Борба, 11. 01. 1992., стр. 28

Piše: Dragan Petrović | arni uuu mamu ra air „Godina u kojoj je publika ostala kod kuće“ naslov je jednog od mnogobrojnih tekstova kojima ovih dana specijalizovana američka štampa vrši analizu protekle godine u svetlu rezultata koji su poslednjih dvanaest meseci pristizali sa blagajni severnoameričkih bioskopa. Pomenuti naslov je ujedno i ilustracija opšte ocene 1991 — strah od početka ozbiljne krize, bioskopske recesije, prepoznaje se u očima holivudskih mogula, koje još razrogačenije.čine podaci o stagnaciji pa i naznakama pada video-biznisa.

Bioskopski

Amerika u Evropi

MEDIJ

\ajh

Sa izuzetkom lfalije i možda Još nekoliko manjih zemalja, U Člavoj 28padhoj Evropi došlo je do svojevrsne revitalizacije bioskopa, 510 је, ро svoj prilici, odraz sličnih zbivanja fokom osamdeselih na severnoame-

ričkim prostorima

rikom, potencijalno ona predstavlja zasigurno vcćc i profitabilnijc tržište. Uostalom, zato sc i ujedinjuje. I nc samo to. Sve jedinstveniji medijski prostor u suštini znatno pojeflinjujc ı ĆIni jednostavnijom markcetinšku obradu svakog filma, a da se ovce prcdnosti i sve višc koriste, govorc reklamc na satelitskim programima koje i mi imamo prilike posredstvom lokalnih anarhičnih tv-stanica da vidimo, u

· којипа је зус себса патлака kako sc

određeni film „trenutno prikazuje u većini evropskih zemalja“.

zg – II _ı .I-- M II I0Vc co :mI YVIVI m KI

„Evropa ili propast“, naslov je, pak, moguće studije o poslovnoj strategiji Holivuda za ovu godinu, imajući u vidu okolnost da je, paralelno sa

deklinacijom američkog bioskopskog

carstva, kino-mreža predujedinjene. Evrope delovala živahnije nego bilo kada u poslednjih desetak godina. Pogotovo u Velikoj Britaniji, najznačajnijem evropskom (pod)tržištu, u kojoj je zabeležen porast zarade na blagajnama bioskopa od 16,3 odsto u odnosu na 1990, ali i porast broja gledalaca koji je, po prvi put posle 1980. godine, prešao granicu od 100 miliona. Zapravo, sa izuzetkom Italije i možda još nekoliko manjih zemalja, u čitavoj zapadnoj Evropi došlo je do svojevrsne revitalizacije bioskopa, što je, po svoj prilici, odraz sličnih zbivanja tokom osamdesetih na severnoameričkim prostorima, ali i posledica evro-globalizacije onog dela biznisa koji se tiče reproduktivne kinematografije. Naime, postepeno i neumitno stvaranje jedinstvenog medijskog prostora na teritoriji ujedinjene i njoj satelitske Evrope, i niz iz toga proisteklih stvari, a koje su u relaciji sa tržištem, logično su i distribuciju. filmova izveli na put koji očito vodi ka stvaranju jedinstvene evropske bioskopske mreže. Tako je po rezultatima u poslednjih recimo desetak godina Evropa — u ukupnim iznosima — ipak u bitnom zaostatku za Severnom Ame-

Predrag Pantović ·

Budući da u dobrom dclu Evropc cena bioskopskc kartc čak i prcvazilazi američku cenu (u Londonu — sc-

dam funti, u Njujorku _ dcvct dolara), to bi mogao biti dodatni argument vcćce moguće profitabilnosti cvropske bioskopskc mrcžc. Ono 310 Evropi predstoji zapravo verovatnije amcričkim distributerima na ovom kontincntu — jcstc da kinematografiju industrijalizujec do onog nivoa koji u Americi postoji deccnijama, da se jednostavno stvori mchanizam koji će sav mogući rizik poslovanja svesti na minimum, odnosno koji će eliminisati svc optcrcćujućc ејеmente. Naravno, za ovo je ncophodno stvoriti što uniformnijc tržište — a to je već stvar idcološko-kulturoloških kalkulacija o karakteru Novc EvОр. — gdc će biti mogućc isti promotivno-propagandno-prikazivački obrazac primcniti na što veći broj eventualnih gledalaca.

Tako će se, verovatno vcć u toku

ove godine, uočiti konture budućeg

evropskog bioskopskog prostora, sa centralnom distribucijom, pripremom i kontrolom propagandnih акcija, i nizom distributerskih ekspozitura (današnjih holivudskih predstavništava po državama) kojc će. se starati o svojim područjima. Izgledno je da će u nekoj malo daljoj budućnosti kompletna priprema jednog filma za eksploataciju na različitim teritorijama biti rađena na jednom mestu (izrada plakata i pratećeg bioskopskog

materijala na različitim jezicima, odgovarajuća nahsinhronizacija odnosno titlovanje), što će, očigledno, još višc cfikasnim učiniti ceo posao.

Problem je sasvim druge vrste što ćc proizvodi za ovaj evropski posao gotovo isključivo stizati iz Severne Amorike. Što će, drugim rečima, ujedinjeno evropsko bioskopsko tržište i kreirati i snabdevati Amerikanci, ı što će na njemu, shodno ideji profitabilnosti i samoj logici kapitala, evropski proizvodi imati relativno marginalnu ulogu. Pogotovo što je ovoj logici stran elitistički evropejski doživljaj filma kao umetnosti. Time, svakako,

prostor za argumentaciju dobijaju te-

ze po kojima su inspiratori stvaranja Ujedinjene Evrope sive eminencije s one strane Atlantika, kojoj ova i treba da služi. Bez obzira što je ovde trenutno kurentnija ideja o projektu stvaranja ĆCetvrtog Rajha.

Dragi mali, veliki Stefane

zdanja tzv. ozbiljne. muzike obično

služe našim disko — kućama kao alibi

za mnogobrojne „zločine“ počinjene „u mraku“ novokomponovanih ćorsoka'ka, ali ovoga puta to nije slučaj. Milenković, Pogorelić i još dva — tri domaća imena, poznata i priznata na sve četiri strane sveta, s radošću objavljuju i ovdašnji izdavači. RT PGP je, na čelu sa vrednom Nedom Bebler, povukao dakle odličan izdavački potez, objavljujući tvoj live — album „STEFAN MILENKOVIĆ '91“, na kome ti, uz klavirsku pratnju svoje mame g-đe Lidije Kajnaco, vladarski superiorno i podanički samopregorno izvodiš Tartinija, Paganinija, Sarasatea i Šuberta. Hvala im. Toliko o njima, ti si mi važniji.

Od svoje treće godine sviraš, a već od pcte osvajaš nagrade stručnjaka i srca publike na mnogobrojnim koncertima Širom ove planete. (Trebalo bi mi pola kucane šlajfne da navedem imena svih zemalja u kojima si za ovih deset godina svog koncertiranja nastupao). Na stranicama tako reći svih novina sveta biješte „fluoroscentni“ naslovi: „Stefan — Paganini пазер doba“, „Virtuoz našeg vremena“, „Genije naših dana“, „Tišina, svira novi Paganini“, „Magična violina Milenkovića“... Svirao si na svetskim svečanostima i

'pred najvećim vladarima, predsednicima,

vidđenim ljudima... (Za tvoju umetnost je to irelevantno, ali za dobar image neophodno.) Zato nije nikakvo čudo što poklonici tvoje muzike veruju.da. si ti anđelak

Prošle godine u svetu

Osnovni statistički podaci pokazuju petoprocentni pad zarade prošle godine u SAD u odnosi na 1990, s tim da je došlo i do određene promene odnosa snaga među najvećim kompanijama, što i nije neki fenomen, već manje-više uobičajeno od-" ržavanje ravnoteže među najvećima. Budući da su uspesi i „flopovi“ takođe uglavnom ravnomerno raspoređeni, ne bi se moglo reći da je neki od studija postigao ogroman uspeh ili odgovarajući neuspeh. Svakako da je najzadovoljniji „foks“, koji je posle duže vremena dospeo do prvog mesta među kućama, sa učešćem u ukupnoj zaradi od 16,7% (1990 — 12.4). Glavni „inkasatori“ kompanije bili su „Home Alone“, „Sleeping with the Enemy“, u „Hot Shots“. Na drugom mestu je „Diznijeva“ „Buena Vista“, sa 13,9 procenata, odnosno 1,8 posto manje nego prethodne godine (najuspešniji filmovi „Tri muškarca i mala dama“, „Sta ćemo s Вобот“ и „101 Dalmatinac“). Treći je „Vorner“, sa 12,9% (1,6 manje), čiji su najkomercijalniji predstavnici bili „Robin Hud — Princ lopova“, „Doc Hollywood“ i „Nju Džek Siti“. Zna-

'čajan skok zabeležila je „Kolumbija“, koja

se pod patronatom „Sonija“ oporavlja od pustoši koju je za sobom ostavio Dejvid Patnam kao šef studija (9,2% naspram 4,3 iz 1990. a sa samo jednim filmom više).

отејапи __„Млепкомси, Beograd

sa violinom, koji ne samo da je „sišao sa zvezda“, nego sve vreme živi sa zvezdom sreće na čelu. ·

Što je još čudnije, ili još divnije, i ja, ko-" ji užasno dobro znam koliko krvi, znoja i suza, tebe i tvoju (tebi na život i smrt odanu) porodicu košta tvoj uspeh, mislim da si ti veoma srećan dečak i da bi morao du-

· boko u duši da budeš zahvalan bogu, što

te je „dodirnuo malim prstom“ i udahnuo ti moć-genija. Znam, proplakao si ti duge sate zamornog vežbanja i protutnjao drhtave groznice pre i posle koncerata i snimanja, ali si osvojio mesto u mađuplanetarnom triu — M.-Mocart, Menjuhin, Milenković. 1 ako si svestan da je ta konstatacija malkice prejaka, ili barem prerana, treba da budeš srećan. I mi smo srećni zbog tebe i sa tobom.

I zato sada kada si zamomčio, kada”

svoju sudbinu sve čvršće uzimaš u зуоје ruke, kada više nisi, ili još koliko sutra nećeš biti, baby — violinista u belom fraku, nego zaneseni profesionalac koji ume i hoće hiljade ljudi u koncertnim salama da: ubedi u svoj credo i da natera da poštuju i nagrade njegov trud, a to je olovno teško, ja ti želim SREĆNO! Tvoj, čika Zafir Hadžimanov

P.S.: Ne verujem u borbu za mir sa metkom u cevi revolvera i sa isukanim bajonetom u ruci. Verujem tebi i tvom {i našem) „Unesku“. Nemoj da posustaješ, 05кап! ла апдео mira!