Борба, 01. 04. 1993., стр. 22

Urednici knjige „Druga Srbija“ Ivan Čolović i Aljoša Mimica, nedavno su izdali saopštenje za javnost u kome je obaveštavaju da je francuski izdavač „Fajar“, u knjizi „Etničko čišćenje“ пеоуlašćeno koristio tekstove objavljene u zborniku „Draga Srbija“. Podnaslov ove knjige „Istorijski dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji“, sugeriše da je srpska politička i književna misao utemeljila osvajanja i progone nesrpskog stanovništva kao državnu ideologiju. Kao protivtežu ovakvoj ideologiji, državnoj i narodnoj, njeni autori ističu da je Srbija imala i demokratske pokrete, koji su odbacivali tu ekspanzionističku politiku (pominju svetao primer socijaliste Dimitrija Tudovića), a u novije vreme to čini Beogradski krug. Pominjući i hvaleći hrabrost Mirka Kovača i Bogdana Bogdanovića, koji su jasno osudili srpsku agresiju, autori „Etničkog čišćenja” nastavljaju obaveštenjem o sesijama Beogradskog kruga, na kojima je oko 100 intelektualaca govorilo protiv rata, totalitarizma i proganjanja nesrpskog stanovništva. „Toj uspravnoj Srbiji treba pokloniti pažnju“, zaključuju autori. Prelistavajući pomenutu knjiБи, Која је podeljena na pet poglavlja, primećuje se da su —d pored citata — njeni autori sami dopisali sve ostalo: komentare, naslove, objašnjenja. Tako je prvi deo, pod nazivom „Koreni“,

Travij

bal

Milica Zajcev

etski па

krenuo od Vuka i Njegoša, i naslova „Srbi — svi i svuda“, dok u drugom delu „autori“ pokušavaju da objasne „Program“ i „Plan za realizaciju Velike Srbije“, koristeći, recimo, tekstove Cvijića, Koste Stojanovića („Sve do istrebljenja našeg i vašeg“), a ponovo napominjemo da su svi naslovi delo autora. Treći deo „Od Jugoslavije do Jugoslavije“ ima, pored Draže Mihajlovića („Uputstva za čišćenje“), Milana Nedića i dva puta Čubrilovića („Scenario za Kosovo“ i „Za jednu čistu slovensku zemlju”). Četvrto poglavlje je naslovljeno „Današnja tragedija“, gde su mesto našli Memorandum SANU, i sledeći pasusi: „Vođa“, „Ambivalentnost. sveštenika“, „Intelektualci piromani“, „Poverljivi vojni planovi“ i „Govori vođa“. Knjiga se završava poglavljem „Jedna zemlja na raskršću“, u kome su se našli, i intelektualci Beogradskog kruga sa svojim prilozima sa sesija „Druga Srbija“.

— Ideja ovog pamfleta je da kriminalizuje celu priču, kaže nam Ivan Čolović, jedan od potpredsednika Beogradskog kruga. Važno je da se razjasni, napominje Čolović, da hrvatski nacionalisti i srpski antinacionalisti ne čine jedan front.

Kako je u pitanju prigovor koji koriste ovdašnji protivnici Beogradskog kruga, da zapravo svojim delovanjem upravo idu

· Svetska premijera „Dame sa kamelijama“ na muzihu Đuzepea Verdija u beogradskom Narodnom pozorištu, Когеодrafija, libreto i režija Lidije Pilipenko, dirigent Апде! игер

Svetska premijera baleta „Dama sa kamelijama“ na muziku „Travijate“ Đuzepea Verdija, izvedena u Narodnom pozorištu u Beogradu, ima sve uslove da dugo živi na sceni, kao što je to bio slučaj i sa prethodnim baletskim adaptacijama čuvenog romana Aleksandra Dime Sina u postavkama Gzovske i Parlića na muziku Anrija Sorgea, a naročito u baletu Frederika Aštona „Margerita i Arman“ u kojem su Margot Fontejn i Rudolf Nurejev dali vrhunska igračka ostvarenja. Autori beogradske predstave — Pisac libreta, koreograf i reditelj, Lidija Pilipenko i dirigent Angel Šurev, koji je muzički adaptirao i orkestrirao muziku iz Verdijeve „Travijate“ (uz odlomak iz njegovog „Rekvijema“) ponudili su atraktivno baletsko delo koje će se svideti publici, koliko zbog prepoznatljivog sadržaja i muzike, toliko i zbog zre-

lih igračkih dometa protagonista. |

Čitajući na svoj način „Damu sa kamelijama“ Lidija Pilipenko je sasvim jasno, savremenim baletskim jezikom, skladnih neoklasičnih plesnih linija oplemenjenih plastičnom izražajnošću, u ispovesti zlosrećne Margerite Gotje koristila sve ključne scene iz romana i Verdijeve „Travijate“. Pri tome je ispoljila koreografsku zrelost i prepoznatljiv autorski rukopis, koji je svoje vrhunce imao u solističkim deonicama i duetima glavnih ličnosti. Iako je dopuštala da, ponekad, scenom ovladaju prenaglašene melodramske emocije, Pilipenkova je znalački koristila

„tehnički potencijal i plesnu izra-

žajnost baletskih umetnika sa kojima je stvarala ovu predstaVu. To se, pre svega, odnosi na izvrsnog Konstantina Kostjukova, koji je svog Armana Divala odigrao u jednom dahu, podjednako

Rusdi obustavlja „Polog anđela“

Kopenhagen. — Britanski pisac indijskog porekla Salman Rušdi zatražio je da se prekine priprema pozorišnog komada koji govori O njegovom životu otkad mu je pokojni iranski verski vođ Homeini 1989. izrekao smrtnu presudu zbog knjige „Satanski stihovi”. Homcini je ocenio da knjiga vređa islam.

Kako javlja AFP, komad „Pali anđco“ Danca Gunara Froeberpa trcbalo je da se igra od 26.

aprila u pozorištu „Huste” u Kopenhagenu. Froeberg je obelodanio da se pisac u više navrata izjasnio u prilog tog komada, ali je njegova izdavačka kuća ovc sedmice uputila poruku zvaničnicima pozorišta tražeći da se projekat obustavi. Objasnili su da je „situacija u kojoj se Rušdi nalazi i dalje izuzetno delikatna i teška zbog objavljivanja „Satanskih stihova”. Tanjug

Zloupolrebljen Beogradski krug: Ivan Colović

na ruku hrvatskim nacionalistima, podsećamo Čolovića da zlobnici mogu reći da se Beogradski krug ne bavi hrvatskim nacionalizmom. Mi se bavimo, objašnjava Čolović, i sarađujemo sa onima koji tamo pružaju otpor hrvatskom nacionalizmu. Kao primer, Ivan Čolović navodi nedavni izlazak časopisa „L temp moderns“, u kome su se zajedno našli srpski i hrvatski intelektualci i koji je, između ostalog, doneo programe Građanskog saveza i Beogradskog kruga. — Na časopisu je banderola „Druga Srbija — Druga Hrvatska“, kaže Čolović, i to je taj pristup koji je uravnotežen, i rezultat želje da se da podrška i hrvatskim i srpskim intelektualcima koje zbližava zajednički otpor ekstremnoj desnici i režimima u sredinama u kojoj žive.

| l. Petrović

lirski sugestivan i tehnički bravurozan u solo deonicama i u duetima sa Duškom Dragičević, koja je kao satkana od nežnosti Marpgerita Gotje i pojavom, i igrom i diskretnom, ali upečatljivom glumom, ostvarila do sada svoju najbolju kreaciju. Za poklonike savremenog baletskog izraza završni duet Armana i Margerite je bio po svojoj emocionalnoj toplini i plesnoj uskovitlanosti i u koreografskom i u izvođačkom smislu izuzetan umetnički domet.

Neki likovi u postavci Pilipenkove, ipak, nisu bili u plesnom pogledu dovoljno iznijansirani. Tako je partija Gospodina Divala u interprctaciji dostojanstvenog Dušana Simća korcografski bila ograničena samo na nekoliko pokrcta (sporije i brže „piructc“, boz skokova i okrcta

UMESTO PRIKAZA PREMIJERE

Novi ozorismi

Milutin Mižić

BORBA ČETVRTAK 1. 4. 1993.

1 a +

Od kada je sveta i veka, pozorišta i pozorišni kritičari su smatrani kao delatnici na jednom istom poslu. I nikome živom nije padalo na pamet da pozorišne hroničare svrsta u mufljuze koji sa prezentom u vidu ulaznice pokušavaju da na džabaluk sebi priušte pozorišni provod. Naprotiv, to je tek mala olakšišca za obavljanje ništa manje tegobnog posla od neposrednih pozorišnih trudbenika. . ?

No, od ove sezone beogradska pozorišta kao da uvode neke nove pozorišne forme. Prvo je rukovodilac propagande Ateljea 212 Aleksandar Gruden procenio da prvenstvo prisustva na premijerama pripada političarima, direktora velikih firmi i drugim „viđenijim ljudima”, a za kritičare ako dopadne tek treća repriza. Zatim je u Beogradskom dramskom pozorištu, na Novoj sceni, gde nema numerisanih mesta, ustoličen princip da se publika pušta dok se ne Trazgrabi poslednje mesto — pa tako ne samo kritičari nego i drugi koji su kupili karte, iako su došli pre početka predstave, zatekli su zamandaljena vrata i nikog voljnog da im objasni te nove manire.

Smatrajući kanda da Nacio-

nalni teatar treba da prednjači u svemu, novi šef marketinga Vojislav Glišić za ljude koji prate

u vazduhu), dok su igračke deonice Prudans, poverene inače atгакнупој Мадежи Šarić, bile svedene, uglavnom, na stilizovane kretnje. Mnogo više zanimljivih igračkih zadataka imao je Svetozar Adamović, koji je virtuozno, uz nešto prenaglašenu pantomimu, odigrao Faustina. Njegove prijateljice interpretirale su u skladnom igračkom „tandemu”, ljupko i tehnički sigurno, Milica Antić i Kosovka Kostjukov. Nenad Jeremić je kao Gospodin „Ка“ рокатао ејерапtan stav ı smirenu igru otmenih linija, dok je Svetlana Marković, u maloj ulozi Nanine, ispoljila iskrenu privrženost i ljudsku toplinu.

Slikarski okvir predstave su činili sugestivan i maštovit dekor Borisa Maksimovića i prefinjcno stilizovani baletski kostimi Božance Jovanović.

pozorište u novinama, isključuje ·

ulaznice i namenjuje isključivo propusnice: A, kako to izgleda u praksi, imali smo već prilike da se uverimo: pošto je premijera komada „Tužna je nedelja“ pala u vreme Još jednog pozorišnog događanja, pozorišni kritičar je zamolio direktora Drame Narodnog pozorišta da mu obezbedi kartu za reprizu od utorka, 30. III. I mada je odgovor bio a obojica su zajednički delili sudbinu kritičara godinama da će karte bifi na blagajni, kritičara je sačekala tek propusnica i uzgredna napomena blagajnice da potraži neko slobodno mesto oko devetog reda.

Ne pamtimo u pozorišnoj praksi — a zaista smo dugo u njoj — da je bilo koji teatar do sada primenjivao ovako provincijalno bakalski princip u ubiranju pazara. Čak i u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, u vremenima kada su fapkaroši pred njim imali stalnu tezgu ukupan prihod od prodaje karata nije prelazio ni deset posto od pozorištu potrebnih sredstava. Upravo zbog toga teza o ekonomskom poslovanju kada su u pitanju karte za pozorišne hroničare najblaže liči priči za malu decu, a one koji se zamajavaju oko takve pozorišne računice

baca, zaista, u provincijske sit-

nošićardžijske vode.

„Mezuza“ o jevrejskoj knjizevnosti

Književnu porodicu „Pismo” dopunjava odskora i jedan novi član — časopis za jevrejsku književnost „Mezuza“. „Svitak od pergamenta” ne donosi doduše

odlomke iz drevne Mojsijeve

knjige, ali zato čitaocima prcdstavlja čitavu lepezu, mahom, savremenih jevrejskih autora. Osim već etabliranih autora koji su, poput Šolema Alejhema, uveli jevrejsku literaturu na scenu svetske književnosti, tu je i čitava galerija mladih autora, poput Amiel Alkalaj, ili Serža Libermana. Tu je i prepoznatljiv, poetski ton Amerikanke

Grejs Pejli, koju mnogi svrstava-

ju među najbolje američke prozaiste. | 5

Nisu izostali ni autori poput Nadežde Mandeljštam, supruge ruskog pesnika Osipa Mandeljštama, ili Zana Amerija, čija proza — esej „Na granicama duha“ otvara u punoj snazi egzistencijalnu dimenziju. „Intelektualci u Aušvicu”, kao Amelijev motiv, otvaraju perspektivu za dočitavanje uloge intelektualca, vezano i za našu sredinu i sudbi-

'nu. Glavni urednik „Mezuze”

David Albahari, dosegao је ovim izborom gotovo nemoguće: rasuta jevrejska literatura od Njujorka, Kijeva, Pariza, Londona, ili Tel Aviva, zaživela je u svetlu unutrašnjeg jedinstva.

•• Premijera “e • е detjeg mjuzikla Sombor. — Reditelj Zoran Ratković, gost iz Beograda, upravo je na somborskoj pozorišnoj sce-

ni postavio premijčrnu predstavu za najmlađu publiku. Reč je

. o mjuziklu namenjenom mališa-

nima pod nazivom „Ko sc šunja iza žbunja”, a kompozitor jc Vojislav Voli Kostić. р.К.