Борба, 07. 01. 1993., стр. 20
20 8731
BORBA ČETVRTAK 7. 1. 1993.
САШЕ _________________________—-— КЛ ———_—
DOKUMEN
Прва И
stavni principi
(1) Bosna i Hercegovina biće decentralizovana država u kojoj će najveći deo funkcija vršiti njene provincije.
(2) Provincije neće imati međunarodni pravni subjektivitet i neće moći da ulaze u sporazume sa stranim državama ili međunarodnim organizacijama. (3) Na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine postojaće potpuna sloboda kretanja, koja će biti postignuta delom zadržavanjem puteva pod međunarodnom kontrolom.
(4) Ustav će priznavati tri „konstitutivna naroda“, kao i grupu „dru-
ih".
5 (5) Sva pitanja od vitalnog značaja za bilo koji od konstitutivnih naroda biće regulisana ustavom, koji se u vezi sa ovim pitanjima može menjati samo konsensusom tri konstitutivna naroda; na redovne poslove vlade ni jedna grupa ne može staviti Veto.
(6) Provincije i centralna vlada imaće demokratski izabranu zakonodavnu vlast i demokratski izabranu izvršnu vlast, kao i nezavisno sudstvo. Predsedništvo će biti sastavljeno od tri predstavnika svakog od konstitutivnih naroda. Prvi izbori održaće se pod nadzorom UN, EZ i KEBS.
(7) Ustavni sud sa po jednim članom iz svake grupe i većinom člannova iz nebosanskih članica u početku će uspostaviti Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji. Rešavaće sporove između centralne vlade i neke od provincija i između organa provincija.
(8) Bosna i Hercegovina treba da bude postepeno demilitarizovana pod nadzorom UN i EZ.
(9) Ustavom će biti osiguran najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava. Ustav će takođe obezbediti njihovu primenu, kako kroz unutrašnje, tako i kroz međunarodne mehanizme.
(10) Ustavom će biti predviđeno “više mehanizama „međunarodnog nadzora i kontrole i ostaće na snazi sve dok se tri konstitutivna naroda konsensusom ne dogovore da ih otklone. Aneks
Ovo je tekst predloženog „Ustavnog, konstituisanja za Bosnu i Hercegovinu” koji su predložili kopredsednici 27. oktobra 1992. i koji je 16. novembra prihvatio Savet bezbednosti (rezolucija 787, paragraf 1) kao osnovu za uspostavljanje političkog rešenja sukoba u Bosni i Hercegovini, modifikovan nakon konsultacija sa stranama u sukobu i sa nekim dodatnim odredbama do kojih su došli kopredsednici, 2. januara 1993. u vezi sa mapama koje ilustruju predloženo razgraničenje provincija —_ a koje su predviđene „Ustavnim principima za Bosnu i Hercegovinu“.
PREDLOŽENA USTAVNA STRUKTURA ZA BOSNU 1 HERCEGOVINU :
Bosna i Hercegovina treba da bude decentralizovana država u kojoj će značajne funkcije obavljati deset autonomnih provincija. .
I Ukupna struktura
A. Bosna i Hercegovina treba da bude decentralizovana država u SvVOjim postojećim međunarodnim granicama (onima koje je imala u bivšoj SFRJ).
B. Bosna i Hercegovina treba da bude podeljena na deset autonomnih provincija: 1. Granice provincija određene su na priloženim mapama. Mnoge od provincija imaće znatnu većinu jedne od tri najveće etničke
grupe, a najveći broj imaće i znatno zastupljene manjine; 2. Granice između provincija biće određene Ustavom i ne mogu se menjati osim na zahtev većine (IILA.3). Takođe, ni jedna provincija neće moći da se otcepi ukoliko to ne zahteva većina; 3. Ni jedna od provincija ne može imati ime kojim bi se na specifičan način identifikovala sa nekom od najvećih etničkih grupa; 4. Na granicama između provincija neće biti granične kontrole i biće dozvoljena potpuna sloboda kretanja na teritoriji čitave zemlje. Određeni međuprovincijski putevi (koji će biti naznačeni na mapama u prilogu) biće pod međunarodnom kontrolom kako bi se obezbedio slobodan protok saobraćaja i sprečilo kretanje vojnih snaga ili ratne opreme između provincija, sve dok Ustav ne bude promenjen na zahtev većine da se eliminiše ovakav dogovor.
C. Ustav će priznavati tri „konstitutivna naroda“ kao i grupu „drugih“. D. Ustav će obezbediti, da izvesim u prelaznom periodu ustavnim telima rukovode ljudi naimenovani od strane Međunarodne konferencije O bivšoj Jugoslaviji, a određene funkcije biće pod međunarodnim nadzorom. 1. Ovo obuhvata: (a) međuprovincijske puteve (LA.4), (b) Ustavni sud (IV.A.3), (c) postepenu demilitarizaciju zemlje (V.A.2), (d) nediskriminatorni sastav policije (V.B.1), (f) Međunarodnu komisiju za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (VL.B.1), (g) ombudsmane (VIL.B.2), (ћ) Sud za ljudska prava (VI.B.3). 2. Trajanje ovih sporazuma moglo bi biti: (a) ograničeno na određeni period (npr. IV.A.2), (B) određeno od strane Međunarodne konferencije o Jugoslaviji ili njenog naslednika GO (c) određeno objektivnim ektorima (VI.B.3), (d) ukoliko nije
"drugačije predviđeno (IV.A.3.c), sve
dok Ustav ne bude promenjen ukidanjem ili promenom ovih odredaba, zašta bi trebalo da se izjasni većina, a mogle bi se ostvariti samo konsensusom svih grupa (III.A.3.c).
II Raspodela funkcija vlasti
A. Centralna vlada imala bi isključivu odgovornost za: 1. Spoljne poslove (uključujući članstvo u međunarodnim organizacijama), 2. Spoljnu trgovinu (carine, kvote), 3. Državljanstvo - (uključujući i dvojno) (VLC.1-2), 4. Poreze za potrebe centralne vlade (ukoliko provincije nisu ekonomski sposobne, ili ukoliko suneke siromašnije od drugih, trebalo bi predvideti neku vrstu prelivanja sredstava između njih, moguće upotrebom poreza koji su u domenu centralne vlade). .
B. „Nezavisne“ vlasti sastavljene od predstavnika svih provincija bile bi odgovorne za: 1. centralnu banku: (a) izdavanje monete, (b) regulatorne funkcije nad provincijskim bankama. 2. Infrastruktura za međunarodnu i međuprovincijsku komunikaciju: putevi, kanali, plinovodi (mo-
uće pod međunarodnom upravom),
ontrola leta, pošta, telefon i telegraf 3. Mreža snabdevanja električnom energijom.
C. Centralna vlada i provincije biće zajednički odgovorne za: 1. kontrolu čovekove okoline, s tim što će centralna vlada uspostavljati minimalne standarde koje svaka provincija može nadgrađivati. 2. Sudstvo (IV.A.3. i IV.B.3).
D. Provincije će biti isključivo odgovorne za: 1. Obrazovanje, uključujući i visoko (univerziteti), 2. kultur-
ne institucije i programe, 3. radio i televiziju, 4. Izdavanje radnih dozvola i dozvola za trgovinu, 5. korišćenje prirodnih dobara (poljoprivreda, šumarstvo, lov i ribolov, rudarstvo), 6. zdravstvo, socijalno osiguranje, 7. komunikacije unutar provincije (lokalni putevi i aerodromi), 8. proizvodnju energije, 9. kontrolu komercijalnih banaka, štedionica i drugih finansijskih institucija, 10. policiju (V.B.1).11. Takse u provincijske svrhe
Provincijama neće biti dozvoljeno da uspostavljaju formalne međunarodne veze, osim uz dozvolu centralne vlade; provincije neće imati zakonske međunarodne predstavnike.
IJI Ustavi
A. Centralni:
1. O njima će se pregovarati i biće usvojeni u okviru Međunarodne konferencije o Jugoslaviji. 2. Vrhovni zakon Bosne i Hercegovine i svih provincija. 3. Težak za promenu (i.e. velika većina zahteva se za oba doma zakonodavne skupštine, a Verovatno i za referendum sa apsolutnom ili relativnom većinom), kod sledećih odredbi koje uživaju specijalnu zaštitu (i.c., specijalna većina se zahteva tako da svaka promena
ustavne promene (IIIA.3), treba generalno da zahteva akciju oba doma, tako njihove DRI M funkcije ne moraju da budu identične u predstavljanju svih ovih, u različite manjine mogu da budu specifikovane za različite akcije. Dok bi zakonodavna akcija koja bi promenila osnovni sporazum između tri kontitutivna naroda izražena u Ustavu zahtevala amandman na Ustav sa velikom većinom (IIIA.3 (a), svakodnevno zakonodavstvo ne mora da zahteva specijalno veliku većinu, a proceduralna pitanja samo one jednostavne. Ako izbije nesporazum s obzirom na to u koju kategoriju pitanja spada materija, ona treba da se uputi Ustavnom sudu na hitno izjašnjavanje.
3. Izvršna (a) Predsedništvo koje se sastoji od tri izabrana predstavnika svaka od tri konstitutivna naroda, nema izvršne funkcije, već samo odpovornost za viša naimenovanja, posebno: predsednik (IV.a.2 (b), ministri (IVA.2 (d), sudije najvišeg Apelacionog suda (s) (IVA.3 (a) nacionalno imenovanje u Sud za ljudska prava (IVB.3) i Ustavni sud (IVA.3 (c), svako od ovih imenovanja zahteva ili grupnu rotaciju ili balans kao što je to napomenjeno u slučaju Ustavnog suda (IV A. V (c) (IV). Ne zahteva se
__________________________________________ II _____——— —
Sporazum o miru
Pozdravljajući poziv kopredsednika Stalnog komiteta Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji da učestvuju u razgovorima 0 uspostavljanju mira u Bosni i Hercegovini;Uzimajući u obzir konstruktivnu atmosferu mirovnih razgovora održanih u Ženevi od 2. do5. januara i pomoć komandanta UNRO-
FOR, generala Satiša Nambijara; bezbednosti UN;
Imajući u vidu principe Međunarodne konferencije i rezolucije Saveta
Želeći da okončaju sukob u Bosni i Hercegovini bez odlaganja i da pono-
vo uspostave mir u čitavoj zemlji;
U želji da ustanove aranžmane koji bi omogućili prekid vatre i njegovo nadgledanje kako bi se obezbedilo da on bude efikasan i trajan;
Slažu se u sledećem:
1. Mere za bezuslovni prekid neprijateljstava širom Bosne i Hercegovine, onako kako stoji u Aneksu I, 2. Mere za uspostavljanjem infrasrukture u Bos-
ni i Hercegovini onako kako stoji u Aneksu II; 3. Mere za otvaranje putnih ·
pravaca, kako stoji u Aneksu III; 4. Aranžmani o razdvajanju snaga, kako stoji u Aneksu IV; 5. Mere za demilitarizaciju Sarajeva, kako stoji u Aneksu V; 6.
Mere za nadgleđanja granica Bosne i HE Povratak snaga u određene provincije,
ercegovine, kako stoji u Aneksu VI; 7. kako stoji u Aneksu VII.
______________________________ i —=—
zahteva saglasnost tri konstitutivna naroda): a) ljudska i grupna provincijska prava {VI.a.2.) (a) — (b) i odgovarajuća proceduralna sredstva (VL.B) b) Granice provincija ili dozvola za bilo kakvo izdvajanje (1.8.2.) с) Одгедепа згедзтуа za prelaznu međunarodnu kontrolu (I.D.2 (d) d) Bilo koja druga materija o kojoj se sve tri strane slože da bi promene mogla da poremeti balans na kojem počiva Ustav.
B. Provincijski: Svaka provincija (osim Sarajeva) na kojoj će biti primenjene specijalne odredbe) usvojiće svoj Ustav, podređen jedino nacionalnom ustavu i u slaganju sa bilo kojom odlukom Ustavnog suda (IV.A.3 (c) (I).
IV Struktura vlasti
a. Centralna vlada
1. Zakonodavna a) Donji dom: izabran na osnovu proporcionalnih predstavnika u Bosni i Hercegovini kao celini. To znači da svaka grupa može da formira jednu ili više partija, ali mogu da budu i partije na čisto političkoj provincijskoj ili ideološkoj osnovi. b) Gornji dom: Imenovan od strane provincijskih vlada.
Legislativa, uključujući odobrenje za važne međunarodne angažmane i
Međunarodni ugovori o ljudskim pravima i drugi inshrumen?i дет џ ustav Bosne i Hercegovine
koji treba da budu ugra
Svrha ovog ugrađivanja bila bi:
a) Da se njihove odredbe odmah učine primenjivim u Bosni i Hercegovini i da ih primenjuju njeni sudovi. U vezi s tim treba primeniti da uobičajeno države obavezuju samo ugovori i to samo oni koje one dobrovoljno prihvate. lako se države mogu obavezati da poštuju i druge instrumente, kao što su deklaracije, mnogi takvi instrumenti nisu tako formulisani da bi i omogućili da se koriste lako kao izvor pozitivnog prava. Takođe, zahtev da država poštuje te instrumente stavlja je u ponešto nezavidnu poziciju pošto BOtoOvo da nema država koje su dobrovoljno prihvatile takve obaveze. Zbog svega toga, pre nego što se od Bosne i Hercegovine zahteva da se ustavno obavcže da će poštovati bilo kakve instrumente koji nemaju snagu ugovora svaki takav instrument
treba da bude pažljivo ispitan kako bi se ustanovilo da li on odgovara.
b) da obaveže Bosnu i Hercegovinu da postane potpisnica nabrojanih instrumenata koji su ugovori, čim je to i kada je moguće; odmah kad su u pitanju ugovori UN, a nakon učlanjenja u Savet Evrope što se tiče njegovih ugovora. Što se tiče onih ugovora koje je potpisala bivša Jugoslavija, Bosna i Hercegovina će morati samo da o tome podnese izjavu o nasleđivanju generalnom sekretaru UN.
c) da dopusti menđunarodni nadzor ili drugu vrstu kontrole od strane tela stvorenih nekim od ovih ugovoга Podrazumeva se da se strane u ustavnim pregovorima mogu sporazumeti da dodaju nove instrumente u ustavu.
A. Opšta ljudska prava, posebno građanska i politička prava
(a) Instrumenti sistema UN:
1. Konvencija za prevenciju i kažnjavnje zločina genocida, iz 1948. 2. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, članovi 1—21, iz 1948. 3. Međunarodna konvencija o građanskim i političkim pravima, iz 1966, sa njenim dodatnim protokolima iz 1966 (pravo na peticiju Komitetu za ljudska prava) i možda onom iz 1989 (ukidanje smrtne kazne). 4. Međunarodna konvencija za eliminisanje svih oblika rasne diskriminacije, iz 1965). 5. Međunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama, iz 1979. 6. Konvcncija o pravima detata, iz 1989. 7. Konvencija protiv torture i drugog okrutnog, nehumanog i degradirajućeg postupanja i kažnjavanja, iz 1984. 8. Konvencija iz 1951, koja se odnosi na status izbeglica, i njen protokol, iz 1966.
jednoglasnost niti konsenzus da bi se izbegla mogućnost paralize. b) Predsednik (biše ceremonijalni šef države), izabran od strane Predsedništva
na ograničeni perid i podležemo rO-
taciji. c) Premijer (šef vlade) izabran je od strane Donjeg zakonodavnog doma. d) Ministri koje je naimenovao premijer sa odobrenjem Predsedništva moraju da održavaju grupni balans, na primer, ministar spoljnjih poslova i ministar odbrane u bilo kom slučaju moraju pripadati različitim grupama. e) Civilni servis zasniva se na principima grupnog balansa. 3. Sudstvo a) Najviši apelacioni sud (s), zahteva se grupni balans. (Sudovi na prvom nivou i viši apelacioni sudovi treba da budu provincijski (IV. B. 3). b) Sud za ljudska prava (IV. B. 3) c) Ustavni sud, prvenstveno za rešavanje nesporazuma: (I) između centralne vlade i jedne ili više provincija; (II) između provincija; (III) između principijelnih autoriteta centralne vlade; (IV) Brine se o grupnoj rotaciji ili balansu u naimenovanjima koje je učinilo Predsedništvo (IV. A. 2 (a) I; (V) tiče se većina zahtevanih za usvajanje zakonodavnih odredbi u kojima je postojao nesporazum (III. A. 1).
Ustavni sud bi takođe služio i kao apelacioni sud kad je reč o ustavnim pitanjima iz najvišeg apelacionog suda (VI. A. 3 (a). Sud se sastoji iz jednog nacionalnog sudije iz svake grupe, naimenovanih od strane Predsedništva i pet stranih sudija koje je naimenovala Konferencija o Jugoslaviji, sa zamenama koje će biti naimenovane od strane odgovarajućeg međunarodnog autoriteta.
B. Provincijski (određen svakim provincijskim ustavom)
1. Zakonodavstvo: Odvojena zakonodavna tela za svaku provinciju. Poželjno da bude jednodomno, moguća su i dva doma izabrana na različitim osnovama.
2. Izvršna: jedan „guverner“, sa guvernerom Sarajeva koji će biti izabran od strane izbornog tela koje se sastoji od jednakog broja predstavnika sva tri konstitutivna naroda. 3. Sudstvo: sudovi prve instance, (građanski, kriminalni, administrativni, radnički itd.) i viši apelacioni sudovi.
za Bosnu i Hercegovinu
5. Organi vlasti: a) Vojska: Bosna i Hercegovina treba da bude progresivno demilitarizovana pod kontrolom Međunarodne konferencije o Jugoslaviji ili od strane vlasti koju je naimenovala ova Konferencija; b) Policija: 1. Provincijska: Sva uniformisana policija treba da bude na provincijskom ili lokalnom nivou: a) policiju kontroliše provincijska izvršna vlast. b) Policija će poštovati određena pravila kao što su nediskriminacija itd.; kao sve grane vlasti (VI.A.2 (b); početni sporazumi koji se odnose na nediskriminaciju biće kontrolisani od Međunarodne konferencije o Jugoslaviji ili odgovarajućeg tela koju naimenuje ova Konferencija. 2. Nacionalna: Samo administrativno telo (i.e. bez uniformisanih naoružanih snaga) koje bi (a) koordiniralo provincijsku policiju, (b), pomagalo u tehničkim funkcijama (e.g. kriminalističke kategorije), c) koordinacija sa međunarodnim i stranim policijskim vlastima.
C) Zabranjene naoružane snage: u zemlji ne mogu biti formirane javne ili privatne naoružane jedinice.
4. Ljudska, grupna i manjinska prava a) Suštinska: 1. Izvor: najviši nivo međunarodno priznatih prava zasnovan na instrumentima (osnovni ugovori i međunarodne deklaracije Ujedinjenih nacija, Saveta Evrope i KEBS) biće specififikovani u Ustavu, 2. Tipovi: a) opšta ljudska, posebno građanska i politička prava, b) Grupna, specijalno „manjinska“ prava uključuju sredstva za održavanje grupnog balansa u vladi u telima koja odlučuju, a takođe i u različitim centralnim i provincijskim građanskim, policijskim i drugim službama, c) ekonomska, socijalna i kulturna prava — koja će u određenom stepenu moći da budu usklađena sa nastojanjima i ciljevima i nisu subjekt rigidne zaštite kao gore navedene.
B. Proceduralna: Opšta ljudska građanska i druga prava biće zaštićena brojnim međunarodnim proceduralnim sporazumima, uključujući:
1. Međunarodnu komisiju za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, sa širokim ovlašćenjima da istražuje i prima žalbe, i obavezom da podnosi izveštaje kompetentnim međunarodnim (UN, KEBS, Savet Evrope) telima, uključujući, ako je potrebno, i Savet bezbednosti. Treba da je osnuje Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji na ograničeni period (na primer, pet godina), i da bude podložna produženju mandata od strane Konferencije ili neke druge odgovarajuće međunarodne vlasti koju ona bude označila.
2. Četiri ombudsmena, po jedan iz svake grupe, treba na početku da imenuje Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji, a kasnije donji dom zakonodavne skupštine. Oni će imati odgovarajuće osoblje i široka ovlašćenja da istražuju, biće obavezni da svim kompetentnim vlastima na svim nivoima podnose izveštaje i ovlašćeni da intervenišu i deluju u sudovima kako bi se zaštitila prava; oni će imati specijalnu odgovornost da vaspostave stanje pre etničkog čišćenja. 3. Sud za ljudska prava kome se mogu podnositi žalbe na odluke bilo kojeg suda (oblasnog ili nacionalnog) o pitanjima ljudskih prava, koji bi na početku bio ustanovljen kao deo mehanizma Saveta Evrope i koji bi se sastajao od po jednog nacionalnog sudije iz svake grupe koga bi imenovalo Predsedništvo, i najmanje pet stranih sudija, imenovanih od predsednika Evropskog suda za ljudska prava*i Evropske komisije za ljudska prava — On bi postojao sve “dok Bosna i Hercegovina ne postane član Saveta Evrope i potpisnica Evropske konvencije o ljudskim pravima a možda i duže.
4. Nesputano pravo pojedinaca i priznatih grupa da u svim prilikama imaju pristup sudovima sa pravom da se direktno pozivaju na ustavne odredbe i na one međunarodne ugovore koje je Bosna i Hercegovina potpisala i čiji je učesnik ili na koje se poziva Ustav bez obzira na to postoji li odgovarajući zakon.
C. Državljanstvo (usko povezano sa mnogim odrcdbama za ljudska i grupna prava):
1. Državljanstvo Bosne i Hercegovine: treba da ga utvrdi centralna
vlada u skladu sa ustavom i naciO- ·
nalnim zakonom. 2. Treba da bude dozvoljeno dvostruko državljanstvo 3. Nema „oblasnog državljanstva” 4. Nema zvanične etničke identifikacije građana (na primer, na ličnim.kartama) i