Борба, 14. 10. 1991., стр. 21
А
ши
KULTURA _
PONEDELJAK 14. OKTOBAR 1991. GODINE 21
SRPSKI AKADEMICI KOMENTARIŠU POTEZ HAZU I HRVATSKIH ČLANOVA ŠANU O PREKIDU SARADNJE
Pisma za privati
lu savest
Dejan Medaković: Nema razloga da reagujemo kao institucija, jer su naši članovi Hrvati birani kao pojedinci 0 Vladimir Pantić: Pripremamo odgovor bez ulja na vatru 0 Ljubiša Rakić: Bio bi red da se hrvatski akademici osvrnu na stanje u Hrvatskoj koje je ekvivalentno onom
iz 1941. ~
Prepiska na relaciji HAZU-SANU, ovih dana je završena pismom kojim HAZU obaveštava SANU o potpunom prekidu saradnje. Ćutanje SANU povodom agresije na Hrvatsku, nepodizanje glasa zbog uništavanja kulturne i istorijske baštine Hrvatske, neki su od glavnih razloga-zbog kojih se HAZU odlučuje na ovakav potez — stoji, između ostalog, u pismu Jakova Sirotkovića, predsednika HAZU, njegovom kolegi Dušanu Kanaziru. Normalan sled događaja, reklo bi se, koji je svoju uvertiru imao u slično intoniranim pismima sedmorice hrvatskih akademika, kojima oni otkazuju svoje članstvo van rad-
nog sastava SANU. Memoran~ dum kao idejna osnova za osva-
janje teritorija nesrpskih naroda, samim tim i neposredna krivica za ratne događaje — takođe su neke od optužbi u tim pismima. Istovremeno, ono što je hrvatske. akademike, izgleda, najviše naljutilo, jeste ćutanje SANU povodom njihovog otkazivanja članstva. Da li SANU zaista ćuti, i kako komentariše najnovije događaje — upitali
smo neke od najviših zvaničnika Akademije.
Epistole u dosijea
Komentarišući potez sedmorice kolega, akademik Dejan Medaković smatra da hrvatski akademici imaju svoje razloge, i da SANU nema razloga da zbog toga reaguje. Oni sada služe u jednoj novoj akademiji, koja se zove HAZU.
Inače — nastavlja akademik Medaković — nema razloga da reagujemo kao institucija, jer su svi oni birani kao pojedinci. Naš Izvršni odbor je pružio na uvid sva ta pisma našim članovima. Dakle, mi smo to primili k znanju, ali to je njihovo pravo, i ne osećam se pozvanim da sudim o
njihovoj savesti, Od Izvršnog
odbora se sada ne može očekivati da ih zadržava. Uopšte, smatram da sve to zadire u lične stavove, i da to treba raspraviti sa pojedincima, jer je to moralno pitanje. Mi, recimo, sva ta pisma tretiramo kao privatnu prepisku, završio je akademik Medaković. -
ЕЕАСОУАМЈА DOBITNIKA „BORBINE“ NAGRADE ZA ARHITEKTURU NA PISMO JANEZA KOBEA (3)
Dubrovnik otvoren grad
Josip Osojnik: Nemoguće je uprošćeno suditi samo jednu stranu za opšti varvarizam. Sveta je dužnost da
cija
Arhitekta Janez Kobe (iz Ljubljane) dobitnik savezne „Borbine“ nagrade za arhitekturu 1984. se preko „Borbe“ obratio-svim dobitnicima ovog visokog priznanja pozivajući ih da se svojim potpisima pridruže njegovom apelu protiv
rušenja i uništavanja spomenika u
Hrvatskoj i da se ograde „od destruktivne ideologije srpske politike“. Njegove stavove predočili smo dobitnicima „Borbine” nagrade i zamolili ih da reaguju:
Među prvima, objavili smo izjave Slobodana Lazarevića — Kiće,
- Predraga Cagića i Borivoja Jova-
novića. Reagovali su, zatim, Aleksandar Šaletić, Relja Kostić, Svetlana Radević i Brana Mitrović. I najzad, arhitekta Josip Osojnik, (u koautorstvu sa arh. Slobodanom Nikolićem 1981. dobio saveznu „Borbinu“ nagradu za arhitekturu za VMA u Beogradu) koji je lično došao u našu redakciju da što potpunije obrazloži svoj stav.
— Nemoguće je tako uprošćeno osuditi jednu stranu za rušenje spomenika i opšti varvarizam, kaže Osojnik, dodajući da u svim ratovima, na žalost, neminovno stradaju istorijski i kulturni spomenici što se i danas dešava a za što su uvek u većoj ili manjoj meri odgovorne obe ratujuće strane.
Ovo stanje arhitektu Josipa Osojnika u sećanjima vraća na događaje iz drugog svetskog rata kada su „baš u Sloveniji” gde je tada živeo „divni srednjovekovni i nešto mlađi zamkovi pretvarani u vojničke, kvislinške tvrđave a crkveni tornjevi u mitraljeska gnezda“. Osojnik podseća i na to da se Rim u drugom svetskom ra-
tu spasao tako što se proglasio ot--
vorenim gradom a čuveni manas-
se Dubrovnik oslobodi svih vojnih i paravojnih forma-
tir neprocenjive vrednosti Montekasino uništen jer su ga Nemci u povlačenju pretvorili u svoju tvrđavu. Ali, ne sećam se, dodaje Osojnik, da su Amerikanci i drugi saveznici proglašeni za varvare! Prema tome, po mišljenju našeg poznatog arhitekte „ako hoćemo
sačuvati kulturne i istorijske spo-
menike u ratu, njih nikako ne smemo pretvoriti u vojne objekte. To je osnovni kulturni i civilizacijski prilaz tom problemu“.
Sećanja se neminovno vezuju i za Dubrovnik gde je Osojnik često odlazio i učestvovao u gradnji tamošnje bolnice. Zbog vrednosti i lepote tog grada ali i drugih prijatelja koje je tamo stekao kaže da ne može ni zamisliti da se tom gradu desi neka nesreća. Zbog toga i smatra da je „sveta dužnost“
-svih-koji u tome učestvuju da se |
Dubrovnik (i ne samo on) proglasi za otvoren grad „što bi, naravno, uslovljavalo da se nikakve vojne ili paravojne formacije ne smeštaju i utvrđuju u tom gradu i njegovoj okolini“. Ako se tako ne postupa, onda po rečima Josipa Osojnika, suprotna strana ne može biti osuđivana unapred za varvarstva, nekulturu ili necivilizaciju.
— Želeo bih da naše kolege koji su uputili apel dobitnicima „Borbine“ nagrade ipak malo svestranije i objektivnije sagledaju našu zajedničku tragediju i još nesagledive posledice, rekao nam je arh. Josip Osojnik dodajući da je prethodno sa svim ovim stavovima upoznao i arhitektu Slobodana Nikolića (sa kojim deli „Borbinu” saveznu nagradu za arhitekturu) i da je Nikolić saglasan sa njegovim mišljenjem.
Savo POPOVIĆ.
Akademik Vladimir Pantić odgovara da „mi ne možemo reagovati, jer nemamo nijedan
normativni propis koji predviđa –
prestanak članstva. Sve što možemo uraditi je da ta pisma stavimo u njihova dosijea, i da o tome damo zajednički odgovor. Naš Izvršni odbor i priprema jedan takav, odmeren odgovor, jer smatramo da borbu koja se vodi ničim ne bi trebalo rasplamsavati, i dolivati ulje na vatru“.
Memorandum za zajednički život
S druge strane — dodaje akademik Pantić — poznato vam je da Memorandum SANU nije prihvatila kao konačan dokument, i da u njemu nigde ne stoji potreba za međunacionalnim sukobima i ratnim stanjem. Mi se borimo za mir i mirno rešavanje problema. Recimo, mi smo od HAZU dobili pismo u kome se oni zalažu za mirno rešavanje problema, i na njega smo dali saglasnost, ali vidite da ovakvo njihovo reagovanje nije u skladu
s tim, i da na to ne možemo odgovoriti. — iIstup i pisma hrvatskih akademika pokazuju njihovu nezrelost i jačinu informativne blokade u Hrvatskoj — naglašava akademik Ljubiša Rakić. Oni su žrtve propagande, za razliku od nas, koji dobijamo informacije, i zbog toga inamo mogućnost kritičkog posmatranja. Sve
- to rezultira njihovom nekritič-
nošću i nacionalnom isključivošću. Bio bi red, da se osvrnu na stanje u Hrvatskoj, koje je po propagandnom zamahu i praktičnim političkim merama ekvivalentno onome iz 1941, sa naglašenom nacističkom ideologijom, što predstavlja ne samo potencijalnu, već i aktualnu opasnost novog genocida nad Srbima. Što se tiče Memoranduma, on predstavlja prvi pokušaj da se nađu pravedna rešenja za život svih naroda na ovim područjima. Memorandum je prvi skinuo veo sa zločinačke politike Komunističke partije i Josipa Broza, koja je predstavljala najveće zlo u istoriji 20. veka za sve naše narode.
Dok su srpski akademici, pored pojedinačnih reagovanja koja smo uspeli da dobijemo, spremali zajednički odgovor, na putu je već bio novi razlog za reakcije, u vidu pisma HAZU za potpuni prestanak saradnje sa SANU. Hrvatske zvaničnike, zbog poznate situacije sa poštanskim vezama, nismo mogli dobiti.
Jedan od potpredsednika SANU, akademik Aleksandar Despić, kaže nam, tim povodom da SANU još nije zvanično dobila pismo, i da su i sami iznenađeni, jer su ga videli samo u štampi. Na osnovu onoga što je u štampi objavljeno, bez originala, gde svakako ima više detalja i širih obrazloženja, ne bismo mogli da, za sada, dajemo nikakav zvaničan komentar.
Akademik Antonije Isaković je, osim napomene da ga iznenađuje tolika homogenizacija intelektualaca sa jednom takvom politikom, rekao da zbog učešća u radu Skupštine Srbije, pismo nije čitao. — Verovatno ćemo prvom prilikom održati sastanak u SANU, i dati zajednički odgovor, kaže Isaković.
IL. PETROVIĆ
UOČI DANAŠNJE PREMIJERE „BALADE O NJIMA“ ZORANA HRISTIĆA NA SVEČANOSTIMA U KRALJEVU
Zvuk bez ikonografije
Povodom pedesete godišnjice kraljevačke tragedije — streljanje sedam hiljada žitelja Kraljeva, od okupatora, u amfiteatru Spomen-parka danas će biti upriličena tradicionalna svečanost. Biće izvedeno muzičko-scensko
· delo „Balađa o njima“, književ-
nika Dobrice Erića i kompozitora Zorana Hristića. · — Još sedamdesetih godina
· počeli smo da radimo muziku
za otvorene prostore, poput Kraljeva, Kragujevca, Vukovog sabora. Već tada sam bio ubeđen da radimo nešto novo, svrsishodno, uzbudljivo, ali u isto vreme veoma teško — kaže
· kompozitor Hristić. Nešto od
čega umetniku zastane dah. Smatrao sam da je to novi pokret u muzici. Za mene lično, to je bio i umetnički izazov jer sam morao da odlučim kako da savladam prostor. Kada sam prvi put radio muziku za Kragujevac,
bio sam jako uzbuđen i potresen. I kao profesionalac visoko odgovoran jer je ova vrsta stvaralaštva zahtevala poseban umetnički pristup. Desilo se, međutim, da. me sredina i muzički svet nisu podržali, svrstavajući ovo stvaralaštvo u drugorazredno. — Pala mi je na pamet ideja novog ozvučenja prostora. Ideja je, naravno, iskustvena još iz vremena kada sam radio „Boj“. Tada sam se, naime, bavio radiofonijom i koristio sam različite elemente narodnog stvaralaštva pretačući ih u svoj zvuk. To sam učinio i ovoga puta utkajući u svoju muziku zvona Hilandara, narodno pojanje, graktanje gavrana... Srećan sam, pri tome, što je dosadašnja nepotrebna ikonografija sličnih dela ovog puta izbegnuta.
V. PETKOVSKA
IZAZOV OTVORENOG PROSTORA: Zoran Hristić
(snimio: D. Tanasijević)
APEL DRAMSKIH UMETNIKA IZ ZAGREBA BEZ ODGOVORA
Sumnjivo obraćanje glumcima
U „Nedeljnom Vjesniku“ od 6. oktobra objavljeno je „Otvoreno pismo srpskim glumcima“ u kojem se prvaci beogradskog glumišta, od Rahele Ferari i Mije Aleksića do Anice Dobre i Dragana Bjelogrlića, pozivaju da „podignu svoj glas protiv krvoprolića u koje nas i vas guraju vaše vlasti“. „Mi se u Hrvatskoj borimo za svoju domovinu, ne ugrožavajući nikoga i ničije granice, mi u Hrvatskoj želimo samo slobodu, mir i samostalnost“, kaže se u pismu kojim se, pored toga, srpski glumci optužuju da se ponašaju kao da se ništa ne dešava, dok njihove hrvatske kolege igraju za ranjenike i izbeglice „među kojima su ti-
suće Srba.”
Dva dana kasnije usledio je sastanak Udruženja dramskih umetnika Srbije na kojem je
RIM „Malaparte“
Matvejeviću
Rim. — Predrag Matvejević, dobitnik je ovogodišnje italijanske književne nagrade „Malaparte“ za kniigu „Mediteranski brevijar“. Nagrada će mu biti uručena 18. oktobra.
Ova nagrada je utemeljena 1983. godine, a prošlogodišnji dobitnik bio je Vaslav Havel, češkoslovački predsednik. „Mediteranski brevijar“ ima dobru proGot: ocenjen. NO (Tanjug)
odlučeno da na anonimno pismo upućeno srpskim gumcima ne odgovaraju i ne daju izjave. Naime, u „Otvorenom pismu srpskim glumcima“ se,osim četrdesetak beogradskih glumaca, ne pominje ni jedan njihov kolega iz Zagreba. Zato je odlučeno da na adresu „Hrvatskog društva dramskih umjetnika“ koje je navedeno kao adresant u nadnaslovu pisma objavljenog u „Vjesniku”, udruženje dramskih umetnika Srbije ne otpisuje, i da se tretira kao „anonimno“, odnosno, moguće i kao deo propagande hrvatskih medija. В. Ј.