Борба, 06. 06. 1992., стр. 13
"
Це у. MC
:: RKTUELNO SUBOTA-NEDELJA, 6-7. JUN 1992. GODINE lili
Мтоупе snage UN su dobile jasan zadatak i mislim da Je јако važno да
да obavimo, Jer lo Je jedini način da se dode do. mira
Gordana Tomljenović
Mirovna operacija UN u nekadašnjoj Jugoslaviji nastavlja se onako kako joj ovdašnja situacija dozvoljava — korak po korak — ali nema osnova za sumnje, kakve je pre neki dan, ne po prvi put, izazvala i „vest“ da predstavnici UNPROFOR napuštaju Beograd. U to nas uverava i komandant UNPROFOR, indijski general-pukovnik Satiš Nambijar (56), koji je kraj svih obaveza našao vremena za razgovor za „Borbu“.
U izveštaju Savet bezbednosti, od 12. maja, generalni sekretar UN Butros Gali pominje da ima „novih sumnji u izvodljivost mirovne operacije u Jugoslavijić. — Kad je određen mandat UNPROFOR i u februaru doneta odluka da se rasporede jedinice, u tom području je posto-
jala određena situacija. No, u poslednja tri ·
meseca došlo je do dramatičnih promena, naročito u razvoju situacije u BiH, javio se čitav niz komplikacija koje bi mogle imati uticaja na izvršenje našeg mandata. Mislim da je Gali, praveći taj izveštaj, gledao u budućnost, odnosno ocenjivao šta bi moglo da se desi ako ta situacija ne bude dobro kontrolisana. Granica UNPA (oblasti pod zaštitom UN) ide linijom granice BiH i zato situacija na tom terenu može
"uticati na naš mandat. No, mislim da ipak
napredujemo, mada je biloi teškoća i ima ih u svakoj fazi, ali mi ih savladavamo jednu po jednu.
Sumnjičavost i neprijateljstvo
Kakve teškoće UNPROFOR ima sada? — Suočavamo se sa intenzivnom sumnjičavošću, nepoverenjem, neprijateljstvom među stranama u sukobu, što svaki naš korak čini vrlo teškim. Pri svemu što nastojimo da postignemo, neka od strana u to sumnja, ili ne veruje da druga strana to poštuje, te zato mora biti provera, pa ponovnih provera ... To nam se desilo neposredno nakon što smo preuzeli odgovornost u sektoru Istok. Sumnje i nepoverenje dovele su do zastoja u procesu povlačenja strana u sukobu.
Nedavno ste obišli sve sektore koje pokrivaju jedinice UNPROFOR. Kakva je situacija u ovom trenutku?
— U sektorima Sever i Jug još nismo preuzeli odgovornost, jer jedinice za Sever
РА
1
tek treba da budu popunjene a kenijski bataljon, koji će biti raspoređen na Jugu, došao je pre neki dan. Sektori Sever i Jug su, zapravo, samo jedna UNPA, a poznato je da se na njenom obodu nalaze oblasti naseljene prvenstveno srpskim stanovništvom koje smatra da takođe treba da ima zaštitu snaga UN.
To Je aspekt koji se pomno proučava i mi pokušavamo da dođemo do nekih aranžmana, u duhu rezolucije Saveta bezbednosti kojom je UNPROFOR dobio mandat, koje bi obe strane prihvatile. No, situacija Je sada takva da još nismo počeli da uspostavljamo kontrolne punktove.
Kada je o oblastima van UNPA reč, imate li više teškoća sa stanovništvom ili sa lokalnim vlastima?
— Ne kažem da tamo ima velikih teškoća, jer mi na neki način koordiniramo saradnju, razgovaramo sa ljudima. Jasno je da se njihova gledišta moraju uzeti u obzir, a oni imaju izvesna zapažanja koja se razlikuju od Rezolucije Saveta bezbednosti i u dogledno vreme trebalo bi sa tim, na neki način da se pomire.
· Da li ste već započeli saradnju sa”
posmatračima EZ na tom terenu, kako je najavljeno?
— Kada je o posmatračima EZ reč, naš rad sa njima će biti zajednički samo u tom smislu, što nam je zajednički cilj, da uspostavimo mir, ali njihove akcije neće imati veze sa našom komandom. Među nama će odgovornosti biti jasno podeljene, svako će imati svoje zadatke, naravno koordinirane, ali unutar UNPA odgovornost je isključivo naša. Ukoliko oni mogu nešto bolje da urade od nas, tako će i biti, samo ne želimo da se preklapamo ili dupliramo akcije.
Prinudno iseljavanje
Da li se na prodručju istočne sLavonije nastavlja praksa takozvanog etničkog čišćenja o kojoj ste govorili na nedavnoj konferenciji za štampu?
— Već smo govorili o dva takva slučaja koje smo istražili i sve naše nalaze smo predali lokalnim vlastima koje nas uveravaju da će odgovorni za to biti kažnjeni. Svi smo se, naime, složili da se to ne sme dopustiti. Nakon već poznatog slučaja proterivanja 22 Hrvata iz Tovarnika, nije se desilo ništa takvih razmena. U sredu nam je javljeno da je od jedne porodice zatraženo da ode, što se sad istražuje, ali proterivanja većih razmera više nije bilo.
JNA je dosad bila jedna od strana sa kojom sarađujete. Nakon odluke Pred-
Tragična smrt ameba
Na rubu nedelje
Đoko Kesić
kloni epskom penu srpskog nacio-
nalnog bića, branioci vlasti ili zato-
čenici sopstvene fikcije o nebeskom narodu, govore danas kako se Srbi i Crnogorci nalaze opet pred biblijskom dilemom kosovskog akcenta — između carstva nebeskog i carstva zemaljskog. Praktičniji poštovaoci i potrošači sopstvene pameti kažu — ova vlast dovela nas je u najniži revir koliko seže srpsko-crnogorsko istorijsko pamćenje, pa shodno ovom aksiomu — vlast mora da padne. Vladajuće partije Srbiju i Crnu Goru, a time i Saveznu Republiku Jugoslaviju preobrazile su u amebdu, zatvorile je u mračnu komoru, braneći njenu budućnost istinom koja je zaključana iza devet brava svetske ekonomske i političke izolacije.
Jugoslavija je danas prabiće. Uhvaćena između čekića i nakovnja svesvetske izolacije, smeštena u magareću klupu, bez priJatelja. Prabiće pluta balkanskom kaljugom, ne pokazujući skoro nikakve emocije
pred stravičnim pretnjama izolacije i sve izvesnije svetske vojne intervencije. Pokazala je znake uslovnog refleksa: opustošila prodavnice dugotrajnim prehrambenim proizvodima i izašla na izbore opet dajući poverenje vlasti koja je moćno vratila točak istorije unazad.
U sveopštem porazu, jedina svetla figura je predsednik srpske vlade Radoman Božović, čiji kabinet je očigledno spremno dočekao kaznene mere svetske organizacije. Božović je povukao sasvim neočekivane poteze: doneo je odluke o smanjenju gradskog i prigradskog saobraćaja za pedeset procenata i najavio uvođenje bonova za hranu i ostalo. Vešt čovek, nema šta. Uostalom, zato je i predsednik vlade.
Tek oformljenoj, pravno još neuobličenoj Saveznoj Republici Jugoslaviji slede krajnje dramatični dani. Čelična metla svetske političke moći, i reklo bi se, apsolutnog suglasja, bacila je Jugoslaviju na deponiju svetskog političkog i moralnog otpada, tamo gde nijedna evropska zemlja nikad nije bila.
Važne činjenice u balkanskim kanibalskim događanjima, danas uopšte nisu važne. Zemlja Evropske zajednice, a potom i
. NI govora o povlačenju
General Satiš Nambijar, komandant UNPROFOR
DEMILITARIZACIJA NIJE NI POČELA: General Satiš Nambijar (Snimio: B. Petrović)
sedništva Jugoslavije od 27. aprila da u granice SRJ vrati sve pripadnike JNA, državljane SRJ, kako sarađujete sa preostalim delovima te vojske koji više nisu pod neposrednom kontrolom Beograda?
— Saradnja je i dalje dobra, u stvari dosta od njih zavisimo kad je reč o obavljanju naših zadataka, jer JNA i dalje ima veliku ulogu, bez obzira na činjenicu da je reorganizovana i da su njene odgovornosti smanjene u tim oblastima. Od JNA smo dobili garancije, a i dalje ćemo ih tražiti, da će nam pomagati u povlačenju preostalih elemenata te vojske i demilitarizaciji UNPA.
Da li je JNA zaista povukla sve Slavoje pripadnike, državljane SRJ iz te zone? — Mi to ne znamo, niti ja to mogu da komentarišem. Nema načina da proverimo ko je državljanin SRJ.
Kako teče demilitarizacija tog područja, jeste li zadovoljni njom?
— Na žalost, demilitarizacija nije ni započela, čak ni u sektoru Istok, sve zbog već pomenutog nepoverenja i sumnji. Tek treba da okončamo fizičku proveru da li je povučeno teško oružje, te očekujem da me ovih dana komandant tog sektora obavesti kad može da počne druga faza, odnosno proces demilitarizacije.
Posmatrači na meti
U poslednjem Galijevom izveštaju Savetu bezbednosti ima novih momenata. Naglašava se i odgovornost hrvatske strane za sukobe u BiH. Koliko je taj izveštaj zasnovan na nalazima vojnih posmatrača UNPROFOR i šta oni sad javljaju?
— Zbog situacije u Sarajevu, sve što oni mogu da učine jeste da obezbede pratnju pregovaračima i pratnju onima koji is-
SAD, jugoslovensku krizu pokušale su da reše bez ambicije da vide punu suštinu krajnje složenih nacionalnih, verskih i političkih odnosa, sve sa krvavim istorijskim nasleđem. Za svet, tako je presuđeno, Srbi su jedini krivci besprizornog rata i klanja, što apsolutno nije tačno. Svetski moćnici jednostavno misle da Rambo-manirom mogu da reše jugoslovenski spor, i to uglavnom bez Srba i njihovog nacionalnog interesa. Zemlje EZ i Bela kuća izgleda veruju da je demokratija za našu lokalnu upotrebu balkansko magare koje je dovoljno samo iz štale izvesti. Koncept koji svet nudi, zapravo samo je garancija da će jugoslovenska klanica u neko skoro vreme opet proraditi kao dragstor, bez vremenskog ograničenja, sa stravičnim prometom. Danas pred licem svetske javnosti Alija Izetbegović naređuje da treba goniti ranjenu zver (Srbe), vodnik Janša nudi svoju armadu za intervenciju na Beograd, a Tuđman hvali hrabrost svojih trupa u Herceg Bosni.
Krivnja Beograda u balkanskom porazu je golema. Slobodan Milošević, verovatno najtragičnija figura srpske politike ovoga veka, ostao je najusamljeniji čovek na svetu. Dirigenti novog svetskog poret-
ka, javno traže njegovu glavu, nudeći čak ”-
poluglasno kao protivuslugu Srbima prvo mesto u jugoopenu. Boris Jeljcin javno šalje depešu da će politika Ruske federacije svim sredstvima zaleći iza interesa Jugoslavije, ukoliko ona ispuni zahteve Rezolu-
poručuju humanitarnu pomoć. Zasad ništa više od toga, jer su u malom broju, a onda i zbog toga što se tamo na njih puca. Vrlo sam zabrinut za njihovu bezbednest. Zasad nemaju žrtava ni povređenih, ali na posmatrače se cilja, često namerno. Zasad od njih i ne očekujem da se bave osmatranjem situacije, te nema ni izveštaja o poreklu grupa koje se tamo bore, ali smo svesni da ih ima mnogo. To, međutim, zahteva mnogo više vojnih posmatrača.
Galijev izveštaj se, dakle, odnosi na celu BiH, ne samo na Sarajevo i mislim da je sačinjen na osnovu više izveštaja, i naših i izveštaja drugih agencija UN.
Mirovna operacija i vojna intervencija ne idu jedna s drugom. Verujete li u mogućnost vojne intervencije?
— To ne mogu da komentarišem. Vaše pitanje zasnovano je na pisanju štampe i to je čisto hipotetičko pitanje na koje se mogu dati samo hipotetički odgovori. Ne bih to komentarisao.
U kom slučaju bi se moglo dogoditi da se misija UN prekine, odnosno UNPROFOR povuče?
— Uveravam vas da ni ne razmišljamo o povlačenju. Dobili smo jasan zada-' tak i mislim da je jako važno da ga obavimo, jer je to jedini način da se dođe do mira. Danas (četvrtak) ste razgovarali i sa generalom Životom Panićem. Možemo li znati o čemu?
— Sa generalom Panićem zapravo razgovara moj zamenik, o prevazilaženju nekih teškoća nastalih u vezi sa našim kretanjem. U sektoru Istok bilo je slučajeva da nam je kretanje ograničavano. O tome sam juče obavestio vlasti u Beogradu i dobio sam uveravanja da će sarađivati, šta god se desilo. Kretanje ne bi smelo da nam se ograničava, ali na lokalnom nivou to je uvek moguće.
cije UN, a tajno, tvrde upućeni, šalje Miloševiću poruku da mora da podnese ostavku. Na tom talasu je najveći deo Srpske akademije, institucije koja je indirektno proizvela Miloševića. Akademija traži danas da Milošević iz patriotskih pobuda abdicira, tražeći uporište u strahu od onog što moguće sledi: vojne intervencije i građanskog rata u Srbiji. U istu citru udara i Srpska pravoslavna crkva, koju sad branioci vlasti stavljaju na stub sramne izdaje.
Beogradska intelektualna čaršija je proključala. Upućeni tvrde da je „otac nacije” Dobrica Ćosić sam napisao tekst ostavke Slobodana Miloševića, a pre toga gospođi Helen Delić Bentli dao pristanak da bude predsednik Srbije, uz određene uslove. Politički analitičari tvrde da je Milošević već pao, samo je pitanje koliko će trajati njegovo odstupanje. Demokratski pokret Srbije i Krunski savet u svoj ovoj kalamuši, čini se, jedini imaju ispravan kurs: smena vlasti je neminovna, ali treba je izvesti bez velikih lomova. Ako je to u Srbiji uopšte moguće. Vlast u Srbiji nikad se nije nudila na tacni, već se otimala. Tim pre što Slobodan Milošević, bez obzira na Javno TV obećanje, nije čovek koji će tek tako otići. Sad se hvata za zakasneli izveštaj Butrosa Galija, pristaje da se Srbi ravnaju sa Hrvatima, na šta Srbi nikad nisu pristajali. Srbija je danas čardak ni па пеbu ni na zemlji, prolazna kuća, zarobljena sopstvenim jadom, suočena sa hiljadu poгага .