Борба, 20. 02. 1993., стр. 11
SUBOTA NEDELJA,
20 — 21. februar 1993.
Redovi na red
Red se uspinje uz stepenice, prolazi hol i ulazi u Kamenu salu Radio Beograda. To RTV-penzio-
neri čekaju u redu da bi, jednom godišnje, bili
čašćeni .novcem za koji se može kupiti kilo-dva mesa. Gde sve ne čekamo, i gde sve nećemo čekati! Kada počnemo da osećamo zajedništvo sa OStalima iz reda, kođ kojih inače nikada ne bismo otišli niti ih pozvali, kada pomislimo da je truđ od čekanja ipak kako-tako isplativ i da smo bliži od mnogih koji su iza nas dalji, kada težina tela legne na neveliku površinu naših stopala, otupeli, koliko i nedovoljno uhranjeni Jevreji pred vratima gasne komore — da li ćemo imati snage da pomislimo da redovi ne govore toliko o nemašti-
ove :
ni koliko o prisili. Naši veliki redovi postoje da bismo bili mali. Redovi su za naše dobro. Neka nam dobri Bog da bar redove. Jer kad ne bude redova onda nije da više neće biti redova već neće biti ispred čega smo čekali. Naši veliki radovi postoje da bismo bili mali i Još manji, tek broj kojim ćemo podići kamatu koji smo unapred kao fukara potrošili dok će glavnica pripasti glavi. Kao i pločnik preko puta crkve. Oni koji ostaju čekaće u redu za čudotvornu vodicu, kada im se već nebesa nisu otvorila, a kojima se otvaraju zemlje stoje preko puta crkve u redu ispred austrijske ambasade. ;
Vojislav Donić
Piše: Miša Brkić
restanimo da pozajmljujemo od budućnosti i počnimo da je gradimo. Iza ove rečenice usledile su ovacije — Bilu Klintonu na.zajedničkoj sednici Senata i Kongresa. Prve sondaže u „Njujork tajmsu“ pokazuju da će američki predsednik najveću pomoć dobiti od srednje klase, koja će (inaće) podneti najteži teret „stezanja kaiša“ — smanjenja socijalnih beneficija i povećania poraza.
Klinton će otprilike biti na kraju mandata kad „ekonomski prosperitet“ bude potrošio budućnost Srbije. Upozorenje kako „ubrzano trošimo supstancu“ među Srbima slabo se čuje, jer treba preživeti danas, a za sutra — „će vidimo“. Građanska svest u Srbiji ionako još nije sazrela, a ono malo stasale srednje klase vlast se trudi svim silama da pauperizuje i zatre misao o ekonomski nezavisnom pojedincu.
Milion radnika prinudno optuštenih, osam stotina hiljada nezaposlenih, 1,2 miliona penzinera — direktni su zavisnici od državne milosti. A sve blagodeti državnog starateljstva osetiće ovih dana i nekoliko miliona potrošača koje vlast namerava da časti ekonomski apsurdnim potrošačkim kreditima. U ime „ekonomskog prosperiteta“ i pozajmljivania od budućnosti.
Državni totalitarizam i nasilje nad ekonomiiom vidljivi su danas kao pojavni oblici imitacije života : simulacije tržišne privrede. Vlast se iz petnih žila upinje da
imitira kako život teče normalno i pored -
toga što radnici ujutru ne odlaze na posao, a što za to primaju platu. smatra se da je
normalno celu noć dreždati pred rajskim *
_ vratima „mama Dafine i tata Jezde“, da bi se stiglo na red, da cigarete treba da poskupljuju dva puta педе по, da treba štedeti struju... Jesu li nam zaista prodavnice pune robe, imamo li dovoljno žita i brašna do nove setve, da li pune ulice automobila zaista znače srpsku petrolejsku nezavisnost? Službenici u brojnim državnim nadleštvima, ustanovama i institucijama svako jutro uredno dolaze na posao, popiju kafu, pročitaju (i to sve ređe) novine, međusobno se obaveste kako je tog dana najpametnije obrnuti neki dinar da sutradan ne bi vredeo manje i — odlaze kućama. A
- za taj „rad“ primaju uredne plate. Jesu li one, zaista, zarađene?
Deset miliona stanovnika Srbije danas su statisti u rimejku naslova „Imitacija života“, a nezahvalno ice prognozirati šta će se dogoditi kad posle silnog upinjanja da postanemo „beli“ najzad shvatimo da smo bili i ostali „crni“. Za završnu scenu i ulogu Mahalije Džekson ima više kandidata.
Gospodin Šainović i njegov ministarski kabinet nastavljaju tamo gde je stao njihov slavni prethodnik — da Srbijom up-
| ravljaju iz kabineta uz obrazloženje da tako simuliraju tržišnu privredu. Elem, iz~ mislili su novi model da imamo i nemamo · kontrolu cena i plata, ali sve će se to tako „pažljivo“ raditi da se sačuvaju elementi _ tržisne privrede. A kako funkcioniše slon
ozajmljivan
Corba nam je zakuvana na vekovnim ognjištima
[| — =
Hoće li se građanski pokret otpora roditi
pred samouslugom
Većina ekonomskih poteza sadašnje vlasti u Srbiji možda i nesvesno
Koverlirana je za lofalitarnu završnicu.Uverenje da sve freba prepuslii
vremenu — pa će se ova Vlast urušifi — neuverljiva SU. Родадапје паго-
da uglavnom je organizovana stvar
u staklarskoj radnji građani vide ovih dana u — pekarama. Samo direktni pritisak vlasti tera državne pekare da mese hleb i prodaju ga po cenu enormnih gubitaka, privatnici su već ohladili furune. Država nema nameru da skine šapu sa magacina žita i raspodeljuje ga prema svojim bilansima. A samo par desetina kilometara od Beograda, nakupci u Opovu plaćaju kilo žita četiri marke (u devizama). Kao nekad
/
Većina. ekonomskih poteza vlasti (možda i nesvesno) kovertirana je za totalitarnu završnicu koja bi srpsko društvo mogla da odvede u neki oblik fašizma, a dalje i u diktaturu latinoameričkog tipa. Koketiranje sa hiperinflacijom, najave javnih radova, militarizacija sve većeg broja fabrika,izjednačavanje -plata i penzija, veresijske sveske, nekontrolisano štampanje novca i njegovo izlivanje na ulice, huška-
e od budućnosti
vize u izvozno-uvoznim posiovima pod blokadom i ko je sve iz najužeg političkog miljea u to umešan.
Uverenje pojedinih opozicionih prvaka i stranaka, naivnih ekonomskih stručnja-
” ka i dela javnosti da sve treba prepustiti
„zubu vremena“, pa će se ova vlast sama od sebe urušiti — neuverljiva su. Kao i česte najave „vruće jeseni“, „vrućeg proleća“, itd, socijalnog. nezadovoljstva. Događanje naroda u formi „gladnih stomaka“ teže je ostvarljiva opcija.
Time, međutim, ideja o srpskom gra- . đanskom preporodu nije definitivno ugašena. Građanski pokret otpora, o kome se poslednjih dana šuška kao novoj; političkoj asocijaciji, teško da će se roditi u Francuskoj 7. ili u jurišu na „TV Bastilju“. Bude li taj pokret isključivo artikulisan iz stomaka, političke nužde i pameti — teško da će se primiti izvan beobradskog kruga dvojke. Građanski pokret otpora svoj „raison d'etre“ u nastojanju da se dalje do prome-
Slovenci. Umesto njih Opovom sada krstere šleperi iz Krajine.
rpska vlada najavljuje i sređivanja
crnog deviznog tržišta. Valjda zato
što se uplašila — konkurencije, jer država ne bi smela sebi da dozvoli takav luksuz da preostale devize iz narodnih čarapa i slamarica pokupi neka neformalna grupa dilera. Zato će verovatno počistiti „ulicu“ i narod usmeriti prema dve-tri navodno privatne banke. Na leto će kao vic da se priča kako je „Dafiment“ privatna banka. :
NE BO
_________BRiehsandar Bobrosavfević
nje lekara protiv vozača, tekstilaca na metalce, prosvetara na đubretare — kao da je nekome stalo da narod prizove čvrstu ruku koja će uvesti red u postojećem kontrolisanom haosu.
Vlast za sada želi da ostavi utisak „da mi nismo radnja, nego sistem“ pa obećava jaku i pravednu državu. (Usput, država je ı do sada bila toliko slabašna u ekonomskoj sferi da su nam svima popucala rebra). Lako joj je da sad bude pravedna kad je preko hiperinflacije i uličnih dilera opljačkala podanike. Kažu da je u jednoj demokratski uređenoj državi kakva je Italija u proteklih 12 godina politička korupcija odnela između deset i 20 milijardi lira i da je odgovorna za čak 15 odsto budžetskog deficita. Verovanje naroda u pravednu državu u Srbiji biće moguće tek kad neka nezavisna analiza pokaže koliko su vladajući socijalisti izneli kapitala iz zemlje, koliko je dinara preliveno u ruke mafijaških porodica i ratnih profitera, ko je uzeo de-
na mora naći u želji ekonomski nezavisnog građanina — POJEDINCA da upravlja vlastitom sudbinom. Samo polovična istina leži u tezi da se građanski pokret otpora može (po)roditi, uslovno rečeno, u samoposluzi ili robnoj kući. Tamo niko od nas ne doživljava sebe kao Srbina, (ili neku drugu naciju) već samo građanina koji za određenu količinu novca može kupiti ekvivalent u robama, domaćim ili svetskim, svejedno.
đana imao bi šansi na uspeh ako
(sada hibernirana) srednja klasa uspe da sc odupre ckonomskom totalitarızmu državc. Revitalizacija te klase moguća je isključivo kroz ckonomsku sferu, privatnom inicijativom i preduzctništvom koji nc podrazumevaju mafijašku spregu sa državnom strukturom. Sankcije i jcsu ı nisu IZBOVOT.
| s druge strane, pokret otpora gra-