Борба, 27. 11. 1993., стр. 19
паун
и
Као да те јеато
građani
ne zloupotrebljavaju
Nebojša Čović, predsednik gradske Vlade
Beograda
Beograd nikad nije bio manje siguran grad nego što Je Io sad. Za poće-
lak je neophodno da policija | sudstvo ne budu pod uticajem polilike, nili
bilo kog političara
Dragan Bisenić
Predsednik gradske vlade mr Nebojša Čović medijski je veoma izložena ličnost budući da su problemi Beograda — ekonomski, privredni, komunalni i politički ogledalo u kome se koncentrišu zbivanja u celoj Srbiji pa i Jugoslaviji. Sve to bio je povod da mu se obratimo za razgovor. Budući da je Čović hiperaktivna ličnost (predsednik beogradske vlade, direktor fabrike, član Izvršnog odbora SPS i donedavno predsednik Gradskog odbora ove partije) spektar pitanja bio je širok.
Beograđani su izloženi poniženju kaže predsednik Srbije. Smatrate li se odgovornim zbog toga?
Kako se mogu osećati odgovornim za nešto do čega nisam ja doveo svojim angažovanjem ili odsustvom svog angažovanja. To ne znači da prihvatanjem poslova i obaveza predsednika gradske vlade nisam prihvatio i svoj deo odgovornosti za poslove za koje sam ovlašćen. Moj problem je izgleda u tome što sam hteo i želim da uredim mnogo više u jednom nezahvalnom i po svemu, vanrednom vremenu. Tražio sam i tražim za Beograd i Beograđane mnogo više od onoga što imaju, pa su mnogi jedva dočekali da se pojavim na sceni, takav kakav jesam, pa da za sebe nađu rešenje u liku dežurnog krivca. Tako ispada da je najlakše za sve okriviti (ove optužbe dolaze i odozgo i odozdo, ali i
'bočno) gradsku vladu, odnosno mene.
Skoro jedino, odnosno, najmanje me krive sami građani. Kao da oni jedino razumeju o čemu se radi i kao da jedino oni nemaju razloga da me zloupotrebe i podmetnu. Pri tome, smatram da su ocene Predsednika, na mestu kao i njegova kritika ovakvog stanja i ja sam ih tako i shvatio. Jer, ni sam nisam zadovoljan stanjem, koje objektivno Beograđane dovodi do toga da se osećaju poniženim. To se mora sprečiti i zaustaviti. Vaši zaključci su da Beograd nema
Ne menjam dresove
Priča se da Vi i niste pravi SPS-ovac, pa čak i to da će te osnovati novu stranku! Kako to komentarišete? To samo znači da biti SPS-ovac nije isto što i biti crn, žut ili beo, da SPS nije skrojen po jednom modelu, uglavljen u jedan kalup, kako se to često i za mene zlonamerno pokušava predstaviti. Ima mnogo malicioznosti i neistine u pokušajima da se relacija SPS—ostali predstavi kao relacija loše — dobro, nečasno — časno, itd. Radujem se vremenu koje će sigurno sam doći, kada će ove relacije biti postavljene na osnovu realnih činjenica i stvarnih vizija i programa uređenja države i društva i rešavanja konkretnih problema. U SPS sam ušao iz ubeđenja i potrebe da svojim znanjem i ličnim sposobnostima doprinesem rešavanju problema i nalaženju najboljih rešenja. Nisam čovek koji menja dresove i igra za različite timove. Teško menjam svoja ubeđenja, i ako se to i desi, ja ću se povući.
nadležnosti, i da mu ih je uzela republika. Šta bi, danas, Beograđanima bilo bolje da grad ima nadležnosti i kako bi to konkretno izgledalo?
Radi se o dve vrlo važne stvari. Prva je da se Beogradu zaista, pravno ali i faktički da status glavnog grada Jugoslavije i Srbije i da on u okviru Jugoslavije i Srbije na osnovu tog statusa, ima značaj i ulogu koja mu pripada. To podrazumeva pose-
ban odnos i posebnu politiku prema živo-
tu i razvoju Beograda kao administrativnoj, političkoj, ekonomskoj, naučnoj, kulturnoj i duhovnoj prestonici. Namerno kažem prestonica jer su svi vladari kroz istoriju prema mestu svog prestola imali poseban odnos, razvijajući ga i čineći velikim u svakom smislu. Druga važna stvar je da grad koji čini petinu ukupnog stanovništva Srbije i više od trećine ukupne privrede Srbije, ne može biti nenadležan da rešava o bitnim pitanjima svog funkcionisanja i razvoja. Sad se postavlja ključno pitanje —
kome i kako odlaze pare, ko njima raspo- · laže. Odnosno, koji su to kriterijumi za ·
raspolaganje sredstvima. Nema samostalnosti, pa ni odgovornosti u pravom smislu reči, ako:su pare na nekom drugom mestu.
Vi, uopšte, veoma često dobijate javne
zamerke iz Tolstojeve 33. Zadrhtite li ma-
lo, pred izlazak „Duge“? |
Kada Vam nije cilj da opstanete po svaku cenu, a stalo Vam je do časnog opstanka ili odlaska, prestaje strah od nečije nemilosti i njenih posledica; ukoliko toga ima. Mene ne plaši mogućnost da izgubim neku, ili sve funkcije koje imam i to mi daje mogućnost da ne budem ni od koga ucenjen, mada to još nisam osetio. Na žalost,
„Dugu“ ne čitam redovno, iako priznajem
da rado otpratim ono što Vi zovete predviđanjem. I nema u tome nikakve posebne strepnje. 1
Prema tim primedbama, videlo se, Vi se ne odnosite baš najdisciplinovanije, nego ste nekoliko puta i odogovorili na njih. Mislite li da ćete moći još dugo tako, pošto su prognoze bile da nećete dugo, posle, „deakumulacije“ biti predsednik Gradske vlade.
Tako sam timski i borben igrač, bespogovorna disciplina nije mi nikad bila jača strana. Ja pažljivo slušam, ali ne mogu da budem poslušan, a da ne čujem i ne razmislim. Primedbe i mišljenja i ne shvatam kao crkvenu dogmu o kojoj ne sme biti zbora.
Važno mi je da me sud koji izriče vreme i budući događaji ne opozovu i potvrde da sam grešio. Ključ za pitanje koliko ću trajati, ne držim ja, ali o tome od ovih problema koji su zadesili Beograd, ne stižem ni da mislim.
I dok je Vaša stranka ćuteći bila izvrgnuta podršci radikala u parlamentu Srbije, Vi ste SRS otvoreno kritikovali, da bi to danas činila i SPS u žestokom obračunu. Likujete li zbog toga i kako objašnjavate to ponašanje svoje partije?
Ja nisam zlurad kada vreme potvrdi da sam bio u pravu jer i sve što sam radio nisam radio zato da bih bio u pravu. Ja jednostavno otvoreno govorim o stvarima O kojima dobro promislim i za koje sakupim sve razloge „za“ i „protiv“. Da je bilo onako kako sam ja procenjivao i predlagao, verujem da bi za mnoga sadašnja žarišta
imali bezbolnija i bolja rešenja. Neki nisu
INTERVJU —
vić
27, 28,'29,30, NOVEMBAR 1993. GODINE XI
BESPOGOVORNA DISCIPLINA NIJE MI NIKADA BILA JAČA STRANA: Nebojša Čo-
Snimio: Z. Raš
Istina često nije cilj, a ni sredstvo
- „Jugoskandik“, deakumulacija, napisi u „Dugi“, kritika na TV od predsed-
nika...
Pitate li se zbog čega Vam se to događa i nalazite li odgovor?
Kada u svemu što radite i pričate, pokušate da imate jednak, objektivan pristup, neopterećen partijskom pripadnošću, pa o tome još govorite jasno, realno je očekivati da se ljute na sve strane. Naš problem je što svi reaguju na prvu loptu, sve se doživljava lično pa izdiže na opšti nivo, u svemu se vidi i traži prostor za političku konfrontaciju, iza svake reči traži skriveni smisao, u svemu nalazi pritajena opasnost ili prevara. U nedostatku argumenata primenjuje se diskvalifikacija i lična degradacija. I ako je istina o Jugoskandiku poznata, jed-
. nom gromoglasno izrečena laž, po Gebelsovom principu, hiljadu puta ponov-
ljena, pokuša se uvući kao istina. Cilj nije istina već diskvalifikacija prljava,
ružna i gruba.
Priznajem, u samom početku to me je saznanje porazilo i duboko ljudski povredilo. Nisam imao objašnjenje i pokušavao sam da ga nađem u sebi i svojim postupcima. Vreme me je naučilo da u političkoj borbi na čijem sam se udaru. našao, istina nije često ni cili. ni sredstvo.
hteli ili nisu mogli da veruju mojim procenama i potezi su bili takvi kakvi jesu. U svemu oko nas ima puno amaterizma i nesnalaženja, a i neznanja. Za svaku složenu stvar postoji jednostavno rešenje, ukoliko ste u stanju da celinu složenosti sagledate. I politika je znanje, talenat i veština.
Vi ste takođe bivši poslanik u skupštini Srbije, što mnogi nisu ni primetili jer ste retko izlazili za govornicu? Zbog čega ste pretežno ćutali u parlamentu?
Pre svega zato što sam govorio na sastancima svoje partije i poslaničke grupe, kao i odborima čiji sam bio član. Malo i loše smo se razumeli i prihvatali predloge koje sam davao. Osim toga, rad Parlamenta izgledao je tako da je bilo često besmisleno upuštati se u rasprave i predstavljalo je jalovo trošenje energije. Najviši zakono-
- davni organ jedne države, po meni mora
izgledati sasvim drugačije.
Vaša izjava o delovanju političkih partija u GSP-u protumačena je kao optužba opozicije za stanje u gradskom saobraćaju. Ali, generalni direktor tog preduzeća je potpredsednik gradskog SPS. Da li se Vaša izjava i na njega odnosi?
Ja nisam optužio opoziciju za stanje u GSP-u jer su problemi gradskog saobraćaja mnogo kompleksnji i posledica su dugogodišnjih neadekvatnih i parcijalnih rešenja i sadašnjih izuzetno teških okolnosti, i ako moramo uvažiti objektivne probleme, ne smemo biti tolerantni prema onima koji proizilaze iz loše organizacije, nerada i neodgovornog ponašanja, a posebno onih koji su posledica unutrašnjih suprot-
stavljenosti nastalih kao rezultat stranačkog delovanja. Ako u jednom kolektivu ima čak pet različitih sindikata koji su po svom članstvu partijski opredeljeni, ne možete očekivati da taj kolektiv deluje jedinstveno i organizovano. Ovaj problem muči i večinu časnih i poštenih radnika u GSP-u koji odgovorno i mukotrpno zarađuju svoj sve obezvređeniji dinar.
Nikada nikoga nisam kritikovao po principu partijske pripadnosti već po principu stručnosti i efikasnosti u radu. Po is-. tom principu tražim i tražiću odgovornost za nesposobnost i neodgovornost.
Zatim ste krenuli lično da sređujete stanje u GSP-u pa ste jurili za trolejbusima i autobusima? Hoćete li početi lične da delite i naoružanje da bi se Beograđani branili od obijača stanova, provalnika, ubica, siledžija, mafijaša, odnosno kakvo je po vašoj oceni bezbednosno stanje u glavnom gradu? :
— Nije rešenje da se Beograđani naoružaju· u odbrani svojih života i imovine. Beograd nikad nije bio manje siguran grad nego što je to sad. To je posledica rata oko nas, društvenih promena i sveukupne krize, ali i odsustva jasnog i energičnog stava države prema tom pitanju. Kada Je bezbednost u pitanju, politiku moramo sasvim izuzeti i postaviti jasna pravila ponašanja, doneti stroge zakone i od svih, bez · izuzetka tražiti njihovo striktno poštovanje. Policija i sudstvo ne smeju biti pod uticajem politike niti bilo kog političara.
To je neophodno za početak.•