Борба, 17. 03. 1992., стр. 17

.MPEANU, VOĐA NACIONALNE LIBERALNE STRANKE, NAJJA-

NIJI

komunističke noci,

iu“ mislimo na suđenje komunističkim institucijama, a ne ljudima“, kalnim izborima osvojila najveći broj glasova u rumunskim gradovi-

'OTIV LAŽI: R. Kampeanu

mnogo toga dogodilo u Rumuniji. Bila velika nepravda da mi sami sebe laže) tvrdeći da su dve postrevolucionarne line prosto profućkane.

Istina je, međutim, da je mnogo vrena izgubljeno i da je trebalo da više na·'dujemo kako u pogledu garantovanja lividualnih prava, tako i garantovanja iva na vlasništvo, koje još nije onako <o treba. Mislim posebno na slobodu )nomske inicijative.

eške FNS i opozicije

6 Koja je, po vašem mišljenju, bila osvna slabost vladavine FNS?

— Laž. I to fundamentalna laž. Naime istakli su program koji je formalno bio pirisan iz našeg, liberalnog programa. :tvarnosti primenili su ga sa socijalističı mentalitetom. I ta laž, ta nepodudar:t između programske ljušture i suštine _onodavstva, posebno načina njegove mene, doveli su do velikih kriza, kao je, recimo, ona u poljoprivredi. Prime2, ni dan—danas, godinu i nešto više danakon usvajanja agrarnog zakona, se:ima još nisu date tapije.

0 A koje je greške napravila opozici-

— Mislim da su neke opozicione anke, delimično i mi, pogrešno prihvatirigidni, ratoborni, osvetnički način izraranja. To je bila ogromna greška. Za vre· predizborne kampanje maja 1990. i ja n lično dopustio da se pogrešno tumači smo i mi spremni da idemo na koleknu Osvetu.

0 Vi i danas podržavate „suđenje koinizmu“. Je li sfera tog suđenja, od koga se mase uplašile, ostala ista ili je suže) — Ideja o „suđenju komunizmu“ je doela velike promene. Istina je da na poku ona nije bila pravilno shvaćena i da svet bio preplašen. Sada je jasno da kagovorimo o „suđenju komunizmu“ mis0 na suđenje komunističkim institucija„ a ne ljudima. Po meni, takva institucicao Što je komunistička partija, treba da le kritikovana, osuđena i izbačena iz nunske političke svesti.

Pa ipak, iz objavljenih informacija proazi da se pripremaju suđenja i ljudima.

— Reč je samo o malom broju onih ji su počinili zločine protiv čovečnosti. cimo, o šefovima „sekuritate“, o ljudima | su mučili, koji su učinili velike zloutrebe. e Vodeći ljudi opozicije stalno i javno de da bivši komunisti nisu u stanju da transformišu u demokrate. Međutim činica je da veliku većinu članstva opozinih stranaka sačinjavaju baš bivši koinisti. Ali, ako oni na svoj rever stave, imo, značku vaše stranke, oni se onda sko noći proglašavaju za demokrate. sto puta i najgrlatije. Zar menjanje znata znači i menjanje koncepcija, čudi?

— Tačno je da i u našoj stranci ima do· bivših komunista. Ali, ja ne smatram

je neki član KP time što je nekada u pu imao crvenu knjižicu u isto vreme

bio i komunista. Prema tome, ne verujem da on nije sposoban da se uključi u novu demokratiju i novi pluralistički režim.

Međutim, moguće je da su neki od njih ostali sa starim mentalitetom. Tokom zadnje dve godine posmatrao sam u našoj stranci kako reaguju mnogi bivši komunisti i nemam šta da im prigovorim u pogledu njihovog demokratskog stava ı ponašanja prema ljudima oko sebe. Dakle, zaključak je da se i bivši članovi KP mogu odlično da preobraze u poštenog demokratu, koji prihvata slobodu i liberalizam onako kako treba.

Republika ili monarhija?

0 Nedavno, zatražili ste odgađanje predsedničkih izbora. Zapravo, pre njihovog održavanja tražite referendum „republika ili monarhija“. Znači li to da ste monarhista?

— Ne, nisam monarhista. Pre dve godine neki su tražili referendum u vezi sa monarhijom. Tada sam bio protiv njega, smatrajući da je preuranjen. Rumunska javnost je tek bila izašla iz komunističke noći i nije znala da prosuđuje. U međuvremenu došlo je do bitnih promena. Sada smatram da je dobro da se organizuje pošteni referendum o konstitucionalnom ustrojstvu — Rumunija republika ili monarhija. Da vidimo šta narod hoće, kako posle ne bi bilo prigovora o legitimitetu budućeg ЧРеаупор петој

Ф Сагаја, а 1 об ти ронисја роsmatrači tvrde da ste vi sada, ma kako to paradoksalno zvučalo, u dosluhu sa predsednikom Ilijeskuom i da će vam on, pošto i na predstojećim predsedničkim izborima zaista neće imati nekog ozbiljnijeg protivnika poveriti čak mandat premijera?

— Ne postoji nikakav dosluh. Postoje samo neke obične pretpostavke. Pretpostavlja se da će predstojeći zakonodavni izbori nametnuti obrazovanje koalicione vlade. Uveren sam da se neće ponoviti slučaj da jedna stranka raspolaže apsolutnom većinom. Moguće je da NLS dobije u težini i da u stvaranju koalicione vlade igra ulogu prve violine. U toj hipotezi može se desiti da se meni ponudi položaj premijera. Takva se mogućnost ne isključuje.

0 Politički i diplomatski posmatrači ocenjuju da vi strateški gubite zbog preveEe sprege sa mađarskom etničkom stran-

om.

— Tačno je. Među rumunskim življem po tom pitanju postoji veoma velika osetljivost i mi ćemo o tome morati da povedemo računa.

0 Kako gledate na jugoslovensku krizu u evropskom, balkanskom i rumunskom kontekstu?

— Imam utisak da smo sada svedoci neizlazne krizne putanje. Ovo usitnjavanje Jugoslavije donosi sa sobom ogroman rizik. Čini mi se da je u slučaju Slovenije i Hrvatske postojalo izvesno istorijsko opravdanje. Na evropskom, pak, planu, a posebno na regionalnom, balkanskom planu, jugoslovenska kriza postavlja mnoga ozbiljna pitanja, jer rasprskavanje, koje se još nastavlja, nosi sa sobom opštu nestabilnost i komplikacije.

Nisam siguran da obavezno donosi kriznu situaciju, ali je ta nestabilnost veliko zlo za Balkan. Ono što je najgore, taj primer može biti zarazan. Ne toliko po nas, već za druge. Hoću da kažem da nisam zabrinut u pogledu Rumunije. To se pitanje kod nas ne postavlja, jer Transilvanija Je potpuno nešto drugo u odnosu na ono što se dešava u Jugoslaviji. Transilvanija je u ogromnoj većini nastanjena Rumunima. A to je nedvojbeno.

6 Vaša stranka je uspostavila kontakte sa opozicionim strankama u Jugoslaviji, u Srbiji?

— Prilikom jednog prošlogodišnjeg kongresa demokrata u Atini stupili smo u kontakt sa predstavnicima Srpske liberal-demokratske stranke. Na žalost, posle toga drugih kontakata nije bilo. Oseća se potreba da uspostavimo šire veze sa srpskim strankama, naročito onim opozicionim.

URJNB

Milan PETROVIĆ

ODJEĆI

UTORAK, 17. MART 1992. GODINE 17

Vojnici potiskuju diplomate?

Da li je to nekakvo pravilo ili puka slučajnost, tek u poslednje vreme svedoci smo, u našem slučaju, da diplomati sve više ustupaju mesto — vojnicima. „Plavi šlemovi“ i general Nambijar, recimo, potisnuli su u drugi plan Vensa i Karingtona, pa čak i Moka i Genšera i njihove diplomatske akcije i intervencije.

Slične, da ne kažemo istovetne, tendencije zapažaju se i u ponašanju nekih naših suseđa. Mađarski ministar inostranih poslova Geza Jesenski, recimo, nešto se ućčutao, ali je zato progovorio njegov kolega Lajoš Fir, šef resora narodne odbrane, koji Je осеnio da su odnosi Mađarske sa Srbijom „gori nego sa Rumunijom“! Ako se zna da su mađarsko-rumunski odnosi, zbog poznatih nesporazuma oko položaja nacionalnih manjina, maltene na nultoj tački, može se zamisliti kako ministar Fir vidi odnose sa Srbijom.

Bugarski ministar narodne odbrane Dimitrij Luđev, boraveći nedavno u Ankari, izjavio je da njegovoj zemlji ne preti opasnost sa turske strane, već sa — srpske!“ Postoji mogućnost političkih napetosti — kaže on — 1 mogući sukobi sa zapada, iz nestabilnog regiona u Srbiji“!? Stoga Bugarska povlači svoje trupe sa turske granice i prebacuje ih na — srpsku!?

Da su ti „dobrosusedski“ pritisci 1 pretnje koordinirani svedoči i izjava državnog sekretara u mađarskom Ministarstvu narodne

odbrane Ernea Rafaija, koji je optužio JNA da je glavni krivac za izazivanje oružanih sukoba u Jugoslaviji (uzgred: Rafai je bio glavni pregovarač oko prve „pošiljke“ mađarskih „kalanjiškova“ Hrvatskoj). Ističući da Budimpešta održava stalne kontakte sa Bugarskom i Albanijom oko krize u Jugoslaviji, on kaže:

„U Sofiji smo se dogovorili da, ukoliko u našem području izbije kriza, odmah stupimo u vezu“ (ne kaže — kakvi „vezu“?). Uz to, veli, uspostavljeni su i mađarsko-albanski vojni kontakti, pošto Je i „Tirana zbog jugoslovenskog sukoba veoma zainteresovana za uspostavljanje ovih odnosa“. Rafai ne obJašnjava o kakvim Je vezama i odnosima reč, ali se zna da je lično, prošlog meseca, upravo zbog toga boravio i u Sofiji i u Tirani. Može li se to protumačiti da je Mađarska Inicijator i koordinator nove „neprincipije]ne koalicije“, ovog puta vojne, na brdovitom Balkanu?

Ne sluti na dobro, u svakom slučaju, kada vojnici istrčavaju ispred diplomatije: mnogo bolje Je i uputnije — ako se već mora — prepucavati se notama (diplomatskim) nego — topovima, daleko bilo! Nisu baš lepo i diplomatski govorili ni šefovi diplomatija pomenutih naših suseda, pa to, po svemu sudeći, ne treba očekivati ni od njihovih kolega — vojnih ministara.

N. BURZAN

Svetle — i one druge godišnjice

Na celoj zapadnoj hemisferi Kolumbov poduhvat, 500-godišnjica otkrića Amerike, proslavlja se veoma spektakularno. Ovaj jubilej predstavlja, međutim, priliku da se progovori i o nekim mračnijim, nepoznatim stranama evropske istorije i društvenih prilika u vreme velikih osvajačkih podviga evropskih kraljeva i njihovih moreplovaca.

U Španiji se, na primer, paralelno sa obeležavanjem Kolumbovih putovanja, pominje i jedan drugi, neslavni 500-godišnji jubilej — izgon Jevreja iz Španije. Katolički kraljevi, Ferdinand i Izabela, potpisali su 31. marta 1492. godine ukaz kojim je naređeno njihovo proterivanje. Time je, u izvesnom smislu, promovisana politika antisemitizma, holokausta i progona Jevreja, koja, s manjim ili većim intenzitetom, traje u hrišćanskoj Evropi do kraja drugog svetskog rata.

Kraljevskim potpisom iz Španije je gotovo preko noći oterano 150.000 osoba — najbogatiji i najaktivniji deo španske buržoazi-

je. Ogroman materijalni gubitak za špansko kraljevstvo predstavljao je, na primer, izgon Luisa de Santangela, pokatoličenog Jevreja, koji je, uglavnom sam, finansirao prvo Kolumbovo putovanje.

Ove godine će Toleda, srednjovekovni kulturni centar španskih Jevreja — sefarda — postati scena stalne komemoracije. Pod zajedničkim naslovom „Sefard 92“ održavaće se niz manifestacija koje će imati za cilj da otkriju neprijatnu istinu i prvi put, kritičko svetle veoma mračan period španske istorije, kaže Manuel Sasot, organizator komemoracije. U Toledu će 4. maja biti otvorena velika izložba sefardskih rukopisa i dokumenata iz XV veka, a istovremeno će početi kolokvijum, posvećen 44-godišnjici osnivanja Savremene izraelske države, na koji su pozvani predstavnici jevrejskih zajednica iz celog sveta.

Z. BANJAC

SNIMIJENO OVIH DRNA

Nova godina Je, najčešće, praznik koji se gotovo isključivo vezuje za dobro raspoloženje i optimizam, za nove planove i nove nade. Sve ovo izgleda veoma daleko za ovog tibetanskog mladića koji sluša govore na jednom protestnom skupu u Nju Delhiju organizovanom povodom tibetanske Nove godine. Njegovo lice ubedljivije od svih reči govori o nostalgiji koju

· oseća ı otome koliko su zasad (ne)ostvarljivi njegovi snovi o nezavisnom Tibetu. КЕ.