Борба, 06. 06. 1992., стр. 16

ИЛ SUBOTA-NEDELJA 6

Ruši sve što nije za diobu _—

Sarajevski sunovrat

Piše: Zlatko Lagumožija

+ sam više ne znam koliko puta do sada sam pomislio da smo u ovom ludilu dotakli dno. Mada ne smijem tvrditi đa je sarajevski masakr u Ulici Vase Miskina najgore što se može dogoditi na ovim prostorima i danas imam osjećaj da je time simbolično označeno dno dna. Lista nevjerovatnih i na izgled nepovezanih događaja svakodnevno rastć dokazujući postojanje monstruozne strategije: po svaku cijenu uništiti ono ŠtO ne možeš podijeliti po svojoj mjeri. Kao u narodnoj pjesmi Bosna i Hercegovina se nastoji prelomiti na tri polovine, po principu meni dvije polovine, a tebi treća, koju ću da srušim. i Ako se održi postojeći tempo razaranja Bosne i Hercegovine od deset milijardi dolara sedmično, onda se može očekivati da javnost uskoro sazna dvije vjesti: dobru i lošu. Dobra glasi: na taj način sve će se brzo završiti. Loša: čak i ako neko preživi na kraju ništa neće ostati. Uostalom, smrt je u Sarajevu danas brža od života i kada je u pitanju novorođenčad. Za vrijeme bombardovanja porodilišta umrle su tri bebe, a dvije su rođene. Dr Mengele bi se postidio zbog vlastite neinventivnosti da je mogao čuti čemu su se dosjetile njegove

kolege u Bratuncu. Zarobljenim bosan-,

skim teritorijalcima uzimali su krv iz „humanitarnih razloga“ kako bi vjerovatno nekome „svome“ mogli dati transfuziju. Istina „dobrovoljnom“ davaocu je krv uzimana dok ne umre, ali svakako su ga mislili ubiti.

Vjerovatno svjesni činjenice da se baš ne mogu pobiti svi koji su „pogrešne“ nacionalnosti razni krizni štabovi nude „Civilizovano rješenje“. Tako srpska oblast Birač, sastavljena od opština Zvornik, Šekovići i Vlasenica zvanično nude svojim susedima Tuzli, Živinicama i Banovićima, da se utvrdi granica i Hrvatima, i Muslimanima omogući preseljenje sa „srpske zemlje“. Cinizam svoje vrste predstavlja „poпида“ да зе „згрзка zemlja“ očisti od Hrvata kojih po zadnjem popisu u sve tri opštine zajedno ima tačno i71. Da u projektu stvaranja srpske BiH Hrvati i Muslimani idu u paketu pokazuje i ponuda Kriznog štaba SAO Krajine. Oficijelno se nudi seoba Hrvata i Muslimana „po principu reciprociteta — porodica za porodicu tamo gdje žele“.

-7. JUN 1992. GODINE

предио ___

aauuuGGEGGO ruuuIIIsuuI mu muzu u am LL am Kao u narodnoj pjesmi Bosna i Hercegovina se пазгоју ргејот па 11 polovine, po principu meni dvije polovine, а lebi freća, koju ću da srušim e Čak i ako neko preživi na kraju ništa neće ostali

Ovakva suluda politika do danas je svakog trećeg građanina Bosne i Hercegovine dovela u status izbjeglice. Nakon protivofanzive bosanskih snaga, u strahu od mogućeg revanšizma nevini— ljudi, Srbi, bježe iz opština kao što su Bosanski Brod, Derventa ili Odžaci.

ovom haosu najveću nadu pruža

tuzlanska regija. Do juče se moglo

samo teoretski tvrditi da će građanska Bosna i Hercegovina prvo da se stvori u Tuzli, jer je to jedina, od 109 opština u Republici, u kojoj na vlasti nisu nacionalne stranke. Danas je to jedina opština u kojoj se ni u jednom trenutku nije po nacionalnim šavovima raspao MUP, Teritorijalna odbrana, Vlada i Skupština. To je razlog zašto se danas Tuzla uspješno brani. Ali, istovremeno i besomučno napada od strane tvoraca nacifašističkog poretka. Kada je gradska vlast javno poslala upozorenje da bi napad na poliuretansku industriju mogao izazvati ekološku katastrofu u radijusu od preko 300 kilometara SDS teroristi su to shvatili na samo пјта 5уојstven način. Za samo par sati su počeli artiljerijski napad iz svih raspoloživih oruđa

Snimio: Zoran Sinko

na industrijska postrojenja, odnosno na ekološku bombu koja bi pobila i napadače i napadnute.

Ovo su samo neke od ilustracija koje dokazuju tačnost televizijske izjave čovjeka iz beskonačnog niza prolaznika koji je došao da položi cvijet i upiše se u otvorenu knjigu na mjestu zločina u Ulici Vase Miskina: „Fašizam je humano društvo za ovaj neofašizam Koji nas sa brda gađa“. Na žalost, kako vrijeme više odmiče sve više mi se čini da Bosanci i Hercegovci nisu blizu kraja svoje ratne golgote. Izgleda da smo sada tek na kraju početka kraja „neohumanista“. Za taj kraj će se morati zajedno pobrinuti dva tima. Prvi tim čine tvorci novoga svetskog poretka sa svojom oružanom silom. Drugi tim su nove demokratske građanske snage sa naoružanim narodom čiji će dio prerasti u oružane snage Bosne i Hercegovine.

Sve ukazuje na to da je politički dio prvog tima, međunarodnog, već očito da ako bude potrebno vojno interveniše. Za sada je očigledno da će biti potrebno. Još uvijek nije očigledno kako će izgledati i ko će sačinjavati vojni dio prvoga tima. U toku je borba za „izvođačka prava“ prilikom

vojnih intervencija potrebnih za stvaranje novog svjetskog poretka. Bosanci i Hercegovci imaju tu nesreću da se nad njima obnovi i produži život NATO paktu, koji je izgledao nepotreban po okončanju hladnoga rata, ili da se preko njihovih leđa —

ava stvaraju evropske oružane snage.

to se tiče prosečnog Bosanca i Hercegovca njemu je svejedno ko će to da uradi. Samo je zainteresovan da to bude što pre. Skoro da mu i nije važno što je u projektu okončanja balkansko-jugoslovenske krize zacrtano da na kraju ne sme više postojati ni JNA, ni Milošević. Prirodno, poslije svega će tu i dalje biti Srbija i to kao posljednja evropska država u kojoj je postojala komunistička armija i režim u svom najmonstruoznijem obliku — „neohumanizmu“. :

a stvaranje drugog tima, bosansko-

hercegovačkog, već su se ispunile

neke pretpostavke. Izbor Nenada Kecmanovića i Mirka Pejanovića u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je bio prvo formalno priznanje SDA i HDZ da se raspalo njihovo „partnerstvo“ sa SDS. Zajednička inauguralna izjava dvojice novih članova kolektivnog šefa države bila je dijametralno različita od opredjeljenja njihovih prethodnika. Centralna tačka njihove izjave je suverenitet, cjelovitost i nezavisnost Bosne i Hercegovine zasnovane na građanskom konceptu. Oni državu nisu postavili kao vrednost iznad demokratije ali očigledno im je postalo jasno da ako žele demokratsku BiH potrebno je prvo se izboriti za to da država s tim imenom i svojom celokupnom teritorijom opstane. Njihovim izborom Predsjedništvo je na јеgalan način dobilo legitimitet za ртедзтау- · ljanje i srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Upravo zbog toga stvarni razlog tronaciokratskog upravljanja Bosnom i formalni zaokret ka građanskom konceptu i formiranju vlade po novim političkim for-

- mama uz učešće što većeg broja parlamen-

tarnih i građanskih stranaka. Drugim rečima ako je popuna Predsjedništva izraz ravnopravnosti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, onda bi vlada sa dominantnim novim ljudima bila izraz prelaska na stvaranje građanske republike.

1 па kraju, ovu kolumnu redovno pišem duže od godinu dana. Pošto po običaju i ovaj put to radim u zadnjem času prisiljen sam da sjedim sam u stanu umjesto u skloništu s komšijama. Strah me uhvatio od saznanja da sam prestao osjećati strah i počeo se navikavati na granate koje padaju na moju ulicu i zgradu. Zbog pokidanih veza i ovaj tekst je neka vrsta poruke meni bitnim ljudima. Ako ga vide i pročitaju znaće da sam sigurno još uvijek živ. Ako ga ne bude — vjerovatno nisu radili tele'foni. |

Dok je obmane nema odbrane

Željko Vuković Natka Buturović

Naš sagovornik dr Salih Fočo iz Sarajeva, priznati analitičar socijalnih konflikata, saradnik više međunarodnih institucija čijih je nekoliko zapaženih studija prevedeno na više svjetskih jezika („Konflikti u jugoslovenskom društvu“, „Cijena rada i sindikat“, „Štrajk između iluzije i zbilje“...) jedan je od rijetkih intelektualaca u BiH koji i u ovim ratnimi i opasnim vremenima ukazuje na stvarne uzroke stravične stvarnosti, čuvajući, uprkos raznim pritiscima, svoj naučni i intelektualni dignitet.

— Sve što je iza nas je u stvari prošlost. No, budućnost nije moguće usmjeravati bez stvarne analize uzroka koji su doveli do tragedije rata. Uzroci nevolje naroda i stradanja leže u konceptima i programima nacionalnih stranaka koje su se izuzetno mnogo vezale za centre izvan Bosne. Ni jedna od njih nije dobila mandat za rat, ali su nizom svojih pogrešnih poteza i postupaka dovele do njega. Sve tri nacioOnalne stranke, mada nejednako, izvršile su neviđenu manipulaciju narodom i njihovom sudbinom.

Konceptom vladanja · nacionalne stranke su u stvarnosti narod dovele u so-

Intervju: dr Salih Fočo, analitičar socijalnih

konflikata

Ključni problem Bosne je u do sada pravnoj feoriji nepoznatoj uzurpaciji i zloupotrebi vlasti od uskih grupa oličenih U vrhovima nacionalnih

stranaka, prije svega SDS i HDZ

cijalnu bijedu, a zatim i u rat. Umjesto nuđenja perspektive građanima, one su nudile nacionalnu pripadnost kao vrhovni kriterij vrijednosti. To je praktički učinak koalicije nacionalnih stranaka. Oni su vlast, pa i ljude, podijelile do same biti.

Vladajući establišment, pošto nas je uveo u tragediju, shvatio je da se mora vratiti natrag, tj. socijalnom, a ne naciOnalnom izvorištu, pod pritiskom javnosti. Njihov koncept podjele osnovni je uzrok rata i agresije.

Do rata nije moglo doći naglo, bez prethodnih postupaka. Možete li reći kakvi St učinci vlasti i kako je Bosna uvučena u to?

— Stanje haosa i beznađa nije nastupilo onog trenutka kad je otpočeo oružani

sukob i otvorena, agresija već mnogo rani-,

je. Precizno rečeno, rat Je nastao onog tre-

nutka kad su nacionalne stranke osvojile vlast, i kad su je na svoj način počele realizirati. Skoro godinu i po vlast se bavila onim što nije trebalo, a nije se bavila onim što joj je u domenu. Period vladanja nove vlasti na djelu potvrdio je tragediju koja se ogledala u svakodnevnim informacijama o broju ranjenih ili ubijenih, a da ništa nije preduzimala da to spriječi. U stvarnosti, narod nije mogao dokučiti za čije interese se ta vlada bori i zapravo u ime koga vlada i koga štiti ili zastupa. Iz takvog principa javne vlasti i nije moglo proizaći ništa drugo osim tragične vladavine. Za građanina država je socijalno-politička ustanova društva kao dobro svakog pojedinca. Od preuzimanja vlasti ni u jednom segmenti nije ostvarila ni njena socijalna di„menzija. Naprotiv, mjerama koje su donete još je više pothranjivano „socijalno sivi-"

·šenje bosans

lo“ i beznađe građana. Radnici su bez posla, penzioneri bez penzija, građani bez zaštite, a mladi bez budućnosti. Vlada je kao produžena ruka nacionalnih stranaka uporno politizirala ljudsku suštinu, nudila i provodila podjelu po genima, polovima, regijama, selima i ulicama, spratovima i liftovima. Umjesto koncepta vladanja i usmjeravanja društvenih procesa, uspostavljena je vladavina ljudima. Srušena je autonomija preduzeća, onemogućeno djelovanje tržišnih i ekonomskih zakonitosti. Uspostavljena je podjela ljudi po nacionalnim kriterijumima, a ne po sposobnostima. Preovladavao je koncept poslušnosti nad sposobnostima. Takav koncept vladanja razorio je ne samo privredni već i institucionalni sistem same države i doveo u pitanje prirodna prava ljudi.

Kakvi su učinci Lisabonske konferencije o ustavnom ustrojstvu Bosne i Herce-

govine?

— Sve tri nacionalne stranke uporno pokušavaju sebe identifikovati sa narodom. Na tom konceptu započeta je u Lisabonu konferencija o Bosni pod formulom, izv. nacionalne zajednice. Prihvaćanjem te formule pokazalo se da Evropa zapravo ne poznaje dovoljno prilike i odnose sna: ga u Bosni. Pristup i temeljno polazište da svaki narod posjeduje dio teritorije za rje-

Eo:hetdepovačke tragedije po-