Борба, 27. 04. 1993., стр. 4

(42:22),

5 5 ЕУ 5 5 5 ЕУ i PI Faq 5 5

Perica Vućinić

ЊЕ ЕЧ 5 * a

a

ПОМЕММК

BORBA UTORAK 27. 4. 1993.

NOĆ U KOJOJ JE SKUPŠTINA RS REKLA ,

Skupština Republike Srpske (RS), odbila je, jednoglasno, Vens-Ovenop mirovni plan za BiH. Pored odlučnog „protipo“ ona Je izglasala nešto što od hje niko nije tražio — referendum o ovom pitanju. Noć sa nedelje na ponedeljak, u kojoj se, u Bijeljini, uvećalo, bila je najduža noć za Srbe levo i desno od Drine. Odlučivši se za glas „protiv“, Skupština Srba sa leve obale reke sebi je odredila verovatnu vojnu intervenciju iz vazduha, a sebi i Srbima sa suprotne obale sankcije. U najdužoj noći, Srbi sa leve i desne obale reke uspeli

su da šokhiraju jedni druge.

Perspektiva drame najavljena je uvodnim izlaganjem dr Radovana Karadžića, predsednika RS. Govor kojim se nije prejudiciralo glasanje. „Ogromna sila ustremila se na nas“, upozorio je Karadžić svoje poslanike, i rekao kako postoji „veliki procenat verovatnoće“ da će vojne intervencije biti u. slučaju da se odbaci mirovni plan. „I Jugoslaviju i nas čekaju teška vremena, nas još teža“.

Prvi put je lider RS pred svojim poslanicima precizno objasnio manevarski prostor koji pruža Vens-Ovenov mirovni plan: poslovnik tripartitnog predsedništva se usvaja konsenzusom; problem razgraničenja provincija se prenosi na predsedništvo i, otud, moguće ga je rešiti samo konsenzusom; teritorije sa kojih bi se povukla Vojska RS bile bi pod kontrolom snage UN, a kao „ozbiljna mogućnost“, nagovešteno je da je Hrvatska spremna da dozvoli međusrpsku tranzitnu komunikaciju autoputem. I za kraj, Karadžićev utisak, očigledno i utisak Skupštine, kako Zapad ne želi da Srbi povežu provincije „dva“ i „četiri“, koje bi fizički, mogle da se spoje jedino bosanskom Posavinom.

Vremena sve manje

Kada je predsednik skupštine Momčilo Krajišnik obnarodovao da Cosić, Milošević i Bulatović sugerišu izjašnjavanje „za“, i pored larme neodobravanja, mislilo se da će stavovi ove trojice biti kamen na kome će se klackati odluka Srba iz RS. Izjašnjavanje je bilo pojedinačno, prozivkom. Već prvi govornik, Jovo Mijatović, bio je „protiv“, jer ne veruje da će međunarodna zajednica i u slučaju pozitivnog stava prema planu dvojice kopredsednika Konferencije o Jugoslaviji, biti u stanju da zaustavi rat. 5 Posle osmog glasa „protiv“, potpredsednica RS, dr Biljana Plavšić, predlaže da se poslanici uzdrže obrazloženja, kako bi se odgovor „onima koji nas muče poslao što pre“. Glavni inspek-

Teske odluke...

Odlazak iz Bijeljine

tor Vojske RS general-major Bogdan Subotić kaže kako će svet objaviti rat i predlaže da se „ta objava prihvati“. General Milan Gvero, pomoćnik komandanta glavnog štaba Vojske RS kaže da u ovom vremenu Srbi u RS treba da budu ponosni, dostojanstveni i uvereni da rade častan i viteški posao. „Ubeđen sam da ćemo, bez obzira na pretnje, uspeti da se odupremo. Ubeđen sam da ćemo časno i dostojanstveno istrajati, do mira“, rekao je.

Od ovih reči, vreme kao da sve brže curi. Posle njih ostaje

Delićemo sa Srbijancima

Hovinari: Do premena referenduma stupiće na snagu sankcije.

Karadzic: Plašim se da ste u pravu.

M: Šta mislite kako će Srbijanci gledati na to?

K: Oni će patiti zajedno sa nama. To će biti odgovor Evropskoj zajednici koju, u stvari, vodi Nemačka.

H: Da li će vas Srbija i dalje snabdevati?

N: Do sada su nam doturali hranu i mislim da će Srbijanci i dalje de-

liti sa nama ono što imaju.

HN: Šta će biti sa strateškim sirovinama... naftom?

K: Mi imamo nešto benzina u rezervi i Vojska ima nafte u rezervi.

još pet sati do usvajanja Rezolucije 820 SB UN.

Prostrujala je brzo vest o dolasku ministra spoljnih poslova Vladislava Jovanovića, ministra spoljnih poslova SRJ, u Bijeljinu. Izgledalo je da će on da zaustavi ili, čak, okrene na drugu stranu tok vremena.

U međuvremenu, poslanik

Branko Simić govori kako ga Vens-Ovenov plan podseća na čekanje u redu, pred jamom: ljubo Bosiljčić „u ime naroda, pravde i dostojanstva“ predlaže

FOTO: M. KOKOVIĆ

„odbijanje“; Momčilo Мас predlaže potpis, pa raspisivanje referenduma; Momir Тозе predlaže narodu u Srbiji i Crnoj Gori da se pripremi za mobilizaciju... Radovan Karadžić, kako se nezvanično saznalo, po pozivu, telefonom razgovara sa predsednikom Srbije Slobodanom Miloševićem 45 minuta.

Zatim, u 3,40 dolazi Vladislav Jovanović.

Odluka |e doneta

Posle njegovog ulaska u salu, sednica nastavlja rad iza zatvorenih vrata. Ono od glasova što kroz vrata prođe nedovoljno je za bilo kakvu rekonstrukciju. Prvi poslanici izlaze, neki kratkim poslom, na primer, da samo uzmu vazduha napolju. Šokirani. Klimavim korakom, sa izrazom nedoumice na licu, glavama kojima vrte, idu prema izlazu. Ne mogu ništa smisleno da kažu. Poslanik, koji je popodne (prethodnog dana), govorio kako je, „ako smo već osuđeni na propast bolje da nas i bombarduju“ i za posle skupštinskog zasedanja najavio „objavljivanje“ „naučnofantastične po literarnim pravilima, ali realnu priču“ (o izlasku Srba iz klaustrofobične situacije), ne može ništa da kaže. Širi ruke s kojima nc zna šta će. Guši sc:

„NE“ VENS-OVENOVOM PLANU

— Šta je ovo?

I opet se uhvati za glavu:

— Ne razumem!

Plakali su i u sali, kada su izlazili da repciliraju porukama koje je doneo ministar Jovanović. Nisu mogli da govore od gušenja suzama, pričalo se na kraju sednice.

Šok. Uvredilo ih je pismo trojice predsednika desno od obale Drine. Najčešće se pominjala njihova primedba kako „nije vreme da se nadmećemo u patriotizmu“. Kasnije saznajemo da Vladislav Jovanović, posle čitanja poruke, nije ni reč progovorio. Karadžić se oglasio zamerkom, kada je čuo da se „Poruka tri predsednika“ emitovala na radiju i štampala u „Politici“: „Nema smisla na ovaj način vršiti pritisak“. U 6,10 znala se odluka. Novinari je primaju sa nevericom, a domaćini se čude neverici novinara. Srbi u uniformi uzvraćaju šok Srbima u civilu.

— Doneli smo najbolju odluku — izjavljuje na izlasku iz sale general-major Bogdan Subotić, glavni inspektor VRS.

— Srbiju ne predstavljaju njeni lideri, nego njen narod. Bilo je instrukcija da potpišemo, što nije izglasala ni skupština SrbiJe. Međutim, nismo mi birali te lidere! — reči su potpredsednice RS Biljane Plavšić.

— Osnovno je da je Vens-Ovenov predlog sračunato ncprihvatljiv za Srbe. Moramo nastaviti borbu sopstvenim sngama — kaže general-major Milan Gvero, zamenik komandanta Glavnog štaba VRS.

Svi raspoloženi. I poslanici koji izlaze iz sale bijeljinskog doma omladine. Odmah nastaje i vic: „Republika Srpska rekla je odlučno ne srpskom boljševiz-

Poslanici, zadovoljni, izbledeli od sijalica i reflektora, odlaze na doručak.

Oglasiće se zvona

Posmatrači sa desne obale Drine još uvek začuđeni. Da li umišljaju, ili ih osoblje Doma omladine smatra neprijateljima? Uglavnom, još uvek su začuđeni odlukom. Dok malo ne razmisle... — Da li i njih neko pritiska, ili je to njihov stav nije važno. Mi smo očekivali tako nešto komentariše poruku trojice predsednika poslanik Rajko Kasagić. — Očekivana odluka kaže poslanik Anđelko Grahovac.

— Mi nemamo pravo za drugu odluku, osim one koja je u interesu naroda. Narod će se izjasniti o mapama i ustavnim principima 15. i 16. maja. A, pismo? Mislim da je to mali taktički korak da nas privole da stvari izmenimo i, ja mislim da nas ljudi iz Srbije ne shvataju ozbiljno i misle da mogu da rade sa nama šta hoće. Ali, dokazali smo da smo sasvim zreli i da zaista predstavljamo svoj narod.

Hol Doma omladine se praznio od ljudi i popunjavao novim informacijama. Danas će se oglasiti zvona na svim crkvama u Republici Srpskoj i u svima će biti služba za spas srpskog naroda. Stiže i tekst Proglasa srpskom narodu. Prve reči glase: „U trenutku kad donosimo sudbonosnu odluku...“

VLADISLAV JOVANOVIĆ

Miirovni proces se nastavlja

— Odluka o neprihvatanju mapa nije neočekivana, mada je bilo procena i predviđanja da Skupština neće moći da primi taj teret odgovornosti na sebe zbog izvanredne složenosti ovog pitanja i složenih posledica koje iz toga mogu da proizađu.

Razume se da je pismo koje je stiglo od trojice predsednika zagovaralo jedno smelije sagledavanje situacije. Intencija i ideja bila je da se situacija sagleda iz svih uglova i da se u njoj vide i delovi koji odgovaraju, a ne samo delovi koji ne odgovaraju Srbima u Bosni, odnosno nekim drugim stranama u bosanskom problemu. Zbog toga je i bio upućen taj apel da se plan prihvati, s tim što bi se on kasnije korigovao, dopunjavao, menjao u smislu onoga što je tamo rečeno. Ja iz ovoga ne vidim da postoji raspoloženje za tako nešto, ali odgovornost nije bila na ovoj Skupštini, zbog toga je to pitanje odloženo. Prema tome, mirovni proces se nastavlja. Srbi u Bosni

su apsolutno za mir i političko ·

rešenje, samo što oni žele da to pitanje bude uravnoteženo i da na približno jednak način vodi računa o legitimnim interesima i aspiracijama sva tri naroda u bivšoj Bosni i Hercegovini.

Na pitanje da li postoje neka razmišljanja da će Jugoslavija napustiti Srbe, ministar Jovanović je rekao da to Jugoslavija niје uradila, niti će to ikada učiniti. RADOVAN KARADŽIĆ

Odluka ne referendumu

— Narod će na referendumu odlučiti da li će prihvatiti Vens-Ovenov plan ili ne. Parlament nije mogao da donese jednu tako važnu i presudnu odluku za sudbinu celog srpskog naroda i zato Je ovako odlučio.

Učinili smo sve da se Vens-Ovenov plan prihvati u celini, ali poslanici su rekli da ne bi, posle takve odluke, smeli da se vrate kućama.

U izjavi za kanal „S“ Televizije lider RS je istakao da narod u Republici Srpskoj i dalje računa na podršku svoje braće u Jugoslaviji. MOMČILO KRAJIŠNIK

Dogovori хегасетћ

— Ovo je ipak, Balkan i ne verujem da bi tako lako mogao otpočeti rat jer velikih potreba za tim i nema. Mi smo dogovor sveli na manji broj nerešenih problema, a veći deo mapa i ustavnih principa smo prihvatili. Sporna pitanja oko mapa moramo rešiti u direktnom kontaktu sa zaraćenim stranama.

Za samu odluku Krajišnik kaže da ona „i jeste i nije iznenađenje“. Nakon dolaska ministra Jugoslavije Vladislava Jovanovića i pisma trojice predsednika — ponadao se da bi moglo doći do potpisivanja spornog plana, ali da se to nije dogodilo, otud „što narod nije prihvatio ponuđeno rešenje mapa i ustavnih aranžmana“.

Krajišnik je istakao da trojica predsednika uživaju ovde velike simpatije, tako da su mnogi poslanici bili pomalo iznenađeni, ali kasnije su shvatili da se radi o dobronamernoj sugestiji i odpovornosti koju Jugoslavija, odnosno Srbija i Crna Gora osećaju za položaj celog srpskog naro-

da. e

| и e

+