Борба, 27. 08. 1993., стр. 18

ЏЈЕКОМОМЈА

ZAŠTO PENZIJSKI FOND SRBIJE NE PONUDI PENZIONERIMA PRISTOJNU STAROST U ZAMENU ZA NASLEDSTVO NAD STANOVIMA

Sto ne može drzava, mou privatnici

Agencija za promet nekretninama „Trošić“ zna, izgleda, kako se ulaže pošteno i kalkuliše na duže staze

Gordana Đukić, Mila'Jankovic

Nikada bolje nisam živeo. Starost ću provesti mirno, bez trzavica, straha od nemaštine, a sebi gao dok sam aktivno radio ako profesor geografije u srednjoj školi. O meni, dok sam živ, brinu iz jedne agencije za promet nekretninama. Potpisao sam sa njima ugovor: oni o meni preuzimaju potpunu brigu, a ja, njima za uzvrat, posle smrti ostavljam svoj otkupljeni stan, u vlasništvo. Ovo nam je nedavno ispričao Luka L. šezdesetogodišnji Beograđanin, penzioner, vlasnik dvosobnog stana.

Naš sagovornik jedan je od bezbroj starijih, usamljenih žitelja glavnog grada koji je za bezbrižnu starost uložio — svoj stan. U oglasnim stupcima gotovo svih novina, razne agencije Z apromet nekretninama penzionerima nude doživotno izdržavanje, lečenje, negu, pomoć u kući, nabavke, banjski oporavak i prilično lepu „platicu“ koja redovno najčešće u dojč markama i kešu višestruko pokrije kućni budžet. Sve to zarad nasleđivanja stana. To za mnoge usamljene, starije ljude u ova teška vremena (kada je starost i veliki rizik) znači i jedini način da starost provedu koliko-toliko mir-

no i sigurno. U agencijama koje se bave i ovin poslom kažu da je interesovanje veliko, da im se javljaju i ljudi koji, po godinama starosti, ne spadaju u penzionersku populaciju.

— Pre nešto više od dve godine, kada sam prvi u Beogradu, počeo da se bavim i ovom vrstom biznisa, smatrao sam da je to Jedan od sigurnijih načina ulaganja, jer je sve više starih i usamljenih ljudi. Pošto je OVO uistinu i osetljiv posao i pošto je reč o velikim vrednostima, želim svojim klijentima da pružim najviši nivo usluge, koliko je to u ovim uslovima moguće, kaže za „Borbu“ Koča Trošić, vlasnik Agencije za promet nekretnimama „Trošić“.

Na obostrano zadovoljstvo

Naš sagovornik kaže da svojim klijentima, po ugovoru, obezbeđuje redovno lekove i lečenje. Lekari su mahom mladi, odabrao ih je sa biroa za zapošljavanje, a oni su spremni da u svako doba dana obilaze obolele klijnte i pruže im neophodnu zdravstvenu zaštitu.

Našim klijentima, jedanput nedeljno nudimo spremačice, koje im, po dogovoru, čiste stan,

Stafistika nam „krade“ najmanje pola penzije

Kada sc saopšti podatak kako će penzije u Srbiji biti uvećane 3,8 puta, onda se nesumnjivo stiče utisak da se radi o znatnom poboljšanju penzionerskog standarda. Realno to, međutim, znači da će prosečna penzija, ovako izračunata, biti nešto manja od tri milijarde dinara, što ni približno nije dovoljno ni za pristojan život, a kamoli za dostojanstvenu starost.

Ovo je juče, u razgovoru za „Borbu“, izjavio gospodin Vliadimir Đorđević, predsednik Saveza penzionera Srbije, odgovarajući na naše pitanje da li su najavljene povišice uticale na kakvu-takvu stabilizaciju penzionerskog standarda.

Osnovni uzrok stalnom stagniranju mesečnih primanja penzionera, gospodin Đorđević, pre svega, vidi u stalnom nastojanju zvanične statistike da rast ličnih dohodaka (na osnovu kojeg se formira uvećanje penzija) „prikaže znatno manjim nego što on Zapravo jeste.

— Juče smo pripremili analizu statističke igre i shodno dobijenim podacima došli do zaključka da nam statističari svakog meseca prepolovc primanja. Molim vas lepo, kakva mi je to statistika koja, recimo, najpre kaže da su plate u julu rasle 170 procenata, na našu intervenciju to preinači na 195, i na kraju izračuna da jc to,ipak, bilo — 416,9 procenata? Ja razumem da se pogreši za deset, dvadeset posto, ali ovakve greške su nam veoma

J-___C_ __COOOUOO O O а O И АИ al An WU UO S E U um i n "Kir ___ __ __ _____ o

sumnjive. Šta nama sada vredi što ćemo mi primiti razliku 220 procenata, kad je ona obezvređena inflacijom i Što ealno vredi jedva deset posto. Zato smo se odlučili da hitno uputimo otvoreno pismo Vladi Srbije, penzijskom fondu i svima odgovornim ličnostima u Republici, kao i statističarima, i da ih upitamo kako je moguće da, pored najsavremenije opreme i kadrova, prave ovako nedopustive greške. Jer, videćete, mi smo već procenili da su i avgustovski rast plata minimizirali i da će on biti uekoliko puta veći od objavljenog. „BORBA“: Kroz sredstva informisanja su se provukle neke informacije da je nekoliko penzionera u očaju, ne znajući hako da sastavi Етај за Кгајет, izvršilo samoubistvo. Imate li vi možda konkretnija saznanja o tome?

V. ĐORĐEVIĆ: Iskreno rečeno, naša organizacija ne raspolaže saznanjima da je bilo ko zbog pomenutih razloga digao ruku na sebe. Istina, pre mescc dana, na našem UPredsedništvu bilo je reči da je u Beogradu, u Загајсу skoj ulici, jedna starica, umrla od gladi, ali ja mislim da je tu pre svega reč o nemarnom odnosu članova porodice, kao i ustanova zaduženih da vode brigu o iznemoglim licima. Što se Saveza prenzionera tiče, mi smo u protekla dva meseca intcrvenisali i besplatno podclili preko 20.000 paketa osnovnih životnih namirnica majuproženijim članovima ı za takve slučajeve smo

реги, рерјајц... Svako od njih ima jedanput godišnje pravo na pctnaest dana odmora u hotelima do bB kategorije u nekom odmaralištu, plus plaćen put. Mesečna apanaža u markama zavisi od tržišne vrednosti stana na dan zaključivanja ugovora, a kreće se od 50 do 350 DM. Ukoliko naši klijenti žele, deo sume im zamenimo u dinare. I, na kraj, ukoliko to klijenti žele, ugovor može sadržati i troškove sahrane, veli gospodin Trošić.

U daljem razgovoru saznajemo da i potencijalni klijent ove Agencije mora da ispuni neke kriterijume. Pre svega ne može biti mlađi od 65 godina „mada i tu pravimo neke izuzetke“.

Veoma nam je važan utisak koji steknemo prilikom prvog razgovora i čujemo sve zahteve klijenata. Interesovanje je zaista veliko- Dosad nijedan naš klijent nije bio nezadovoljan, niti pominjao raskid ugovora. Ukoliko bih ja zaobišao neku klauzulu, pa ne bih ispunio dogovoreno i potpisano, ugovor bi se ugasio na moju štetu. Sve uloženo bi tada palo u vodu. Ponavljam, želim posao da dovedem na nivo ne slabiji od sličnih na zapadu. To, međutim, nezavisi samo od mene, objašnjava gospodin Trošić.

U Savezu penzionera Srbije,

VLADIMIR ĐORĐEVIĆ PREDSEDNIK SAVEZA PENZIONERA SRBIJE:

Inflacija obezvredila zivof: Penzionerima povišica više mišfa ne

znaci

formirali fond, kako bismo. mogli hitno da intervenišemo da bismo sprečili katastrofalne posledice. Za brigu o tome su zaduženi naši aktivisti 'po mesnim i opštinskim organizacijama i verujem da se neće desiti da neko okonča život samo zato što nije imao šta da jede.

„B“: Imaju li penzioneri, sem pregovora sa Vladom (u kojima kao po pravilu, uvek budu prevedeni žedni preko vode) još koji instrument kako bi sc izborili za pristojan život?

V. Đ: Vidite, mi smo na poslednjoj sednici Predsedništva razmatrali dve opcije: da izađemo na ulicc, da blokiramo najvažnije institucije, da ležimo ı sedimo

ca i starci uspeli da izvrše neki

Umrefi gladan

Prema pisanju „Večernjih novosti“, u Srbiji se na svaki dan i po ubije po jedan penzioner. Za prvihpet meseci ove godine, na području Beograda, samoubistvo je izvršilo čak 52 penzionera, što predstavlja 70 odsto od ukupnog broja samoubistava. Primera radi, sedamdesetogodišnji penzioner iz Bečeja na noćnom stočiću je ostavio poruku sledeće sadržine: „Ovo radim jer nemam šta da jedem“. Iste noći obesio se o električni stub u svom dvorištu. Na sličan korak se odlučio i bračni par Mrkela iz Beograda (ulica Džona Kenedija 37) koji je živeo od penzija za koje su mogli dnevno da kupe samo četvrt hleba i dva decilitra mleka. Komšije pričaju da su samoubistvo

dugo planirali i najavljivali.

Kada smo ove podatke predočili gospodinu Vladimiru Đorđeviću, predsedniku Saveza penzionera Srbije, rekao je: — Do nas ništa od tih informacija nije dospelo, što je malo i neverovatno, jer bi bilo

_ logično da nam tako jasne slučajeve naši ljudi dojave. No, u svakom

slučaju, ja ću pomno pročitati sve navode i proveriti iznete podaike. Kad završimo taj posao — obavestićemo vas do kakvih smo podata-

ka došli.

od Dušana Maksimovića, člana . Predsedništva, čuli smo dosta pozitivnu ocenu ove privatne preduzetničke inicijative. Ali, usledila je (samo) kritika:

— Ovaj posao trebalo bi da radi Fond penzijsko-invalidskog osiguranja. Mogao bi on da otkupljuje stanove koji su u vlasništvu penzionera. Tamo, međutim, neće da mrdnu malim

_ prstom. Čekaju da im sv epadne

s neba. Nije čudo što se tim bave privatne agencije. Znaju ljudi u šta ulažu, komentariše gospodin Maksimović, doduše bez i reči

(jer šta bismo mi drugo radili), ili, pak, da pozovemo milion i dvesta hiljada svojih članova na građansku nucposlušnost, tj. da ne plaćaju struju, komunalije, stanarinu i druge dažbine. Koja će prevagnuti doista ne znam u ovom trenutku ali ne mogu da ne konstatujem kako smo doista u ponižavajućem položaju, ali i kako ne verujem da nešto možemo iznuditi“. Jer ko je, molim vas, video ili zabeležio da su de-

prevrat? Mi to, uostalom, i ne želimo! Ne tražimo ništa više sem najneophodnijeg ı spremni smo bili i ostali da delimo sa ostalima tešku sudbinu društva. Međutim, ne možemo pristati da uvek budemo ti na kojima će kola da se slome. Mi. Janković

da li je sam SAvez u tom pravcu nešto mogao preduzčeti.

U penzijskom fondu Srbija bili su pomalo zatečeni ovakvim načinom razmišljanja u penzionerskoj organizaciji.

Zasto smo povukli odluku

— Ideja je, svakako, zanimljiva možda i privlačna, veli Bata Đukanović, pomoćnik direktora Fonda. Ali tu se najpre neke stvari moraju razjasniti. Kao prvo, kad su u pitanju stanovi našeg Fonda koji su otkupljeni — to bi značilo da smo, najpre, nešto prodali, zna se po kojim cenama, a zatim ga ponovo kupujemo pod znatno nepovoljnijim uslovima. Te iste stanove mi bismo, zatim, dodeljivali drugim penzionerima sa nerešenim stanbenim pitanjem i onda smo, po Zakonu, ponovo obavezni da im ih prodamo. Pretpostavljam da je jasno kako bi to bio svojevrstan perpetum mobile. Ali, naravno, postoje tu i stanovi koje je veliki broj penzionera dobio od svojih radnih organizacija i baš takvi bi, nema sumnje, bili interesantni. Međutim, više je nego jasno da Fond nema tih sredstava, ni tog dohotka koji bi mu omugućio da se uhvati u koštac sa moćnim agencijama. Pri takvoj konkurenciji nemoguće je razviti neki iole ozbiljniji posao, jer mi jedva uspevamo da obezbedimo nekakve penzije od po dvadesetak maraka. Prema rečima gospodina Đukanovića Fond je svojevremeno, zapravo pre nekoliko meseci, na zahtev Saveza penzionera Srbije stopirao otkup stanova koji su u vlasništvu Fonda aipravo iz razloga što su ti stnovi najčešće na već pomenute načine otuđivani. — Znajući da više nećemo moći lako da dođemo do stanova,a veliki je broj ljudi koji su penziju dočekali bez krova nad glavom, mi smo se odlučili na ovaj, u suštini protivzakoniti korak, naglašava Đukanović. Za samo pet dana uspeli smo da izazovemo nečuvenu gužvu U Srbiji. Narod se digao na noge i mi smo tu odluku povukli. Kasnije je bilo nekakvih inicijativa penzionerske organizacije za 12menu Zakona, ali ništa konkretno nije učinjeno. Ja u potpunosti razumem ljude koji se odlučuju na ovakve korake, jer zaista u ovim teškim vremenima to je jedini način da bezbrižno i dostojanstveno prožive starost, veli na kraju gospodin Đukanović.

BORBA PETAK 27. 8. 1993

Пара Ири вина

ама ођууи алајанс

| | |