Борба, 27. 12. 1993., стр. 17

ЕМВАК 1993.

огттша

misnog sučeljapanja užarenih političkih

FOTO: M. KOKOVIĆ

sledničku ulogu je )ostepenog suspenja protiv SR Jugosbi pitanje postepeania sankcija vezali “anje sukoba u Bosii, s one strane Okei, sasvim sigurno, — ne. Vezivanjem oba u Bosni i Herpostavljanjem тоı srpsko-hrvatskim su obezbedili ako odršku SAD evropIda bar to da mu se ie suprotstavljaju.

Ovde, u Beogradu, pridodavanje potrage za modusom vivendi u Hrvatskoj sveopštem zahtevu za okončanje rata u Bosni i Hercegovini, kao uslova za postepeno suspendovanje sankcija protiv SR Jugoslavije, shvaćeno je kao nov namet na vilajet! Na prvi pogled to je tako, ali na drugi i treći pogled i nije tako! =

Prvo, uključivanjem u luksemburški paket i ženevske pregovore inicijative za postepeno suspendovanje sankcija, prvi put je krugu vodećih evropskih i svetskih sila prevagnula ideja da treba ublažavati stav prema SR Jugoslaviji, što je vidan zaokret u odnosu na gotovo sve dosadašnje inicijative i postupke koji su vodili zaoštravanju pritiska na nju.

Drugo, ako modus vivendi znači stvaranje konstelacije i atmosfere za pregovore hrvatskih vlasti i predstavnika Republike Srpske Krajine o praktičnim životnim pitanjima i uspostavljanju mira, onda je to upravo ono zašta se, koliko znamo, neprekidno zalažu vlasti u Kninu i sama SR Jugoslavija. Zbog toga modus vivendi, kao formula za regulisanje odnosa Srba i Hrvata, predstavlja političku opciju koja može da bude produktivna na pregovaračkom stolu.

|. more

1d malo slobodna trgovačka zona u Pločama i

oditi celu dubroskoro vratiti izbegyeoma teško iseliti su se već vratili m domovima, još -oji su u oktobru o kompletni. Pred ćama“ i „na karairinama olakšala, rožđe duguljastog va samo u ovom

ćinstvo i 277 staolunat nije naseroji 316, Đurinići ostojao još u ilirnas se mogu naći iaselje razvija se aju ga uglavnom (i i pripada. Velia sklanjanje brod komandom ge· do Ošfre. Tu je )obrovačkom ar-

rala do ferala, ili 'revlake tačno je ik deli šest milja, Violunta je devet

ela... Tih dana su iju Andru Vidaka, bog srca“, ali uge ni pomišljao da lo od svojih kuća, a. Cak su se i stari ir vratili kući. ijihova Tereza Keje predsedniku dajte mi Konavravanje da ne trelućnost svojih Koe je trampe verorovni sporazum o Izetbegović, Kara-

54 ЈА

4216, Boban, Bulatović, Milošević i Tuđman trebali potpisati na britanskom nosaču aviona, a zvanično zbog hrvatske i muslimanske strane „Jer se radi o ustupku Srbiji“. Kada je bilo jasno da sa razmenom neće ići lako, evropski su ministri, posebno Rkopredsednici Stoltenberg i Oven pritekli nagovaranju bosanskih „posvađanih plemena — na koridore. I oni uglavnom idu ka moru. Evropska zajednica je, da li da (posle neprihvatljivo ponuđenog prolaza niz Neretvu) odbija i to, Muslimanima predložila dosta nelogičan prolaz na jugozapadu — kroz Sutorinu. Upitan šta o tome misli, Luka Korda, načelnik opštine Konavle na početku stavlja do znanja „da ovuda nikome nema koridora ni Srbima ni Muslimanima“. Korda smatra da narod u Konavlima neće hteti ni pod srpsku, a još manje pod muslimansku vlast.

Stoga se spremnost Hrvatske da budućoj muslimanskoj enklavi u Bosni ustupi slobodnu trgovačku zonu u luci Ploče i jedan turistički objekat u Neumu, u skladu sa međunarodnim standardima, može, osim dobre volje pred evropskim i svetskim arbitrima, tumačiti i kao pokušaj da se iznude rešenja za neke još dosta zapetljane situacije u srednjoj Bosni (Kupres, Zenicu, Jajce...). Ako će borbe sve više jenjavati, isključujući moćnike izvan bivše Jugoslavije, jasno je da se o trampi neće dogovarati samo Boban, Karadžić i Izetbegović. Moguće je da neko vreme sve stane, a najslobodnije je tvrditi da će more celo ostati hrvatsko. Uostalom, trampe unutar Bosne, „manje Dole poput glamočke уеб зи росеје. раје Е 7“

DR FEHMI AGANI O SRPSKIM IZBORIMA МА KOSOVU

i dalje sve po starom

Socijalisti zapravo nisu dobili. Dobili su pat poziciju koja znači ozbiljnije upaža-

Dahje opozicije 1 podelu vlasti

„Na Kosovu se (ni pre, ni poslc izbora)

ništa promenilo nije, a nema izgleda da

se išta promeni u pozitivnom pravcu. Ovde je i dalje status kvo“, kažc potprcdsednik Demokratskog saveza Kosova Fehmi Agani. Može se očekivati samo pogoršanje stanja, kažu Albanci, koji su srpske izbore videli u svctlu učvršćivanja Miloševićevog režima i uzaludnog uspinjanja opozicije da se dočepa vlasti. | Srbi su birali svoj parlament, a mi smo sproveli još jedan svojevrsni rcfcrendum, kažu prištinski intelektualci, ističući kako je još jednom izražena volja za samostalnošću i nezavisnošću i da su tu volju „osetili i prepoznali strani posmatrači koji su pratili srpske izbore“. Demokratski savez Kosova i druge albanske političke partije su srpski Nikoljadan iskoristili za učvršćivanje svoje politike i svoje opcije po pitanju rešenja kosovskog problema. Po proceni albanske alternative na srpske izbore nije izašlo ni 0,01 odsto birača iz redova Albanaca. Pojedinci, za koje se tvrdi da se „mogu izbrojati na prste“, na biračka mesta

su došli noću, krijući se. Sada i Rugova i'

(strani posmatrači) „znaju da svi Albanci misle isto“. Uz ove, u Demokratskom savezu Kosova čuju se i tvrdnje da Albanci svojim neizlaskom na izbore „nisu pomagali ni Socijalističkoj partiji Srbije, ni odmagali srpskoj opoziciji“, već su radili po svom zadatku i gledali svoja posla. U međuvremenu, od strane američkih kongresmena dobili su podršku da ne odustaju od nezavisnosti.

Kako srpske izbore komentariše potpredsednik Demokratskog saveza Kosova dr Fehmi Agani:

„Srbija je dobila novi parlament. Albanci su odbili učešće u srpskim izborima i za parlament Srbije. Time su još jednom potvrdili svoje opredeljenje za nezavisno Kosovo. Ovo masovno odbijanje je i podrška opredeljenju Demokratskog saveza Kosova i drhhgih političkih partija Albanaca da ne učestvuju u izborima.“ Ko je izgubio, a ko dobio? | | „Suprotno zvaničnoj propagandi, SOCI-

| POVODI —

Vize za hladni ra?

Gordana Logar

Opozicija kao vlasf: dr Fehmi Agani

jalisti nisu dobili. Povećali su broj glasova i poslaničkih mesta, povraćajem onoga što su bili uložili u Šešclja i grupc, poput one Arkanove, ali umosto stabilnog parlamenta vlade, dobili su pat poziciju, nužnost koalicije koja znači i podclu vlasti. Za autokratsku srpsku vlast idcalna struktura parlamcnta jc bila upravo ona ranije, a sada je to skoro nemogućc postići“.

„Nije dobila ni opozicija. Željna vlasti a u suštini samo vcrbalno roetorički suprostavljena režimu, u nadi da ćc se moći uzdići na slabostima SPS. Bez stvarnog alternativnog programa, u iluzornom nastojanjiu da Milošcviću oduzmu kartu vclikosrpstva koju on još čvrsto drži, opozicija nije ni mogla dobiti više“, tvrdi Agani. Ma furneji: Ibrahim Rugova

„Izbori su bili, to smo i ranijc rckli, prevara. Najveća prevara je, međutim, na Kosovu. Lakomisicna opozicija je olako prihvatila žrtvovanje suštinskih intcrosa Srbije zarad prividnih nacionalnih i „državnih“ intcresa. Ako opozicija budc tako nastavila skoro ćc se obistiniti zlokobno predskazivanje prištinskog rektora Radivoja Papovića da će kosovska misao dominirati Srbijom. Od daljih komcntara odustajcm“, kažc Agani.

Uoči izbora, Agani i Demokratski savcz Kosova, (u odsustvu Ibrahima Rugoус, кој! је па višcdnevnoj turneji po zomljama Zapadnc Evropo) saopštili su da je dobro „što Albanci iz Bujanovca, Preševa i Medveđe izlaze na srpske izbore“. Sada se svc prećutkuje. Čujc sc da taj izbor ni ovim Albancima nije trcbao, niti će im šta pomoći“. R. Barjaktarević

sto se ulazak uskraćuje nc samo uglednim javnim

ličnostima iz raznih

р би рапершкКе.

zemalja sveta već prvenstveno onima koji su — iznoseći i tumačeći činjenice — bili kritičari vladajućih struktura. Istovremeno se obilatim gostoprimstvom obasipaju oni koji su istina spremni da

cđu ličnostima kojima su vize uskraćene,

međutim, nalazila se i Silija Hautvorth, šef

Katedre za slavistiku na Londonskom univerzitetu koja je prevodila srpske pisce, a u greh joj se, izgleda, ubraja što jc ljubazno dočekivala u Londonu ovdašnje studente. Slično se desilo profesoru Brajanu Brikmanu koji

je u ime Evropskog instituta za medije pratio prošlogodišnje

umnjičavost sa kojom se na raznim granicama sveta

sreću jugoslovenski građani, čak i kad poseduju teško

stečenu vizu u.nekoj od ambasada u Beogradu, u potpunosti se razlikuje od onoga što se dešavalo na istim ovim mestima pre samo nekoliko godina. Tada je, na primer, na londonskom aerodromu policajac imao običaj da uvajte vaš pasoš, vrednost mu je na crnom tržištu pet hiljada dolara, pošto ste najotvorenija zemlja, jer jedva da vam je neka viza potrebna“. Primedba o otvorenom

kaže: „Č

zajedno.

društvu je upravo u suprotnosti sa današnjicom. SC

Zatvaranje granica je čak i po principima KEBS, u izvesnoj meri prihvatljiv čin kad je reč o ekonomskim nepril .ama pojedinih zemalja i strahu od navale izbeglica i ilegalnih stranih radnika, što je inače karakteristično za sadašnji trenutak odnosa poglavito između Istoka i Zapada. Zatvaranje granica iz političkih razloga je sasvim nešto drugo i najčešće nailazi na osudu svetske Javnosti i, s pravom, obezbeđuje nekoj zemlji nimalo laskavi epitet zatvorenog društva. U vreme hladnog rata SSSR i zemlje istočnog bloka u tome su prednjačile, a ni SAD nisu mnogo zaostajale zbog upornosti da uskrate ulazak komunistima i raznim levičarima mešajući ih sa kriminalcima, lopovima i

teroristima.

anašnja Jugoslavija se, međutim, pridružuje ovim

principima već posustalih ili raspadnutih društava.

Takozvani reciprocitet — uvođenja viza onima koji su to učinili građanima SRJ — očigledno nije motivisano strahom od navale ilegalne strane radne snage koja bi ovamo pohrlila za dobrom zaradom u privredi blagostanja.

Razlozi su čisto politički, čak veoma ideologizirani, pa to stvara mučan utisak i ovde i u svetu. Pre svega zbog toga

а bi Ori

ta uz sve ovo reći o sve češćem uskraćivanju

akreditiva dopisnicima stranih medija, naročito ako su

sa ovdašnjih prostora, čije se pisanje uostalom uvek može pratiti? Šta to Srbija ili Jugoslavija kriju i zašto, ako je istina da se kreću putevima demokratije vođeni željom da ponovo postanu ravnopravni partneri u svetskoj zajednici. Nije, na primer, tajna da je posle boravka Misije KEBS na Kosovu, kojoj su takođe uskraćene vize i rad, „probila istina“ (da upotrebimo omiljeni izraz zvanične politike) o tome da mlade Albance ovde ne teraju silom u Vojsku

Da li se ovde poštuju činjenice ili su najomiljeniji

novinari koji, na primer, čak tvrde da se za vreme izborne

izbore i pošteno poslao svoj izveštaj — uključujući i imena sagovornika među kojima su i zvaničnici — ljudima na vlasti. Da ne govorimo o poslednjem slučaju filozofa Gliksmana koga bi svaka vlada glatko pustila unutra, ako vodi računa o svom imidžu kao o otvorenom, a ne zatvorenom ili čak totalno izolovanom društvu. Pustila bi ga baš zato što je od njega doživela kritike iz prostog razloga što demokratija i tolerancija — kad nije reč o grubim uvredama, kriminalnim aktovima — uvek idu

.7

kampanje nijedan opozicioni lider „nije usudio da biračima

kaže da će Srbija za dugo ostati osiromašena i izopštena država“, mada su to samo i govorili? Osim, ako baš to nije ona „istina“ koje je procurila iz „balona laži“ o čemu je Bovorio ministar u Vladi Srbije Milivoje Pavlović.

Da li to, možda, neko želi da na ovaj način započne neki svoj „hladni rat“ i to baš odavde, gde je nekad — uz sve mane sada tako osporavane i ismejavane politike nesvrstavanja — izbegavan ako ničim drugim ono bar vizama i otvorenošću društva.

у "~