Борба, 09. 11. 1991., стр. 15
а
\ А А
пије
|
Dr za konflikte
e Kakav je odjek vašeg izveštaja u Švedskoj?
— Objavljen je u velikom tiražu, na televiziji, na radiju, u novinama. Mnogi Jugosloveni su bili impresionirani. Da li je to pomoglo slici o Jugoslaviji? Da, ali potrebno vam je pedeset takvih istraživanja pre nego što se slika ispravi, a ne jedan mali izveštaj iz jedne male istraživačke fondacije iz Skandinavije. Prošle noći smo imali jedan i po sat razgovora sa Sajrusom Vensom i on je rekao: Svako ima mogućnosti da pomogne. Treba nam mnogo više međunarodne inicijative. Treba nam nevladinih, nepolitičkih organizacija, ljudi sa diplomatskim iskustvom, treba usmeriti ideje u Jugoslaviju, ne pritiske i pretnje. Isključivo je vaša stvar kako ćete odlučiti da živite u budućnosti, ali u svakom slučaju treba mnogo više doktora za konflikte. Uvek i ponovo smo slali vojsku — u Golf, u Afriku, Francuska je bila umešana u Kongu, SAD u Panami, Grenadi... Zašto ne bismo Ovog puta poslali lekare za konflikte, diplomate, psihologe?
Slovenija i Hrvatska. Ali, postoje načini. No, to se ne: može postići trosatnim sastancima u Hagu, na kojima svako ima svoju predstavu. Mislim da su ljudi koji su uključeni spolja u rešavanje problema proveli ovde isuviše malo vremena: Lord Karington, Van den Bruk. Mi smo ovde proveli mnogo više vremena, dve nedelje, imali smo kontakata sa svim vrstama ljudi i još se bojim da do kraja ne razumemo svu kompleksnost situacije.
e Zašto?
— Zato što je to jedan od najkompleksnijih konflikata na svetu. Ekonomski, politički, etnički, kulturno, religijski. Entička mapa Jugoslavije je poentilistička. Ili, kao leopardova koža. Ne može da postoji velika Srbija ili velika Hrvatska. Ako hoćete, iz istorijskih razloga ta mapa je kao vaše prokletstvo. I zbog toga na kompletno nov način gledanja na nacionalnu državu mi predlažemo princip mekih granica jer mislimo da ne mogu postojati tvrde granice sa tim etničkim rasporedom. Vaša zemlja je drugačija od mnogih drugih. Mogućno je videti više religija i političkih sistema kao nešto dobro. Vi danas ratujete jer mislite da su razlike loše — ja mislim da su bogatstvo jer je to multikulturna i multinacionalna država, a takav će biti i ceo svet. Svagde drugde u svetu ljudi pokušavaju da granice učine mekšim, a u Jugoslaviji ljudi hoće da podižu čvrste granice. Jugoslavija
tako radi ono što se radilo pre tri sto- ·
tine godina. Ideja je da se izdvoje ljudi na vlasti, uključujući i saveznu armiju i Srbe u Hrvatskoj, da im se
TEH: Šta posle Jugoslavije
obezbedi hrana i vino — negde u planinama, u Americi, Italiji, Skandinavija bi volela da pruži gostoprimstvo takvom nečemu — s tim da ne izlaze dok ne naprave dokument o tome kako da se razdvojte na častan način. Ne kažemo da treba da se razdvojite niti da treba da ostanete zajedno. Na Jugoslovenima je da odluče šta hoće. Ali kad izađu iz te sobe, moraju da imaju ideju kako da žive u miru. Evropska zajednica — to je četvrta tačka — sada prisiljava Jugoslaviju da postane nešto posebno u budućnosti. Ne treba mi da vam kažemo šta je to s čim treba da se saglasite i da potpi-
šete. To je logika mira, za razliku od
logike rata.
e Šta mislite o slici Jugoslavije u svetu? Koliko odgovara vašim saznanjima o našoj zemlji?
— Vrlo je pogrešna. Pojednostavljena. Jedna od slika koja se uporno održava je da je ovo bitka između komunizma i demokratije. Pre dva dana
Dve zle maćehe
Srbin iz Hrvatske koji radi na pomirenju: — Srbi u Hrvatskoj su žrtve dve većine sa nacionalnim programima. Oni su kao deca između dve zle maćehe. S jedne strane su Hrvati koji hoće nezavisnu Hrvatsku, a s druge Srbija koja ima ambicije da bude „Velika Srbija“.
sam čitao Antonija Luja u „International Herald Tribune“, koji je izuzetno iskusan komentator u međunarodnoj politici. Ne pominje Srbe u Hrvatskoj. Srbija nije komunistička diktatura, a Hrvatska nije demokratija. Obe su nešto između. Drugi način ·gledanja je da je u pitanju isključivo entički konflikt. I, treća slika je da je konflikt prirodan rezultat pada komunističkih režima. Skandinavija, Danska i Švedska nisu izveštavale skoro ništa o Srbima u Hrvatskoj. A oni su vojno-politički i etnički veoma značajni. Ti Srbi imaju bar deset različitih stanovišta, oni su vrlo različiti; neki od njih ratuju u Krajini ili u Sremu, a neki žive mirno u gradovima. Slike koje o njima postoje veoma su nekompletne i pogrešne, a postoji velika pristrasnost u korist Hrvatske.
e Je li to stvar dobre propagande? — Ne znam, ne mislim da je samo propaganda. U stvari, većina onih koji izveštavaju bliski su Evropskoj zaJednici, uključujući i Švedsku, EZ pre-
Krivice
Istraživač u oblasti društvenih nauka:
— Jugoslavija je mogla da postane zaista demokratska. Ali predsednik Tuđman, nekadašnji Titov general, i svi drugi konvertiti ne mogu da okrivljuju komunizam — to su Oni sami — Za ono što se dogodilo. I zato oni okrivljuju Jugoslaviju i ideju jugoslovenstva za sve svoje nedaće. Na taj način te pola-kratične elite menjaju narod, praveći od njega patološke nacionaliste. ko Nemačke daje vrlo jaku podršku Hrvatskoj. Većina vesti dolazi preko Zagreba.
e Ima li to neke veze sa podudarnošću religija?
— Možda, ne znam, ali mislim da ima veze sa tim što ima zemalja gde su Hrvati etnička većina među radni-
· cima imigrantima, kao što je slučaj sa
Nemačkom. Mislim da ima dve do tri stotine hiljada Hrvata u Nemačkoj. Dalje o propagandi: televizija može da napravi vrlo dramatične filmove. Ne možete da napravite dramatičan film o Beogradu, Jer je ovde mirno, ali možete da napravite vrlo dramatičan film na 30 kilometara od Zagreba. Sedite u hotelu uveče, sutra ujutru sednete u kola, odete na front i vratite se istog dana. Možda je to propaganda, ali ta propaganda je u stvari samoporažavajuća. U stvari, svaka
SUBOTA-NEDELJA 9-10. NOVEMBAR 1991. GODINE 1
ljudi ovde, u Beogradu. Zabrinuti smo zbog rata i ne volimo rat, govorili su mi. Mnogi ljudi u Hrvatskoj reći će vam priču da su živeli u miru s komšijama 15. 20 ili 40 godina i ne razumeju u čemu je stvar, zašto sada moraju da ratuju.
— Slušao sam intelektualce kako analiziraju konflikt u Jugoslaviji. Na obe strane, na potpuno uporedljivim mestima, oko istih problema i jedni i drugi mi govore da ne čitaju novine one druge strane i da ne kontaktiraju između sebe, a telefonske linije su u prekidu. To su istorijski različiti narodi, ali svuda u Evropi su različiti narodi, pa ne ratuju. Nema različitog
· mentaliteta. Jezici su različiti, različi-
te kulture, religije. Ako su integrisani, ako su stimulisani, ako ljudi rade zajedno, ovi problemi nestaju. Bili biste iznenađeni sličnošću među intelektualcima u pravu, političkim naukama, psihologiji. Na obe strane postoje ljudi koji su vrlo ljuti zbog propagande u medijima i strašno im smeta činjenica da ne mogu da uzmu telefon i da razgovaraju između sebe. Familije su razdeljene, brakovi razdvojeni, deca iz mešovitih brakova izbacivana su sa posla jer se nisu izjašnjavala kao jedna ili druga strana. Obraćajte pažnju
. na sličnosti i na ljude koji grade mos-
tove, ne gledajte na ljude koji zbog vlasti na obe strane eksploatišu etničke razlike. Ne mogu da razumem da Hrvati, Slovenci, Srbi neće imati ko-
Izvori informacija
Ekipa TFF razgovarala je u tri republike sa sledećim ljudima:
— Hrvatska — Milorad Pupovac, Milan Đukić, Ante Beljo, Jovan Bamburac, Anto Kovačević, policijski komandir Popović i četiri policijska oficira i nekoliko policajaca u Osijeku, Zlatko Kramarić, 15 izbeglica u Osijeku, otac Koška. Branko Horvat, Mario No-
"Био, Мјетап Katunarić, Dražen Nikolić, Draženka Dobric, Slaven Letica, Majda Tafra-
-Vlahović, Joza Vlahović, Gordana Grbić, don Živko Kustić, Radovan Vukadinović, Ham Stjepan, komandir Kovač i tri komandira u Sarvašu, Hotujac Ljubomir, Zlatko Pejić, Mir-
jana Frolić.
Srbija — Radmila Nakadara, Lidija Basta — Posavec, Ivan Vejvoda, Jovan Teokare-
· vić, Slobodan Samardžić, A. Bekin, Aleksandar Prija, Milan Komnenić, Sonja Liht, Miha-
ilo Marković, Milovan Đilas, Tanja Petovar, Kosta Mihailović, Dobrica Ćosić, Budimir Košutić, Milan Nikolić, Miroslav Pečujlić, građani oko Terazijske česme koji su prisustvovali alternativnom dnevniku, Jan af Selen i Orjan Landelius iz Ambasade Švedske.
Slovenija — Dimitrij Rupel, Anton Bebler, B. Cerar, Roman Kirn, G. Kosin, Marko Hren, Zmago Jelinčić, Milan Bogataj, Mirajn Kramar, Janez Sirse, Ciril Ribičič, Peter Bekeš, Roman Lavtar, Maricio Olenik, Vika Potočnik, Tonči Jalušić.
propaganda je samoporažavajuća, bez obzira da li je hrvatska ili srpska. Međunarodno gledano, mi više nismo u medijskom vakuumu, i propaganda se vraća kao loptica natrag. Primer: kad su sva medijska sredstva javila da je Stari grad u Dubrovniku ozbiljno oštećen od savezne armije niko nije razumeo zašto nema ni jedne crno-bele fotografije o tome šta se dogodilo u Dubrovniku. I počeli su da se čude i da se pitaju da li je istina to što se govori. To se može jedanput, dvaput, triput, ali takva propaganda na kraju sama sebe porazi. Ne treba sipati milione dolara u propagandu. Propaganda nije mudra stvar, bilo srpska ili hrvatska. Vama treba više novinara da dođu u razne delove Jugoslavije, a ne samo u Hrvatsku.
0 Kakvu biste sliku imali o Jugoslaviji da ste došli samo u jedan njen deo?”
— Ne znam, netačnu. Ne može se samo sedeti ni u Srbiji, mora se biti svagde. Dobri izveštači su samo oni koji putuju naokolo. Slobodni mediji
nisu baš sjajni u tome kako koriste
svoju slobodu. Isto je tako bilo i u ratu u Zalivu.
& Jeste li uočili neke razlike u mentalnom sklopu Slovenaca, Hrvata i Srba?
— Postoje neverovatne, iznenađujuće sličnosti. Kad razgovarate s njima pojedinačno, oni su prisiljeni da se identifikuju kao jedna od strana. Ali, sreo sam mnogo divnih Srba u Hrvatskoj i divnih Hrvata u Hrvatskoj i mnogo divnih, umnih i mudrih
risti u budućnosti od nekog vida međusobne saradnje. Deca koja sada rastu pamtiće šta su videla sledećih 40 godina. Eto zašto je rat loš: jako loše utiče na sledeće generacije. Razgovarao sam sa decom izbeglicama u Osijeku. Oni ne vole Srbe. Ali im je i bilo rečeno da ih ne vole. Upropaštavate nove generacije tako.
e Rekli ste da bi drugačija ekonomska situacija mogla da spreči rat.
— Ne mislim da mir može da bude izgrađen novcem, ali mislim da ekonomski razvoj, socijalna pravda na određen način mogu da stabilizuju zemlju. Ako Evropa ima bilo šta da ponudi, ta Evropa kojom su svi fascinirani, onda je to prosperitet, socijalna pravda, socijalne demokratske institucije, a ne pritisak, sila, sankcije, pretnje sa stanovišta sile. Ali, Ujedinjene nacije su bolje kao akter u ovoj situaciji. Niko ne može da kaže da Ujedinjene nacije imaju interes. Mi predlažemo da, pošto Jugoslavija kao zemlja ima dugogodišnje veze sa Trećim svetom, čuvara mira u ovom konkretnom slučaju treba tražiti iz azijskih, afričkih i latinoameričkih zemalia. Dvesta ili trista ljudi iz ovih zemalja u mirovnim trupama Ujedinjenih nacija i civilnih posmatrača, ljudi žute, crvene, crne, bele rase, da dođu u Jugoslaviju u tampon zone da vi ne biste pucali jedni na druge. Simbolično, divan čin bi to bio. Jugoslavija je svetu dala mnogo i svet bi mogao deo toga da vrati preko UN. Ubeđen sam da oni mogu da urade više nego Nemci, Francuzi, Italijani, Britanci ili Holanđani.