Борба, 10. 05. 1993., стр. 20
FRSHI PHI
VAŽNOST SEDMOG DANA
Vrijeme je čovjeku darovano kao neodvojiv dio njegova života. Da bismo ovladali vremenom i svojim životom, potrebno je gibanje ili promjena kao mjera vremena. Prirodne mjere vremena su dani i godine, što ih odmjerava' sunce, te mjeseci i sedmice, što ih odmjerava mjesec. Taj vasionski kalendar ili „sat“ nas bez prestanka opominje da vrijeme našeg života nezaustavljivo prolazi. i
Prva stranica Btbhje razlikuje šest dana „stvaranja“, koji pripadaju svijetu, od sedmog dana „počinka“, koji je posvećen i pripada Bogu. „Šest dana” je model za čovjekove stvaranje i usavršavanje u ovom svijetu, a „sedmi dan“ je simbol njegova ukaska u svijet savršenosti i dovršenosti, „u Božji počinak“, u kojem čovjek nalazi smisao i ispunjenje svojeg opstojanja.
Kao što zalazak sunca obilježava kraj dana, jedan sunčev „korak“, tako je_ čovjeku potreban sedmi dan, da označi kraj sedmice, osnovni mjesečev „korak“ PRAZNIK, BLRGDAN !LI SVETKOVINA
Uz naziv „praznik“ — „prazan dan, kad se ne radi“, postoje i nazivi „blagdan“ — sa značenjem „dobar, bogat ili blažen dan, kad se blaguje meso“ i „svetak, svetkovina“ — sa značenjem „svet ili posvećen dan, kad se svetkuje”.
ELIPSA CRKVENE GODINE
Kao što elipsa kruži oko dva središta, tako i crkvena godina obuhvata dva velika misterija: i
Prvi je — tajna Božjeg „silaska“ u ovaj svijet, tj. Božje učovečenje i njegovo historijsko rođenje.
Drugi je — tajna Božjeg „izlaska“ iz zemaljskog života, tj. Isusova smrt i uskrsnuće, kao pobjeda nad zlom i smrću.
Misterij Božjeg silaska slavi se veoma svečano 25. decembra kao dan Isusova rođenja ili Božić — u vrijeme i umjesto paganskog „Rođendana nepobjedivog Sunca“, dakle u doba kad sunce nadvladava najdužu noć.
Misterij Božjeg „izlaska” iz zemaljskog života slavi se u nedelju poslije prvog proljećnog punog mjeseca — u vrijeme jevrejske Pashe (Pesah) — kao Uskrs ili hrišćanska Pasha. To objašnjava zašto se Uskrs ne obilježava uvijek istog datuma. Uskrs — najveći hrišćanski blagdan — slavi se kao trijumf života nad smrću i ujedno kao izraz hrišćanske nade u vječni život. Slavljenje Uskrsa u prvom proljećnom mjesecu održava se u cijeloj prirodi koja se budi na
nov život.
Božić i Uskrs su kao dvije zvijezde ili sunca, praćena određenim brojem svojih planeta. Tako se uz Božić vezuju ovi blagdani: 1) 4-nedeljna priprava ·(Došašće), 2) Blagdan svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, 3) Sveta Bogorodica Marija, 4) Bogojavijenje, 5) Nedjelja Isusova krštenja, i 6) Isusovo prikazanje u
hramu.
Uskrs prati: 1) 40-dnevna priprava (Korizma ili Veliki post), 2) Cvjetnica (Cveti), 3) Veliki četvrtak, petak i subota, 4) Bijela (Tomina) nedjelja, 5) Spa-
sovdan, i 6). Silazak Svetog Duha.
Crkvena godina počinje pripravom na Božić, koja se zove Došašće ili Advent. Početak crkvene godine je u Prvu nedjelju došašća ili adventa, 4 nedjelje prije Božića, O nedjelja u novembru ili prva u decembru. Za-
vršetak crkvene nedjelju krajem novembra.
ine obilježava se svetkovinom Krista Kralja koja pada u
ISKLJUČIVO KATOLIČKI BLGGDANI
Nakon kobne 1054. godine Crkva se, kao živi organizam, i dalje razvijala. Njen liturgijski život je obogaćen novim blagdanima.
BEZGRESNO ZACEĆE
BLAZENE DEVICE MABIJE
O OB NH ia di Ovaj blagdan izražava prastaro vjerovanje Crkve da je Bogorodica od trenutka svojeg začeća bila sva sveta ili — kako to anđeo reče „milosti puna“, što znači da na nju nije prešao grijeh biblijskih praroditelja, Adama i Eve. Teolozi objašnjavaju da ju je Bog, zbog odabranja za ulogu Bogomajke, sačuvao od bilo kakvog grešnog stanja, unaprijed primjenjujući na nju zasluge Isusove
majke. SVETA OBITELJ ISUSA, МАЕЈЈЕ | IPA
= nedelja u Borko osmini ili
Kad je moderna civilizacija čovjeku nametnula kult novca, igre, užitka, potrošnje i brzine, što je otuđilo ljude jedne od drugih i poljuljalo samu porodicu kao temelj ljudske zajednice, Crkva je u obitelji triju svetih osoba pronašla primjer harmonije, radosna i nesebična služenja, iskrenosti, predanja Bogu i povjerenja u ljude.
SV. BOGORODICA MARIJA 1.1.
Drugog vatikanskog sabora uveden je blagdan svete Bogorodice, koji se slavi 1. januara. Pošto se sedam dana slavila tajna Isusova rođenja, osmi dan se slavi „čudesna tajna“ Marijinog Bogo-majčinstva po kojoj je Bog, milosrdni Otac poslao svoga Sina „s neba u utrobu svete Device“, da nam bude „Riječ spasenja i Hljeba života“. Blagdan također veliča vjeru i skromnost svete Marije, koja je Božjeg Sina srcem primila i „u zatvorenoj utrobi ponijela“.
Istog dana je početak nove godine, pred kojom Isusovo rođenje stoji kao međaš od kojeg počinje novo vrijeme. Taj se dan ujedno obilježava i kao međunarodni dan mira.
KRŠTENIE ISUSOVO = nedelja Pie aj O ay nia
Isus napušta anonimnost svog zavičajnog života i, premda nevin, svrstava se u red grešnika, da se krsti u rijeci Jordanu. Prilikom krštenja nad njega se spsušta Božji duh u liku bijelog goluba, a s nega se zaori Božji
Li glas: „Ovo je moj ljubljeni sin!” Ta. potvrda s neba označuje početak Isusova javnog djelovanja.
OBRAĆENJE SV,
APOŠTOLA 25.1
Mladi Savao, žestoki progonitelj Isusovih sljedbenika, putujući u Damask pada s konja zaslijepljen silnom svjetlošću i čuje riječi: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ Taj snažan doživljaj ga potpuno preobraća u vatrenog pristalicu i velikog apostola. On uzima ime Paulus i postaje nezaustavljiv širitelj hrišćanstva.
PAVLA
Toga dana završava se osmod-_
nevna molitva za ujedinjenje svih hrišćana, koje je moguće uz iskreni povratak svih Isusovu izvornom učenju i uz predanost Duhu Svetom. .
KATEDRA SV. PETRA BPOS-
TOLA \
22. li
Blagdan Katedre sv. Petra slavio
se tog dana u Rimu već od 4. vijeka, kao izraz jedinstva Crkve utemeljene na Apostolu Petru, prema Hristovim riječima: „Ti si Petar-Stijena, i na toj Stijeni sagradit ću Crkvu svoju!“ Isus je tim riječima utemeljio Crkvu, ne na Petru kao smrtnom čovjeku, nego na Petrovoj ulozi koja treba da služi vjeri i jedinstvu Crkve do kraja svijeta. ČISTA SRIJEDA — PEPELNICA = 40 дапа вије Сујетке
Tim se danom obilježava početak velikog, preduskrsnog posta. Naziv „čista srijeda“ ostao je od običaja da se temeljito čiste sve posude od svakog traga masnoće i uklanjaju sva masna jela. „Pepelnica” se zove po obredu posipanja pepelom, koji je i danas sastavni dio pokorničke liturgije, a izražava čovjekovu spremnost da se prizna grešnikom i smrtnikom, ali i želju da posluša i usvoji Isusovo Еџапдејје.
SV. JOSIP, ZARUČNIK BL,
DJ. MARIJE 19. Ili Evanđelje pominje Josipa, potomka Davidova, muža Marije od koje se rodio Hristos. Naziv „Zaručnik“ izražava njegov djevičanski odnos prema Djevici Mariji, a blagdansko evanđelje otkriva njegov stav pred tajnom Hristova učovječenja, i
BORBA PONEDELJAK 10. 5. 1993.
njegovu spremnost da posluša Boga prihvatajući ulogu brižnog oca.
SV. JOSIP, RADNIK. у
Uvođenjem ovog blagdana 1955. godine, papa Pio XII je htio izložiti stav Crkve prema radu i radnicima, stavljajući pred njih primjer sv. Josipa, nazaretskog drvodjelje i hranitelja svete obitelji. Blagdanom se želi istaknuti vrednost rada i njegov smisao u životu čovjeka i ljudske zajednice, i ponuditi lijek protiv zloupotrebe čovječjeg rada i ljudske osobe.
.BL DJ. MARIJA, MAJKA
CRKVE _= na duhevski ponedjeljak Na Drugom vatikanskom saboru (1963—65. g.) došlo je do posebno izražaja shvatanje Crkve kao „Božjeg naroda“. U skladu s tim shvatanjem papa Pavao VI naziva Blaženu Djevi-
cu Mariju „Majkom Crkve, tj. svega -
hrišćanskog naroda“. Takvo razmišljanje dovelo je do toga da se u mnogim krajevima uspostavi blagdan
E Djevice Marije — Majke
гкуе.
PRESVETO TROJSTVO (SVETA TROJICA)
= nedjelja poslije Duhova
Blagđan Presvetog Trojstva slavi tri božanske osobe (Oca, Sina i Svetog Duha), nerazdruživo ujedinjene u jednoj jedinoj božanskoj prirodi, kao najveću i neshvatljivu tajnu i centralnu istinu hrišćanskog vjerovanja. Nauka o trojedinom Bogu je specifično hrišćanski oblik monoteizma. Njen začetnik je Isus koji je, prema 4. evanđelju, došao da nam objavi Tajnu Boga.
TIJELOVO
— šefvrtak poslije Trojstva
Isusovo Tijelo i Krv — kao Euha\ristijska tajna u obliku posvećena hljeba i vina — slavi se ne samo na Veliki četvrtak, kad je ustanovljena Euharistija, nego i na Tijelovo — u Četvrtak poslije Presv. Trojstva. Blagdan je u zapadnoj Crkvi uveden u 13. vijeku na poticaj Julijane iz Liježa. Taj blagdan je plod zapadne srednjovjekovne pobožnosti prema Euharistijskoj Tajni, kojoj je dano mnogo mjesta ne samo u različitim oblicima liturgijskog slavlja, nego i u jav-
nim manifestacijama, Euharistijskim ~
kongresima i svečanim litijama.
SV. ANTE PADOVANSKI 13. Vi 3 Sveti Antun, premda годеп ц Роrtugalu, dobio je nadimak po Padovi, gradu u kojem je živio i gdje mu se, u
Ва а ||
mnogobrojna bratstva. Tek u razmahu industrijske revolucije (19. v.), kad mašina ı profit postadoše glavna preokupacija zapadnog čovjeka, zbog čega će on izgubiti svoju dušu i srce, papa Pijo IX (1856. g.) uvodi blagdan Srca Isusova za cijelu zapadnu Crkvu.
BEZGREŠNO SRCE MARIJIно — зиђоћа poslije Srca Isusova
Ovdje treba primijeniti biblijsko shvatanje „srca” koje označuje samu osobu Blažene Djevice Marije, suštinu njena bića, sve moći njene duše — razum, emotivnost i volju — koЈи je upoznavala i ljubila Boga i lju-
e.
Pod utjecajem fatimskih ukazanja (1917. g.) i na molbu biskupa, Pijo XII u jeku ratnih razaranja i mržnje, godine 1942., posvećuje svijet Bezgrešnom Srcu Marijinu, a dvije godine kasnije uvodi blagđan njenoga Srca, te u doba hladnoga rata, godine 1956., enciklikom potiče na štovanje Srca Isusova. Upravo u 18., 19. ı 20. vijeku, kada je čovjek Zapada samosvjesno krenuo u prisvajanje znanja, kapitala i moći, napustivši pri tome prostore svoje duše, zapadno kršćanstvo je svijetu ponudilo religiju srca koja je našla svo izraz u štovanju Srca Isusova i Marijina. I dok je moderak čovjek postajao žrtva svoje moći i bezdušne sile, vjernici su tražili spas u obožavanju Isusove bogoljudske i Bogorodičine majčinske ljubavi, koje su predstav-
" ljene univerzalnim simbolom srca.
SVi SVETI
veličanstvenoj bazilici „II Santo“, nalazi grob. Rođen'je koncem 12. vijeka
_ u plemićkoj porodici. U mladosti je
studirao teologiju, proučavajući Sveto pismo i Svete oce, te postao sveštenikom. Godine 1220. pridružuje se mladom franjevačkom redu. U Asizu susreće i samog osnivača, sv. Franju Asiškog. U pokrajini Emiliji, na usamljenom mjestu, posvećuje se neko vrijeme molitvi i postu. Veliko teološko znanje, intenzivno religiozno iskustvo i govornički dar učiniše ga velikim propovjednikom i mudrim učiteljem teologije. Poslije smrti (13. VI 1231.) pripisivali su mu mnoga čudesa, od kojih je neka učinio Još za života. Njegova popularnost se veoma proširila, ne samo među katolicima, te mu se i danas mnogi obraćaju očekujući uslišanje svojih molitava.
PRESV. SRCE ISUSOVO — petak, 8 dana poslije Tijelova
Nasuprot racionalizmu 17. vijeka, upravo u Francuskoj sv. Ivan Eudes (Ed) širi javno štovanje Srca Isusova i Srca Marijina, a redovnica Marija Margareta Alacoque (Alakok) doživljava vizije Isusa sa vidljivim srcem i prima od njega nalog da se zauzme te se štovanje njegova Srca proširi u cijeloj Crkvi. U vrijeme prosvjetiteljstva (18. v.), u Crkvi se razvija popularno štovanje Srca Isusova i
1. Xi
Na početku posljednjeg mjeseca u crkvenoj godini, dok nas priroda podsjeća na prolaznost života, Crkva okreće pogled prema transcendentnoj budućnosti, časteći jednom svetkovinom sve svete koji su već stigli
_do vječnop cilja. Apokalipsa opisuje
„mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda i plemena i jezika, kako stoje pred prijestoljem i Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine i s palmama u rukama.“ Bjelina i palme su znak nevinosti i pobjede nad zlom.
DUŠNI DAN — Pomen vjernih mrtvih 2. XI
Dan sjećanja na vjerne mrtve ustanovili su benediktinski monasi na samom kraju 10. vijeka u Francuskoj, a početkom 14. vijeka je ozakonjen za cijelu zapadnu Crkvu. Tog dana vjernici posjećuju groblja svojih
"-pokojnika, pale svijeće, i obavljaju
molitve. U crkvama se služi liturgija koja se namjenjuje za duše pokojnika, kako bi im se izmolilo spasenje.
KRIST KRALJ
— posljednja nedjelja u crkvenoj
godini
Smisao ove svetkovine možda najbolje opisuje himna u počast Hristu iz Pavlove poslanice Kološanima: „On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac, prije svakog stvorenja. U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo... sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.“
Kao što u najvišem svodu pravoslavnog hrama dominira ikona, na kojoj je prikazan Hristos Pantokrator (Svevladar), tako u katoličkoj liturgiji na završetku crkvene godine dominira svetkovina Krista Kralja, koji u sebi utjelovljuje smisao i težnje sveukupne ljudske istorije i svega stvorenog. .B.= E.S.
ZŽuajednidćki pravoslavni i ketolički praznici
Hiljadu godina crkvenog jedinstva, od Hrista do kobne 1054. godine ostavilo je hrišćanstvu Istoka i Zapada mnogo zajedničke baštine. Tako u liturgiji rimokatolički i pravoslavni hrišćani (u Srpskoj i Ruskoj crkvi, doduše, sa 13 da-
na razlike) zajedno slave ove praznike:
BOŽIĆ 25. XII. Bogojavljenje 6. I.
Sretenje Gospodnje — Prikazanje Gospodnje 2. II.
Blagovesti — Blagovijest 25. III. Cveti — Cvjetnica
Veliki četvrtak
Veliki petak
Velika subota
VASKRSENJE — USKRS
Tomina nedelja — Bijela nedjelja Sv. Georgije — Đurđevdan 23. IV. Sv. Ćirilo i Metodije 11. V. — 5. VII.
Vaznesenje, Spasovdan — Uznesenje, Spasovo Silazak Duha Svetoga, Trojice — Duhovi, Trojaki (Pedesetnica)
Vidovdan — Sv. Vid 15. VI.
Roždestvo sv. Jovana Krstitelja 24. VIL
Sv. apostoli Petar i Pavle 29. VI. Sv. prorok Ilija 20. VII. Preobraženje Gospodnje 6. VIII.
Uspenije Presv. Bogorodice — Uznesenje BI. Dj. Marije 15. VIII. 'Usekovanje glave sv. Jovana Krstitelja 29. VIII.
Roždestvo Presv. Bogorodice — Mala Gospa 8. IX. · Vozdviženje Časnog Krsta — Uzvišenje sv. Križa 14. IX.
Vavedenje Presv. Bogorodice — Prikazanje BI. Dj. Marije 21. XI.
Sv. Nikola 6. XII