Борба, 03. 12. 1990., стр. 8
PONEDELJAK, 3. DECEMBAR
KULTURA _____
VLAST U KINI
Gerontološka sekcija
Grupa rukovodilaca koja javno figurira kao nosilac vlasti samo je puka transmisija moćnih ve-
terana, osamdesetogodišnjaka koji iza scene povlače konce vlasti
Od stalno „Borbe“
dopisnika
Peking. — Javna partija golfa kao znak mogućeg povratka u politički život smenjenog partijskog lidera Džao Cijanga? Hoće li premijer Li Peng biti smenjen? Neizvesno održavanje sedmog, plenuma CK, jer najuže partijsko i državno rukovodstvo nije postiglo kompromis o pravcima daljeg društvenog razvoja zemlje. Ovako sažeti prikaz dežurnih novinskih tema ove pekinške jeseni dosta verno, čini se, oslikava svu tragiku kontroverznih zbivanja, sudara i odnosa snaga na kineskoj političkoj sceni i nameće pitanje ko su moćnici koji svojim odlukama određuju sudbine više od milijardu ljudi, postavljaju i smenjuju lidere kako im se prohte? Ili se, pak, ne ustežu da i jednog Deng Hsijaopinga optuže, recimo, da je pogrešnim političkim potezima omopućio da se korupcija razmahne u svim sferama društva.
Složena igra
Opšte je uverenje da niti ove složene igre iza kulisa javne politčke pozornice vuče grupa zaslužnih, ali i isluženih partijskih i armijskih veterana. Oni u zvaničnoj partijskoj nomenklaturi slove kao „druga generacija rukovodilaca“.
Reč je o političkim kadrovima koji su duboko zašli u osmu i devetu deceniju života, pa se u žargonu stranih dopisnika u Pekingu pojavljuju pod imenima: „grupa osamdesetogodišnjaka“, „dom staraca“, „staračko veće“... Prvu postavu stvarnog kineskog rukovodstva čine: Den Hsijaoping (86), Čen Jun (86), Van Džen (82), Peng Džen (88), Li Hsiannien (82), Bo Jibo (82) i jedini živi maršal kineske armije Nie Žongdžen (91). Ovoj grupi pripadao je i nedavno preminuli maršal Hsu Hsiangćien (88), jedan od proslavljenih komandanata revolucionarnog rata i osnivača kineske narodnooslobodilačke armije. Četvorica veterana učesnici su čuvenog „velikog marša“, ali nijedan od spomenutih nije član politbiroa CK KPK. Većina nema nikakav zvaničan položaj u partijskoj strukturi ili vladi. Izuzeci su samo Vang Džen, potpredsednik Republike i Li Hsiannien kao predsednik svekineske narodne političko-konsultativne konferencije (masovnog fronta).
U drugom timu ovog elitnog društva (ništa manje uticajnom i moćnom) igraju predsednik Republike Jang Šangkun (83), Vu Hsiućien (82), Vang Šoudao (84), general Hsiao Ke (82), Ćeng Cihua (85), a najmlađi je Li Džonghsin koji ima 77 godina.
Rukovodioci druge generacije su okupljeni u Centralnoj saveto-
davnoj komisiji politbiroa CK, čiji je predsednik Čen Jun. Ne bez razloga, ova komisija je popularno prozvana „ideološkim gornjim domom“, imajući, pre svega, na umu da je ideologija bila i ostala glavno sredstvo vladanja u najmnogoljudnijoj zemlji sveta. Sredinom osamdesetih godina, tada neprikosnoveni kineski lider Deng Hsijaoping pozvao je partijske i armijske veterane da se penzionišu i prepuste mesto mlađima. Umorni starci pokazali su, međutim, začuđujuću mladalačku upornost da sačuvaju vlast po svaku cenu. Umesto da simbolično održava kontinuitet revolucionarne vladavine, Savetodavna komisija se pretvorila u centar neslućene moći i vlasti.
Neprincipijelne koalicije
Ko je, pak, najmoćniji među najmoćnijima, u ovom trenutku teško je pouzdano reći. Više od decenije, Deng je važio za neprikosnoveni autoritet. Potezima dostojnim najboljih majstora kineskog šaha — goa, otac kineskih reformi pomerao je godinama sve važnije figure na velikoj šahovskoj tabli kineske političke scene. Od slamanja „kontrarevolucije“, juna prošle godine, Deng je — samo prvi, među jednakima, o čemu svedoči zastoj reformi.
UTICAJ „ROŠAVOG“ DIREKTORA NA AMERIČKO PRAVO
„Fitilj Noriega“ prerano dogoreo
Ko je ugrozio pravo optuženog na pošteno suđenje — moćna televizija ili (nesmotrena) vlada
Da je general Manuel Antonio Noriega, bivši panamski diktator koji u američkom zatvoru u Majamiju čeka na suđenje zbog kokainskog biznisa, zaista „neeksplodirana bomba“, kako ga naziva štampa u SAD, pokazuje se i poslednjih nedelja. Još otvorenom pitanju „kako uopšte suditi Noriegi“, budući da bi kao bivši tajni agent CIA poznavalac njenih tajni, mogao suočiti tužioca s mnogim iskušenjima, njegov „slučaj“ je, posred“ no, otvorio i pitanje slobode medija. Najnovija afera, koja je Noriegu vratila na stranice štampe, isplela se oko tajnih snimaka njegovih”zatvorskih telefonskih razgovora. Tako je, naime, nastala kontroverza da li je preče pravo osuđenika na savetovanje s braniocima (s tim u vezi pravo na pošteno suđenje, koje garantuje Šesti amandman Ustava SAD) ili sloboda javnog informisanja (garantovana Prvim amandmanom). Rešenje ovog spora — odlukom Vrhovnog suda SAD da se TV-mreži CNN zabrani emitovanje spornih snimaka prokomentarisano je u novinar skoj javnosti, između ostalog, i kao „izgubljena bitka u borbi protiv cenzure“.
Invazija i prisluškivanje
Pođimo, međutim, od početka. Hapšenju panamskog diktatora predhodila je, krajem prošle godine, američka invazija na Panamu, odnevši silne dolare i mnoge nevine (panamske) ljudske živote (otkrivanje njihovih masovnih grobnica takođe je pokrenulo svojevrsnu aferu). Noriega se, kao razlog
i opravdanje za invaziju, konačno našao u zatvoru u Majamiju, ali se preliminarni sudski proces neobično otegao. Što zbog već pomenutog straha da se takne u „bombu“, što zbog činjcnice da Noriega ne može da plati branioce jer su njcpovi bogati bankovni računi zamrznuti. Zatvorska uprava je sve to vreme, legalno, simala njegove telefonske razgovore, uz obavezu da
isključi magnetofone kad se zatvo-
renik 'savetuje s advokatima. Ispostavilo se, međutim, da postoje i ti zabranjeni snimci, jer se traka „odmotala” do televizijske mreže CNN, a detalji su, njenim posredstvom, čuli i videli i TV-glcdaoci. Kako je kuća CNN, pre cemitovanj inserata razgovora, obelodanila da su joj trake u posedu, federalni sudac Vilijem Houiveler joj jc naložio da ih vrati, ali se diljem sveta gledana CNN oglušila o sučev nalog i emitovala detalje Norieginih razgovora. CNN se, zatim na Houivelerovu odluku žalila Vrhoviiom sudu SAD.
Ne televizija, nego vlada
U drugom činu ovog uzbudijivog sudsko-novinarskog komada, kascte sa snimcima Norieginih razgovora stižu u Federalni istražni biro (FDI), čiji su ih agenti „pokupili“ iz apartmana novinarke CNN Marlene Fernandes. Ima li šta „ekskluzivno“ na tim trakama, nešto što ugrožava pravo Zatvorenika na pošteno suđenje — a Noriega i njegovi pravni zastupnici upravo to tvrde — FBI ne otkriva.
· ”
|| a ŠŠ |
S druge strane, svako precizno povlačenje linije razgraničenja takozvanih liberala i konzervativaca, u praksi je gotovo neizvodljivo. Stavovi pojedinih pripadnika iz redova veterana često su podložni promenama. Indikativan je, međutim, podatak da Deng u poslednje vreme najčešće ostaje usamljen prilikom donošenja najvažnijih odluka. Najvatreniju podršku ima izgleda jedino još u predsedniku jang Šangkunu koji je njegov lični prijatelj. ;
Na drugom polu je Dengov večiti rival Čen Jun koji uprkos poodmakloj dobi i dalje važi za vodećeg kineskog ekonomistu. Zakleti je, inače, pristalica planske ekonomije. U Dengove osvedočene, ljute protivnike spadaju takođe, Peng Džen, Vang Džen i Li Hsiannien. Svi, međutim, postaju jedinstveno konzervativni kada valja sačuvati vlast i apsolutni monopol partije, što se tako bolno manifestovalo prošlog juna na Tjenanmenu.
Gledano kroz takvu dioptriju, prupa rukovodilaca koja danas javno figurira kao nosilac vlasti, nije ništa drugo do puka transimisja volje, ideja i vizija moćnih veterana. Reč je o trećoj generaciji rukovodilaca koja se u kineskoj političkoj terminologiji smatra mlađim kadrovima, a mahom su zašli u šestu deceniju. Najistaknutije pojedince, ova garnitura ima u premijeru Li Pengu i partijskom
sekretaru Đang Ceminu. Ovoj dvojici jedino bi još mogao da konkuriše član politbiroa Li Rui-| huan koji se smatra jednim od naj-| vatrenijih zagovornika reformi. Gotovo svi od reda su štićenici nekog od veterana i po pravilu samoj! poslušni izvršioci volje staraca, spremni da sprovedu u delo sve
što ovi kažu ili narede.
Kakvi su njihovi stvarni dometi i uloge, najbolje je, čini se, skicirao veteran Van Džen u jednom govoru povodom nacionalnog praznika: Druga generalcija rukovodila-
ko Buha“
Manje smo skloni da verujemo da su ljudi iz pozorišne kuće koja već četrdesetu godinu budi i razvija ljubav prema teatru kod mlađih generacija, tragajući za tekstom koji bi na najdostojniji način obeležio ovaj njihov jubilej, opredelili se za „Uspavanu lepoticu“ Ljubivoja Ršumovića tek zato što im je bilo najlakše da nalože svom upravniku da ispiše ovaj tekst. Uvereni smo da su prevagnuli bitniji razlozi, odnosno procena da Ršumović zapravo spada među najuži krug autora koji, u stvaralaštvu namenjenom ovom osetljivom uzrastu, uspešno neguju fini spoj de-
ca izabrala je svoje naslednike —|čije mašte i ironijskog otklona sa generaciju kojoj pripadaju Li Peng| kojim će za koju godinu i oni poi Džang Cemin. Ovom krugu pri-|četi da mere stvari, ljude i događa-
padali su na oređen način, smenjeni partijski lideri, pokojni Hu Jaobang i Džao Cijang čije su liderske karizme, vizionarstvo i ispoljena kreativnost i samostalnost predstavljale otvorenu opasnost za ni-
čim ograničenu vlast veterana.
Sve to kao da potvrđuje ocene da politička vlast u Kini nije ni do-
takla sfere institucionalizacije i da
se u praksi svodi bukvalno na pitanje prestiža jedne ili druge ličnosti. U tom grmu leži, izgleda, sva neizvesnost sve užarenije borbe za Dengovo nasleđe i vlast. Is-
torija Kine pokazuje, pak, da
odabrani naslednici, obično nisu,
sedali na presto, već su postajali žrtve borbe za vlast još za života lidera.
_ _ __ Milovan Janković
5 E a CC
Dia
|
77=== a
A ~
==AZ2Z2 <<
(5
SVE VEĆA RUPA U ZAT
Vrhovni federalni sud je, kako rekosmo, doneo odluku „bez presedana” i Šesti amandman predpostavio Prvom amandmanu. A šta to znači najbolje ilustruje podatak da se Vrhovni sud već 60 godina „bori“ s Prvim amandmanom, jer teorija kaže da se štampa i emitovanje u iznimnim slučajevima mogu cenzurisati (kretanje borbenih jedinica u ratu, na primer) ali tako da dosad ni jednom nije doneta odluka na štetu informativnih medija. Zato Džejn Kerkli, direktor Komiteta za slobodu
VORSKIM
=
RE
štampe, zaključuje da ova sudska odluka „signalizira novu eru pravog tumačenja Prvog amandmana“ „Ovo je kažnjavanje informativnog medija, koji je pošteno odigrao Ustavom dozvoljenu ulogu da obelodani nezakonite akcije vlade“, smatraju u CNN. Ovome se malo šta može zameriti, jer činjenica je da u čitavom zamešateljstvu nije reč samo o tome da li CNN ugrožava ustavno pravo jednog zatvorenika na pošteno suđe-
nje, već o tome da je vlada, posredstvom zatvorske uprave, prisluškivala zatvorenika dok se savetovao s odbranom. Ona je, dakle, prva dovela u pitanje pravo optuženog na pošteno suđenje.
Manuel Antonio Noriega je, tako, izazvao „eksploziju“, mnogo pre 28. januara, kad mu je zakazano suđenje. Ako ga uopšte bude. „Fitilj Noriega“, je možda namerno, možda nečijom nesmotrenošću, prerano dogoreo.
KRIZA NA BLISKOM ISTOKU
Kontrola s neba
Sedam američkih špijunskih satelita usmereno je prema Srednjem istoku, prateći svaki pokret Sadamove armije
Dd stalnog opisnika „Borbe“)
Vašington — Generali iz one čuvene petougaone zgrade sa periferije američkog glavnog grada uveliko tvrde' da su njihovi „špijunski sateliti“ među najzaslužnijim što je nedavno okončani hladni rat — ostao hladan. Odnosno, da će ti svemirski roboti (sa svojim vodičima i tumačima sa zemlje) biti među najzaposlenijim ukoliko za koji mesec — što izgleda vrlo verovatno — zapuca iz sve snage u Persijskom zalivu.
. U vasionu je nedavno lansiran i sedmi obaveštajni satelit zadužen da osmatra, registruje i javlja o svemu što se dešava na području Srednjeg istoka, ali komandanti iz Pentagona, i pored toga, upozoravaju da možda ni to neće biti dovoljno ako na kuvajtskom frontu započne, s početka sledeće godine, prvi rat u ovom novom, hladnoratovskom periodu.
U tom pritisku na vrhovnog komandanta, Kongres i, uopšte, američku javnost, podržava ih poslednjih dana i jedan autoritativni civil — doktor nauka Džefri Ričelson, autor nekoliko knjiga o svemirskoj špijunaži:
„Situacija na ovom frontu zahtevaće informacije koje će morati da se smenjuju iz sata u sat, iz minuta u minut, jer će jedino tako svi konci ostati u našim rukama
Biće to rat kakav se dosad nije vodio. Rat na širokom, otvorenom frontu, gde prete ospasnosti od velikih žrtava, ukoliko nemamo potpunu kontrolu nad kretanjima i pozicijom protivnika“.
Šta piše u novinama
Amerika je veoma u toku svega što se događa sa njenom skoro polumilionskom armijom preseljenom na Srednji istok — izuzetak je jedino ovaj „svemirski ešalon“, koji negde u kosmičkom nedopledu obavlja svoj posao. Reč je, kao što je već pomenuto, o flotili od sedam foto-izviđačkih satelita tipa „kihol“, usmerenih prema Iraku, Kuvajtu i susednim teritorijama, koji „večito budni i načuljenih ušiju“ u stopu prate Sadamovu armadu i o tome izveštavaju svoje pretpostavljene na onome što se zove planeta Zemlja.
Na njihovim snimcima mogu da se razaznaju registarske tablice s brojem automobila ili naslov iz novina koje čita besposleni prodavac na bagdadskom bazaru (tekst je nedokučiv, ali nije teško naslutiti o kome se i čemu piše). Najnovija tehnologija omogućava, kako se čuje, praktično nesmetano dej:stvovanje i u mraku — mada još postotnom „sigurnošću utvrdilo pde su skriveni taoci ız „živog štita“ ili kakve sc sve kombinacijc vrzmaju u plavi Sadama Huseina. Zasad su stiglo toliko daleko da
oblaci ili kamuflaža ne predstavljaju nikakvu prepreku, da se, recimo, nepogrešivo otkriva razlika između pravih tenkova i onih od stiropora (postavljenih da zavaraju, na nekom položaju) — a za sutra, ko zna!
„Ovoliko informacija „sa neba“ nisu dosad imale vojskovođe ni u jednom ratu“ — kaže tim povodom Džon Pajk, stručni saradnik Federacije američkih naučnika, koji radi za svoju firmu kad god nije angažovan u Pentagonu. „Za nas je ovaj rat, praktično počeo već krajem jula, kad su stigli prvi snimci gomilanja iračkih trupa na granici prema Kuvajtu. U međuvremenu smo se pojačali i kompletirali, general Švarckopf i njegovi pomoćnici u Saudijskoj Arabiji ne mogu da se požale da nisu u toku zbivanja s druge stranc granice. Ovo je rat 20. protiv 21. veka Sadam Husein bi i to morao, da ima u vidu!“
Prisluškivanje sa visine.
O tim julskim danima, koje pominje Pajk — kad su američki, kuvajtski i saudijski rukovodioci gurali glavu u pesak, odbijajući da se suoče sa činjenicom da se iza irač kog brda valja invazija sa nesagle. divim posledicama — politika i ıstorija će jednog dana reći svoju reč ı dati ocenu U međuvremenu, ncbesški obavuštajci ubačeni su u „pe-
tu brzinu“, sa radnim vremenom od 24 sata dnevno — sa zadacima i doprinosima kakve „dosad nije poznavala istorija ratovanja.
“Satelite poput onih, koji u poslednje vreme zuje iznad Sadamove glave, imaju — u nešto skromnijoj formi — još samo SSSR i Kina. Osnovna namena im je bila praćenje i kontrolisanje da ona druga supersila slučajno ne krši sporazum o kontroli naoružanja, a koristili su se (ne retko) i za domaću upotrebu — u Libanu, Grenadi, Nikaragvi, Avganistanu, Tibetu, na Foklandima, u Panami, iračko—iranskom ratu i tako dalje, i tako bliže.
Uzavreli srednjoistočni prostor prati ovih dana sedam špijunskih „kihol” satelita (stručna oznaka KH—11) — cena im je između milijardu i milijardu i po dolara po komadu, zavisno od modela opremljenih ogromnim instrumentima, zasnovanih na istoj tehnologiji koja se koristila i kod nedavnog lansiranog „svemirskog teleskopa“ A, to znači: kombinacija televizijskih kamera, senzori, osmatrački sistem, teleskop, upravljen prema zemlji umesto prema nebesima i instrumetni koji, uz pomoć infracrvenih zraka, otkrivaju toplotne izvore.
Sateliti KH—11 kruže na visini od 320 kilometara, postavljeni su pod uglom između 62 i 98 stepeni prema ekvatoru i Zemlji koja rotira ispod njih. Opremljeni su, pored toga, i raketnim motorima za manevrisanje (spuštanje ili podizanje, zavisno od potrebc), baš kao ı nedavno lansirani satelit „Lakros“, koji uz sve to ima i usavršciie radare za osmatranje kroz oblake ili eventualnu dimnu zavesu. „Raspored IHuseinovih trupa u Kuvajtu ı Iraku je za nas otvorcna knjiga“
kaže za novine Džon Pajk. „Na na-!
šim snimcima sve može da se vidi, možemo da mu prebrojimo svakog vojnika!“
Na snimcima se sve vidi — a zahvaljujući „sigint“ satelitu sve može i da se čuje! Uz pomoć letilica vojno--naučne “fantastike „Magnum“ i „Vorteks“, parkiranih na jednom fiksiranom mestu u stratosferi, na udaljenosti od nekih 35.000 kilometara, odakle se registruju i prate iračke radio komunikacije. Uz pomoć ovih svemirskih čuda od tehnike, recimo, locirane su i kasnije (na odgovarajući način) onesposobljene kamp—prikolice sa uređajima kojima su Iračani donedavna više nego uspešno ometali američke i saudijske radarske izviđačke avione tipa „avaks“
Sve ove nebeske informacije slivaju se — uz pomoć posebnog satelita — u komunikacioni centar Fort Belvoar, nadomak Vašingtona, a potom u štab za identifikovanje fotografskih snimaka, koji se nalaze pri komandi mornarice, gde se kompjuterski analiziraju i pretvaraju u informaciju za generale na terenu.
U Fort Belvoaru se poslednjih nedelja radi 18 sati dnevno, a predviđeno je uvođenje još jedne smene i zatvaranje kruga — posle usvajanja rezolucije Saveta \ bezbednosti UN kojom se međunarodnim snagama u oblasti Persijskog zaliva daje ovlašćenje da preduzmu „Sve potrebne mere“, ukoliko Sadamove trupe ne počnu povlačenja na pozicije s kojih su krenule 2. avgusta Svcmirske „oči“ i „uši“ pratiće ih i kontrolisati na tom putu povratka i suočavanja sa stvarnošću da šut 20 ne može sa rogatim 21. vokom
Slobodan PAVLOVIĆ
nja.
Napominjući gledaocu da je ono što će za koji trenutak pogledati na sceni pozorišta „Boško Buha“ samo jedna od mogućih varijanti poznate, klasične bajke o „Uspavanoj lepotici“ ili „Trnovoj ružici“, Ršumović nam zapravo nudi jedno po pesničkom rukopisu i dramaturškoj obradi ništa ma-
IZLOŽBE
U nizu galerija koje se
ka je i Galerija „Most“ Marka Kratohvila
Izložbe mladih talentovanih slikara, skulptora, grafičara smenjuju se munjevitom brzinom: Galerija Doma omladine, Galerija FLU, zemunska Kapetanija, Galerija ·'Grafičkog kolektiva...
Ohrabruje, međutim, što se u ovaj pionirski posao riskantan jer radi se o još neafirmisanim umetnicima sve smelije upuštaju i brojne privatne galerije metropole. Kako i u umetnosti, jasno je, važe tržišni „maniri“ a ova još „ne proverena roba“ ne može doneti (željeni) profit — može čuditi masovnost onih koji su spremni da zaigraju na „ne poznatu kartu”. Ili se možda, pak, radi baš o onoj
Ar
toš socijalističke gradnje
Pluralizam u umetnosti — već dugogodišnju koegzistenciju SVO, mogućeg šarenila stilova i pravaca (što bi moglo značiti da umetnost prethodi političkoj situaciji) sad bi trebala da sustigne i višepartijska zbilja. Događa li se, međutim, i obrnuto — da politika stavi „šapu“ na umetnost i podčini je sebi? Dakako. A, kad je reč o arhitekturi neslavni i već olupani spomenici (stambeni blok uz Dalmatinsku ulicu i onaj na kraju Novog Beograda uz Tošin bunar) socrealističkog poimanja graditeljstva još, na užas svojih stanara, a bogami i prolaznika — stoje.
Kao nekakav reper u prostoru, ideološka tačka ili uskličnik čak, stoje i debelo zarđali šipovi pobodeni pre desetak ili nešto više godina za (nesuđeni) muzej revolucije (!) na „zelenoj površini“ između zgrade bivšeg cekaja i SIV-a.
Prvi „greh“
Nova zgrada beogradskog, Fakulteta likovnih umetnosti na Topčiderskom brdu (arhitekti Brana Mitrović i Slobodan Lazarević) u posleratnom periodu jedna ·od najlepših i najznačajnijih kuća Beograda, opet stoji kao svojevrsni međaš. Jer, već je određena lokacija (na Banovom Brdu) gde će sedam inostranih arhitekata, međunarodne reputacije — graditi posve individualne „urbane vile“.
Kako je sve počelo?
Na papiru, jasno. I kad je reč o uredbama iz 1945. i 1946. i kad je reč o kasnijem arhitektonskom buntu — opoet na papiru. Ali, u oba slučaja za papirom dolaze ciglc i malter.
Koliko god ofucano zvučalo da je arhitektura socrealizma posledica društvenih okolnosti istina je da se u vreme obnove i izgradnje ne ostavlja prostor za neko veće estetiziranje. Arhitektura se svodi na „krov nad glavom“. I tu je prva greška. Jer, na brutalan je način
| prekinut kontinuitet beogradske moderne, koja je potomstvu ostavila najkvalitetniji arhitektonski fond metropole (Zloković: Dečija poliklinika, zgrada „Fijata“ na Autokomandi, „Brašovan: zgrada BIGZ-a, Belobrk: stambene zgrade...). Tako izuzetno zdrava i revolucionarna osnova za nadgradnju, posebno u novim društvenim uslovima biva samo ispuštenom šansom. Šta bi dakle, novoj vlasti, posle pometutog soc-realističkog „krova nad plavom“ bolje moglo odgovarati nego novi — intcrnacionalni stil 1 cto nam novog spomeni ka, ceo jedan Novi Beograd. Bezlična zdanja (umiformno!), slepo kopiranje opštih mesta i uzora kroz besomučno ponavljanje klišetiranih estetskih obrazaca. I, još
POZORIŠNE PREMIJERE
Duhovita p
„Uspavana lepotica“ Ljubivoja Ršumovića na sceni pozorišta „Bot.
ca“ i
nje prepoznatljivo štivo. To je ona neobično duhovita, nemirna i poetski prpošna parafraza nekih poznatih tema i problema, već poznatih mladom uzrastu, ali sa samosvojnim ironičnim „ršumovi-
Munjevita mladost
smelo posvećuju prezentaciji
mladih likovnih i još neafirmisanih likovnih umetnikoja sada predstavlja dela
trgovačkoj „riskir — profitir“. Jedna od galerija koja se uporno od svog nedavnog osnutka drži principa propagiranja i prezentiranja najmlađe generacije likovnjaka je i „Most“ (u ulici Vajara Đoke na Topčiderskom brdu). U tom i takvom redosledu „Most“ sada predstavlja i mladog Marka Kratohvila, koji gradi novu skulpturu spretnom i promišljenom subilmacijom one (domaće) iz šezdesetih godina. Autentičnost van pomodnog (često i vrlo dopadljivog) „trenda“ novopečehih vajara beogradske škole. S. P.
nešto jako važno za internacionalni stil: on ne podrazumeva tradiciju, preispitivanje prošlosti. Baš nasuprot i po (ondašnjem mišljenju) utoliko bolje, Kao posledica opšte prihvaćenih estetskih obrazaca i arhitektonsko-urbanističkih principa javlja se, jasno — užasna monotonija, porazno odsustvo osobenosti. Zbog prenaglašenog principa utilitarnosti zanemareni su svi ostali, bitni atributi složenog korpusa arhitekture. Ali, istini za VOlju, treba reći da su u to vreme i nova naselja u Parizu izgledala isto tako ili bar, ne mnogo bolje. Internacionalni stil, nastao na Zapadu, ovde je, kao recept usvojen i korišten mnogo duže. Od klišea se jedino retki izdvajaju (Ivo Antić: Muzej savremene umetnosti na Ušću kao izuzetak što potvrđuje pravilo).
Pre desetak i nešto više godina počinje prvo papirnati post-modernistički bunt. Mahom mladi arhitekti (danas ih je dobar broj raseljen po svetu i dobijaju međunarodne nagrade) radikalno preispituju svekoliko arhitektonsko telo u svim njegovim segmentima. Bunt i reakcija na monotoniju, prostornu pustoš. Posebno se preispituje odnos prema tradiciji. Menja se odnos prema materijalima, arhitektonskom detalju. Arhitektura se vraća iz domena tehnike u domen umetnosti — gde i pripada. Osuđuje se anonimnost tada aktuelne arhitekture i generalna mentalna lenjost projektanata.
Začeće novog
Začeće novog, dakle, na papiru. „Prvo delanje sa puno svesti o problemu u drugoj polovini sedamdcsetih i početkom osamdesetih predstavlja grupa mladih beogradskih arhitekata MEČ (Musić, Ećimović, Čehovin). Bunt na postojeću praksu kroz izložbe, tekstove i projekte publikovane u značajnim i elitnim stručnim arhitektonskim revijama. Slede i njihove prve realizacije — urbane arhitektonske
narafraza
SA IRONIČNOM SENKOM: Scena iz predstave „Uspavana lepyli.
ćevskim senčenjem“. Tim tragom su došle i originalno umetnuk epizode sa crnom ptičurinom | vile, i kidnapovanjem Trnove ruj, ce od strane tri dobre vile, I ongj poetski susret dvoje mladih i car. sko trvenje i ljudsko ludovanje nj. hovih roditelja, takođe su iz Ru. movićeve lične radionice, Ali veoma skladno uklapaju u opši dramaturški imidž. |
Veliku uslugu ovoj predstavi učinio je reditelj Milutin Karadžić usmerivši je ka lakoj igri, razdra, ganim ritmovima, blagoironičnim pasažima u elegantno rešenom de. koru i korektnim kostimima. Tak, je skladno podignut most izmeđi klasične bajke i jednog modennija kazivanja. U tome mu je bitno pp. mogla i razigrana glumačka pode. la koja je skoro uvek našla pravi meru između prilagođavanja uku. su i uzrastu mlađe publike i potre. ba i zahteva one starije koja o glumca zahteva i kompleksniji od. nos prema ulozi.
Upravo zbog svega tog se i mo. že sa pravom zaključiti da sa „Uk pavanom lepoticom“ umetnici iz pozorišta „Boško Buha“ ne dobija. ju samo predstavu koja je uspeš no, nego i na pravi način obeležili njihov jubilej.
Milutin MIŠIĆ
POLITIČKI PLURALIZAM I MODERNO GRADITELJSTVO
iitektonski bun
Dosadašnjoj komunističkoj vlasti je odgovarao „soc-realistički krov nad gla vom“ koji je osiromašio složenost arhitektonske kreacije. Pre vidnog pucanja komunističkog monolita mladi arhitekti reaguju na monotoniju i prostornu pu
instalacije 1981: „Kolonada” i „F0rum“. Ne manje značajna je i seriji predavanja prve lige svetske arhi-
“tekture: Rosija, Portogezija, Puti
nija, Anselimija, Klajhausa... i dakako, razmena i provera sopstVi nih ideja sa beogradskim arhitek tima. Vrata novom graditeljstvu | drugačijem promiljšanju su OtVO: rena!
Probuđeno je i ono opšte gr đansko promišljanje o tome šta l gradu graditi. Kako i može li boljt, drugačije. Do pre deceniju i p0 apologetsko (masovno i opšte što se podrazumevalo) hvaljenj novih zdanja novog dela grada 78 menjeno je dugotrajnim raspravi ma u koje je bezmalo ceo grad bin uvučen. Godine 1985. raspisan | veliki međuanrodni konkurs % reurbanizaciju „prelepog“ Novi Beograda koji je „rodio“ masu n0 vih kvalitetnih ideja. Za restauri' cije Narodnog pozorišta ceo grad raspravlja, jasno reč je o drug vrsti dijaloga — da li na staro 201 nje staviti kupolu ili „sarkofaP. Da li zamaskirati bezlično zdanjt uz zgradu Protokola na Terazija ma i kako. Nikla su uz Blagoja P' rovića ulicu neka drugačija nastiji od onih novobeogradskih — 5 kosim krovovima, svodovima, luč: nim prozorima...
Sazidana je i savremena zgrada beogradskog FLU a da se „Sei, moravske arhitekture. Među 5 dam svetskih arhitekata po čijtli će se projektu zidati stambel zgrade je i Kišo Kurokava, Japan svetskog glasa po čijim se na ma upravo izvodi ceo stambenč -poslovni blok na ulazu u NiM Uspostavljen je, konačno, ! Ol takt sa aktuelnim svetskim tre! dom, sa pravim imenima. 9 se za ono pravo, ipak, uvek na ; | A,'što se nas samih tiče shvaćel" je da „arhitektura zahteva u sl ; turi grada dijalog sa tradicijom, .. istorijskim vrednostima i M, vom promenom u vremenu Pa na taj način stvorila autenli-, oblik nove umetničke ekspres
Savo POPO
Budućnost je počela · — i u dečjem crtežu
Beograd. — Reprezentativna, retrospektivna izložba „Dečjeg likovnog stvaralaštva 1982 — 1990“ otvorena je u Muzeju „25 maj“ i sadrži 250 dečjih radova iz Jugoslavije. — Dok mi odrasli izmišljamo teme, deca ili odražavaju stvar nost kroz nametnute simbole ili se opiru slikom nekog boljeg, a mobućčeg sveta, kaže autor izložbe Višnja Ilić, muzejski pedagog ua
[9] sledč
zujući da deca jednostavno #4 |
svoj najjači instinkt — instl! igru. i
„1. 080 Zanimljivost izložbe IČ 7 jevrsnom istorijskom kalčit a. pu. Jer, ova „priča“ započinmi datom: (deci) temom » ko „1 pod zastavom Tita“, pa pre? pu nam živi, živi rad“ stiže, do
dućnosti (koja) je počela 6, P
~ > _______________ n SGooSI- - R—. _– -— – _— –_———- i ——