Борба, 09. 01. 1993., стр. 30

Во

Duh crnih vremen

ТРаљбо ле

— U redu, sredio si nam ružičaste naočare za džabe! Ali, zašto ne smemo da ih sitinemo?!

Ili: da li je Sneki dobar „snack“?

Olga Stojanović

Osim što marširaju, sveci su počeli i da padaju, nešto ranije od sopstvenog termina. Tako smo „jovanske mrazeve“ dobili kao avans još o Novoj godini, a nešto poznijeg. Svetoga Savu dobijamo svako malo, kad god se vrhunski srpski intelektualci sete da im je Nemanjić bio kolega :..

Tako bez PROMENA, kao što rekosmo, sveci iz DRUGOG KRUGA, stižu nam već u PRVOM KRUGU, te smo u nedoumici — da li nam Amerikanci šalju „rusku zimu“ ili, pak, Rusi „američku noć“?!

Po ovom ljutom mrazu stoletne memorije, u vremenu kada je za bilo šta teško naći FORMULU (osim „Formule“ za pušenje po ceni od hiljadu dinara), malo toga plemenitog — a da nije grčko-rimski tragično — dolazi do izražaja, makar i o praznicima koji su navodno sačuvali komadić svečarskog digniteta.

U famoznom novogodišnjem tv-programu, namenjenom i saobraženom ukusu većinskog gledateljstva, sve što se pojavilo, a nije slovilo za NARODNJAKA mirne duše je moglo da čeka u redu za markicu, hleb iz pekare „Klas“ ili anesteziju u Gradskoj bolnici ... Ali, ne sopstvenom krivicom ili zaslugom, već radi fenomena prirodne selekcije koja u predratno-ratno-poratnim vremenima poseduje uvek ista i uvek kruta pravila, tkana od mekih materijala tipa somota i tila, tipa neukusa i neukosti.

Dominirali su, dakako, narodnjaci. Potpuno sačuvani od „svega postojećeg“ i one prokazane kritike istog, u sjaju i veličini prestiža i moći, s tekstom i notom beslovesne ostrašćenosti bizarnim i „univerzalnim“ — ovi bojovnici anti-krizišta, izvojevali su pobedu nad SVIM POSTOJECIM. Uz neznatnu digresiju, potpisnik ovih redova, kao i ostali osiromašeni anti-narodnjački uzorci, iz dana u dan, iz časa u čas, ustanovljuje kako sprava po sprava, uređaj po uređaj, mašina po mašina, šraf po šraf — otkazuje, zaptiva i, konačno, crkava ... Dok se vlast učvršćuje, oslabio je i poslednji DIHTUNG, Curi na sve strane, PAZNJA, AHTUNG!

U kakvoj, zapravo, srodničkoj vezi stoje dihtung i ahtung? U tesnoj, najteš-

njoj, takoreći neraskidivoj. Jer, dok je dihtung sve labaviji, pažnja (ahtung) je sve čvršća, bojazan veća, pozorniji smo SVE Više i kroz POZOR DA SKOČIMO! Ili, kroz prozor, pa u svet ... No, vratimo mu se: svetskom prozoru dihtovanog blagdanskog slavlja.

Mi nemamo rolnu toalet-papira u sanitarnom čvoru zgrade republičkog MUP-a, ali zato imamo SNEKI, Snežanu Babić — Sneki! Mi nemamo tv-najavljivačicu koja naziv strane novine akcentuje kako treba, ali opet imamo S. B. Sneki. Mi ne-

mamo tv-komentatora (čast izuzecima) ~

koji je uspeo da se oslobodi arhaične metaforike tipa „porođajne muke“ ili „vrh piramide vlasti“ ili „tako da kažem“, ali imamo pesmu i lepotu ratne A-KULTURE, koja onoj tzv. „potrošačkoj“ groznici od pre deceniju i po može da pozavidi na stilu i stilizaciji. Nešto nam ne da da krademo, možda je to Neda Ukraden, glavom ... Možda i nije glavom, možda samo poglavicom, glavešinom ili jednim od poglavara. Svakojako je bivalo, ali nikada nije blo VULGARNIJE nego sada. Daj šta daš. Hleba i cigara. Da parimo oči, da se parimo i o-parimo ako je moguće, zna se kako i preko koga.

Jedna je nakinđurena vračara zakupila novogodišnji tv-termin beogradske teve-mreže i usudila se da nam saopšti tačan dan i minut ukidanja sankcija, štaviše, kao sam Isus, vaskrsla je iz mrtvih jednog, mladog ratnika čija se ojađena majka dotičnoj vračari obratila putem kupljenog tv-termina. 3

U noćnom baru hotela „Metropol“, jedna izbegla striptizeta igra svoju numeru po ne-zna-se-čijem „scenariju“, mizanscenu i koreografiji — sve to u „duhu vremena“ — svuda su zgarišta, ona, obomata» na crninom (kao Hekuba), pali sveće, još uvek odevena ali bez plašta, zapeva (kao Stojanka, majka Knešpoljka), da bi se, najzad, gola, sa svećom ponad sopstvenog „zgarišta“, dično i veličajno, preporučila publici. Posle numere, noćna cena ove trapičarke iznosi dvesta dema. Ili, dinarska protivvrednost u odnosu na crni kurs, ukoliko klijent ima „odloženi orgazam“ ...

Bila je sve to fantazma američke noći po ovoj ruskoj zimi. Dobra vam noć i ahtung, prijatelji!

Smesta

ugasi

cigaretu!

Ofanziva protiv pušača

Novi trendovi obično počinju u Kaliforniji, pri čemu im se u početku ceo svet podsmeva, da bi ih zatim zdušno prihvatio. Tako je bilo i sa ratom protiv pušenja, koji su Evropljani godinama otpisivali kao sitničav, provincijski i puritanski. Ovih dana, međutim, Francuska i druge evropske zemlje ubrzano donose sopstvene propise protiv pušenja.

U zemlji Goloaza, u kojoj 40 odsto stanovništva puši, očekivalo se da će zakon o ograničenju pušenja na većini javnih mesta, koji je stupio na snagu prošlog meseca, dovesti do burnih svađa u bistroima. Međutim, broj neprijateljskih rasprava bio je vrlo mali, a zabrana pušenja sve više liči na vežbe iz učtivosti. U prepunoj pizeriji na Jellisejskim poljima jedna Parižanka je mirno odbijala dimove, dok joj čovek za susednim stolom nije rekao: „Izvinite, da li biste, molim Vas, ugasili cigaretu. Smeta mi“. On je kasnije objasnio: „Pre nego što je donet zakon, nisam se usuđivao da od bilo koga zahtevam da ugasi cigaretu. Sada, kad na to imam pravo, dići ću glas.

Natali Note, predstavnik za štampu francuske Nacionalne policije, kaže da se radi o obrazovnoj meri. „Od pušača se traži da disciplinuju sami sebe“, kaže ona. Dve nedelje posle stupanja zakona na snagu, još nije bilo zahteva da neposlušni pušač plati kaznu u iznosu od 260 dolara. Policija ima uputstva da ne primenjuje Zakon sve dok ne dobije direktnu tužbu.

Ovo sasvim odgovara francuskoj sklonosti da se prema ovakvim zakonima odnosi samo kao prema opštim smernicama, i niko ne očekuje da će se propisi o ograničenju suženja strogo poštovati bar još izvesno vreme. Ali, kao što su pokazale antipušačke kampanje u SAD ı Singapuru, strogi zakoni i pritisak okoline brzo mogu da pretvore pušača od sofisticirane osobe u društvenog pariju. U svim zemljama Evrope i Azije sve veći broj zakona, smernica i uputstava ostavlja pušačima na korišćenje manji i manji prostor. Francuska je u januaru u potpunosti zabranila reklamiranje duvana. U azijskim zemljama u razvoju, povećana svest javnosti o štetnom delovanju pušenja na zdravlje primorava vlade da preduzmu odgovarajuće korake.

Zbog centralizovane vlasti i tradicije socijalnog zakonodavstva, evropske zemlje mogu lakše da primenjuju zakone protiv pušenja nego SAD. Promene se, ipak, odvijaju neujednačeno. Britanija je među prvima, još 1965. godine, zabranila reklamiranje cigareta na TV, a od 1971 godine zahteva da na kutijama cigareta bude odštampano upozorenje da je pušenje štetno po zdravlje. Međutim, Britanci koji mrze sve što makar i izdaleka liči na popovanje, do sada su se uglavnom zadržavali samo na učtivim opomenama. Isto važi ı za Nemce, koji su obezbedili vagone za nepušače u vozovima i prostorije za nepušače u restoranima, ali se više oslanjaju na konsenzus nego na pravne sankcije.

U Italiji zakonodavci su 1975. godine pokušali da primene oštre restrikcije protiv pušenja na javnim mestima. Rezultati u ovoj zemlji, u kojoj se svi zakoni u stilu „to je dobro za vas“ ne shvataju ozbiljno, bili mešani: dok se u pozorištima ı javnom saobraćaju ne puši, to ne važi u potpunos-

FILIPIKE

Na izborima su pobedili partizani i četniа. Srećna nova 1943. godina! * * *

Izbori nisu odlučeni preko TV ekrana, već u bračnim krevetima: što mlitaviji prema suprotnom polu, to čvršći prema suprotnoj naciji. Ili partiji.

жжж

Nije bilo prvog i drugog kruga izbora. Bile su to prva ı druga omća.

ti za bolnice i škole, a za restorane definitivno ne važi. Parlament će uskoro poku-

šati da donese zakon-kojim će se do te me-_ re ograničiti pušenje na javriim mestima,”

da Bruno Simončeli, činovnik u italijan-

skoj vladi, koji dnevno popuši dva pakla. cigareta, kaže: „Opet ću morati da pušim”

u kupatilu, kao što sam radio kada sam imao 16 godina i tek počinjao“. Međutim, restorani koji će morati da ugrade specijalne prečišćivače vazduha imaju tri godine vremena da to urade.

Singapur se veoma trudi da postane prvi grad u svetu u kome se neće pušiti. U ovoj mini-državi, gde je pušenje izložno napadima već dvadeset godina, cigarete su strogo zabranjene na skoro svim javnim mestima, automati za prodaju cigareta su stavljeni van zakona, a duvanskim kompanijama nije dozvoljeno da budu sponzori javnih događaja. Đa bi ukrotila preostalih 16 odsto odraslih stanovnika koji još uvek puše, vlada će verovatno uvesti zabranu pušenja i u barovima.

Građani drugih azijskih zemalja, u kojima se privreda razvija uspešno, sve više pažnje poklanjaju svom zdravlju i zahtevaju donošenje strožih propisa protiv pušenja. „Oni odjednom donose krupne mere, a ne kreću sa sitnim koracima kao Zapad pre 30 godina“, kaže Džudit Makej, vodeći antipušački krstaš u ovomi regionu. Čak i Kina, najveći svetski proizvođač i potrošač duvana, od nedavno ograničava pušenje na javnim mestima i zabranjuje reklamiranje. Hong Kong je dostigao nisku stopu pušenja koju ima Sirigapur, oslanjajući se uglavnom na tržišnu prinudu: porez od 30 odsto uvedene 1983. i dodatni porez od 100 odsto uveden prošle godine doveli su do toga da je cena jedne kutije cigareta 2.60 dolara. U Japanu još uvek preovlađuje učtivost: 61 odsto odraslih muškaraca puši i nije preduzeto skoro ništa, Osim preporuke da se na radnim mestima obezbede zone za nepušače. Kao rezultat toga, jasno su obeležena mesta na kojima se pušači mogu okupljati.

Sve ovo, međutim, ne znači da pušači treba da se boje da će uskoro postati ugrožena vrsta. Cigarete još uvek donose veliki profit, čega su vlade u Francuskoj, Italiji i Japanu svesno, s ozbirom da monopolišu ili kontrolišu državnu industriju duvana. Potrošnja cigareta u Francuskoj rezutlirala je prihodom od poreza u iznosu od 6.i milijardi dolara — što je više nego dovoljan razlog da se novi zakon protiv pušenja ne primenjuje isuviše dosledno.

Firme u SAD nadoknađuju sve manju domaću prodaju povećanim izVOZOm. Zdravstveni funkcioneri u Aziji se žale da poplava luksuznih stranih cigareta nanosi štetu njihovim nastojanjima da se pušenje smanji, naročito među mladima. Najplodnije tle za izvoz je Istočna Evropa i Rusija, u kojima šu Marlboro i druge vrste cigareta relativno skupe — a često i prokrijumčaren — statusni simbol. U tim bivšim komunističkim zemljama, ideja o državnoj kontroli nad privatnim životima ovih dana postaje sve izraženije ambivalentna, a rat protiv pušenja tek počinje.

(Lj. B. V.)

Piše: Filip Mladenovic * * *

Najpre je bila izborna dreka i vika. Onda je nastupila izborna ćutnja. Na kraju je došlo do izbornog ropca.

* * *

Poraz je kao neželjeno dete: što se kasnije prizna, plaća se veća alimentacija!

x. x

Nekad se u Ženevi odlazilo na lečenje, a sada na nacionalno otrežnjenje.