Борба, 20. 02. 1993., стр. 22

ХИ SUBOTA-NEDELJA, 20-21 FEBRUAR 1993. GODINE

Vosak pod krilima pobede

Milan Panić, američki biznismen koji je postao. srpski političar, uputio se prošlog decembra u Niš ne znajući šta da očekuje. Dolazio je u grad koji je industrijski centar južne Srbije i uporište predsednika Slobodana Miloševića, na prvi veliki skup u okviru svoje kampanje za predsednika Srbije. Nadao se da će se okupiti barem par hiljada ljudi. :

Prvi znaci nisu bili ohrabrujući. Niški gradonačelnik mu je poručio da ne dolazi, direktori fabrika su rekli da ga neće primi-

„ti, a bilo je premalo vremena za organizovanje simpatizera. Ali kada se u tri popodne pojavio u hotelu „Ambasador“, Panić je

„zanemeo. Na glavnom gradskom trgu, u ritmu skandirajući njegovo ime i željno iščekujući njegovo pojavljivanje, nalazilo se preko dvadeset hiljada ljudi.

„Kad sam otpočeo ovu kampanju, nisam bio političar“, rekao je Panić okupljenom svetu. „Ali sa ovakvim entuzijazmom, sada me možete smatrati profesionalnim političarem“. Obećao je da će, ako pobedi na izborima, okončati vladavinu komunista koji upravljaju zemljom više od 40 godina, raditi na tome da se okonča rat u Bosni, promovisati demokratiju i uvesti tržišnu ekonomiju. Obećao je i veće poreze i veću nezaposlenost, kao posledicu privatizacije državne industrije. Njegovi predlozi ekonomskih mera, iako nekonvencionalni i potencijalno uznemirujući, bili su pozdravljeni gromkim aplauzom u zemlji u kojoj nezaposlenost dostiže 60 procenata. >

Naivno verovanje u fer-plej

Tri nedelje pre skupa u Nišu, došao sam u Srbiju na Panićev zahtev, da bih pomogao u pripremi strategije za predizbornu kampanju. Iako sam poslednjih 15 godina proveo savetujući kandidate, uključujući senatora Danijela Patrika Mojnihena i njujorškog gradonačelnika Edvarda Koča, pri tom radeći u 18 zemalja, to iskustvo mi ništa nije vredelo u okolnostima u kojima sam se našao. U svim ranijim slučajevima rada u inostranstvu, uključujući i

zemlje poput Filipina, Bolivije i Paname,

postojao je neki elementarni vid fer-pleja. Naivno sam verovao da će i u Srbiji biti tako, ili blizu toga.

Izlivi podrške u Nišu za mene su bili nešto poput oslobađajuće presude. Tri ne-

delje pre toga rekao sam Paniću da bi tre- ·

balo da se kandiduje za predsednika i da bi mogao da pobedi. To me je svrstalo u vidliuvi manjinu među njegovim domaćim savetnicima, koji su verovali da vladajući komunisti (koji se sada zovu socijalistima) nikad neće dopustiti da izgube na izborima. Panić se u svoju domovinu vratio u julu na Miloševićev poziv, da bi postao premijer onoga što je ostalo od Jugoslavije. Milošević se očito nadao da će Panić dati legitimitet vladi ı obezbediti pokriće za etničko čišćenje i teritorijalnu ekspanziju „koju su Srbi podržavali u Bosni. Međutim, Panić, koji je proklamovao cilj da za 100 dana zaustavi sukobe u Bosni, brzo je uvideo da je Milošević glavna prepreka miru u regionu. Panić ga je više puta pozvao da se povuče, čineći to i javno i privatno, ali nije dobio nikakav odgovor. Zaključio je da je jedini način da ostvari svoje namere da izvrši mobilizaciju opozicije za izbore.

Posle uvida u ono što je trebalo da bude verodostojan rezultat o stanju javnog mnjenja, rekao sam Paniću da je Milošević izgubio poverenje srpskog naroda, da izborno telo želi promenu i da Je on, Panić, uprkos tome što se u Jugoslaviju vratio samo pet meseci ranije, popularniji od svog konkurenta. Ohrabrio sam ga da se uključi u trku navodeći da su njegovi izgledi za pobedu veći od 50 odsto.

Ako je i bilo neke greške prilikom ispitivanja javnog mnjenja, uveravao sam Panića, ona bi se verovatno izrazila u prevelikom broju onih koji podržavaju autoritarne vlasti, odnosno premalom broju onih koji su za opoziciju. Na osnovu toga, Panić je pristao da se kandiduje, pod uslovom da se u preostala dva dana do isteka roka obezbedi 10 hiljada potpisa potrebnih za kandidaturu.

imajući iskustvo sa pripremom peticija u Sjedinjenim Državama, izrazio sam 'skepsu da se tako nešto može ostvariti. Pa ipak, armija mladih dobrovoljaca razjurila se unaokolo i sakupila ne 10, nego 40 hi-

„Kako je Milošević ukrao izbore“

Ovo je ispovest Daglasa E. Šoena, šefa Panićevog izbornog štaba. Čovek koji je imao bogato američko i međunarodno iskusivo u izbornim kampanjama, došao je u decembru prošle godine u Beograd na Panicev

· poziv. Zašto u Srbiji nije mogao uspeli — ako je uspeo gotovo dvadeset

puta pre toga? Ispovest donosimo bez skraćenja.

Gbe Net ок Gimes /llagazine

ljada potpisa do isteka roka. Bio sam ushićen. Bio sam uveren da će se Srbija neumoljivo okrenuti ka Paniću, kao što se Rusija okrenula Borisu Jeljcinu, Poljska Lehu Valensi i Češkoslovačka Vaclavu Havelu.

I ovog puta, Srbi u izbornom štabu su bili upadljivo manje optimistički raspolo-

ženi. Na različite načine su me upozorava-:

li da se ne ohrabrujem toliko rezultatima ispitivanja javnog mnjenja. „Ne očekujte da socijalisti sve to mirno posmatraju“, rekao mi je jedan bivši Titov saradnik. „Pokušaće svaki trik koji znaju“.

Moj odgovor je bio krut: „Slušajte, radio sam ove stvari širom sveta. Nijedan lider za čiju ostavku je više od polovina glasačkog tela ne može biti ponovo izabran. Milošević je gotov.” Moj sagovornik se nasmešio i odšetao odmahujući glavom.

Između sumnje i optimizma

Za Panićevu izbornu trku odlučili smo da kombinujemo najbolje upamćene as-:

pekte Reganove kampanje iz 1980. i Klin-

ma smo se obratili sa pitanjem da li sada žive bolje nego pre dve godine, kad je Milošević izabran, i usredsredili smo sc na ekonomiju, sa sloganom „Promena sad“.

Kad je Panić te elemcnte uklopio u izjavu kojom je najavio svoju kandidaturu, bio sam uveren da smo na putu ka pobodi. Ali problemi su se odmah pojavili. Vcst o Panićevom uključivanju u trku praktično nije objavljena na državnoj Radio-telcviziji Beograd, jedinom elektronskom mediju koji pokriva teritoriju čitave zcmljc. U poluminutnom izvcštaju sa nasnimljcnim glasom spikera, naglasak jc.stavljen na činjenicu da je izjava data u hotclu „Hajat Ridžensi“, koji je u američkom vlasništvu.

Još zloslutnije, državni radio i tclcvizija — odavno ozloglašeni kao instrumcnti režima — otpočeli su sa ncprcstanim VTCđanjem Panića, opisujući ga kao izdajicu srpskog naroda i agcnta CIA. Napadi su počeli u noći 30. novcmbra i nastavili sc, u jednoj ili drugoj formi, tokom čitavc kampanje. Ipak, jedno istraživanjc sprovcdcno te noći pokazivalo je đa Panić ima sigurnih osam proccnata prcdnosti.

Odnco sam tc rczultatc u Panićcvu vilu, očekujući da će biti zadovoljan. Umcsto toga, on jc besnco zbog načina na koji

tonove kampanje iz 1992. godine. Glasači-

je televizija predstavila događaj. „КТВ је

upravo utrošila 27 minuta da bi me napadala“, rekao mi je. „Nema načina da pobedimo ako oni nastave ovako.” Pokušao

sam da ga ubedim da još uvek vodimo u

anketama i predvideo da ćemo preimućstvo i povećati kad krenemo sa našim televizijskim spotovima. Panić je samo odmahnuo glavom.

Strah od ishoda

Ja sam i dalje Dio veliki optimista. Sledeće što je RTB učinila bilo je da nam saopšti da će naši spotovi biti emitovani tek pošto Panićeva kandidatura bude potvrđena od strane republičke izborne komisije, koju su naravno kontrolisali socijalisti. Pa ipak, smatrao sam da će to biti formalnost. Konačno, Panić je bio premijer Jugoslavije, jedan od najpopularnijih ljudi u Srbiji i osvedočeni primer uspeha zbog bogatstva koje je stekao radeći u farmaceutskoj industriji u SAD.

Bio sam u zabludi. a

— Komisija je-.Panićevu kandidaturu odmah proglasila nevažećom zbog toga što : re -

In Serbia, a veteran of Ametican political wars discovets the sho of real political warfare. BY\ DOUGLAS E. SCHOEN Де

MILAN PANIĆ, THE _American businessman

nije imao boravišnu dozvolu dužu od godinu dana. Ovakav zahtev je u zakonski propis pretvoren početkom novembra.

Tako je ostalo sve do 9. decembra, kada je polovina osamnaestodnevne kampanje već prošla. Vrhovni sud Srbije je tada odbacio odluku izborne komisije i dozvolio Paniću da se kandiduje za predsednika. U međuvremenu, on je podvrgnut redovnim oštrim napadima na Radio-televiziju Beograd, na koje nije imao priliku da odgovori.

To nije bilo sve. RTB je odbila da cmitujc Panićeve spotovc pre ncgo što dobije zvaničnu potvrdu o tomc da mu je dopuštcno da sc uključi u prcdsedničku trku. Osim toga, da bi spotovi krenuli sa emitovanjem to isto veče, potvrda je morala da budc dostavljena do tri popodne. Nisam se ni malo iznenadio kada je potvrda stigla u pola četiri.

Kako sc kampanja završavala 17. decembra, ostala пат је još samo jedna sed-

mica da ljudc upoznamo sa našim progra-"

mom. Pa ipak, imao sam osećaj da nosimo snažnu poruku. Snimili smo spot koji je počinjao slikom Miloševića, uz pitanjc da li je on zaista poboljšao kvalitet života i privrede. Spot jc prikazivao redove za

„hleb i benzin, kao i obične ljude sa ızra-

zom očaja na licu. Na kraju su bili snimci Panića, koji je obećavao glasačima zdravu ekonomiju, mir i društvo sa više demokratije. Taj televizijski spot nikad nije emitovan. Radio-televizija Beograd ga je stopiTala kao previše kritičan prema aktuelnom režimu. Bio sam razjaren i rekao sam našim propagandistima da učine sve što je potrebno da bi se spot emitovao. Oni su uklonili sve što se odnosilo na Miloševića,

ali su zadržali snimke sa redovima za hleb —

i prizorima privredne propasti. I u tom obliku, predstavnici televizije odbili su da prikažu spot, ali su rekli da im se veoma dopao, jer su verovali da će Milošević sigurno biti poražen. Jedini predizborni spot koji smo mogli da emitujemo, bio je onaj posvećen Panićevom životnom putu. Moje srpske kolege su osetile olakšanje kad su shvatili da negativno intonirani spotovi neće biti prikazani, što me je začudilo. „Morate razumeti“, objasnio mi je konačno jedan član izbornog štaba. „Ako izgubimo, vi neće biti tu 21. decembra da snose posledice takvog ishoda, ali mi hoćemo.” 4 Tokom kampanje dogodilo se dovolj-

“no toga da me uveri da su njihovi strahovi

opravdani. Pretpostavljali smo da su svi telefoni bili prisluškivani. Neki od dobrovoljaca koji su se angažovali u kampanji bili su previše dobri da bi to bilo istinito.

_ Govorili su engleski tečno, imali visoke

kvalifikacije i neograničeno vreme koje su posvećivali kampanji. Nisu tražili nikakvu nadoknadu za svoj trud. Izvestan broj privlačnih mladih žena utrkivao se da volonterski radi posao mog „ličnog asistenta”.Poraz u mrtvoj trci |

I kada sam odbacio sve te ponude, informacije su nastavile da otiču. Jedne noći, na primer, jedan novinar RTB prišao je našem stolu u jednom od najpopularnijih beogradskih restorana hvaleći naše tv-spotove koji još nisu bili završeni. Panić je u poluozbiljnom tonu primetio da je RTB verovatno pregledala scenarije pre

nego Što je on to učinio.

Suočen sa time da se tu privatnost i poverljivost ne mogu očekivati, jednu fazu kampanje vodio sam na način vrlo različiti od uobičajenog. Umesto da rezultate istraživanja javnog mnjenja držim u tajnosti, objavljivao sam ih što je više moguće. Činili smo to da bismo glasače uverili da je Panić ozbiljan kandidat koji bi zbilja mogao da pobedi.

Taj kredibilitet je bio presudan. U svakom merenju koje smo sproveli, Panić je bio u malom preimućstvu pred Miloševićem. Ipak, kada su ispitivači glasačima postavljali pitanje ko će, po njihovom mišljenju, pobediti na izborima, onih koji su bili uvereni da će pobediti Milošević bilo je četiri puta više nego onih koji su imali suprotan stav. Bilo je neophodno uveriti ljude da nisu usamljeni u podršci Paniću. :

Poslednjih dana kampanja, bukvalno sve ankete pokazivale su da se vodi mrtva trka, ili da je Panić u blagom vođstvu. Tehnički aspekt ovakvih istraživanja u Srbiji je na relativno savremenom nivou i bio je malo razloga da verujemo kako su dobijeni rezultati pogrešni. Zaključili smo da ćemo, uprkos izuzetno ograničenom pristupu medijima i vrlo kratkoj kampanji, ili osvojiti većinu u prvom krugu, ili ići

aka cak ab Meier e eee aaa

oi K==uGđe:afažaie