILOJEVIĆ, DOBITNIK NAGRADE AVNOJ

Doprinos za tehnološku nezavisnost

Priča o čoveku čiji stvaralački i istraživački rad čine osnovu svih projekata razvoja „Ive Lole Ribara“ :

Ovogodišnji dobitnik Nagrade AVNOJ-a u oblasti privrede je dr Mihailo Milojević, predsednik Poslovodnog odbora „Ive Lole Ribara“. U ovaj beogradski kolektiv došao je pre trideset godina iz rodne Jošaničke Banje. Pošto je završio industrijsku školu i okvalifikovao se za mašinbravara počeo je da radi kao monter prototipova alatnih mašina. Uz rad je završio srednjotehničku školu „Petar Drapšin“, a zatim i Mašinski fakultet. Doktorirao je 1980. godine na temu: Sistemi modularnog projektovanja numerički upravljanih horizontalnih bušilica-glodalica i obradnih centara. Vanredni je profesor Mašinskog fakulteta u Beogradu. .

Stvaralački rad dr Mihaila Milojevića predstavlja zaokruženu celinu, kojom je ovaj neumorni istraživač dao veliki doprinos razvoju industrije „Ivo Lola Ribar“. .

Prodor u svet

Po konceptu Milojevića u „Ivi Loli Ribaru“ prihvaćena je metoda modularne gradnje alatnih mašina, projektovanje i proivodnja horizontalnih, vertikalnih i koordinatnih bušilica-glodalica, obradnih centara, vertikalnih strugova, portalnih dugohodnih glodalica i drugih mašina. Usvajajući nov način gradnje „Lola Ribar“ je povećao svoje poslovne rezultate i ostvario stabilan proizvodni program, a time i veće šanse za uspešniji prodor na inostrana tržišta.

Iz oblasti modularne gradnje Milojević je objavio preko četrdeset naučnoistraživačkih radova i više udžbenika iz oblasti automatizacije proizvodnje.

Pored izuzetno velikog doprinosa koji je dao u oblasti gradnje alatnih mašina dr Mihailo Milojević je dao i doprinos razvoju ostalih programa „Lole Ribara“. Osvajanjem tih novih programa „Lola Ribar” je oslobodio sebe i ostale jugoslovenske proizvođače uvoza industrijskih računara, robota i hidrauličkih komponenti. Kao predsednik Poslovodnog odbora Milojević punih sedam godina uspešno vodi kolektiv „Lole Ribara“. U tom periodu ostvareni su mnogi zapaženi rezultati. Posebno treba istaći da „Ivo Lola Ribar“ već nekoliko godina izvozi više od pedeset odsto svoje proizvodnje u SSSR, SAD, Kanadu, SR Nemačku, Iran, Irak, Egipat, Alžir, Kubu i druge zemlje sveta.

Pored toga što je jedan od najuspešnijih privrednika u Srbiji, dr Milojević je i volonterski predsednik Privredne komore Srbije, član CK SKJ, član Komisije Predsedništva Srbije za privrednu reformu i član Gradskog komiteta OSK Beograda i član njegovog Predsedništva. Sva ta zaduženja zahtevaju mnogo rada i odricanja. Velike obaveze često ne dozvoljavaju Milojeviću da se kao nekada isključivo bavi strukom

Uvek prvo u struci

— 1] pored svih tih obaveza trudim se da i dalje budem što više prisutan u struci. Učestvujem u koncipiranju svih većih projekata i pravaca razvoja „Lole Ribara“. Da bi se rukovodilo vrlo složenim poslom, kao što je to u „Loli“, onda taj posao mora dobro da se poznaje. Zbog toga koristim svaki slobodan trenutak da se upoznam sa najnovijim dostignućima u oblasti mašinogradnje u zemlji i svetu, kaže dr Mihailo Milojević.

A da se Milojević zaista nije odvojio od struke govori i to što je rukovodilac međunarodnog projekta u okviru kompleksnog programa naučno-tehničkog progresa zemalja SEV-a do 2.000. godine — Automatizovane fleksibilne fabrike. Takođe, povereno mu je i rukovođenje najvećim jugoslovenskim istraživačkim projektom Saveznog komiteta za nauku i tehnologiju, koji objedinjuje 37 organizacija iz cele zemlje — Fleksibilne proizvodne tehnologije i fleksibilne automatizovane fabrike.

Za sve ono što je učihio za razvoj „Ive Lole Ribara“ Milojević je dobio mnogobrojna društvena priznanja. Sedmojulska nagrada SR Srbije, Orden rada sa crvenom zastavom i Orden rada sa zlatnim vencem su najznačajnija.

Nagradu AVNOJ-a je primio kao veliko priznanje, ali kaže da bi bio srećniji da je Nagrada AVNOJ-a pripala i „Ivi Loli Ribaru“.