Борба, 20. 01. 1989., стр. 13

Nakon iznuđenih ostavki najviте ubličkih rukovodstava i tavnika u saveznim organiPina drugu sustižu ovih dana | esti 0 povlačenju sve većeg broja vij tinskih rukovodstava i organa. 0žigledno, neki novi vjetrovi u itveno—Političkom životu

e Gore iz druge polovine mi-

„Je godine, sa političke scene od7 one koji sopstvenom ili obivnom krivicom nijesu iskorisfil „osljednju šansu da na osnovu Tramatičnog i gorkog oktobarskog iskustva konačno pokrenu, istina i avno okoštali, društveni mehaпат ka promjenama primjere-

| koje nemilosrdno

nim vremenu уда je, čini se, u tome, što mnogi, prvenstveno oni na najodvornijim dužnostima ipak nijegu htjeli, ili nijesu mogli da shvate бата oktobarsku eksploziju neza(ovoljstva, gOtOVO da i nijesu bili važni neposredni povodi, pa čak, Ni eventualni pojedinačni — dobronamjerni ili nedobronamjerni strekači, naspram višegodišnegi višestrukog „dubokog nezajovoljstva sve težim životom i sve birokratizovanijim ukupnim drušnim odnosima, odnosno inermošću i nesposobnošću takozvanih organizovanih subjekata sistema da učine pozitivan zaokret. I vslužena, kako neko ovih dana mete — neizbježna kazna stiže. No, dok su se radnici i mladi, koji gi minule sedmice pred Skupšti-

| DDJECI ZBIVANJA U CRN

ПОБЈЕДА

nom Crne Gore otvorili novu straBicu istorije na ovim prostorima, uglavnom vratili svom poslu predstavnike tih organizovanih subjekata sistema politike državne vlasti i raznih institucija, kao da vrebaju nove zamke. Nastavlja se sa jalovim i drugim sastancima. Sudeći prema najnovijim diskusijama ili izjavama, kao da nikada nije ni nedostajalo onih koji su tačno znali šta se moralo dogoditi i kojima je privrženost klasnim interesima i revolucionarnost odvajkada bila nesporna karakteristika. U toj svekolikoj revolucionarnosti, međutim, i dalje je

premalo pravih predloga — kako ·

dalje, prvenstveno kako ogromnu, ovih dana oslobođenu energiju radnika, omladine, naroda usmjeriti na ostvarivanje osnovnog zahtjeva — stvaranje uslova za boljii dostojanstveniji život sa mnogo Više neposredne demokratije. Varaju se, naime, svi oni koji misle da će se tek, gotovo naprečac uvježbanom, retoričkom vještinom preporučiti za predvođenje na kursu najnovijih radničkih i omladinskih zahtjeva. Ta lekcija je, sigurni smo, isuviše dobro naučena da bi se predvidjela još jedna moguća podvala zahtjevima za promjene.

U ovom trenutku je, najkrupniji

OJ GORI

Pred novim zamkama

zadatak svih činilaca ovog društva , svih poštenih ljudi i posebno članova SK da se na nesumnjivom revolucionarnom kursu i najnovijih radničkih i omladinskih zahtjeva, prije svega izbore za ponovno uspostavljanje bar najosnovnijih funkcija sistema, kako se ne bi dogodilo da se u vrtlogu aktuelnih zbivanja i moguće poplave veoma različitih interesa, izgube i tek započeti procesi pozitivnih promjena. Bitna pretpostavka za to je svakako i stvaranje uslova da se u odgovarajuće organe uz najneposredniji uticaj svih i doslovno svih radnih ljudi i građana izaberu oni koji su kadri da ponude jasne, na avnojevskim, samoupravnim i drugim temeljnim principima jugoslovenske socijalističke revolucije čvrsto oslonjene programe za što brži izlazak iz nezapamćene krize. Nema sumnje da su jedan od preduslova za to ostavke ili smjene svih onih koji nijesu sigurna garancija za uspostavljanje klime povjerenja i posebno za promovisanje znanja, svježih shvatanja i ideja. Valja se, međutim, istovremeno čuvati moguće atmosfere nekritičkog razgrađivanja svega i svačega, što opet nikuda ne bi vodilo. Čini se, stoga da apel za razum i racionalnost, kao rijetko kada u dosadašnjoj istoriji razvoja crnogorske пере ima svoju težinu i znaaj. Rifat RASTODER

А

VW Ljudi

Zašto na mitinzima, demonstracijama — od Novog Sada do Crne Gore — najpre padaju partijska rukovodstva?

To se događa u vreme kada u SKJ najodlučnije govore da treba zaista, ne samo na papiru, da postanu Savez komunista a ne partija na vlasti, Ukratko, sa te vlasti treba sići. Koliko je Partija daleko od tog silaska, dokazuju i „revolucije“, kao što ih neki nazivaju, u Vojvodini i Crnoj Gori. Ljudi, naime, dobro znaju, gde je prava vlast. Dakle, mase ipak, traže prave ljude. Kada su radnici iz Rako-

vice došli pred Saveznu skupštinu,

nisu hteli da razgovaraju sa njenim predsednikom Dušanom Po-· povskim. Insistirali su da dođe

Težak nokaut federacije

[lica može biti ta na kojoj se artikulira nezadovoljstvo, ali ne i promotor zahtjeva za promjenama. Jer, anarhija i bezvlašće su jedini фоте! koji ulica može doseći u svom shvaćanju demokracije.

Protekla zbivanja u SR Crnoj (Gori imaju i svoju ustavopravnu dimenziju. Ta veličina, pak, pokanje da se ishod političkog previпаја u toj republici nikako ne moje smatrati isključivo crnogorskim odnosom prema krizi unutar granica te federalne jedinice. Upravo ibog činjenice da je riječ o federalmoj jedinici. ı

Recimo, Predsjedništvo SFRJ. Odredba člana 321 Ustava SFRJ izvedenica je koncepta federacije koji je (još uvijek) na snazi. Zasupljenost po jednog predstavnika svake republike i pokrajine jedan je od osnova ravnopravnosti lederalnih jedinica u federaciji. Ostavka Veselina Đuranovića pri-

· haćena je na vanrednoj sjednici Skupštine SR Crne Gore u prošli petak i time je ta republika okrnji| sastav državnog Predsjedništva. Sobzirom da je republička skup?

Mina izborna baza svakog člana mjužeg državnog rukovodstva,

imogorska skuštinska odluka je

· Msvim ustavna. Međutim, Pred-

jedništvo SFRJ to više nije, po

· Matini svoje ustavne pozicije i ulo#.Član 324. Ustava SFRJ u petom Mavu predviđa da u slučaju preManka mandata prije njegova isteја člana državnog zamjenjuje predsjednik republičkog predsjedlištva. Međutim, Božina dr IvanoYić, dosad na toj funkciji, također

· jdao ostavku. Zbog toga u držav· m Predsjedništvu, slijedom UsWva, Crnu Goru nema tko da predstavlja. Članovi druge glave

„(вупов dijela saveznog Ustava Ј5по govore o funkciji, dužnostima i ulozi Predsjedništva SFRJ

ebno u drugom stavu 313. člaM „u okviru svojih prava i dužMsti, a radi ostvarivanja ravnopIMVnosti naroda i narodnosti, sta1 56 o usklađivanju zajedničkih

interesa republika, odnosno autonomnih pokrajina, u skladu s njihovom odgovornošću u ostvarivanju prava i dužnosti federacije“.)

Crnogorska zbivanja su dovela do potpunog narušavanja institucionalne strane sistema. Izbornim

„postupkom dovedeni na funkcije,

njinjhovi nosioci nisu izglasavanjem nepovjerenja izborne baze sa tih funkcija-i otišli. Osim ako se deseci tisuća sudionika protestnih zborova ne smatraju izbornom institucijom. Da miting nema nikakve veze sa izborima, pokazuje i zaključak vanredne skupštinske sjednice u Titogradu da se u Ustavnoj i Zakonodavnoj komisiji Skupštine SR Crne Gore pripreme odluke o prijevremenim izborima. Vraćanje funkcioniranja sistema u regularne tokove tek treba da se dogodi.

Upravo zbog toga tek treba da se dogodi i normalni, zakonski i ustavni okvir funkcioniranja federacije. Ishodom posljednjih događaja Crna Gora se dovela u situaciju da teško može snositi svoj dio

odgovornosti za ostvarivanje pra- .

va i dužnosti federcije. U tom je jugoslavenska dimenzija titogradskih zbivanja i razlog zbog kojeg se „događanje naroda“ ne može smatrati političkim osobitostima ove ili one republike.

Na partijskoj razini titogradski protesti su također ostavili vidnoga traga. U rušenju partijskog rukovodstva, obuhvaćenog listom zahtjeva za ostavkama, sudjelovali su i — nečlanovi, što SKJ u Crnoj Gori svodi na opće dobro. Na Dan protesta time je obesmislio članstvo u političkoj organizaciji, istakavši kriterij po kojem reformu Saveza komunista i ne treba provoditi. Ona, reforma, obuhvatila je samo jednu od posljedica pona-

Mavni saveli”–

VJESNIK

šanja partijskih rukovodstava koji su bili ne samo avangarda avangarde već i cjelokupnog naroda. Međutim, saniranje tih i takvih posljedica u cjelovitom mehanizmu SKJ principom plebiscitarne narodne (i negativne) volje ruši kompletan Statut SKJ, posebno one njegove odredbe koje govore o jugoslavenskoj partiji kao organizaciji svih komunista u zemlji.

Da je čelična metla vanzakonska kategorija pokazuju i poruke omladine i boraca Titograda „časnim pojedincima“ koji su iz osjeća-

znaju gde je vlast

DELO

Slobodan Milošević, čovek koji ima snagu da nešto uradi, kao što su rekli i on je uradio. Iako nije direktor Rakovice, iako nije predsednik Izvršnog veća, već predsednik srpske Partije. Njihove su plate uskoro bile više. Slično je bilo u Vojvodini, kada se više prašine diglo oko Boška Krunića nego oko Živana Marelja, koji je bio predsednik Skupštine. A i u Titogradu su Crnogorci rekli da prvo treba da odu upravo partijski funkcio: neri. Janja KLASINC

ja morala i soliđarnosti sudjelovali i legitimnost odluka Predsjednišu ostavkama organa i tijela čiji su tva CK SKJ. Jer, članove CK SKJ bidosad bili članovi. Upravo u tom ra Kongres, članovi CK SKJ iz svočinu pojedinačnog pomilovanja jeg sastava biraju Predsjedništvo, a sadržan je i politički smisao istica- predsjednik, sekretar i član Prednih zahtjeva za ostavkama. Rušeni sjedništva za svoj su rad neposredsu organi, treba li podsjećati, a ne no odgovorni Predsjedništvu CK njihovi slabi članovi. Što se partij- SKJ. Čitav sistem izbora i odgovorskog Statuta tiče, jedina dva ime- nosti pao je na činjenici da je Žanovana mjesta (osim Đuranoviće- rkovića i Orlandića (između ostava u Predsjedništvu SFRJ) su čla- lih) rušila presija mitingaškog rasnovi Predsjedništva CK SKJ iz položenja, a ne njihova partijska Crne Gore — Vidoje Žarković i osnovica. U Titogradu se, istine raMarko Orlandić. Tako je bilo mo- di,to raspoloženje članstva prema guće da padne kompletno repub-. njihovoj odgovornosti nije vidjelo.

ličko partijsko Predsjedništvo, a njegova izborna baza, Centralni

Zbog svega toga crnogorski od-

komitet, bude izbornom osnovom govor krizi ima svoje federalne re-

za — radnu grupu.

perkusije, ako ništa drugo, a ono

Faktično, i Statut je stavljen ad barem što se tiče funkcioniranja acta, a ishod, opet na saveznom države i partije na saveznoj razini.

Gladni ne aplaudiraju

Crnogorsko rukovodstvo palo je na pragu svoje birokratske tvrđave, pred narodom. Način na koji su bili prinuđeni da napuste političku scenu jasno govori da se

НОВА МАКЕДОНИЈА

ne može raditi po starim šemama ·

i metodima i izigravati vlast pred narodom od koga se traži samo da aplaudira, pa i onda kada preskače po jedan obrok dnevno. Postalo je jasno da nepovratno odlaze visoki funkcioneri koji sa onima koji su ih birali komuniciraju sa saopštenjima, deleći im zadatke i postrojavajući ih kao 05novce, da bi im kazali da je njihovo da proizvode i ostvaruju hiljade zaključaka i stavova koji se velikodušno adresiraju na njihovo ime.

vrhu vrlo negativan po legitimitet zato je prosto neshvatljiv muk ko> jim je u zemlji, od legalnih organa, ·

popraćeno titogradsko zbivanje i njegov ishod. Još uvijek se radi, ma koliko to bilo ugrožavano sa mnogih;strana, o zajedničkoj drža-

vi i zajedničkoj partiji, pa dakle i

zajedničkoj odgovornosti za funkcionisanje federacije i SKJ. U rješavanju svojih problema i otvaranju prostora za izbor boljih rukvoodilaca nego što su bili prethodni jedna republika mora voditi račuan o udarcima koji se time zadaju i zajedničkoj zajednici. Slijedom

U uslovima, kada se više-manje Ustava SFRJ, iz Crne Gore je stisvaka naša republika i pokrajina gao klasični nokaut federalnoj zanalazi u konfliktnim situacijama i jednici, nakon prethodnih udaraodnosima, a postoji i opasnost so- ca koji su shvaćeni kao omamljivacijalnog nezadovoljstva, koje se nje. Zbog svega toga ulica može biopadanjem standarda može preto- ti ta na kojoj se artikulira nezadočiti u gnev, događaji u Crnoj Gori voljstvo, ali ne i promotor zahtjese moraju shvatiti kao ozbiljno up~ va za promjenama. Jer, anarhija i zorenje — tri reforme traže akciju, bezvlašće su jedini domet koje uli-

mobilnost, odlučnost i odgoOvOr- ca može doseći u svom shvaćanju '

nost. Čini se, prošla su vremena demokracije.

mandata kada se rukovodilo iz mesta.

ukrštene reči

Vlado RAJIĆ

| · SAVETUJE: BOŽIDAR ILIĆ| BROJ: 1978 Čuvanje testamenta

kod suda

Zora Plotnikov iz Beograda, piše:

Vojeručno sam napisala i potpi

| ime sam načinila raspored za fla bih da ga predam sudu na.

sala testament. | | slučaj moje smrti. Radi obezbeđenja čuvanje. U vezi toga me interesuje,

пи li takav testament da predam sudu, po kakvom postupku; ili to 5 о чее, te da bih morala da idem u sud i da mi sud sačini testant Odgovor: Zakon o nasleđivanju predviđa više formi — oblika u koji-

3 može da se izrazi poslednja vo

протића, Jedna od formi je takva

Di Ио napiše i potpiše svoj testamen ii Sa, kome i koji deo svoje imovine o5

M 3 naznačuje koga datuma je pisao testa

· Poželjno i preporučljivo da stavi datum, tnačaja, Za punovažnost testamenta nije O

lja, tj. testament odnosno poslednja da sam ostavilac, odnosno testatar

t; njime da sasvim određeno tavlja u nasleđe. Nije obavemat, ali je, po tekstu Zakošto može da bude od velid značaja da li se nalazi

šam0og testatora ili kod nekog trećeg lica kome ga je testator pred-

VAMA Čuvanje, ili, pak, kod suda. Naime, za ovaj 29 kod suda može da se kaže da je najsigurn Зпраглепот розшрки u članovima 190id primi na čuvanje testamenat koji nij ? Mde učinjeno, tj. predato od samog testatora, koji Ba

ћ НЕ zatvorenom kovertu; ako se pre a testatoru i je mu na eventua

Ist Mmenat ne bi bio и ни sud izdaje podnosiocu testamenta po-

a je primio isti na čuvanje,

ško 5 pa ada Nu se o)

Vojeno i veoma pažljivo.

aj to kasnije traži da mu vrati testamena | 4menta pravi sudski zapisnik o toj radnji, tako da se isto postupa,

h vraća stranci. Po sebi se razum

Tanke i pri vraćanju testamenta pretho' i odi

· Testament se od suda stavlja u poseban

poslednji način — čuije i za taj slučaj Zakon 194 predviđa sledeće: e sačinio sam sud, to treba predaje u otdaje u otvorenom kovertu, Ine nedostatke zbog kojih

na zahtev ostavioca, sud je dužan t; kao što se pri prijemu

e da se uvek kako pri prijedno utvrđuje identitet te omot, zapečaćuje i ču-

Vodoravno: 1. Mehur na koži, 4. Vrsta zmije, 9. Duvački instrument, 10. Ptica puzačica, 11. Jedinica električnog otpora, 12. Ter, 13. Rimsko 1.000, 14. Poharano, 16. Predmet kojim se jemči ispunjenje obaveze, 17. Reka u Izraelu, 18. Kopno koje zalazi u more, 20. Bugarski novac, 21. Londonski muzej voštanih figura, 22. Zolin roman, 24. Američki standard, 26. Znak za srebro, 27. Reka u SSSR,

28. Ukras na vratu konja, 30. Au- *

tor, 32. Luka u Iranu, 33. Lična zamenica, 34. Škotski pisac („Citadela“), 35. Naša partija, 36. Značajan, 37. Muzički instrument.

Uspravno: 1. Jasnost, providnost, 2. Krš, 3. Jaram, 4. Grad na Dunavu, naspram Novog Sada, 5. Sa zadnje strane, 6. Veštački proklijao

ječam, 7. Stanovnici najmnogo- “

ljudnije zemlje sveta, 8. Sedamnaesto i dvadeset treće slovo azbuke, 10. Veznik kojim se kazuje zaključak, 12. Mali tabor, 13. Jednoženstvo, 14. Auto-oznaka za Prizren, 15. Granična reka Poljske i NDR, 19. Radni ritam motora, 21, Potkrovlje, 23. Francuski violončelista, 25. Snežan, 28. Deo drveta, 29. Inicijali našeg pisca („Careva kraljevina“), 31. Američki astrofizičar, izučavao Sunčevo zračenje, 33. Tehnički nokaut, 34. Auto-oznaka

.

,

О

REŠENJE BROJA: 1977

БЕРТ РЕГЕ] NI II. WIKI

ПА

Уодогаупо: 1. 15ргек дапо, 11. Мегоп, 12. Гегоз, 13. Ттетојо, 15. 18, 17. Ајоуа, 18. Та, 19. Уај, 21. Ala, 22. Pro, 23. Iris, 25. Tref, 26. Dara, 27. Resa, 28. Una, 29. Oda, 31. Sen, 32. At, 33. Švelo, 35. Tz, 36. Stanovi, 38. za Krapinu, 35. Znak za antimon. Alarm, 40. Jalov, 42, Narkomanija.

Hasan Fazlić („Oslobođenje)

BB ii

On jyHa 1963, no jyue:

| BORBA 20. januar 1989. strana

КАКО СУ (СЕ) ВЛАДАЛЕ ВЛАДЕ

Шта су планирали, а шта остварили Петар Стамболић, Мика Шпиљак, Митја Рибичич, Џемал Биједић, Веселин Ђурановић, Милка Планинц и Бранко Микулић — Кад је динар велик био — План који је „водио у круг развијених земаља“ — Дуг зао друг — Преспавали нафтни шок — Цестна афера и девизни систем — Статистичке обмане — Драматична јулска ноћ у Скупштини 1983 — Слом зван девалвација

Припремили: Ђоко Кесић и Драгољуб Жарковић

Бреме заустављених

часовника

Шта је Бранко Микулић говорио 16. маја 1986, а шта се одиграло претпоследњег дана 1988: пут од оптимизма до оставке био је поплочан добрим намерама, али су резултати изостали

Тачно у десет часова, 16. маја 1986, за говор-

ницу Скупштине СФРЈ изашао је БРАНКО МИ-

КУЛИЋ и образложио програм владе чији је мандатор, као и састав тима за који се определио. Крај његовог излагања пропраћен је аплаузом. Онда се председавајући седнице Савезног већа (заједно са Већем република и покрајина) покојни МИЛЕНКО БОЈАНИЋ, обратио делегатима: „Стављам на гласање предлог Председништва СФРЈ да се за председника Савезног извршног већа изабере Бранко Микулић и молим делегате у Савезном већу да се изјасне.

Ко је за молим да дигне руку! (хвала) Ко је против2 (нико) , Да ли се ко уздржава од гласања2 (један)“

Тако је Бранко Микулић изабран за осмог по реду председника владе социјалистичке Југославије. Када је децембра 1988 — после нешто више од 900 дана мандата — поднео оставку, као и цео СИВ, нити се аплаудирало, нити се гласало, још мање дискутовало. Микулић је прошао пут од премијера препуног оптимизма до првог који је био присиљен да се повуче пре истека мандата.

Но, збивања с краја прошле године сувише су свежа и у детаље већ описана, да би имало смисла бавити се њима у овом фељтону, Као увод треба само рећи да је у моменту када је Микулић долазио на чело СИВ инфлација била 80,6 одсто, а у часу када је отишао приближила се цифри од 300 одсто!

Шта је обећавао...

Зато се треба позабавити његовим „инаугурационим говором“, дакле оним делом његовог промишљања када је ступио на чело владе. Тог, 16. маја 1986, Микулић је посебну пажњу посветио инфлацији и тада је рекао:

— Као посебан сепарат Дугорочног програма донијет је Антиинфлациони програм у коме су дате оцјене о узроцима инфлације и утврђени правци активности које је требало остварити ис-

'| товремено и синхронизовано. Програмом је јас-

но упозорено да и појединачне и парцијалне

'| мијере не могу дати ефекте и довести до промје-

на које је Програм тражио. Па ипак, убрзо се пришло спровођењу политике реалног курса и реалних каматних стопа, а изостале су измене у систему друштвене репродукције, прије свега оне које се односе на; јачање материјалног положаја привреде, укидање свих облика дефицитарног финансирања финалне потрошње, стварање услова да понашање људи у удруженом раду буде одређено „снагом економске нужде и принуде“, финансијска консолидација привре||де, као и јачање ефикасности привређивања, смањивање трошкова пословања и ефикаснија друштвена контрола цена.

Овим овде цитираним пасусом био је изло-

| жен кредо Микулићеве економске политике и

истовремено критика покушаја владе МИЛКЕ ПЛАНИНЦ да спроведе оно што је било записа-

но у Дугорочном програму економске стабили-

зације.

| По Микулићу, парцијално увођење реалних

камата и курса водило је повећању инфлације. Зато је он дошао са концептом „програмиране '||инфлације“ чији су аутори, како се у пола гласа говрило, потицали из Народне банке Југослави'ђје на чијем челу је тада био РАДОВАН МАКИЋ. Но, и програмирана инфлација показала је уб-

"|рзо све своје слабости, па је у складу са опреде-

љењем о „ефикаснијој контроли цена“ Микулићева влада једно време ове била замрзла на || шест месеци.

могло спречити оно што се догодило. У мају 1988, када је из Словеније и Хрватске тражено

| Но, ни са свим тим поштапалицама није се

да се у Скупштини СФРЈ постави питање пове„| рења у ову владу, инфлација је била малтене || дупло већа но у часу када је на чело Савезног извршног већа дошао Бранко Микулић, Он се тада, У мају прошле године, бранио чињеницом да би она била и већа да СИВ није чинио то што је радио.

„Трећи рат“ против цена

Тада је у склопу мајског „пакета мера“ испробана и трећа варијанта борбе с ценама: циљна инфлација. Но, већ крајем августа брутално тачним показало се предвиђање да ће цех новог модела стабилизовања привреде платити они који живе од личног дохотка. Техника такозваног „номиналног сидра“ показала је зубе, а инфлација је достигла 180 одсто, дупло више од „циљне“. За првих шест месеци прошле године реалне зараде су пале за 8,9 одсто, па је већ тада био угрожен рекорд из 1983, када је пад за целу годину био 9,3.

Тако је Микулићева влада изгубила главну битку — битку са инфлацијом.

Али, шта је остало од целине стабилизовања стања у привреди како га је 16. маја 1986. видео Бранко Микулић и још тумачио с пуно оптимизма. Већ смо показали да је од маја прошле године „дигао руке“ од „ефикасне друштвене контроле цена“. Материјални положај привреде није ојачан. Напротив. Смањено је учешће привреде у националном производу до „црвене црте" — испод 50 одсто. Није укинуто дефицитарно финансирање финалне потрошње. Настављена је прикривена експанзивна кредитно-монетарна политика, и поред свих заклетви и прописа, а сива емисија се у сваком случају на крају слије у финалну потрошњу. Опала је ефикасност привређивања; трошкови пословања привреде, уместо да се по обећањима из 1986. смање, вишеструко су повећани, и то најпре преко незграпне каматне политике, па је отпала и могућност финансијске консолидације привреде.

Када је после нешто више од девет

стотина дана мандата дошло до оставке, нити се аплаудирало, нити се гласало, још мање дискутовало...

ПРВЕ ИН ТИСИ НЕНА ЛАРИ ТАЊА ЕР ШВИДИГ ИЕ ЛЕ e:

Микулић је једино погодио да ће се створити услови да понашање радних људи у удруженом раду буде одређено „снагом економске нужде и принуде“. Нужда и принуда, наиме, извели су људе на улице. Никада није било више штрајкова... Судбина губитника

Још у мају, када је Микулић с тешком муком положио испит пред делегатима у Скупштини СФРЈ, искристалисало се сазнање да у погледу циљева реформе нема непремостивих "разлика између развијених и неразвијених делова земље — што се показало и садашњом прећутном сагласношћу да Микулић „абдицира“ већ је врло директно констатовано да отпори тој реформи долазе од оних структура које су „зауставиле часовник четрдесетих година" (делегат ЗДРАВКО ЗАБУКОВЕЦ). Сада су и те структуре дигле руке од Микулића.

Помало цинично гледано, напредак је већ и то штоје направљен помак од причања вицева о влади — специфичног рефлекса јавности на стање у земљи — ка јавној расправи о њеном учинку и могућностима да оствари оно што обе-

ћа. Тај „напредак“ је још значајнији ако се схва- |.

ти да од сада ни други носиоци власти неће моћи мирно да спавају ако изостану очекивани резултати, Отуда су у праву они који процењују да одлазак Микулића има шири значај...

„. Али, кад човек погледа реалне учинке свих наших послератних влада — посебно од часа када је постало јасно да је исцрпљен један модел социјалистичког развоја — остаје само једно питање: како је могућно да је тек Микулића стигла судбина губитника...