Борба, 09. 01. 1993., стр. 31

пи

BORBA ом " SUBOTA-NEDELJA 9-10. 1. 1993.

Ako bi Sjedinjene Države intervenisale u bivšoj Jugoslaviji,

kaže pukovnik Džejmi Gof, zamenikh direktora u Sehtoru za planiranje američke avijacije, njihov arsenal bi izvesno uhljučivao i novu klasu vojne opreme: nesmrtonosno OTUžJe.

Ne ubijajući ljude, takvo oružje bi ometalo telefone, radare, kompjutere i druge komunikaciTone uređaje, objašnjava (Со. Njegove kolege objašnjavaju da bi šteta na ovim aparatima bila izazvana novim elektromagnetnim „pulsirajućim“ generatorom koji opremu onesposobljava ne povređujući ljude. Oni navode da bi SAD takođe mogle da upotrebe sredstva kojima bi se onemogućilo unutrašnje sagorevanje u motorima vozila, kao i hemikalije čijom kristalizacijom se uništavaju neke vrste automobilskih guma.

Na ove nove tipove oružja otpada veoma mali deo sadašnjeg američkog odbrambenog budžeta, ali njihova upotreba velikom brzinom stiče sve širu podršku. Trenutno se više od 20 projekata bavi proučavanjem nesmrtonosnih vojnih tehnologija. Većina regionalnih komandi američke vojske je u poslednjih 18 meseci zatražila da im se odobri korišćenje nesmrtonosnog oružja. Les Aspen, koga je novoizabrani američki predsednik Bil Klinton nominovao za državnog sekretara za odbranu, takođe je izraZio interes za OVO Oružje.

Baš nam |e zao

Ako je tokom rata u Zalivu svet upoznao „pametno“ oružje, U sledećem konfliktu u kome bi SAD učestvovale, verovatno bi bila predstavljena „finija“ oružja — u onome što bi moglo biti značajan korak u američkoj уојnoj strategiji. Traganjem za načinima za zaustavljanje neprijatelja bez ubijanja njegovih vojnika i uništavanja njegove opreme, kažu zastupnici novih tehnologija, SAD bi bitno proširile opseg potencijalnih vojnih odgovora na spoljne pretnje.

Pobornici nesmrtonosnog oružja kažu da bi ono bilo najpogodnije za upotrebu u Somalijii u drugim mirotvornim misijama, koje bi SAD mogle da preduzmu u posthladnoratovskom svetu. Marinci u Mogadišu bi uskoro mogli da požele puške za ošamućivanje ili druga neubitačna sredstva da bi razoružali 14-godišnjake sa kalašnjikovima, primećuje jedan od en-

· tuzijasta novog Oružja.

Uprkos imenu, nesmrtonosna oružja teško da su nežna, i na iZvesnim nivoima ona bi rat mogla učiniti još grotesknijim. Na primer, moćni laseri namenjeni za uništavanje optičkih sredstava na neprijateljskom tenku mo-

Sky

NA PRODAJU VEĆA KOLIČINA KEROZINA ZA PEĆI i PETROLEJA ZA OSVETLJENJE а

INFODMACIJE: OD 09." DO 19.%

Tel: 011/136-830

gu takođe razoriti očne jabučice vojnika koji se u tenku nalazi. Portabl mikrotalasna oružja testirana od strane specijalnih jedinica američke vojske mogu tiho preseći neprijateljske komunikacije, ali i spržiti unutrašnje Organe vojnika. „Ne bih rekao da je nesmrtonosno oružje baš humano“, zaključuje Majron Volbarsi, oftalmolog sa Djuk univerziteta i stručnjak za lasersko oružje.

Sem toga, američki tihi prelaz ka nesmrtonosnom oružju mogao bi otvoriti Pandorinu kutiju hemijskog, biološkog i nuklearnog oružja, koju su svetski diplomati pokušavali da drže zatvorenom tokom ovog veka. Američka Centralna komanda, zajednička komanda za Bliski istok, na čijem čelu je bio general Norman Švarckopf, obratila se Generalštabu sa željom da dobije pravo korišćenja sredstava sa širokim opsegom pulsiranja, što će reći sposobnost da sprže neprijateljsku elektroniku detoniranjem bojevih glava smeštenih izvan atmosferskog sloja. Izjava Centralne komande to nije eksplicitno naglasila, ali takav posao može da obavi samo nuklearna eksplozija.

„Reč je verovatno o nekoliko desetina kilotona“, kaže Erl Rubrajt, savetnik za odbranu pri Ceniralnoj komandi. On tvrdi da je iračka invazija na Kuvajt 1991. mogla biti zaustavljena jednim takvim pulsirajućim udarom.

Čak i u manje kontroverznom obliku, „pitanje neubitačnog

oružja postalo je predmet deba- -

te o ulozi SAD u posthladnoratovskom svetu. Načelnik Generalštaba Kolin Pauel smatra da SAD svoje vojne potencijale treba da koriste samo onda kada ih mogu angažovati u stepenu koji obezbeđuje nadmoć. Nesmrtonosno oružje to ograničenje smanjuje, olakšavajući angažovanje vojske u kritičnim situacijama. „Ono vam daje više opcija, ali postoji opasnost da se stekne iluzija kako se njegovom upotrebom stvari mogu obavljati brže i preciznije“, kaže jedan vazduhoplovni oficir.

Praktična razmisljanja

Mnogi oficiri pitaju se takođe kako bi egzotično novo oružje funkcionisalo na bojnom polju. Oprema za onesposobljavanje mogla bi da zahteva veću preciznost pri određivanju ciljeva перо Što je to bio slučaj u zalivskom ratu. A kada je jedan tenkovski vod, zaustavljen laserskom opremom, kako će se znati kojim tenkovima su uređaji za nišanjenje zbilja onesposobljeni, s kojima ne?

Još veću zabrinutost izaziva to što bi nesmrtonosno oružje jednog dana moglo biti okrenuto i prema američkim trupama. Zbog sve većeg korišćenja visoke tehnologije, „one su možda ranjivije nego njihovi potencijalni protivnici“, upozorava se u jednom armijskom dokumentu.

Ali, upotreba neubitačnih sredstava ima i mnoge pobornike u vojnim redovima, posebno među stručnjacima za odbranu koji smatraju da će celokupna moderna teorija ratovanja biti

redefinisana. Za ono zašta je u drugom svetskom ratu trebalo devet hiljada bombi, a u Vijetnamu 300, u zalivskom ratu je teoretski bilo dovoljno imati jednu jedinu „pametnu“ bombu. U sledećem ratu, sa mogućnostima preciznog ciljanja i upotrebe neubitačnog, oružja, oni koji su za njegovu primenu, postavljaju pitanje da li su bombe uopšte potrebne. Oni ovo oružje vide kao deo opšte tendencije prelaska sa ratova industrijskog doba ka ratovima informacijskog doba, u kojima je naglasak na paralizovanju neprijatelja, a ne nužno na njegovom uništenju.

Pre nego kao potpuna zamena za artiljoriju i eksploziv, novo oružje bi moglo biti jednostavno pridodato starom arsenalu. Na primer, laserski „redenik“ od 40 mm usavršen je do te mere da se uklapa na standardni lanser granata. Milion Finger, direktor programa za savremeno komvencionalno naoružanje u nacionalnoj laboratoriji „Lorens Livermor“, predviđa da će neubitačno oružje postati „važan dodatak uobičajenim ratnim sredstvima“.

„Sva ova oružja zbilja postoje“, kaže penzionisani general pukovnik Ričard Trejfi, bivši asistent za vojna pitanja predsednika Buša i pobornik neubitačnog oružja. „Ali, to već spada u poverijive stvari“.

Jedan od glavnih razloga što ona zbilja postoje je to što je pre desetak godina Džon Ajeksander počeo o njima da razmišlja. Veteran u specijalnim jedinicama u Vijetnamu, on je predvodio neregularne jedinice, Kambodžanaca u delti Mekonga. Kasnije se bavio poučavanjima iskustava bliskih smrti, zajedno sa Elizabet Kubler — Ros. Godine 1980. objavio je članak u magazinu „Militari Rivju“ o „novim mentalnim bojnim poljima“, u kome je tvrdio da je korišćenjem električnih impulsa ljudskog mozga, telepatskim putem moguće pokretati izvesna oružja. To je privuklo pažnju dvojice generala koji su ga ohrabrili da nastavi istraživanja na onome što se tada zvalo tehnologijama „nežnog ubijanja“.

Pukovnik Aleksander je 1988. napustio armiju i počeo da radi u nacionalnoj laboratoriji u Las Alamosu, gde se priključio grupi za specijalne tehnologije. U međuvremenu, njegovo interesovanje za parapsihologiju dovelo je do saradnje sa Dženet Moris, piscem naučne fantastike, na knjizi o tehnikama mentalnog trenda. Ona je u taj posao uključila i Reja Klajna, bivšeg zamenika direktora CIA, koji im je, zahvaljujući svojim dobrim vczama, otvorio vrata Bele kuće i Pentagona.

Vođstvo SAD u neubitačnim tehnologijama proširiće naše opcije i ojačati naše pozicije u posthladnoratovskom ~ svetu“, pisao je Pol Volfovic, podsekretar za odbranu, u pismu državnom sekretaru za odbranu Diku Čejniju posle zalivskog rata. „Naša istraživanja moraju se proširiti.“

Zajedno sa sankcijama

Stratezi su predvideli da bi u narednoj krizi nesmrtnosno oružje moglo prvo biti upotrebljeno zajedno sa ekonomskim sankcijama. Na primer putevi koji vode za zemlju pod embargom mogli bi biti posuti kristalnim prahom

koji bi uništio kamionske gume. Na tankere sa gorivom koji bi se kretali ka ovim oblastima moglo bi se tajno delovati mikrobima koji bi benzin pretvorili u žele. Piste za poletanje i sletanje aviona mogle bi biti zatvorene ukoliko bi se poprskale super lepljivim polimerima.

Železničke pruge mogle bi se onesposobiti super-lepljivim nerastezajućim polimerima i mazivima. Mostovi bi mogli biti tako oslabljeni, uz pomoć super kaustičnih kiselina, da bi ih izbeglice mogle prelaziti, ali ne i kamioni. Ljudi koji se kreću prema zonama ograničenja, kao što su granični prelazi, mogli bi biti zaustavljeni brzo — delujućom „teškom penom“ ili odvraćeni upotrebom akustičnih generatora koji se mogu naštimovati tako da budu „lako iritirajući“ alii da izazovu pucanje bubnih opni.

Ukoliko bi došlo do eskalacije hipotetične krize, stratezi Pentagona zamislili su da bi moglo biti upotrebljeno i drugo nesmrtonosno oružje. Koje, pitaju se, ako bi SAD mogle preventivno onesposobiti oružje koje je „adut“ druge strane? Tajni, niskoorbitni sateliti mogli bi neutralisati lansirne rampe zemlje koja preti upotrebom hemijskog ili nukleranog naoružanja, ili čak povući elektronski oroz na ovakvo oružje. U međuvremenu pripadnici specijalnih „snaga mogli bi premazati krila aviona hemikalijama koje izazivaju krtost, dok bi avioni sa automatskim pilotima mogli onesposobiti neprijateljsko naoružanje prskajući ga mikrobima koji nagrizaju metal.

Ukoliko bi do rata došlo, snažni mikrotalasi mogli bi biti usmereni kako bi se detonirala skladišta sa municijom pre nego što se ona upotrebi. Neprijateljske komunikacije mogle bi biti „spržene“ upotrebom mikrotalasa ili slanjem slabih impulsa iz ne-nuklearnih naprava. Neprijateljski vojnici mogli bi biti dočekani laserima koji bi zaslepili njihove ciljeve. Njihovi tenkovi i oklopna vozila zaustavili bi se nailaskom na „oblake“ materija koje sprečavaju sagorevanje i metalna vlakna koja izazivaju kratak spoj. Zatim bi moglo biti upotrebljeno neubojito oružje namenjeno ljudima.

Jedna od zabrinutosti je ta što bi se nekim dejstvima mogla narušiti pravila vođenja rata. Sem toga, kako primećuje biohemičar sa Harvarda, Metju Meselson, neubojite taktike, posebno one koje podrazumevaju upot-

{ i; ti PRI MAJ

i hi 4

rebu hemikalija, mogle 61 розтаti smrtonosne.

Zbog ovakvih zabrinutosti, neubojite naprave namenjene živoj sili intenzivno se proučavaju. Lorens Livermor navodi više mogućih načina za privremeno onesposobljavanje boraca, kao što je zaslepljivanje laserom, uspavljivanje upotrebom sredstava za smirenje, pa čak i zbunjivanje holografskim projekcijama na nebu iznad njih na primer, prizorima muslimanskih mučenika koji im govore da idu kući.

Neka od istraživanja zadiru i u civilni sektor. Istraživači u Odeljenju za pravosuđe rade na nekoliko projekata i očekuju da će tokom narednih godina testirati penu i lake imobilizatore koji bi se upotrebljavali u velikom broju slučajeva — od običnih kućnih nemira do pobuna u zatvorima.

Reparncija štete

U vojnoj upotrebi veliku prednost neubojito oružje ima pošto su završeni pucanje i eksplozije. Rekonstrukcija bi bila mnogo lakša ako bi, recimo, električna infrastruktura mogla biti obnovljena zamenom nekoliko raznetih prekidača i žica.

Grupa za proučavanje neubojitog oružja u Pentagonu toliko Je puna entuzijazma da ne samo da preporučuje sve veću upotrebu neubojitog oružja već predlaže i da predsednik Buš objavi javnu inicijativu sličnu kao što je predsednik Regan otkrio svoju inicijativu strategije odbrane, ili „rat zvezda“. У

Ova ideja izazvala je buru. Objavljivanje planova o neubojitom oružju podstaklo bi naše neprijatelje da to proučavaju, smatra jedan od tvoraca politike Pentagona. Drugi eksperti misle da bi deklaracija predsednika mogla doprineti većem političkom mešanju.

Tako su tvorci politike u Pentagonu odlučili da intenziviraju napore u razradi neubojitih taktika, ali i da to čine još više u tajnosti nego ranije. Kako bi istraživanja o neubojitim taktikama bila još manje vidljiva, tvorci politike odlučili su da se odsada o njoj govori kao o tehnologijama za „onesposobljavanje sistema“.

Ali, kad sledeći put SAD krenu u rat, gotovo je sigurno da će posegpnuti za nekim od neubojitih oružja. Takođe, mogu se i same sa njima suočiti. Krajem ovop veka, predviđa profesor Volbaršt u svojoj novoj knjizi, „lasersko oružje biće u upotrebi u armijama širom sveta.“.