Борба, 20. 02. 1993., стр. 13

ан с

Stanovanje u srcu Beograda

Srđan Radulović

a li je do najnovijeg raskola u vrhu krajiške vlasti došlo zbog razlika u političkim opcijama sučeljenih strana, ili se radi o borbi za vlasti očuvanju stečenih pozicija? у .

ЏЕЗК је odavno postignut svojevrsni politički konsenzus kada je reč o rešenju statusa Krajine. Teško je, uostalom i pomisliti da bi neka politička grupa ili stranka mogla da zaigra na kartu „suživota“. Jedina razlika javlja se u tumačenju mogućnosti „ujedinjenja svih srpskih zemalja“. Krajiška vlast ne odustaje od konkretizacije prijedorske Deklaracije o ujedinjenju RSK i Republike Srpske, dok Milan Babić smatra da je prihvatanje ženevskog ustavnog principa za bivšu BiH — „razbijanje sna o ujedinjenju“ na način kao što je planiran, ali sa ostavljenim otvorenim prostorom za „drugu vrstu integracije“. Tako nije objasnio šta podrazumeva pod drugom vrstom integracije, Babiću bi se teško moglo pripisati, kako to nastoji njemu protivna strana, da se zalaže za obnavljanje Jugoslavije pod uticajem SK — Pokreta za Jugoslaviju.

Ispod plašta političkih sukoba i ubacivanja u javni opticaj floskula o SK-PJ kao da se želi prikriti pravo lice podela. Naime, izdvojile su se dve grupe. Na jednoj strani su Goran Hadžić, Mile Paspalj, Zdravko Zečević i jaki ljudi u vladi — David Rastović i Boško Božanić. Drugu stranu „zastupa“ Milan Martić, a on ima podršku i vojnog vrha u krajiškim oružanim snagama. Bez podrške vojske i policije, kao što se i ranije dešavalo u sličnim situacijama, ni jedna grupa nije uspela da se održi na vlasti. Martić, opet, ne može bez civilne vlasti, pa je braneći od nekih napada Milana Babića, posredno obznanio od koga očekuje podršku.

Obe strane se pozivaju na podršku režima u Beogradu, što se u ranijim sukobima u Krajini nije dešavalo, jer su se grupe na vlasti delile upravo na odnosu prema vlastima u Beogradu, odnosno prema Slobodanu Miloševiću. Martić izjavljuje da je „Milošević jedini čovek koji može da spasi srpski narod“. Druga strana nema ni potrebe da dokazuje svoju odanost, jer je, to otvoreno činila od trenutka kada je uz podršku iz Beograda od Babića preuzela kormillo vlasti. Е

Sada se izgleda iščekuje kakav će potez povući Babić. Nakon njegovog pomirenja sa Milanom Martićem krajem prošle godine, nagađalo se o pomirenju Babića i Miloševića. Babićevo predizborno „opanjkavanje“ Miloševića odgodilo je taj čin, ali se sada ponovo kalkuliše sa njihovim zbližavanjem. U takav kontekst dovodi se i Babićev sadašnji boravak u Beogradu. Ukoliko kninski gradonačelnik povrati nekadašnje pozicije kod prvog čoveka Srbije bio bi to i znak da je sadašnja garnitura na vlasti odigrala svoju ulogu.

BKTUELNO

Bitka za Miloševića u Krajini

Martić кткије зудји Иааи i nastoji kompromitovafi Hadžića i Paspajja, Arkan proziva Martića, govori se da će se Babić izvini Miloševiću. To je politička slika Krajine, zemlje u ratu. Ko je fu gde, odnosno ko ide dalje?

Međutim, ostaje pitanje kako će se izvesti nova rokada u vrhu krajiške vlasti. Sudeći po nastupu Milana Martića, na Radio Kninu, jedan od načina pripreme „terena” je diskreditovanje sadašnje grupe па vlasti. Aktuelizovani su slučajevi podele stanova u Beogradu, malverzacije sa паftom, šverc... Javnost u Krajini je odavno znala za sve to, ali se ništa nije preduzimalo, pa ispada da je sadašnje aktuelizovanje stambenih i drugih slučajeva u funkciji političke eliminacije. U tom smislu, bitna je i kontrola medija, pa se tako i moglo desiti da vladin direktor RTV Knin, čije imenovanje je podržao i Milan Martić, ne može da obavlja tu dužnost upravo

zbog Martićeve zabrane. I, konačno da bi

se definitivno distancirao od grupe na vlasti, Martić je odlučio da ne prisustvujs sednicama vlade.

Naslućujući da bi iz ovog sukoba, bez podrške milicije i vojske, mogli izaći kao poražena strana grupa na vlasti je pokušala da smiri situaciju. Zato i saopštenje sa zasedanja sednice vlade RSK više liči na „posipanje pepelom“. Istovremeno vlast se ne odriče (oružane) podrške koju joj nudi i pruža Zeljko Ražnjatović Arkan.

Drugi element koji ima težinu u ovom sukobu je činjenica da je do podele došlo

Na krajiškom frontu

uoči i za vreme pregovora u Njujorku. Krajiška vlast je prethodno tvrdokorno odbijala bilo kakve pregovore „dok hrvatska strana ne ispoštuje rezoluciju 802 Saveta bezbednosti“. lako su principijelno Dili u pravu, predstavnici RSK su došli u poziciju da zbog pregovaračke apstinencije budu cptuženi za nckooperativnost, dok se upravo od režima u Beogradu očekivalo ı tražilo da „iskoriste svoj uticaj na Srbe u Krajini“. Odlazak u Njujork i beogradska pomoć krajiškoj delegaciji pokazuje da je taj uticaj iskorišćen. Hoće li to, i eventualno uspešan ishod pregovora biti

dovoljni da Hadžić, Paspalj i Zečević za-_

drže svoje pozicije?

Hrvatska se, izgleda, pokazala da će povući svoje snage a Krajini je čak ponuđen izlazak na more kod 'Karlobaga, uz uslov da masleničko područje bude pod kontrolom Ujedinjenih naciia i da se omogući izgradnja novog mosta. Ukoliko hrvatska strana ispuni preuzete obaveze nastaće situacija kao uoči napada hrvatskih trupa. A tada je bilo više nego izvesno da će se Hrvat-

skoj odobriti izgradnja novog Masleničkog

mosta. Zašto se Hrvatska onda opredelila za oružarniu iritervenciju, to hrvatska vlast treba da objasni svojoj javnosti. Krajini Dreostaje da nastavi diplomatsku aktiv-

SUBOTA-NEDELJA, 20-21 FEBRUAR 1993. GODINE Ili

nost, koja je ograničena poslednjim pravilima Vensovog plana. Iako je krajiški premijer Zdravko Zečević svojevremeno izjavio da je hrvatskim napadom Vensov plan postao nevažeći, taj dokument i dalje ostaJe aktuelan, a krajiške vlasti mogu, za sada, samo da povoljno iskoriste rezultate pregovora u nastalom sporu na krajiškoj političkoj sceni. :

Teško je očekivati da će međunarodna zajednica bitno promeniti svoje stavove prema statusu Krajine, kao što je nerealno predviđati promenu krajiških stavova, naročito nakon ove po svemu sudeći diplomatske pobede u Njujorku. Međutim, ostaje pitanje — nije li ovo „pirova pobeda“, i da li se iza hrvatskog ustupka krije dobijeno obećanje da će Hrvatska bez oružja

· „па tacni“ dobiti Krajinu. Hoće li tada me-

đunarodna zajednica opet tražiti od Beograda da „iskoristi svoj uticaj“.

Činjenica je da su promene na vrhu krajiške političke piramide i do sada bile „instruisane“ iz Beograda, a nastavak takve prakse, koja se naslućuje i u ovom aktuelnom sukobu, ukazuje da Krajišnici, bez mogućnosti uticaja na vlast u RSK, ne mogu bitnije da utiču ni na političko određenje statusa Krajine.

Zoran Sinko

Povratak Bakočevića.,

Đoko Kesić

va Savezna vlada, po svim nagoveštajima, biće poslušna i patiće od lumbaga. Vlasti u Srbiji predlažu Aleksandra Bakočevića (inače igrača svih posleratnih političkih postava) za potpredsednika još neoformljenog kabineta Radoja Kontića. Stvar, navodno, nije definitivna, to je tek prvi krug srspkih predloga, a ukoliko se to zaista dogodi, onda će se na delu videti uticaj Bakočevićevog „nervus išladikus-a”" i njepove pognute figure na političke kreacije nove Savezne vlade. Ali i uticaj kadrovske politike Slobodana Miloševića na našu svest o SOpstvenoj vrednosti, sa perspektivom da svi obolimo od mentalnog lumbaga. Кадоји Копнби nije lako. Moraće da

: izabere vladu koju sam ne bira, moraće da

izdrži bespoštednu bitku dveju federalnih Jedinica oko ključih ministarskih fotelja, koja vrlo lako može dovesti u pitanje орstanak treće Jugoslavije. Ukupna politička

Na rubu nedelje

dramatika ovih događanja ne bi se možda Još videla da predsednik Crne Gore Momir Bulatović nije otkazao dolazak na sednicu Saveta za usklađivanje državne politike (sreda 17. februar) i da sednica saveznog parlamenta, zakazana za 25. febTuar, na kojoj Je Kontić trebao da saopšti

sastav svog kabineta, nije pomerena za

n početak marta.

Sta potresa Kontičev još neoformijen · kabinet i šta se krije u njegovoj čekaonici u Palati federacije na Novom Beogradu? Sam mandatar veli da je „dobio podršku za Svoj program, ali nije postignuta saglasnost oko personalnog sastava kabineta“. Iz Kontićevog okruženja stižu glasovi da se dve federalne jedinice spore oko resora spoljnih poslova i informisanja, a naročito oko mesta guvernera NBJ i ministarstva unutrašnjih poslova. Radoje Kontić Je na ovu temu već ušao u direktni verbalni sukob sa predsednikom Veća građana Radomanom Božovićem, dok su želje Dobrice

Cosića da ostanu sađašnji ministri —đ spolinih poslova I informacija, Đukić i PeriSić, na sporednom koloseku. Resor ministarstva unutrašnjih poslova predmet je isterivanja principa ı odmeravanja snaga Srbije i Crne Gore. Crnogorci žele da na tom mestu ostane Pavle Bulatović, a SrbiJa gura pist u uvo i nudi, kažu, Mihalja Кеггеза.

Da li će ministar vojni biti civil ili general (Božidar Stevanović), izgleda ni jedпој federalnoj jedinici nije bitno. Obe strane nutkaju jedna drugu ovim mestom, kao prije slatkišima, da bi dobili resor guvernera NBJ. Oko ove funkcije igraju se krupne Igre. Pre nekoliko meseci vlada Milana Panića dostavila je saveznom parlamentu predlog Zakona o NBJ, prema kojem se ukidaju narodne banke u republikama, uwida se Savet guvernera, a sam guverner I NBJ postaju apsolutno samostalna instifucija. Većinski srpski deo parlamenta nije želeo da usvoji ovaj zakon, jcr bi bilo kraj-

nje opasno đa neko izvan SPS drži „šapu” nad štamparijom novca. Ukoliko na. ovoj funkciji ostane Vuk Ognjanović, teško Je verovati da će pomenuti zakon biti usvoJen. U svakom slučaju sasvim je Jasno zbog sovanja Srbije i Crne Gore. Vlada Radoja Kontića će, po svemu sudeći, dakle, biti mačka u džaku potkresanih kandži, aparatčik kome je namenjeno da samo potpisuje važne odluke.

Рогодајпе traume Kontićevop kabineta verovatno ne ugrožavaju direktno SM], ali dovode u pitanje njenu najavljenu transformaciju u modernu federaciju. Kontiću nude za vladu političare opšteg tipa, ministre koji ni u spavaćoj sobi neće smeti pomisliti, a kamoli reći — „zna se ko je guverner, a ko Buš“, znači nude slabu vladu, a preko nje nameravaju da objedine (kroz ustavne promene) spoljnu i unutrašnju politiku, odbranu i ekonomske odnose sa inostranstvom. Iza svega zapravo stoji dilema Crnogoraca: da li će ih ovi novi koгаст uvesti u stanje „pod Srbijom“ a ne „sa Srbijom“.