Борба, 07. 01. 1993., стр. 10
са
6 BORBA ČETVRTAK 7. 1. 1993.
UOČI NEDELJNIH IZBORA ZA „BORBU“ GOVORE CRNOGORSKI PREDSJEDNIČKI KANDIDATI
MOMIR BULATOVIĆ
Dragoljub Vuković
Koji su motivi naveli mog protipkandidata, dr Branka Kostića, da uđe u izbornu trku ne mogu da sudim, ali argumenti koje koristi da bi potkrijepio svoje veoma teške optužbe u odnosu na mene, rukovodstvo Crne Gore i Demok-
ratske partije socijalista — apsolutno ne stoje. Ipak, mo- ·
ram da priznam da smo i ja i DPS napravili grešku što nijesmo pošli od realne pretpostavke da će Kostić biti tako ozbiljan protivkandidat — kaže Mr Momir Bulatović, капа!dat za predsjednika Crne Gore. |
BORBA: Da li ste gospodine Bulatoviću očekivali da će Vam najozbiljniji konkurent na izborima biti gospodin Branko Kostić?
BULATOVIĆ: Ja sam već izjavio da se kod mene rađa krajnje iskren osjećaj kao da prisustvujem nekoj brakorazvodnoj parnici. Naime, u ovom političkom nadmetanju, karakterističnom za drugi krug „predsjedničkih izbora, predmet naših sporova su uglavnom pitanja koja su zakonito unutarpartijske stvari, interne stvari i sve to skupa liči zaista na iznošenje „prljavog veša“, čime se potpuno nepotrebno opterećuje javnost. S druge strane, moram da priznam da smoijai Demokratska partija socijalista napravili grešku što nijesmo pošli od realne pretpostavke da će Branko Kostić biti tako ozbiljan protivkandidat i da će njegova kandidatura okupiti jedan prilično šarolik splet političkih snaga koje ga podržavaju iz brojnih političkih razloga.
B: Vaše prihvatanje Haškog doku-
menta, dr Kostić ističe kao najozbiljniju od Vaših grešaka.
M. B: Čitav taj proces je, srećom, ostao dio naše političke istorije. Mislim da se kod Haškog dokumenta radilo o jednoj propuštenoj šansi da na vrijeme pokažemo kooperativnost u odnosu na predloge Evropske zajednice. Jer, konačno, i ukupan razvoj političkih događaja, karakterističnih za prostor bivše SFRJ, pokazao je da EZ i čitava međunarodna zajednica imaju dovoljno snage da nam jednostavno nametnu rješenja koja su nam nametnuli u oktobru.
S druge strane, Branko Kostić je bio aktivni sudionik u donošenju te odluke. On je to sada zaboravio, ali o tome postoje svjedoci i zapisi. Jednostavno, odluku smo donijeli na bazi sopstvenih političkih promišljanja realnog stanja u onom nesrećnom ratnom vremenu u komie smo tada živjeli.
B: Koliko se sjećam, Vi ste i posle svega u jednom od Vaših ehspozea
~
u Parlamentu o Haškom dokumentu govorili afirmativno. Da li je, zbilja, tada u Hagu propuštena šansa da se jugoslovenska drama okonča sa manje krvi i manje smrti?
M. da potvrdim, ali mogu da kažem да је faktički od tada, od odbijanja haškog dokumenta, jedna strana u jugoslovenskoj krizi apsolutno satanizovana. Koliko me sjećanje služi, a svako to može da provjeri u dokumentima, do oktobra prošle godine svi smo na neki način bili podjednako krivi. Pojavio se prvi, makoliko nezgrapan predlog Evropske zajednice, odnosno lorda Karingtona, i tu je izvršena sVOjevrsna diferencijacija. Ja moram da podsjetim da predstavnici Republike Hrvatske u svim međunarodnim „pregovorima, pa možda i sad u ovim najsvježijim, pokazuju jednu zadivljujuću diplomatsku sposobnost. Oni, naime, prihvate sve, a veoma malo od toga sprovedu u život. Dok, s druge strane, ova naša jugoslovenska strana često je bila u prilici da odlučno i principijelno, zbog nekih razloga, koji čak ne moraju ni da stoje u samom tom dokumentu, odbiju dokument, a onda vremenom prihvate rješenja koja su u njemu sadržana. Možda se radi o nekoj diplomatskoj mudrosti i umjeću. Ponavljam, nijesam sklon da mislim da je taj dokumenat bio previše značajan, ali on je u stvari pokazivao našu sposobnost predviđanja političkog raz-
:To ne mogu sa sigurnošću
voja događaja i našu diplomatsku vještinu.
B: Cijelo vrijeme Vašeg upravljanja ili rukovođenja crnogorshim brodom, bije Vas glas da ste nesamostalni, da ste zarobljenici Slobodana Miloševića, vojnog vrha, te da ste jedva dočekali Ćosića i Panića da se pokušate osloboditi tog zarobljeništva. Za taj Vaš pokušaj sada se
prisustvujem brakorazvodnoj poarmici
регије 1 kandidatura gospodina Kostića, koji bi u stvari trebao na nehi način da Vas kazni zbog tog pokušaja bjekstva?
M. B: Može se sa mnogo primjera govoriti o tvrdnjama koje su sadržane u Vašem pitanju. Mislim da se tu ne radi o ličnim karakteristikama i o personalnim svojstvima ljudi kojima je povje-
BRANKO KOSTIĆ
Crnogorska politika na dva koloseka
Moj osnovni motiv za kandidovanje za predsjednika Crne Gore proističe iz uvjerenja da građanski mir u Crnoj Gori možemo obezbijediti čuvajući i jačajući savezništvo sa Srbijom i jačajući SRJ. Moje je lično uvjerenje da je državni i politički vrh Crne Gore od prije godinu dana izvršio radikalan zaokret u politici i okrenuo leđa Jugoslaviji, Srbiji i srpskom. narodu u BiH i Krajini. Jedina šansa da ovo saopštim građanima bila je da prihvatim kadidaturu za predsjednika i tako dobijem pristup strogo kontrolisanim medijima — tvrđi dr Branko Kostić.
BORBR: Gospodine Kostiću, У! 500je kandidovanje za predsjednika Crne Gore predstavljate kao svojeDrsnu političku borbu protiD rukovodstva svoje Partije, koje je počinilo ozbiljne greške i odstupilo od partijskog programa. Znači li to da DPS nije demokratska partija i da u okuiru nje nijeste mogli da se borite za Vašu političku liniju?
KOSTIĆ: To znači da se najuži partijski vrh DPS, koji čini Sekretarijat Glavnog odbora i koji, istovremeno, predstavljaju ljudi koji obavljaju najzanačjnije funkcije u Crnoj Gori, pretvorio u Politbiro Partije i da svojim odlukama i radnjama, u velikoj mjeri ispod žita, pokušava manpulisati ne samo sa građanima,
- nego i sa partijskim članstvom.
U protekloj godini dana, posebno od Haškog dokumenta na ovamo, taj najuži partijski i državni vrh Crne Gore očigledno vodi politiku na dva kolosijeka. Jedan kolosijek je borba za Jugoslaviju i zajedništvo sa Srbijom (onda kada im treba podrška građana), a drugi je konstantna politička djelatnost koja ide za tim da se informativnom blokadom crnogorskog prostora, stalnim optuživanjem srpskog rukovodstva, vlasti i Slobodana Miloševića i nizom drugih poteza, prvo formira jav-
\
no mnjenje u Crnoj Gori, a onda ·
i stvore uslovi za otcjepljenje Crne Gore od Jugoslavije, po sličnom scenariju kako su to uradili Kučan u Sloveniji, Tuđman u Hrvatskoj i Izetbegović u BiH. Moja saznanja o tome, do kojih sam došao na osnovu nekoliko strateških grešaka crnologrskog političkog vrha i na osnovu saznanja koja sam stekao nakon napuštanja funkcije potpredsjednika Predsjedništva, prije nekih sedam mjeseci, slaganje tog mozaika na političkoj sceni Crne Gore, dovelo me je do zaključka da, ukoliko bi takva politika bila nastavljena, da bi nam se u Crnoj Gori desilo nešto još tragičnije nego što se desilo u BiH. Jedina šansa i prilika da građanima Crne Gore to kažem bilo je da prihvatim kandidaturu za predsjednika Crne Gore i tako dobijem pristup medijima koji su strogo kontrolsani od najuže državno-političke grupe u Crnoj Gori, na čelu sa Bulatovićem. To je bio moj osnovni motiv da prihvatim kandidaturu dvije grupe građana, koji proističe iz uvjerenja da građanski mir u Crnoj Gori možemo obezbijediti čuvajući i jačajući savezništvo sa Srbijom i jačajući saveznu državu Jugoslaviju, kao državu dva ravnopravna partnera, dvije
ravnopravne članice. Моје је 16-
no uvjerenje da je državni i politički vrh Crne Gore od prije godinu dana, upravo pod uticajem i pritiskom Italije, Austrije i još nekih zemalja iz EZ, podlegao pritiscima i očekujući, podršku, vrlo naivno, očekujući da će od pomoći tih država Crnom Gorom poteći med i mlijeko, izvršio radikalan zaokret u politici Crne Gore i okrenuli leđa Jugoslaviji, Srbiji i srpskom narodu u BiH i Srpskoj Krajini.
B: Vi Vašeg protivkandidata, Bulatovića optužujete da je prihvuatanjem Haškog dokumenta zabio nož u leđa Srbiji, Srbima u Hrvatskoj i BiH. Na tu optužbu je stigao odgovor da ste Vi takođe bili mišljenja da je taj dokument u načelu bio prihvatljip, ali da ste iznenada promijenili mišljenje?
K.: To su potpuno netačne tvrdnje. Mi smo o tome razgovarali u Glavnom odboru DPS u jednom trenutku kada nijesmo imali sve elemente, kada nijesmo znali kakav će biti stav Srbije, srpskog rukovodstva i srpskog naroda. Na toj sjednici mi smo razgovarali u tom smislu da ukoliko srpsko rukovodstvo i narod Srbije preko svoga Parlamenta prihvati Haški dokument, da onda Crnoj Gori ne preostaje ništa drugo nego da i ona taj dokument prihvati. A to znači da se odustane od ideje Jugoslavije kao zajedničke države, od borbe za kontinuitet Jugoslavije kao državne zajednice i da se formiraju šest samostalnih, suverenih država. Ali, na toj istoj sjednici Glavnog Odbora ja sam takođ:: rkao da nije vrijeme za zauzimanje konačnog stava i da treba sačekati kakav će stav o Haškoni dokumentu ima-
ti srpsko rukovodstvo i srpski Parlament.
Bulatović je pored toga što je znao kakav je stav srpskog rukovodstva i srpskog Parlamenta, koji je jednoglasno odbacio
Haški dokument kao krajnje uv-
redljiv i ponižavajući za Srbiju i
srpski narod, u Skupštini Crne ·
Gore tražio odriješene ruke da na osnovu situacije i procjene stanja na samoj Konferenciji zauzme stav o Haškom dokumentu. Ja i ogromna većina poslanika moje stranke shvatili smo taj njegov zahtjev tako da on, u slučaju da srpski Parlament odbaci Haški dokument, ima odriješene ruke da borbu za kontinuitet Jugoslavije nastavi neprihvatanjem Haškog dokumenta. Umjesto toga, Bulatović je na samoj Konferenciji, nakon što je Milošević izložio stav srpskog Parlamenta i rukovodstva, nakon što je Gligorov prihvatio Haški dokument u ime Makedonije, prihvatio dokument i njegovo prvo poglavlje, što znači opredjeljenje za formiranje šest samostalnih i suverenih država i brisanie |ugoslavije sa političke karte svijeta. B: Na Vašu optužbu da je zahtjev Predsjedništva Crne Gore o vraćanju crnogorskih jedinica sa Banije sraman čin, odgovoreno je Ккопзгаtacijom da su te jedinice poslate tamo u znah osuete za ono što je Виlatović uradio u Hagu. Da li su, zbilja, te jedinice morale da idu tamo, a da o tome ne budu informisane ni one niti rukovodstuo Crne Gore?
K: Bulatović je u jednoj radio emisiji, kada smo se sučeljavali pred prvi izborni krug, čak ustvrdio da ima dokument iz ko-
jeg se jasno vidi da sam ja potpisao taj akt o upućivanju crnogorskih boraca na Baniju i da sam to namjerno učinio želeći da žrtvujem crnogorske borce na Baniji da bih mu se osvetio za prihvatanje Haškog dokumenta. Doslovno je tako rekao. Javnost treba da zna da nije tačno ono što je Bulatović ustvrdio u svom predstavljanju na Televiziji, da je Predsjedništvo Crne Gore bilo isključivo nadležno za raspored i angažman snaga teri-
storijalne odbrane CG. Teritori-
• jalna odbrana ne samo CG nego i ostalih republika, posebnom zakonskom odredbom stavljena je u isključivu nadležnost Generalštaba JNA i Vrhovne komande. To znači da je Predsjedništvo CG mimo Ustava i odgovarajućih zakona sebi prigrabilo pravo da odlučuje o angažovanju pripadnika JNA iz Crne Gore. Ja za upućivanje crnogorskih boraca na Baniju čak nijesam ni znao, niti sam bio dužan znati, prije nego me je Momir Bulatović o tome obavijestio.
B: Gospodin Bulatović je Vašu kandidaturu protumačio na televiziji kao Vašu želju da pobjegnete od odgovornosti zbog grešaka koje ste, u sadejstou sa gospodinom Jobićem, počinili na političkom i uvojnom planu. Mislite li da ste pravili velike greške i imate li razloga da ih zataškavate?
K: Gospodin Bulatović je pokušao da natjera javno mnjenje da tako brzo zaboravi da je Predsjedništvo Jugoslavije, pa i svi savezni organi i institucije, pogotovo od kada sam ja došao u predsjedništvo, već bilo razvlašćeno i da su ključna pitanja političkog karaktera rješavana na
пне