Борба, 15. 05. 1990., стр. 3
DNEVNIK __
BORBA,
maj 1990. strana
utorak 15.
POSLE NEZAPAM(ENOG DIVUJANJA NAVIJAČA NA STADIONU U MAKSIMIRU
ŠTA SE ZAPRAVO DEŠAVALO PRE UTAKMICE I NA STADIONU „DINAMA“
Delirii 7nje Sevali su pendreci, motke, letele su baklje i dimne kutije, na severu je gorela partijska zastava a ceo stadion je zahvatio neverovatni delirijum mržnje — činilo se da više niko na stadionu nije siguran
Detaljni opis haosa je, sam po sebi, nepremostiva kontradikcija. Činjenica da se sve što se prekjuče dešavalo u Zagrebu i očekivalo i nije, otprilike je to isto „Bad Blue Boys“-i su najavljivali skandal, rešavanje prvenstva pre te šok-utakmice upućivalo je na suprotno. Ipak, sve nedoumice te vrste razrešene su već u nedelju ujutro, u nekim glavama, izvesno je i mnogo ranije.
Prvi jutarnji vozovi doveli su u Zagreb „Delije“ koje su bile raspoređene u manje grupice. Tako je i uobičajena kontrola i sprovođenje na sigurno od strane milicije ovog puta izostala i crveno-beli tifozi su se slobodno razmileli po gradu. Dok su se grupice još skupljale i dok su „Boys“-i valjda još spavali, sve se svodilo na sitnija verbalna provociranja i „plašenja“ prolaznika. Prvi sudar prsa u prsa zbio se oko 9 sati, na Trgu republike u blizini fontane Manduševac. Pesničenje i obračun motkama trajao je kratko i ozbiljnije povređenih nije bilo, ili se makar takav utisak stekao pošto su svi za tili čas napustili mesto i ramileli se po okolnim ulicama, prestrojavajući se za dalje okršaje. Nešto nakon toga milicija je pristigla „Delije“ i usmerila ih ka Maksimiru. Doduše nekoliko frakcija je u tom trenutku bilo na drugim mestima i tako izbeglo sprovođenje. Očevici kažu da je bilo još sitnijih koškanja i razbijanja, ali su ozbiljniji sukobi usledili nešto kasnije.
Sukob u parku
Prepun maksimirski park koji je u tom trenutku, negde oko pola jedan vrveo od šetača i isto tako načičkanu baštu obližnjeg restorana do šoka je iznenadio žestok i borbenim pesmama praćen juriš „Delija“ koji su se odjednom iz dubine parka i, valjda prepoznavši se s nekim, započeli jeziv blic obračun drvenim motkama. Nekoliko milicionera koji su se tu zatekli umoešalo se u tuču i jedan je tom prilikom izvukao deblji kraj, raz-
Kokofonija
Do sada u nas neviđenim obračunima na stadionu, prethodila su i „pevačka“ prepucavanja suparnika sa bezbroj već poznatih, ali i prilično novokomponovanih bisera pučke navijačke poezije.
Pre nego što je cela gungula uopšte počela u neuobičajenoj tišini na stadionu čulo se i popovsko zapevanje na strani stadiona gde su bile smeštene „Delije“. Ostali su na to reagovali zvižducima, a grupa s istoka je skandirala „Vi ste komunisti“. S juga je sledio odgovor — „Vi ste Titovi, Tito je vaš“, koji je izazvao ispravku — „Mi smo Antini, Ante je naš“. „Delije“ su zatim složno zapevale „Od Topole pa do Ravne gore“ na šta su već prilično zapaljeni „Bad Blue Boys“-i odgovorili sa „Srbe
na vrbe“.
Svoje mesto u opštoj kakofoniji našlo su i skandiranje — „Hrvatska — nezavisna država“ i „Mi smo četnici, najjači smo najjači“. Sve je to zajedno dovelo i do krajnosti u stilu „Hrvatska do Zemuna“ i „Ovo je Srbija” da bi kulminiralo s otvorenim „Četnici, četnici“ i „Ustaše, usta-
še“.
Da bi nabrojali sve bisere koji su se čuli i nakon toga na ulicama, bilo bi nam potrebno bar još pola stranice. Jedno od najužasnijih skandiranja bilo je i „Spremio sam kamu, jebaću vam mamu“...
bijena mu je glava. Kako su se brzo pojavili, crveno-beli huligani su i nestali u parku, izuzimajući dvojicu koji su ipak pali u ruke čuvarima reda. Odjednom je na ulazu u park postalo prilično vrelo, stiglo je milicijsko pojačanje, svuda je ječalo od sirena, a u potragu za „Delijama“ uključila se i nekolicina građana koji su pristizali u svojim automobilima i obaveštavali miliciju o trenutnom „položaju“ pobeglih huligana. Nakon više od sat vremena, organi reda su uspeli da prikupe „goste“ i da ih grupišu u ograđenom prostoru pomoćnog terena. Činilo se tada da će izolacija, kao i mnogo puta ranije, značiti i kraj „bliskih“ susreta. U isto vreme u gradu trajala su okupljanja „BBB“, koji su se po brojnim birtijama oštrili za „ipak“ tekmu godine, čiju „važnost“ sa tifo aspekta nije mogla da umanji ni rezultatska beznačajnost utakmice. Prepričavali su se događaji proteklog popodneva i širio se glas da su dvojica „Boys“-a u uličnim tučama i izbodeni noževima. Prilična količina maligana obećavala je „pravi“ štimung.
Kad su se konačno i jedni i dru-
gi našli na stadionu, usledila su prepucavanja i uvredljiva skandiranja, koja su nakon dobrih desetak minuta folklornih umotvorina, prekinuli puštanjem glasne muzike sa razglasa. Nastupilo je zatišje. „Delije“ su bile smeštene na istočnom delu južnog stajanja, jezgro „BBB“ na severu, dok je brojna grupa prilično bučnih navijača ispred kojih je bila zastava Hajduka bila na istočnom stajanju, tridesetak metara od „neprijatelja“. Ta bliskost je mirisala na mogući eksces, kao i pomalo čudno ponašanje grupe od tridesetak „neobojenih“ navijača koji su se nalazili na južnoj tribini neposredno iznad Delija. Prve varnice kresnule su upravo tu međusobnim dobacivanjem neidentifikovanim predmetima. U isto vreme kad i crveno-beli „donji“ jug, naglo se zapalio i istok i započelo je gađanje polomljenim motkama i valjda odlomljenim betonskim delovima tribina. Tada se ponovila slika od pre dve godine kada su navijači Partizana iz besa, pošto su gađani
'kamenjem počeli da čupaju rekla“me, da lome tribine. Ceo stadion
se orio od zvižduka upućenih „De-
kapiju koja je vodila ka gornjem delu tribina, srušili je i krenuli ka drugom kraju gde se pored običnih posetilaca nalazila i grupica kojoj tu nije bilo mesto. Stampedo „Delija“ naterao je u beg većinu gledalaca na toj strani, dok su se oni „hrabriji“ upustili u borbu prsa u prsa. Na stotine odlomljenih plastičnih stolica letelo je u oba pravca, bilo je i šutiranja, pesničenja. Veoma brzo razjareni gosti „raščistili“ su kompletnu tribinu i uz daljnje bacanje stolica krenuli natrag u svoj „rezervat“ uz ponovne sporadične čarke.
U isto vreme kad su „Delije“ izvršile prodor, na severnoj tribini isgpunjenoj „Bad Blue Boys“-ima počelo je da vri i masa je krenula napred. Milicioneri su tada stigli na vreme i zaustavili taj prvi po-
kušaj masovnog ulaska na teren, |,
ali je pedesetak navijača sa, od početka opasno bliskog istoka uspela da preskoči ogradu dotrči do juga i bukvalno otrgne nekoliko crveno-belih transparenata. U tom trenutku situacija je potpuno izmakla kontroli milicije i počeo je totalni haos. Drugi nalet „BBB“ na ogradu bio je snažniji i kordon je popustio tako. da se nekoliko stotina navijača našlo na terenu u divljem trku ka suprotnoj strani. Negde na centru igrališta došlo je do sudara huligana i organa reda, opšte makljaže. Sevali su pendreci, odjednom su se tu pojavile i dve dugačke šipke, padali su i jedni i drugi. U toj najžešćoj tuči svoj puni doprinos dao je, kao što je to poznato, i kapiten Dinama Zvonimir Boban koji je pravim karate-skokom oborio jednog milicionera i krenuo ka drugima, ali su ga suigrači sprečili u nameri da i dalje zavodi red. Nakon kratkog zatišja, tek da se zbrinu ranjeni, krenuo je novi talas sa severa, letele su kamenice i mnogi predmeti čiji sastav, a posebno „poreklo“ na terenu nije bilo lako utvrditi.
Neshvatljiva mlitavost
Narednih četrdesetak minuta
lijama“, koji su naglo navalili na proteklo je u jurnjavi po terenu i
Erupcija dubokih podjela
Glasine o „scenariju“
Ako su neki „scenariji
njihovi autori budu raskrinkani bez ostatka
Zagreb. — Kolektivno bezumlje navijača Crvene zvezde i Dinama, te provala najnižih emocija začeli su u nedjelju, na maksimirskom stadionu Dinama nezapamćeno divljanje u kojemu, na sreću, nitko nije platio životom. Jer, stadionska atmosfera, urlici i uvrede, kamenje, razbijene boce, pendreci i suzavac pa i vatreno oružje, dakle, scenografija mržnje i straha u cjelokupnoj je javnosti povodom incidenta u Zagrebu izazvala gorko prisjećanje na sličan krvavi obračun na stadionu Hejsel.
Službeni izveštaj o sukobu između navijača Crvene zvezde i Dinama, koji se kao najstrašnija vijest pronio Hrvatskom, nisu još do kraja napisani. Prve šture službene ocjene objavljene su sa sinoćne izvanredne sjednice Izvršnog vijeća Sabora Hrvatske. Izvršno vijeće „osuđuje krajnje nedolično ponašanje navijača i istodobno izražava
žaljenje zbog događaja do kojih je došlo na stadionu, ali i u gradu Zagrebu“.
Novinari koji su se zatekli na igralištu Dinama, u nedjelju, jednodušni su u ocjenama ovoga teškog navijačkog konflikta. Prema njihovom viđenju sa „lica mjesta“, neodržani meč između zagrebačkog i beogradskog prvoligaša već se unaprijed mogao smatrati visoko rizičnim događajem. Istoga su mišljenja bili i organi javne sigurnosti, koji su procijenili da za obezbjeđenje stadiona treba angažirati (prema podacima Izvršnog vijeća Sabora) 420 radnika SUP. Isti izvor tvrdi da je naknadno u Maksimir poslato još 175 milicionera. Milan Dupalo, rukovodilac osiguranja susreta, čak tvrdi da na stadionu Dinama nikada nije bilo više milicionera.
Juče su se Zagrebom počele da pronose glasine da je već postojao
uistinu bili pripremljeni, biće od krajnje važnosti da oni i
U jedan „scenarij” prekida ove utakmice, ali ne ovakav kakav smo sa zaprepašćenjem zaista vidjeli u Zagrebu. Ako su neki „scenariji“ uistinu bili pripremljeni, biće od krajnje važnosti da oni i njihovi autori budu raskrinkani bez ostatka. Jer, žrtvovati izmanipulirane mladiće za bilo kakvu, a u ovom slučaju očigledno političku svrhu, bio bi najgnusniji zločin koji se uopšte da zamisliti.
Zato se s nestrpljenjem očekuje da okolnosti ovog strašnog ekscesa budu detaljno i javno iznesene pred građane i javnost. Od službenih organa treba zahtijevati da se ne prikrije baš niko ko je na bilo koji način eventualno upleten u ovu maksimirsku sramotu, jer nikom nije u interesu da se sukobi ponavljaju, a još manje da ih bude na nekoj većoj „pozornici“.
S. MODRIČ V. ĐORĐEVIĆ
LIČILO NA „HEJSEL“: Razuzdana masa lomila je sve pred sobom
polovičnim akcijama milicije koja je u protivudarima vraćala „Boys“-e samo do polovine igrališta, odakle su oni uporno kretali u nove nalete. U međuvremenu su sa svih strana počele da lete baklje i dimne kutije, na severu je gorela partijska zastava, a neposredno ispod vatra je zahvatila i sunđer doskočila za skok s motkom. Ceo stadion je zahvatio neverovatni delirijum mržnje, neukusnih skandiranja. Gledaoci na zapadu koji su sedeli neposredno ispod novinarske lože počeli su da psuju i prete. Činilo se da više niko na stadionu nije siguran.
Upotrebom najpre vodenih topova, a zatim i suzavca (blažeg oblika) milicija je uspela da isprazni severno stajanje, ali je veliki broj navijača prebegao na istok ili zapad da bi se kasnije ponovo vraćao na teren. Potpuno neverovatno delovala je slika da huligani prilaze grupi milicionera na 3-4 metra i zasipaju ih kamenicama, a da oni reaguju tako mlitavo i zastrašeno. Za vreme tih do iznemoglosti „ponavljanih „sukoba
„BBB“ i organa reda u koji su se uključili i posetioci sa zapada uzgred je razbijeno i jedno vatrogasno vozilo, nekoliko kamera uz igralište, dok su „Delije“ na vrhu juga (ne znamo koliko mirno) to posmatrale. Posle vesti da se utakmica neće odigrati, što je bilo jasno još mnogo ranije, gledaci su počeli lagano da napuštaju stadion i da se grupišu ispred ulaza na južnu tribinu, nagoveštavajući i konačni obračun s „Delijama“.
Ceo ograđeni prostor oko stadiona delovao je zaista užasno. Mnogo ljudi s maramicama na licu pokušavalo je da se zaštiti od suzavca koji se širio, veliki broj milicionera s palicama na gotovs i isto toliko mladića s motkama i kamenicama šetalo se okolo. Činilo se da niko ne zna šta predstoji u celoj toj gunguli, ali je raščišćava-. nje ipak uspelo tek posle 22 časa kad su „Delije“ iz Dugog Sela krenule ka Beogradu. No, ludilo i huliganstvo proširilo se tada na za: grebačke ulice i potrajalo do kasno U noć.
Zoran PAVIĆ
Posebno nas pogađa, ističe se u izjavi HSLS, što se ovo zbilo u trenutku nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj
Zagreb. Oštrim protestima na zbivanja na Dinamovom stadionu i oko njega, juče su se pridružile još tri stranke sa hrvatske političke scene. :
Hrvatska socijal-liberalna stranka smatra da je na igralištu na eruptivan način iskazana dubina nacionalnih i političkih podjela. Posebno nas pogađa, kaže se u izjavi HSLS što se ovo zbilo u tre-. nutku nakon prvih demokratskih
izbora u Hrvatskoj.
Hrvatska demokratska stranka u svom protestu upućenom hrvatskoj i svjetskoj javnosti „oštro protestira zbog vladanja redarstvenika na utakmici „Dinamo“ „Crvena zvezda“ u Maksimiru koji su po nama glavni krivci za nerede na toj utakmici“.
Istodobno, oni zahtijevaju neopozivu ostavku ministra redarstva Hrvatske Vilima Mulca, kao i zapovjednika zagrebačkog redarstva (SUP-a), da se suspendiraju svi re-
Veliki propusti
Zagreb, Predsjedništvo CK SKH — Stranke demokratskih promjena juče je energično osudilo vandalsko ponašanje i nasilje na stadionu
„Dinamo“ i u gradu Zagrebu.
„Zahtjevamo utvrđivanje svih činjenica o postupcima i ponašanjima navijača i organa vlasti na stadionu i u gradu. Zbog evidentnih slabosti u osiguranju reda, ljudskih života i imovine, tražimo utvrđivanje odgovornosti državnih organa, posebno organa javne sigurnosti, za nasilje i vandalizam na stadionu i u Zagrebu. Uočljivo je veliki propust što se nije reagiralo na početku izbijanja nereda od dolaska grupe navijača „Crvene zvezde“ u grad i na stadionu“ — ističe se u saopćenju.
DRZIRI On up arSıBiVidGirEr= sma IJ iZ ILeKıriBrE TONES ain; e pRSpe iS eirOKOOB(kKiŠEORINKJ
darstvenici koji su bili na utakmici u službenom svojstvu, te da se protiv svih njih odmah pokrene istražni postupak.
Najoštriji u svom protestu su članovi Predsjedništva Hrvatske stranke prava. „Ponovljeni vandalski čin na Maksimirskom stadionu od strane neodgovornih navijača „Crvene zvezde” nameće jedino moguće rješenje, a to je da nogo-
metni savez Hrvatske istupi iz Nogometnog saveza Jugoslavije, te da formira vlastitu nogometnu ligu, kako se ovakve stvari ne bi ubuduće događale“.
Hrvatski Mirotvorni pokret, domicilna splitska politička stranka, uputila je juče prijedlog Nogometnom savezu Hrvatske da donese odluku o istupanju iz Nogometnog, saveza Jugoslavije
Zagreb. — Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske jučer je na izvanrednoj sjednici razmatrajući prvu informaciju RSUP-a o zbivanjima i poduzetim mjerama u vezi neodržane nogometne utakmice između Dinama i Crvene zvezde konstatiralo da još nema sve potrebne elemente za utvrđivanje konkretne odgovornosti, pa će o tome odlučiti danas. Do tada će se još upotpuniti stručni izvještaj na kojem se od jučer ujutro intenzivno radi. Za koordinaciju cijelog tog posla određen je sam predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SRH Antun Milović, koji je time i na čelu komisije koja je dobila zadatak da odgovori na pitanje da li postoji objektivna i subjektivna odgovornost i predloži odgovarajuće mjere. U međuvremenu dobit će se i mišljenje nogometnog kluba Dinamo, čiji predsjednik je najavio pismeni protest u vezi osiguranja najavljene a zbog poznatog vandalizma na neodržanoj utakmici. Time će i jučerašnji izvještaj Republičkog SUP-a biti dopunjen, iz kojeg proizilazi da je angažirano 520 pripadnika SUP-a iako je Uprava Stadiona dopisom od 9. maja iskazala potrebu za svega 91 milicionerom
Povrijeđeno 50 navijača i 70 milicionera
Pored 132 navijača Crvene zvezde, zbog ekscesnog ponašanja privedena su i 42 navijača Dinama 0 Formirana komisija sa Antunom Milovićem na čelu, koja će upotpuniti izvještaj o nemilom događaju
radi osiguranja priredbe. Pri tome se imalo u vidu da — kako je rckao Ivan Sakač, podsekretar u RSUP-u, podnoseći ovu informaciju — da se radi o utakmici „visokog rizika“, s obzirom na aktuelna društveno-politička kretanja u zemlji.
Prema do sada raspoloživim saznanjima u ovim i neredima prema podacima RSUP-a — povrijeđeno 59 navijača (osam teže) i 79 milicionara (3 teže). Među teže povrijeđenim navijačima, jedan je u Maksimirskoj ulici zadobio prostrelnu ranu iz vatrenog oružja i do sada nisu utvrđene okolnosti u kojima je došlo do ovog ranjavanja. Neredima je prouzrokovana i velika materijalna šteta, posebno na stadionu (lomljenje reklama, rušenje ograda, kidanje i paljenje sjedala...), jedan osobni automobil je prevrnut i zapaljen, a razbijeno je više izloga, osobnih automobila i druge imovine. Oštećen je i veći broj službenih vozila organa unutrašnjih poslova. Pored 132 navijača Crvene zvezde, zbog ekscesnih ponašanja privedena su radi daljnje obrade i 42 navijača NK Dinama. C. A.
REAGOVANJA U STRANIM SREDSTVIMA INFOR-
MISANJA
Vandalizam sa nacionalističkom podlogom
Beograd. — Neredi koji su preksinoć izbili na fudbalskom stadionu Maksimir u Zagrebu strana sredstva informisanja opisuju najkraće kao „vandalizam sa nacionalističkom podlogom“.
Sukob „Zvezdinih“ i „Dinamovih“ navijača koji se izrodio u sukob sa policijom u kome je 61 lice povređeno, izbacio je u prvi plan pojačanu napetost između Srba i Hrvata posle pobede hrvatskih nacionalista na prvim slobodnim izborima u toj republici, ocenjuje Frans-pres.
Sve britanske tv stanice emitovale su duže snimke sukoba na maksimirskom stadionu, koje britanski komentatori ocenjuju da su po surovosti obračuna neviđeni na evropskim terenima. Posebnu pažnju, javlja dopisnik Tanjuga, privlači činjenica da su u napadu na milicionare učestvovali i neki igrači Dinama, što je za britansku javnost neshvatljivo. Za takav incident bi se fudbaleri u toj zemlji doživotno oprostili od lopte, a sasvim sigurno bi usledile i zatvorske kazne.
Britanski komentatori ukazuju, takođe, da se ne radi samo o sukobu navijača, već o nacionalističkim izgredima koji mogu da imaju opasne posledice po već uzdrmanu stabilnost Jugoslavije.
Švajcarska štampa juče piše da je „vandalski sukob na zagrebačkom fudbalskom stadionu koji se smatra najtežim u istoriji jugoslovenskog sporta“ u stvari „sukob između hrvatskih i srpskih navijača“ i da je „unutar stadiona i van njega bilo ranjenih“.
Svih pet programa francuske
televizije prikazalo je preksinoć u udarnoj emisiji vesti snimak nercda na „Maksimiru“, a najveći francuski list „Figaro“ ujutro proširuje taj izveštaj vestima o neredima koji su se posle okršaja na stadionu preneli na ulice Zagreba. List tvrdi da su u pitanju nacionalistički ispadi. Asošijeted-pres. takođe navodi da su se neredi, koji su u osnovi nacionalistički, preneli na ulice Zagreba, gde su navijači napadali policijska vozila i blokirali saobraćaj. Britanska agencija Rojter u izveštaju iz Zagreba navodi da je u sukobu fudbalskih navijača na „Maksimiru“ sto lica povređeno, od kojih je deset u kritičnom stanju. Među povređenima jc i 45 pripadnika snaga reda, navodi agencija pozivajući se na bolničke izvore. Neredi su nastavljeni na ulicama Zagreba, gde su mnogi izlozi porazbijani i zapaljeno više automobila, dodaje Rojter, ne dovodeći incident u vezu sa nacionalnim osećanjima navijača. Agencija prenosi izjavu predsednika NK „Dinamo“ Zdenka Mehmeta koji smatra da je policija bila suviše pasivna i da nije adekvatno reagovala kad su neredi počeli.
Hrvatski parlament održao je prošle noći hitno zasedanje zbog nereda na fudbalskom stadionu, prenosi Frans-pres i citira izjavu šefa službe bezbednosti na stadionu Milana Dupala da su tuču započeli navijači „Dinama“. Francus-· ka agencija napominje da su u prvom izveštaju televizije Zagreb navijači „Crvene zvezde“ označeni kao krivci za nerede. (Tanjug).
„Još jedan od jugoslovenskih bisera“ — hladno je prokomentarisao zagrebačke slike strave i užasa novinar iz Švajcarske, zemlje za koju tvrdimo da je konfederacija.
U novinama i na radio talasima zemlje koja je još uvek (?) federacija složili su se samo oko toga da „nam se ovo još nije desilo“... Sve ostalo — ko je počeo, šta su skandirali „oni” a čime su provocirali „oni drugi“, gde je ko zakazao, kako je, i konačno, zašto je uopšte do „ovoga“ došlo — u domenu je portparola koji, makar u. ovom slučaju, gledaju kroz „blu“ ili „red“ naočare. Mnogo pre nego se to i zvanično „očekuje“, pokazali smo da vrlo držimo do „konfederalnog prava“ na različito mišljenje. Složni smo još u jednom: konstatacije o „navijačkom ludilu“ su preplavile stupce štampe, a kao da su svi naprasno zaboravili na do juče često citirane misli kanadskog sociologa Ksaviera Robertsa koji je zaključio da su „huligani na fudbalskim stadionima idealna zamena za ratno stanje”! Na žalost, nekoliko poslednjih huligansko-batinaških i više nego ikada ranije politikantskih mitinga, na stadionima i oko njih, zapanjujuća količina patološke mržnje i pravi festivali foklornog uzdizanja svog naroda i te kako idu u prilog retkim (svesnim i neostrašćenim) glavama koje su upozoravale da su nam stadioni samo mogući bastioni nacionalističke euforije i paranoje koja se nikako ne može svrstati sa-
mo i isključivo pod fenomen fud- ESKALACIJA „PREDRATNOG STANJA“
Kaljenje ratnih sekira
balskog fatalizma.
Latentno „predratno stanje“ eskaliralo je u Zagrebu u okršaj koji najmanje ima veze sa sportom, ali ne zato što to Što se desilo „nije sportski“, „nema veze sa igrom“,
„nikud ne vodi“, kako to gomila proizvođača fraza i prodavaca paradoksa ima običaj da kaže, već naprosto zbog činjenice da smo, ma kako to u kontekstu ovog tek-
Dogodilo
nimalo opasnija od ostalih
Bezbjedni su — nigdje
— Kao ni za nas u Beogradu, grebu niko ne može garantovati gdje. Jebi ga, kapiraš, ranije smo ljali pesnicama,
tako „Delijama“ i „Grobarima“ u Zabezbjednost. Oni su bezbjedni — nise uzajamno „dočekivali“ i pozdravsad više ni to ne možeš od murije. Ovi drugi — jebi ga,
moraš širit bratstvo i jedinstvo između Hrvata. Ali šibamo se i sa njima. I sa „Armadom“ i sa „Torcidom“! Nemreš voljet Dalmatinca. Ne mož ga ni mrzit ali nemreš ga ni voljet: ljen je, jede samo ribu, rakove,
školjke... Al Srbina...?!
(vođa navijača „Dinama“ u „Ćao Tifu“)
»
uperrarKae IpuipuU NI pRCipanpiau=Bnian=iapiBACGEAIapiIumir KUPIT Nemi — OU TEainarı rana
sta glupo zvučalo — konačno „videli mrak“! Morali su, u ovom „obliku“ i na ovaj način, da nam sc „dogode navijači“, da bi se konačno setili da navijačka plemena nisu nimalo opasnija od ostalih plemena koja rade Jugoslaviji o glavi. Dakako, reč je, kad je „zagrebački Hejsel“ u pitanju, o hiljadama ili tisućama „purgera“ koji opsedaju
zapadnu stranu maksimirskog stadiona i koji tradicionalnom šžutnjom iskazuju svoju podršku, a ko-
ji su u nedelju do promuktosti navijali kad su „njihovi“ jurili „naše“ ili kad su „naši“ jurili „njihove“, svejedno. I ne samo o njima! Ovih dana, s prilično nostalgije se sećamo onih vremena kad smo
se ono što smo i zaslužili e I pored svega logika nameće zaključak da „navijačka plemena“ nisu
„plemena“ koja haraju Jugoslavijom & Za to su, ipak, najmanje krivi navijači, što se ne može reći za „navijače“
se zgražavali nad „incidentnim situacijama” skandiranja „modernih“ parola koje su se svodile na raspitivanja o homoseksualnim sklonostima Sv. Duje ili Sv. Save.
Smešno izgledaju čak i pominjanje „čakija“ ili famozna permutacija
„krvi“ i „vina“... I mešanje buktinja i krematorija izgleda kao ne baš srećna „zabava“ maloletnih „tifoza”. No, ono što smo koliko do juče krstili „sporadičnim pojavama“ već je preraslo u opasno i ozbiljno stanje koje je od stadiona napravilo pravi seizmološki zavod koji registruje čak i najmanje potrese u ovoj i ovakvoj „federaciji“.
Sportski događaji su odavno kod nas postali društvena institucija koja, uz eventualno „pražnjenje osećanja“ omogućava i proizvodnju nacio-ludila. Sve to zahva-
ljujući mnogima koji su bili ubeđeni da je „vrištanje sa prebijanjem“
najlakši mogući način i oblik usmeravanja masovne kritičke energije koji se, na tek prividno apolitičan način, izbacuje iz prepunih akumulatora. Međutim, navijači, gotovo zaboravljeni od svih drugih (ako izuzmemo miliciju) bukvalno su se otrgli „društvu“ i krenuli svojim stazama. Došlo je vreme kad je.sport, kao društveno kontrolisani ventil sigurnosti i protivrečno
jedinstvo nasilja i nenasilja, svoju društveno-terapeutsku funkciju sprovodio pod budnim okom i zaštitom snaga reda.
Popustile su mnoge spone i stadioni su, umesto „rezervata socijalnog mira“, pretvoreni u „basione divljaštva“ i „tvrđave naciona-
«lizma“ poprimajući, praktično, gotovo sve atribute kazneno-poprav-
| Tuča je, to je dobro poznato, imanentna ljudskoj naravi, znači i
— igri. Ali dok lomimo koplja raspravljajući da li je ta zloćudna agresija posledica lošeg vaspitanja,
prevelikog naboja agresivnosti ili pak specifične pojave koja se kreće između samopožrtvovanja i žrtvovanja drugih, kao da primoravamo sebe da zaboravimo na činjenicu da ako već eksplozivna
Šaka u glavu
— lako ima među nama dosta
navijača, posebno među „Ultrasi-
ma“, koji mrze „Bad blue boys“-e zato što su Hrvati, ima nas koji ih mrzimo zato što su navijači „Dinama“. Između nas nema ljubavi. Čika
u glavu i ajde zdravo. (Vođa navijača „Zvezde“ u „Ćao
tifu“)
nih ustanova. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu, da dok zaduženi uglavnom raspravljaju o posledicama, umesto o uzrocima, stadionima „vladaju“ pendreci, kao valjda jedini instrumenti očuvanja
socijalnog mira. Upravo zato više nego komične zvuče tvrdnje da su „psihoterapeuti u plavom“ jedini i isključivi krivci za „Maksimir“ i neke ranije „maksimire“. Pored navijača, jedino je još milicija „savesno“ obavljala svoj posao.
masa možda i jeste na tribinama, nema sumnje da su detonatori na nekom drugom, ne baš skrivenom mestu. Nema nikakve sumnje da je sport samo transformisana kopija stanja u društvu i da nimalo ne iskače iz ukupne društvene monografije. Davno omogućena silovita penetracija politike u sport rezultirala je rođenjem „kilavog deteta“ čije su „babice” dobro poznate. Nema sumnje da su autori „dešavanja navijača“ daleko iza tribi-
na i da maloletni „nacionalisti“ pevaju pesme i note čije su melodije smišljene van „tvrđava nacionalizma“, ni ne sluteći da su vešto režiranim situacijama dovedeni u poziciju da bukvalno iznuđene i po tuđem scenariju montirane akcije smatraju sopstvenim ı diče se.
I ovog puta se pokazalo — na radost mnogih.
Napokon logikom optuživanja navijača „Zvezde“, na jednoj, ili navijača „Dinama“, na drugoj strani, samo će se upotpuniti spisak primera izliva emocija, propraćenih fizičkim razračunavanjem koji su prerasli u „političku šorku“. Zagrebački sportsko-politički horor spektakl, hteli to priznati ili ne, ruši mnoge pretpostavke o navijačkim hordama, plemenima i čoporima, tačnije rečeno mladim ljudima „punim snage, čvrstih šaka i praznih mozgova“ koji se „na ovaj način — svete društvu“. Ali dokazuju da nam se ovo jednostavno moralo desiti, makar i u ovakvom obliku, jer smo to — zaslužili. Melodija kola po kom su igrali „navijači“ već se može nazvati — izvornom! A to hoće li ovo biti poslednji ili samo jedan u niski „jugoslovenskih bisera“, najmanje, kao i sve do juče, zavisi od navijača. „Dina-
'ma“, „Zvezde“, „Partizana“, „Haj-
duka“ ili „Fljamurtarija“ — svejedno. Slaviša LEKIĆ
«<
".đ~Ć... S ——?#?#“1547314])V'0"čR:J ––– .I{ J5-FcŽq H ZsZJ—ntnIEIZŽJCJČCZ.OAž ŽŽ KO mr peovr{oroorgrucvudLlT TT TLLKKONIIIIEGNII JJ LJ ———