Борба, 20. 02. 1993., стр. 19

5

Ер

SUBOTA-NEDELJA, 20-21 FEBRUAR 1993. GODINE |}

TAKO MI BOG POMOGAO, I U SEBI BOŽE POMOZI MI: Bil Klinton

Na našem ' bedžu piše: Serbinzr—

Četvrtak je, 4. februar. Svoja mesta Danica i ja zauzimamo u 7 sati i 15 minuta. U dvorani su predstavnici 140 država. Svak na reveru nosi bedž sa svojim i imenom njegove zemlje. Nama piše: Serbia. Tačno u 7,30 časova, u dvoranu _ ulazi predsednik SAD Bil Klinton, sa suprugom Hilari. Sa njim su i potpredsednik Gor i petnaestak senatora . i kongresmena. Svi sa suprugama. Molitva i, unapred servirani, doručak počinje. Od predsednika Klintona sam udaljen desetak koraka. Lice crveno, a ruke bele, kao da su od snega. Gospođa Hilari me neodoljivo _ podseća na jednu moju profesorku iz - Gimnazije. Ređaju se govornici. Isus Hristos _ je, po svima, najpreča potreba. Ljudi stradaju i pate tamo odakle su propnani Božiji Zakoni. Neko spominje Irak, neko Somaliju, neko Bosnu. Bez one iskre ljubavi, koja nam je podarena od Boga, prestajemo biti ljudi. Molitva za mir koju kazuje sveštenik, molitva je za povratak Hrista u svakog od nas. Tu ideju, stupivši za govornicu, obrazlaže i predsednik Klinton. ZaVršava efektno, a jednostavno. Dok je, kaže, polagao predsedničku za_ kletvu i izgovarao onu poslednju re_ Čenicu: „So help me God“ (Tako mi Bog pomogao), u sebi je govorio: · „Help me, God!“ — odnosno: Bože, · pomozi mi!

Doručak i molitvene besede traja-

· le su duže od dva sata. Predsednik

· Klinton ostao je do kraja, a gospođa Hilari je ovu svečanost napustila ne-

· Što ranije, „zbog neodložnih obaveza“. Heroji sa plodovima gneva

Devet koraka Južne Afrike do Trećeg milenija S EL Ku e ip dO !TCCegd milenija

U nedelju se na ekranima pojavio predsednik De Klerk i kazao da će s|edeći južnoafrički predsednik biti — prvi put — crnac, pritom najveroval{nije, ko drugi nego Nelson Mendela. Od izbora kao fakvih se, dakle, ne strahuje, strahuje se od izbora pula. Samo da ne bude /ugoslovenski!

Piše: Grujica Spasović

Specijalni izveštač iz Johanesburga

„Oni su pravi heroji!“,

Kada visoki političar jedne zemlje izgovori tako velike reči pohvale iiderima

druge zemlje — i to zemlje sa kojom koli- ·

ko do juče nisu održavali ni pune diplomatske odnose — očigledno je reč o ozbilj nom preokretu i veoma značainim događajima. A upravo to je protekle nedelje učinio Herman Koen, pomoćnik američkog državnog sekretara Kristofera za Afriku, ocenjujući dosadašnje napore predsed-

·nika Južne Afrike Frederika Vilijama De

Klerka i legendarnog crnačkog lidera NeIsona Mendele, da ovu zemlju na miran način oslobode okova aparthejda. Obrazlažući ovaj stav, Koen kaže da Amerika često nije razumevala Mendelu, posebno njegovo popuštanje radikalima koji su ugrožavali miran proces. A, zapra-

·vo, Mendela je samo želeo da sve glumce

dovede na pozornicu u završnoj sceni i da svako svoju ulogu odigra do Кгаја. Такvom politikom on je uspeo da promeni dominantno mišljenje crnačke zajednice u Južnoj Africi tako da oni sada prihvataju stav da bela zajednica mora da odigra iznačajnu ulogu u novoj multirasnoj držaIvi, jer ako se belci isele — crncima će biti gore nego danas.

S druge strane, De Klerk je uverio belce da ako crnačku zajednicu ne prihvate kao ravnopravnog partnera — da će sve i ekonomski i politički propasti. A za samo tri godine promeniti mišljenje staro stotinama godina, to je zaista pravi podvig.

Po mišljenju uglednog engleskog televizijskog novinara, ser Dejvida Frosta, čiji su intervjui sasvim nevažni akterima južnoafričke drame — ovih dana pred malim ekranima okuplja se do sada nezapamćeni broj gledalaca — Južna Afrika će ili napraviti pravo čudo, ili neminovno sledi totalni građanski rat. Kada je Frost upitao Mangosutu Butelezija, lidera uticaine slobodarske partije Indukata (IFP) i neospornog vođu najstarijeg Zulu plemena — kakve su šanse za pomenuite alternative, dobio je odgovor — fifti-fifti.

Nikako „jugoslovenskim putem“

U nedelju se na ekranima pojavio i De Klerk. Rekao je da će sledeći južnoafrički predsednik — ali sa znatno manjim ovlašćenjima nego što ih ima današnji predsednik — prvi put biti crnac, i to, verovatno, Nelson Mendela. Ako me zdravlje posluži — nastavio je, i ako se donese novi ustav, biću potpuno srećan da i dalje služim svojoj zemlji. Međutim, od mira nema ništa, ako sve značajne političke snage ne sednu za pregovarački sto, ako Vlada nacionalnog jedinstva, koja zemlju treba da vodi do 1999. godine, ne reprezentuje sve stranke koje na izborima iduće godine dobiju podršku više od pet odsto birača — u tom slučaju, zemlja bi se našla pred teško premostivim problemima, a mi — odlučan je De Klerk — „ne želimo da idemo jugoslovenskim putem“.

Zato, najkraće rečeno, Južnu Afriku u narednih pet godina očekuju ogromni napori da bi, na početku trećeg milenijuma,

dobila plodove koje su odavno svetu podап! :тапсизка revolucija, američki građanski rat, univerzalna deklaracija o pravima čoveka. Neki konzervativci pak upozoravaju da među pomenutim prtljagom pokušava da se prošvercuje i Oktobarska revolucija, aludirajući pre svega na radikale u Mendelinom afričkom nacionalnom kongresu (ANC) — pa pozivaju na formiranje antikomunističkog bloka. ta je to privremena vlada — pita lider konzervativne partije Andres Kriermiht i odgovara: „To je samo jedna stranica u komunističkoj revoluciji 1917. godine“. Kada je video da ne može da se suprotstavi pobunjenoj vojsci, car Nikolaj je napravio privremenu vladu u koju su ušli Staljin, Lenjin i Trocki. Onda je car proteran u Sibir, gde je sa celom porodicom ubijen. Ako se ovde ostvari vlada onako kako to zamišljaju Mendela, komunisti i ANC, imaćemo pravi genocid“. Kako napraviti taj istorijski kompromis u usiovima ogromnih rasnih, verskih, nacionalnih, jezičkih, kulturnih, civiliza-

_cijskih razlika, u uslovima kada još bole

rane od užasnih zločina i s jedne i s druge strane, u vreme kada mnoge znatno razvijenije nacije i sa znatno'manjim razlikama i unutrašnjim opterećenjima sporove rešavaju iii građanskim ratovima, ili raspadima država?

Nije ovde reč samo o konfliktu između belaca i crnaca. Podele među belcima sežu daleko u prošlost, još pre Burskih ratova s početka veka, a drugi svetski rat ih je samo produbio. Još je teža situacija u drugoi zajednici. Već mesecima saradnici Mendele i Butelezija pokušavaju da ugovore susret dva lidera. Konačno, on je dogovoren za idući mesec, ali je pod velikim znakom pitanja, jer je Mendela naknadno postavio takve uslove koje njegov suparnik ieško može da prihvati.

Razlike u običajima, jeziku, poreklu, tradiciji, istorijskom iskustvu među .pojedinim plemenima veće su nego, recimo, između Slovena i Germana. Samo u poslednje tri godine, dok traju pregovori o miru između belaca i crnaca, u međusobnim obračunima pristalica ANC i IFP, ubiJeno je čak sedam i po hiljada ljudi.

Stepenice do mira

De Klerkova administracija i Mendelin Kongres upravo su obavestili javnost o svom planu prelaska iz jednog sistema u drugi. Po tom papiru kao rezultatu trodnevnog sastanka u Kejp Taunu potrebno je učiniti još tačno devet koraka da bi se konačno završila trovekovna supremacija belaca u Južnoj Africi.

Ovog meseca se završavaju pripreme za višepartijsku konferenciju, planiranu ili za kraj februara ili za mart. Istovremeno, stručnjaci počinju da konkretizuju uslove za prve izbore po sistemu jedan čovek jedan glas. Od ovog septembra, do aprila sledeće godine, biće izabrano dve stotine nacionalnih i dve stotine regionalnih predstavnika za dvodomni parlament. Posle izbora, ANC kao gotovo sasvim izvestan pobednik, bira Mendelu za predsednika države,a predsednik onda formira novu vladu u koju uključuje predstavnike svih partija koje su dobile više od ili pak deset odsto glasova. Sledeće 1994. godine, predviđeno je da se dvotrećinskom većinom usvoji novi ustav. ANC očekuje da se

· na donošenju novog Ustava radi najviše

devet meseci, dok je aktuelna administracija manje optimistička, pa veruje da će taj posao trajati pune tri godine. Od 1994. do

· poslednje godine veka održaće se regio-

nalni izbori, a tek 1999. godine novi savezni izbori posle kojih, pobednika neće ograničavati nametnuta podela vlasti.

Odmah po objavljivanju ovog dokumenta De Klerk i Mendela našli su se između velikih aplauza iz sveta i ozbiljnih kritika kod kuće. Među prvima je reagovala Švedska, inače zemlja koja je najžešće i najupornije napadala aparthejd. Premijer Karl Bild najavio je brzo skidanje finansijskih i trgovinskih sankcija prema Južnoj Africi. Cak je i biskup i nobelovac Dezmond Tutu obećao da će pisati Bilu Klintonu da se založi da se Južna Afrika primi u Svetsku banku i Međunarodni monetarni fond. Istina, crni biskup pokreće jedan uslov: da se obaveštajna služba i snage bezbednosti prethodno konačno stave pod kontrolu multirasne administracije. Kopile u braku

Kod kuće, uz uzdahe olakšanja čuju se, i zloslutne opomene. Mnogi kažu da ovaj dokument ima i tajni deo o podeli vlasti između De Klerkove Nacionalne partije i

~ АМС. Вшеје2 Кате да пе mogu dve parti-

je celom društvu da nameću svoj plan. Каdikalska organizacija AZAPO nazvala je dogovor „kolaboracijom sa režimom“, dok ga je panafrički kongres (PAC) ocenio „elističkim“, ponavljajući ocenu Vini Mendele, koja se posle razvoda sa Nelsonom Mendelom priklonila ekstremnijim strujama, da je crnački pokret izdan i prodan nacionalnoj partiji. Generalni sekretar PAC, Beni Aleksander, kaže da ovo nije „ništa drugo nego brak između režima i ANC u kojem može da se rodi samo dete pod imenom neokolonijalizam“.

S druge strane, u konzervativnoj partiji kažu da se vlada potpuno predala i da je

· ANC dobio sve što je želeo. Ako Menđela

dobije apsolutnu većinu na izborima, nije jasno šta i ko može da ga spreči da potpuno ne promeni ustav. U većini afričkih zemalja, upozoravaju oni, izbori po uzoru na zapadne demokratije održani su samo jednom, a onda je usledio duži period jednopartijske države i vojnih diktatura. Zato se konzervativci, za razliku od vladajuće partije, zalažu za konfederaciju, nadajući se da će belci bar u dve državice, i to one najbogatije, imati sigurnu vlast. Odmah su De Klerk i Mendela morali da demantuju sve glasine o tajnom dogovoru kao i da preciziraju da nije reč o podeli vlasti između dve partije već o dogovoru o privremenoj vladi nacionalnog jedinstva koja treba da funkcioniše sve dok se ne donese i potpuno ne primeni novi ustav.

Zemlja sa ogromnim ekonomskim роtencijalom, prva ili među prvima u svetu po nalazištima 16 strateških minerala, najjača oružana sila na kontinentu, danas je i strah i nada međunarodne zajednice. Kada se ovde kihne, kažu, crna Afrika dobija zapaljenje pluća. ЊЕ

U svakom slučaju, sa terorom арагthejda, tom „užasnom ljudskom nesrećom“ (Frost), neće se ući u novi milenijum, ali da li će se to dogoditi za pregovaračkim stolom, ili će se još jednom potvrditi da je u pitanju tužna sudbina zemlje koja ima potrebu za herojima — znaće se, možda, već u martu. :