Борба, 14. 03. 1992., стр. 29

+

HB yiBue ara

= PE POENE

POLEMIKE

SUBOTA-NEDELJA 14-15. MART 1992. GODINE XIX

воза LL ee 0" _____________ -CBOTA NEDELJA 11.15. MART 1992. GODINE_AEA

„fambosi“ sve ruše

„Obično hrabri lopovi“ (Nedeljna Borba, 8-9. februar)

Članak Branislava Gulana me je ponukao da se Javim Nedeljnoj Borbi i napišem ono što sam pre nekoliko dana video i čuo u Baranji, tačnije u Batini i Zmajevси. Naime, od prošlog leta nisam bio preko u Batini, iako potičem iz tog tihog i mirnog sela pored mosta 25. Divizije. Počeo je rat, borbe za Beli Manastir pa Vukovar itd, iz Batine su stizale sve groznije i groznije priče. Sada kada sam posle toliko meseci ponovo obišao svoje seljane, školske drugove, bivše komšije, imao sam šta da slušam. Istina, teško su pristali na razgovor o stvarima koje su se desile u Batini i Zmajevcu »v su me molili da nigde ne izgovorim njihova imena, jer će životom platit... )bećao sam

Počelo је oktobra prošle godine miniranjem kuća „vikendica Vlasmiu: su navodno, bili Hi)Z ovi; Ne znam da ir ле 10 pravi način ıli ma ljudskipn nacin ,ubračuna“ sa HI)Z ovcima · Recuno da nema. Ali, pitaju meštani Batmne Iamira Коmandira T“) Batine Milana Kozara kažu da je naJopasniji, sašte dan danas mutra ljiraju krovove kuca drugih meštana? Posle skiđanja crepova rafalima ostavija ım se pismena poruka da u ruku od 48 sati napuste kucu Bilo e „starih bračnih Da rova koji su na ovaj način огогегаш ako se i sam komandir :)amiri drugi uselili! u tuđe кисе «ако 'таји svoje Kažu da te na ovaj način proterano oko 40 vlasnika kuća i svi su uglavnom prebegi! u Mađarsku

Što se vikendica riče nema vala nijed ne čitave, ni na bregu :znad Batine a DOgotovu ne na Zelenom otoku Samo na otoku mima više od 100 vikendira alı nijedne čitave svaka Je provaljena opljačkana! Počeli su fzv rambost „oslobodioci“. Na Zelenom otoku u tada oktobra prošle godine obi bko 10 15 vikendica, uglavnom Hrvata Mađara Паг зи па Otfok kolima (i plava milicijska) bez regis farskih tablica alı svako те imao kalašnji kov Kasnije se odlazilo u posetu vikendi сата kamiommma Počela је seoba Sve šfo ie bio vredno odneto je TV u boJi pe ćr cebad! butan peci sa bocama. USISIVAČI, pecaljke ап, тогоп га сатсе па

Kasnije te уојгКа ггегегулзн поуозаа skog korpusa) „okupirala“ Zelent otok ı kako kažu meštani Bafime ovi rezervisti koji su bil: do oko 25. dećembra prošle godirue dovršili su ODO ŠfO „,rambost nisu fe pitaju se Batinjan: ako re vojska zau zela ceo tok a uveden ic policisk: Čas od 18 časova da Il mogu neki drugi lopovi doci na ·)fok pored rampe stražara”

Vlasnici opljačkanih vikendica koji su Srbije Vojvodine) Sombora Novog Sa· da »ubofice pitaju ko će da ın nadokna držštetu Ja Ji nova vlast u Belom Manasriru na ćelu sa gospodinom Hadžićem zna šta se radi u Batu?

tvo bi dakle bilo ukratko ono što ni sam mogao da prećutum Bol me cela srvar ter se rad: o mom selu, mojim ljudi ma sa kojuma sam odrastao

Svako ko sumnja u verodostojnost na vedenih činjenica, može sam da зе џуел da li ie sve ovo tačno ili ne Treba otići u Ванпи, па Zeleni otok sve se vidi

Dokle će se maltretirati narod Batine?

: Janoš KELLER

Povratak „rezervnog

kandidata“

„Otrovna priča kruži gradom“ (Nedeljna Borba, 8—9. februar)

Siguran sam da ne итет јако падаћ nuto da Ispričam SVOJU , priču ružnu fuž nu“ kao poznati novimar Vasko Ivanović U stanju sam samo da saopštim nekoliko podataka o sebi fek ioliko da bi se ćula ona druga strana koJa po Vasku Ivanovi cu pripada ljudima koji su, možda pomje ттћ тајо («! mnogo razumom pa ne znaju šta govore "и bunilu; kuda njihove priče vode Beograd'

_ Moj otar ı'c sa zakašnjenjem oda 16 go ата шитагзгао 12 Рагаста и Beograd po završetku prvog svetskop rata a možda Je mogao 918 рофпе па сеји рођеапл с ке уојзке као карегап !а зат onda 1934 godine sfasao za prvi razred osnovne Ško le, a pedesetih godina završio sam fakul tet. I dok su tada mnogi „montanjari”

(prvi put čujem za ovu reč) hrlili u Beograd kroz širom otvorene kapije (postavljeпе „sa strane, pored puta: vrata su to ne da se zatvore“) i zaposedali radna mesta i društvene stanove, Ja sam morao da ispisujem tridesetak molbi za svoje prvo radno mesto i jedva ga dobio u jednom selu u Srbiji. Mene je posle dve godine zamenila jedna devojka, rođena u Beogradu i u selu dugo ostala, možda do penzije.

Vratio sam se u Beograd, posle podnetih 80 molbi za radno mesto. ı to zahvaljujući jednom čoveku ız Zenice kome se nıje dopalo dobijeno radno mesto u Beogradu, a Ja sam to radno mesto prihvatio kao rezervni kandidat Sa porodicom prvo sam stanovao u zajednici sa svojim roditfeljima u njihovom stanu. a zatim u zajednici u stanu roditelja svoje supruge — rođene Beograđanke {zašto bismo u svom gradu živeli kao podstanar!?) a za sve to угеme „montanjari“ su i dalje pristizali u Be-

Aleksandar Dimitrijević

А АГА ПБТ

Ја 56, грак, stam

„Ne stidim se prošlosti“ (Nedeljna Borba, 22-23. februar)

Već dugo vremena svakodnevno ovde primam ı čitam „Borbu“. Po obimu i kvalitetu iznošenja istine ı svoJoJ stranačkoj neobojenosti, „Borba“ bi mogla da služi za primer svim listovima Jugoslavije, a mogla bi se već u ponekom slučaju izjednačiti sa vođećim listovima u svetu (čitam pretežno svu vodeću štampu na četir: svetska Jezika). Ako „Borba“ tako nastavi njena će pretplata ovde u srpskoj dijaspor! vrlo brzo da naraste do neviđenih razmera.

AM, Ja ı veliki broj čitalaca ovde, OzZbiljno zameramo „ Borbi" zašto uporno daје foliki prostor nekom Milojici Panteliću, kon kaže da ie „penzionisani general“ fve lika sreća da Je penzionisan ıer ıe valjda ta Armija najzad shvafila da ıioj takav mo2е зато згепп ра, гпаеа зе пјероутћ роstupaka, srecno ga se otarasila/ Zar „Вог ba“ ne može da uvidi da ге taj Milojica jedan jezivo tvrdoglav čovek? Na njegove tekstove njegovu .filozofiju“ ı načine njegovog mišljenja izražavanja, mi se stdimo Ni na kraj pameti mr ne pada da sa Milojucom vodim bilo kakav „dijalog“ ili polemiku

Ja Jedino zelim da kažem Milojic: da se Ja shidim njegove prošlosti dozvoljava Jući njemu da se on sa njom u duhu ovog naslova ı dalje ponosi Zbog Tebe Miloji ce zbog Tvoje prošlosti ali ı zbog Tvoje sadašnjosti zbog Još omanjeg broja tak vih kao što st 7) moja Srbija : тој Srbi počinju da se stide pred celim svetom Ne kada (pre Tvoje prošlosti , Tvoje sadaš nosti) bio nam Je ponos a sada stid sram da po svetu obJašnjavamo da smo Srbi 4 te se Miloujce dale ponosiš ratom koji ste izazvali smrcu hiljada srpskih momaka, izazivanjem građanskog rata u Srbin va šom mržnjom celog sveta i izazvanom kontra mržnjom vas sa strane celog sveta, sa ponavljanjem 'пЛасје од пекопко ћг lada procenata, sa bolijševizmom · propalim komunizmom koga se na svetu 105 је-

dino vi pridržavate, sa suludo rastucom

ograđd ı dobijali rođačkim vezama radna mesta i stanove. Ponekad sam prisustvovao njihovim literarnim večerima i slušao poeziju („O, Boko, Воко“) i prozu („Ne gledam s vrhova Lovćena, već odavde na Lovćen u oblacima“).

Stan sam dobio u svojoj 53. godini, pa me je potpredsednik opštine Novi Beograd, kome sam se svojevremeno obratio za pomoć da i Ja najzad dobijem stan, upitao gotovo strogo „Pa, pobogu čoveče, šta si radio do sada?“

Nisam mu odgovorio da sam veoma dugo slušao na lferarnim večerima rodoljubivu poeziju pisanu izdaleka Ni to da Beograd nije mogao istovremeno da Druži! radna mesta stanove svim svojim starosedeocima ı svim „dođošima montanjarima“. Neko Je morao da bude potisnutf

Dragoljub MILOŠEVIĆ profesor u penziji Novi Beograd

stopom nezaposlenosti i početkom gladi naroda, koji sa vama samo u nuždi Živi! E, pa ako se Ti Milojice sa time ponos1iS, Ja se toga stidim.

Milorad ĐORĐEVIĆ

Stid pred тјаата

Rat nametnuli špekulanti

Ovo su danas suluda vremena. Svaki čovjek zdravog razuma, pita se zašto. Otkud toliko mržnje, tog ljudskog otrova koji može ubiti čovjeka, ženu, dijete, starca, staricu, a oni na ratištu, svoga druga iz školske klupe, kolegu sa studija u Beogradu, Zagrebu, Mijeci, Splitu Svejedno u kojem našem gradu. Svakodnevno su зе угđali, u istoj menzi Jeli, voljeli iste djevojke, zabavljali se. A sada, ubijaju Jedni druge. Neka se zapitaju ti luđaci kon ih šalju, ваје im je ljudska i roditeljska svijest, Tko može nadoknaditi majci sana? Nitko!

Ovo mi Je treći rat _Prvi svijetski! rat pamtim po tome kako su žandarı hvatali

ljude ı silom ih tjerali na front иа зи зе

sklanjali u šume To se zvao „Zelemi ka dar“. Bilo je to pod Austro ugarsom vladavinom 1914, a 1917 je bila velika glad. Ima poslovica čuvaj me Bože kuge, gladi i rata. A, to kod nas dolazi obrnutim slijedom. Ovaj sramni, prokleti rat, nametnuli su nam špekulanti, ambiciozni ımbecili, pokvarenjaci ı propalice koji bi prodali vlastitog oca ı majku Nastalo Je opšte bezakonje, a tražimo da nas prime u Evropsku zajednicu

Ja sam u devetoj decenij: Mene ıe stid pred našim mladim ı pred celim svijetom Smatram da mr Je dužnost da se obrathm svim dobronamernim ljudima da se zapitamo gdje nam |e ljudska roditeljska odgovornost za naše mlade koje ovi zločinci šalju da ganu. Lčimimo sve da ovaj bratoubilački rat potpuno prestane

Lucija KRSTULOVIĆ Beograd

Ne Kvarife Jezik!

Nedopustivo je da.ljudi od pera uništavaju matemji jezik

Novootkrivena Nušićeva komedija „Ne očajavajte nikad“, napisana u Parizu 1917. godine i sada prvi put stavljena na repertoar jednog beogradskog pozorišta, toliko je iznenadila novinarku da svoj članak o tome ovako počinje: „Gotovo je za neverovati“, Da je komad najpoznatijeg našega komediografa otkriven tek posle 75 godina, to je doista neverovatno, tim više što Je on, kao što se zna, mnopo i svestrano proučavan, takoreći pročešljan i prosejan kroz često sito i rešeto, pa smo verovali da o njemu i njegovim delima znamo sve, do najmanje sitnice.

Pa ipak, iznenađenje nije baš toliko da bi moglo opravdati novinarku što kvarı svoj maternji jezik. Jer. ako je novoofkri vena Nušićeva komedija iznenađemje za ne verovati, Još je veće iznenađenje 105 је više „za ne verovati“ početna rečenica nje noga članka u kojem o tome obaveštava 4 čitaoce svoga lista. Jedna tako mala reče nica — pa dve tako velike greške 4ko sei zanemari Ono neverovati napisano kao jedna reč, što se može pripisati: u greh korektorima, a tako se najčešce ı mi (siroti korektori, za sve greške su oni krv!) Ostaje ona rogobatna ı *užna duhu našega jezika sasvim tuđa nakarada za ne verovati. Ona se ne može pripisat! u greh ko rektorima, nit: ikome drugome de samom člankopiscu, njegovom nedovolnom po гпауапји srpske gramafike nedostatku osecanja za dušu тагегпјера јег"Кка !Ја је imala makar malo više gramahćkoga zna nja ı iole jezičkoga osećanja napisan bi. „ктоГоуо ıe neverovafno _ јуакуе ртезке uvukle su se u srpsk: ıezik ız hrvatskoga I predstavljaju čist varvarizam. određenije, germanizam, ı u književnoj feorti: označe ne su kao — greške protiv čistote jezika. Ko re makar samo tjedan dan provec u Za grebu, nije mogao a da ne čuje kako na svakom koraku po uhcama pljušte ovakvi ı njima slični izrazi „Bilo je га Кгерап оа smeha” „Nije bilo za verovati“, „Za nadati зеје па 1

Novinarka o kojoj je ovde reč nije Jedi na koja kvari naš jezik Podlegli su uticaju naše „zapadne braće“ ı mnogi! drugi! al prostor u hstu ne omogućava da se nave de više primera. A njih Je zaista mnogo, gotovo svakodnevno зе тори ргостап и поутата, сип и гадо 1 !у епизната. Ipak, samo još dva primera. Spoljnopoli tički komentator Radio Beograda kaže „Nije bilo za očekivati da će se Sovtetski Savez tako brzo raspasti“ A na te{feviziji, jedan književnik 1 ugledni: kulturni “adnik, sada na čelu značajne književne ustanove u Beogradu, a u bližoj prošlosti pozorišni poslenik, priseća se premijere Jednog komada u Narodnom pozorištu na koju Je bio pozvan i autor iz Zagreba, i ovako za vršava: „Nije bilo za nadati se da će doći, a ipak je došao“.

Samo ova tri primera dovoljna su da se pokaže kako se i koliko se naš jezik kvari i time otuđuje od govornog narodnoga jezika. Jer, oslušnete li kako govore obični ljudi iz naroda, naravno, iz krajeva u kojima Je očuvana čistota maternjega Je zika, možete biti sasvim sigurni u to da ni kad, baš nikad i nigde nećete čuti ovakve nakaradne izraze — koje ćemo ovde, pre glednosti radi i jer se najčešće upotreblja vaju u Jeziku ljudi od pera, sakupiti na Jed nome mestu: za verovati je, odr za ne Verovati je, za očekivati ie — nije za očekiva ti, za nadati se — nije za nađati se. bilo Je — nije bilo za (verovati, očekivati, nađati se). A već ono nesrećno i zlosrećno sva kodnevno „bilo je za krepati od smeha“, koje se ponekad čuje i u Beogradu u vari jaciji „bilo je za pući od smeha“ — da se i ne pomene!

Kad neobrazovan svet pogrešno BgOVO-

'ri ili piše, to se još može i razumeti i Op-

rostiti. Ali je doista i neshvatljivo i nedopustivo da jezik kvare ljudi od pera i, da se tako kaže, ljudi od kulture, dakle upravo on! koji su po svome pozivu pozvani da neguju svoj maternji jezik i da svojim primerom i druge tome uče. Zbog toga, i naj

više zbog toga, njihove greške imaju veću težinu no one koje neobrazovani ljudi ČIne. Šta da se kaže na kraju? Pozajmićemo naslov novootkrivene Nušićeve komedije i, donekle izmenjen, uputiti ga kao poruku onima koji kvare svoJ maternji jezik: „NE KVARITE JEZIK NIKADA!“

Milojko ČOLOVIĆ Beograd