Борба, 14. 03. 1992., стр. 8

8 ЗЈВОТА — МЕРЕЦЈА 14.—15. МАЕТ 1992. СОРШМЕ

SUET

PROBLEMI ZAJEDNICE NEZAVISNIH DRŽAVA

Sukob u ruskom vrhu

Novi „nuklearni“ konflikt između Kijeva i Moskve, koja se uveliko sprema da sebi

poičini sve oružane snage bivšeg Sovjetskog Saveza na svojoj teritoriji

(Do dopisnika „Borbe“)

Moskva. — Mnogi vojni eksperti su poslednjih dana prognozirali da ni naredni „armijski samit“ šefova država ZND, zakazan za 20. mart u kijevu, neće zaustaviti stihijni raspad bivših sovjetskih oružanih snaga. Neki od njih su, čak upozorili: moguće je da taj raspad neće biti stihijan, da će se on produžiti u formi daljeg prilagođavanja armije sve labavijoj, i sve nejasnijoj strukturi ZND, ali ne treba isključivati ni mogućnsot pojave generala, ili grupe genrala, koji bi i Rusiju i ZND „prilagodili“ armiji i još uvek moćnom vojno-industrijskom kompleksu.

Reč je, dakako, bila o mogućnosti vojnog udara. Međutim, izgleda da — i bez toga — armija i lideri 11 članica ZND neće dati jedni drugima priliku da mirno spavaju. Tim pre što je došlo do novog „nuklearnog“ konflikta između Ukrajine i Rusije i što se ova poslednja uveliko sprema da sebi potčini sve oružane snage bivšeg SSSR na svojoj teritoriji.

Ukrajina je „načičkana“ sa 1.300 strateških i 2.605 taktičkih atomskih glava, a do konflikta na relaciji Kijev-Moskva došlo je nakon što je ukrajinski predsednik Leonid Kravčuk, prekjuče, potpisao ukaz kojim je zabranio dalje demontiranje taktičkog nuklearnog oružja na teritoriji svoje republike i njegovu predislokaciju u Rusiju. Raniji dogovor između Rusije i Ukrajine je bio da se Kijev svog taktičkog nuklearnog oružja oslobodi do

Kravčuk je još izjavio da Ukrajina ovim nipošto ne odustaje od namere da postane bezatomskom zonom. Čak je, da bi bio uverljiviji, najavio da će Ukrajina izgraditi sopstvenu fabriku za uništavanje atomskog, oružja (ne samo taktičkog) i pozvao strane posmatrače da kontrolišu demontažu i uništavanje atomskog oružja na celoj teritoriji bivšeg SSSR. Svemu ovome je dodao opasku: da Rusija, uostalom, i ne raspolaže dovoljnim kapacitetima za uništavanje svog atomskog oružja kojeg će države naslednice SSSR morati da se oslobode, pa je stoga sasvim logično da SND i Zapadna Evropa pomognu Ukrajini da

NEOČEKIVANI POTEZ: Ukrajinski predsednik Leonid Кгаубик

Vens izaslanik UN i za Nagorno-Karabah

Ujedinjene nacije. — Generalni sekretar UN dr Butros Gali postavio je juče Sajrusa Vensa za svog ličnog izaslanika za Nagorno Karabah i najavio njegovo putovanje za Baku i Jerevan.

Ovđe je istovremeno potvrđeno da Vens zadržava svoju raniju funkciju specijalnog predstavnika za jugoslovensku krizu.

polovine ove godine, dok je Rusija bila na sebe primila obavezu da ga u svojim specijalizovanim zavodima uništi. Vojni specijalisti procenjuju da je sa teritorije Ukrajine dosad uklonjeno nešto više od 1.000 taktičkih A-glava, a Kravčuk je svoj neočekivani potez objasnio ovako: „Sıtuacja u Rusiji je toliko nejasna, a pretnja haosa tolika da nema nikakvih garancija da će nuklearno taktičko oružje kojeg se mi oslobađamo zaista biti uništeno, ili da neće dopasti u treće ruke“.

takvu fabriku sagradi „negde u zoni Černobilja“.

Ruski državni vrh je, zasad, uzdržano reagovao na Kravčukov potez, izjavom da je on u suprotnosti sa sporazumima potpisanim u Minsku ı Alma-Alti. Nezavisni eksperti, međutim, procenjuju — tim pre što Kravčuk čas govori o taktičkom, a čas i o taktičkom i o strateškom nuklearnom oružju — da je Kijev odlučio da zaustavi proces svog jednostranog, „atomskog razoružavanja bar dotle dok ne

razreši svoje teritorijalne i ostale sporove sa Kremljom. Tačnije: da je čvrsto odlučio da i on, bar još neko vreme (strateško nuklearno oružje je sa teritorije Uk-

rajine trebalo da bude uklonjeno do 1994.), zadrži „atomske adute“ u rukama.

Šta će se događati dalje — zavisiće od mnogo čega, a možda ponajviše od toga hoće li se u samoj armiji pojaviti ona „grupa generala“ i od toga kako će se završiti sadašnji politički sukobi u državnom vrhu Rusije. A oni nisu nimalo bezazleni pošto je uticajni predsednik Vrhovnog

sovjeta Ruske Federacije, Ruslan Hasbulatov, ponovo zatra-

žio od Borisa Jeljcina da smeni premijera (Genadija Burbulisa) i da „renovira vladu“ u čijem delovanju on vidi najveću pretnju demokratiji. Što je, možda, još važnije, Hasbulatov je, istovremeno a povodom učestalih zahteva da se u zemlji zavede vanredno stanje, upozorio i Jeljcina da ne rasteruje kongres narodnih deputata i raspušta parlament jer to — kako je rekao može samo dovesti do „propasti države“.

Mnogo šta će, svakako, zavisiti i od onoga što će se dogoditi 17. marta. Prezidijum Vrhovnog sovjeta Rusije odbio je da zabrani demonstracije koje organizuje antijeljcinska opozicija, ali se zato saglasio sa odlukom „antikriznog štaba“ Moskve da se državnoj bezbednosti i policiji daju potpuno odrešene ruke da u prestonici, svim sredstvima, spreče održavanje vanrednog kongresa narodnih deputata SSSR, koji je proglašen antiustavnim i nezakonitim.

Đuro BILBIJA

IZJAVA BUGARSKOG MINISTRA ODBRANE U TURSKOJ

Opasnost „stiže“ sa Zapada

Dimitar Luđev kaže da pretnje njegovoj zemlji ne dolaze sa juga (iz Turske) već „iz

nestabilnog regiona u Srbiji“?!

Ankara. — Ministar odbrane Bugarske Dimitar Luđev, koji boravi u Turskoj, izjavio je da njegovoj zemlji ne preti opasnost sa turskih granica, nego zapadnih, iz nestabilnog regiona u Srbiji.

Ministar odbrane Bugarske procenio je u jučerašnjem intervjuu turskom „Dejli njuzu“ da „postoji mogućnost političke napetosti ı moguće konfrontacije sa zapada iz nestabilnog regiona u Srbiji“.

Bugarski ministar odbrane u intervjuu je pojasnio novu strategiju

u odbrani njegove zemlje ı rekao da će „Bugarska do kraja godine povući svoje trupe sa pranice prema Turskoj“ jer joj sa te strane više ne preti opasnost.

Tursko-bugarski odnosi zaoštrili su se pre dve godine nakon što je Bugarska počela da masovno proteruje Turke kada je preko 300.000 Turaka pobegio u Tursku pred asimilacionim procesima u Bugarskoj. Bugarski ministar odbrane is-

tovremeno je izjavio da će i Turska reducirati svoje snage na tursko-bugarskoj granici do kraja ove go-

dine.

Bugarski ministar Dimitar Luđev boravio je dva dana u Ankari gde je razmatrana saradnja na planu odbrambene industrije između zemlje nakon potpisivanja protokola o vojnoj saradnji u de-

dve

cembru prošle godine.

(Tanjug)

Političke igre oko velike reke

Po Alojzu Moku, revizija konvencije potrebna je i zbog toga što su se u dunavskom basenu pojavile „nove države“ (Hrvatska u prvom redu) koje valja da „ka-

žu svoju reč“ (Od dopisnika „Borbe“)

Bukurešt. — Prilikom nedavnog boravka u Rumuniji, austrijski vicekancelar i ministar inostranih poslova dr Alojz Mok saopštio je, na pres-konferenciji, da je sa rumunskim sabesednikom dr Adrianom Nastaseom, kao i prilikom susreta sa predsednikom Jonom TIlijeskuom, pored ostalog razmotrio i pitanje revidiranja ili sklapanja nove Dunavske konvencije. Sa svoje strane, rumunski šef diplomatije istakao je da je i njegova zemlja veoma zainteresovana za tako nešto. Drugi detalji tada nisu dati.

Međutim, na poslednjem redovnom sedmičnom susretu sa domaćim i stranim dopisnicima, ambasador Trajan Kebeleu je odgovarajući na naše pitanje — 12neo neke pojedinosti koje ukazuju u kom se pravcu želi da se izvrši revizija Dunavske konvencije, koja je od momenta sklapanja 1948. uspela da odoli mnogim iskušenjima hladnoratovskog i međublokovskog suočavanja.

Pre svega ispostavilo se da u Austriji već rade ekspertne grupe koje razmatraju različite varijante nove konvencije. Van svake je sumnje da se traži ona varijanta koja će najbolje odgovarati Beču. Tokom bukureštanskih razgovora Mok — Nastase dogovoreno je da se sada stvori i mešovita rumunsko-austrijska komisija eksperata, koja će se sastati ubrzo. Dakle, na reviziji se već uveliko radi.

U obrazlaganju potreba za novom Dunavskom konvencijom navodi se više elemenata. Tu je, pre svega, pojava jednog, tako grandioznog projekta vezanog za skorašnje otvaranje plovnog panevropskog sistema Dunav-Rajna. Time dunavski basen dobija novi značaj. Osim toga, prokopavanje kanala Dunav — Crno more (koji plovidbu velikom rekom skraćuje za skoro 400 km) i projekat uključivanja crnomorskog basena, sa nizom slobodnih ekonomskih zona, u centralnoevropske i zapadno-evropske tokove i njihovo spajanje sa Bliskim istokom i azijskim kontinentom (a što se uklapa u rumunsku stratešku ekonomsku opciju) tvrdi se, traže nova pravno-politička prilaženja, za koja su okviri konvencije iz 1948. postali isuviše uski.

Pominje se takođe potreba da se u novu konvenciju unesu заугеmena predviđanja ekološkog karaktera, pošto je pojava zagađivanja nekada plavog Dunava i zone

HARIS SILAJDžIĆ

London. — Ministar inostra-

nih poslova Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić izjavio je juče da očekuje da SAD i Evropska zajednica priznaju BiH i Makedoniju 6. aprila. U govoru u britanskom Kraljevskom institutu za međunarodne poslove u Londonu, kako prenosi Rojter, Silajdžić je rekao da će SAD priznati Sloveniju i Hrvatsku za nekoliko nedelja, a da će priznanje BiH i Makedonije uslediti 6. aprila. Silajdžić je rekao da će do

u njegovom slivu postala zaista zabrinjavajuća, da ne kažemo katastrofalna. Valja istaći još jedan elemenat, koji je posebno podvukao Mok, političar koji se, kao što je poznato, pomno interesuje za jugoslovenske prilike i uopšte nije ravnodušan prema njima. Naime, on tvrdi da je revizija Dunavske konvencije potrebna i zbog toga što su se u basenu Dunava pojavile „nove države“, koje valja takođe da kažu svoju reč u „tako važnom poslu“. Ako se baci pogled na geografsku kartu, odmah se može videti da Mok misli u prvom redu na Hrvatsku, a ne na Ukrajinu, koja

MAĐARSKE GRANICE SA SUSEDIMA Ne pomeranje već otvaranje

BEČ. — „Svesni smo da etnički čiste granice u Evropi nisu moguće. Mađarska zato smatra da rešenje nije u promeni, već u otvaranju granica prema susedima“ — izjavio je državni sekretar u mađarskom Ministarstvu inostranih poslova Tamaš Katona u intervjuu koji objavljuje bečki „Kurir“.

Katona je takođe rekao da Ma-

đarska ne računa sa promenama granica mirnim putem kao načinom za rešenje problema svoje manjine. „lako helsinški sporazumi u okviru KEBS ne isključuju kategorički takvu mogućnost, nama nije do pomeranja već do otvaranja granica. Granica prema Rumuniji, na primer, trebalo bi da bude istovetna kao, recimo, granica između Belgije i Holandije. Mi se nadamo da će naši susedi, kao svoju „ulaznicu“ u Evropu, kreirati pravičnu politiku prema manjinama“. e =—=—2—27===—1=-TEHKKrEna obali Dunava nasleđuje bivši SSSR. On bi — kako ocenjuju OVdašnji posmatrači — još pre Konačnog razrešenja jugo-krize da prejudicira stvari i Hrvatsku zadrži na obali Dunava, sa osloncem na vukovarsko pristanište.

Dakle, o ovom pitanju se već nazire jedno od oštrih diplomatskih poprišta, koje će se uklopiti u čitav splet dugotrajne političke igre na našim prostorima.

e Kako se ocenjuje u krugovima ovdašnjih političko-diplomatskih posmatrača, pitanja koja će pokrenuti rad na novoj Dunavskoj konvenciji, već sada zaslužuju punu pažnju i oprez.

Milan PETROVIĆ

EZ i SAD će priznati BiH i Makedoniju 6. aprila

međunarodnog priznanja BiH doći uprkos odbijanja srpske zajednice u republici da prihvati projekat EZ o budućem uređenju republike.

Kako prenosi Rojter Haris Silajdžić je istakao potrebu da se u pregovorima nađe rešenje za jedno od najtežih pitanja u Jugoslaviji — za problem Kosova. „Narod Kosova je i sada potlačen. To je sramota za Evropu“, citira Rojter izjavu Harisa Silajdžića. OR a a 7