Борба, 17. 01. 1994., стр. 7

пена

ВОКВА

PONEDELJAK 17. JANUAR 1994.

SVETP/

Slobodan Pavlovic

dopisnik „Borbe“ iz Vašingtona

U prvim američkim ocenama Klintonovog devetodnevnog krstarenja Evropom dominiraju dve konstatacije. Prva je da je to bila poseta „velikog političkog rizika“ (od samita NATO, preko bivšeg SSSR, do ženevskog susreta sa Sirijcima), a druga da se Klinton vratio u Vašington sa pozitivnom ocenom već samim tim što, za početak, na ovom putu nije ništa uprskao.

O briselskom dogovoru s atllantskim saveznicima ovde je uglavnom već rečeno sve Što je imalo da se kaže. Vredna dopuna svega toga došla je u petak iz Moskve, gde je Jeljcin podržao američku inicijativu vojne saradnje nekadašnjih sovjetskih satelita sa zapadnim odbrambenim blokom. Ako se tome doda sporazum o početku denuklearizacije Ukrajine i sporazum SAD i Rusije o simboličnom preusmeravanju strateških projektila dve vojne supersile, razumljivo je zadovoljstvo koje je tokom vikenda bilo veoma očigledno u Klintonovom taboru na povratku kući — u Minsku i Ženevi.

U poređenju sa ranijim угеmenima i prethodnim liderima, Klintonovu posetu Moskvi — i pored potpisanih dokumenata i izrečenih proklamacija — Каrakterisala je radna atmosfera i odsustvo bilo kakve dramatike. „Rusko-američki odnosi dostigli su tačku kad su postali zrelo, strategijsko, globalno partnerstvo“ — konstatovao je s tim uvezi Boris Jeljcin (u izjavi koja je ovde dobila zapažen publicitet), što je vašingtonski gost potvrdio, sa svoje strane, porukom da je ovo prošle nedelje u Moskvi „bio vrlo produktivan samit, na kome su preduzeti vrlo značajni koraci u pravcu jačanja američko-ruskog partnerstva“.

Nova američka NATO strategija „Partnerstva za mir“ sa novim samostalnim državama iz ruskog okruženja, istini za volju, podržana je u Moskvi samo u sadašnjoj inicijalnoj fazi. Odnosno, odbijena je odlučno u finalnoj variijanti koja predviđa punopravno uključivanje nekadašanjih članova Varšavskog pakta u zapadni odbrambeni savez.

Američki komentatori su proteklih dana s pravom konstatovali da je Jeljcin praktično „stavio veto“ na proširenje NATO u Istočnoj Evropi, mada Klinton to svakodnevno demantuje u izjavama ovdašnjim medijima sa obrazloženjem da „svako ima pravo na svoje mišljenje“ i podsećanjem da su slične pretnje dolazile iz Moskve ı u vreme priprema za stavljanje ujedinjene Nemačke pod kišobran Atlantskog pakta, „a poznato je kako se to završilo“.

Poruka podrske

Bilo kako bilo, ovo osetljivo pitanje bilo je gurnuto pod tepih prošlonedeljnog kremaljskog samita. Klinton i Jeljcin ostavili su ga po strani iz sasvim jednostavnog razloga: jedan drugom su u ovom periodu preko potrebni (pre svega, u suočavanju sa domaćim iskušenjima), da bi dozvolili izbijanje na površinu spora, čije rešavanje trpi odlaganje za neka buduća vremena.

„Došao sam ovde kao prijatelj, da podržim demokratske promene kroz koje prolazi vaša zemlja. Nadam se da moja zemlja i ja možemo tome da damo pozitivan doprinos, u duhu iskrenog i ravnopravnog partnerstva. Na kraju, međutimi, vi ste ti koji ćete odlučivati o svojoj budućnosti“ — rekao je Klinton u petak, obraćajući se širokom ruskom TV auditorijumu porukom nedvosmislene podrške predsedniku Jeljcinu i reformama koje je on započeo.

Bil Kliton je — prema proceni većine ovdašnjih analitičara, koji su se dosad izjasnili — uprkos svom diplomatskom neiskustvu prilično vešto i sigurno prešao preko ruske zategnute žice, ispod koje — kako se konstatuje — počinje da ključa duel između Jeljcinovih reformista i njihovih protivnika, svih mogućih boja. U toj akrobaciji, državni sekretar Kristofer bio je zadužen da pojasni, ispravi, dopuni, obrazloži i otkloni sve nedoumice koje su se eventualno pojavljivale kao repovi posle brojnih istupanja njegovog šefa u Moskvi.

ZVANIČNA ISTRAGA 0 EKSTREMIZMU U NEMAČKOJ

Sama sebi urezala kukuasti krst na licu

Bon, (Tanjug). — Nemačka j bila zaprepašćena vešću da u nepoznate osobe urezale kukasti krst nožem na obrazu jednoj 17-godišnjoj devojci invalidu, a u subotu je zvanična istraga saopštila da je to — izmišljotina. Istraga je utvrdila da je to učinila sama devojka, koja je psihički poremećena i usamljena, i htela je na sebe da skrene pažnju. Ona je tvrdila da su je napala dva mladića i jedna devojka i urezali joj nacistički simbol na obrazu. Tokom istrage nije utvrđen bilo kakav dokaz za tvrdnje devojke, koja zbog atrofije mišića može da se kreće samo uz pomoć kolica.

Taj slučaj se odigrao, navodno, pred jednom bolnicom u

Haleu. Posle obelodanjivanja Ovog slučaja, u prošli četvrtak su u Haleu održane demonstracije na kojima je oko 15.000 građana protestovalo Zbog tog nasilja.

Ovo, međutim, nije jedini slučaj u Nemačkoj da pojedinci koriste razbuktavanje neonacizma da bi na ovaj način na sebe skrenuli pažnju javnosti. Godine 1992. to je isto učinila jedna 14-godišnja učenica iz Baucena u Saksoniji. Ona je „usekla“ kukasti krst na obrazu. U avgustu prošle godine, u Severnoj Rajni Vestfaliji, jedan 25-godišnji Turčin je, uz pomoć dva drupara, sam scbc žigosao usijanim kukastim krstom na čclu, i to pripisao. „nepoznatim nacistima“. AMERIČKI ODJECI KLINTONOVE POSETE MOSKVI, KIJEVU | MINSKU

Plaćanje u ime ustede

a

Koraci u pravcu јасапја parinersifva: Bil Klinfon i Boris Jeljcin

Najviše utrošenog vremena na tom poslu bilo je u funkciji razbijanja prilično uvreženog mišljenja (širom sveta, a i u SAD) da je Vašington, u odnosima sa Rusijom, sav svoj ulog stavio, praktično, na Jeljcina, što predstavlja rizik koji će se kad-tad lupiti Americi o glavu.

„Mi ne igramo na kartu Jeljcina, već na kartu demokratizacije Rusije čiji je on nosilac i glavni pobornik. IT na ovom samitu se pokazalo da mi različito gledamo na neka pitanja, ali i pored toga SAD će nastaviti da maksimalno podržavaju reforme koje zastupa i predvodi predsednik Jeljcin“ — rekao je Kristofer tim povodom, u jednom preksinoćnom TV intervjuu, podsećajući da se Klinton sreo u Moskvi i sa preko 200 predstavnika veoma širokog segmenta ruskog političkog i ekonomskog života (uključujući i deputate iz redova komunističke opozicije), „što je dokaz da Amerika ne zapostavlja nijednu kartu“.

Putevi za pomoc

Na tom skupu u rezidenciji američkog ambasadora u Mos-

IZASLANIK PREDSEDNIKA SAD

Bukurešt (Tanjug). — Specijalna izaslanica američkog predsednika Klintona, ambasadorka SAD u OUN Madlien Olbrajt, uputila je Rumuniji tokom prekjučerašnjeg četvoročasovnog boravka u Bukureštu dve veoma jasne poruke. Prva je da Rumunija nije zaboravljena u američkim planovima za bezbednost u Evropi kroz plan „Partnerstvo za mir“, a druga — koja je tesno povezana sa prvom — jesu najveće moРибе pohvale Vašingtona za striktno sprovođenje sankcija protiv susedne Jugoslavije. Rumunija je — kako je s tim u vezi rekla Olbrajtova „pouzdan i veran član međunarodne zajednice“. Posmatrači u Bukureštu ocenjuju da je poseta ambasadorke Olbrajt — kao prvog člana nove američke administracije koji dolazi u Rumuniju posle dolaska na vlast predsednika Klintona — primljena u vladajućim krugovima kao još jedan uspeh Rumunije na putu približavanja Evropi i Zapadu i izvlačenju iz teške ekonomske krize i izolacije koja joj je, ubrzo posle decembarskih događaja 1989, namctnuta pod izgovorom ncpoštovanja ljudskih sloboda i prava nacionalnih manjina, uglavnom Mađara. Rumunski državni vrh — ističu posmatrači, od šefa

kvi nije bilo jedino lidera ultranacionalističkih snaga Žirinovskog. Prema Kristoferovim rečima, Žirinovski je „svojim izjavama i ponašanjem sam sebe isključio sa spiska zvanica na ovaj prijem, ali to, međutim, ne znači da će on dalje biti ignorisan od strane Amerike i da se neće nastaviti diplomatski kontakti s njim i njegovim sledbenicima.“

Gro moskovskih razgovora i dogovora Klintona i Jeljcina veva kojima će se (znatno brže nego dosad) kretati pomoć Zapada ruskim ckonomskim i političkim reformama. Na ovim stranama je — posle dosta kolebanja i prcispitivanja unazad mesec dana, od decembarskih deputatskih izbora — konačno preovladao stav da je Rusiji dalje ipak potrebno „još više reformi, ali selektivnijih — sa više sluha „za neka osetljiva pitanja“, a Klinton se u to ime obavezao da ni Amerika ni ostali neće više gubiti trku s vremenom u dogovorenoj konkretnoj pomoći tom procesu.

„Zašto bi SAD trebalo ove godine da sa 3 milijarde dolara pomognu obnovu raspukle ruske

U BUKUREŠTU

Klinton „hladi“ Јеђапа

Moskva. — Ispraćaj američkog predsednika iz Moskve bio je organizovan u Сеогреузкој dvorani Velikog kremaljskog dvorca. Bilo je izuzetno svečano, doduše manje nego što je bio veče pre toga bal priređen u čast Klintona i njegove supruge Hilari. Jeljcin je prilikom opraštanja rekao: „Poseta je bila više nego uspešna. Još jednom je pokazala da mi zaista moramo da budemo partneri i da moramo produbljivati svoje partnerstvo. Osim toga, imali ste priliku da se sami uverite u delotvornost reformi i demokratije u Rusiji“.

Klintonova oproštajna izjava bila je mnogo odmerenija, čak bi se moglo reći da je on donekle „ohladio“ oduševljenje svog domaćina. Istakao je: „Ja ću biti vaš partner i Vaš prijatelj u meri u kojoj Vi budete radili za svoju budućnost“.

Takođe, Klinton je, izjavio da su njegova tri najsnažnija moskovska utiska: „Stremljenje Rusa ka reformama“, „Veliki optimizam povodom Partnerstva za mir koje će pomoći stvaranju nove Evrope“ i „Zahvalnost za pomoć u uklanjanju atomskog oružja iz Ukrajine“.

Rok u kome Ukrajina treba da postane neatomska zvanično nije obnarodovar, ali je Klinton saopštio: deset meseci. B.B.

ekonomije? Odgovor: Zauzdavanje podeljene i militarističke Rusije, koja bi mogla da se pojavi posle totalnog ekonomskog kolapsa, moglo bi svake godine da nas košta 10 puta više. A, sa mirnom i stabilnom Rusijom, Amerika bi mogla da znatno reducira svoj budžet za odbranu i da tu uštedu iskoristi za obnovu naših gradova, revitalizaciju našeg neuspešnog obrazovnog sistema i pripremu za izazove sledećeg stoleća“ — kaže se u subotnjem uvodniku „Njujork tajmsa“ („Pomažući Rusiji — i sebi samima“), čijoj se osnovnoj tezi, oličenoj u naslovu teksta, nema, zaista, šta ni dodati ni oduzeti.

ja nije zaboravljena

diplomatije Meleškanua do predsednika Jona Ilijeskua, pokazao je otvoreno i neskriveno zadovoljstvo zbog posete i rezultata razgovora čiji detalji još nisu poznati.

Isti izvori ističu da se stiče utisak da je Bukurešt — iako je saopšteno da su obe strane u razgovorima pokazale „visok stepen saglasnosti u svim temama“, pre svega instistirao na bržem uključivanju u zapadne strukture i institucije, na ekonomskoj saradnji sa Vašingtonom, odnosno pomoći Amerike i nadoknadi gubitaka zbog embarga prema Jugoslaviji.

Madlen Olbrajt je, — s druge strane — imala zadatak da po-

hvalama i lepim rečima smiri Bukurešt koji već duže vreme, u želji da se što pre domogne Evrope i Zapada, ispunjava sve njihove zahteve, a za uzvrat uglavnom dobija samo prazna obećanja. Pojedini posmatrači veruju za šta je nemoguće dobiti verodostojnu potvrdu — da je ambasadorka Olbrajt, „ispipavala puls“ rumunskog rukovodstva za slučaj mogućeg vazdušnog ili nekakvog drugog šireg napada zapadnih saveznika na snage bosanskih Srba. Isti izvori smatraju da je cilj njene posete Bukureštu bio i procenjivanje dokle je Rumunija spremna da ide protiv svog proverenog i najbližeg suseda Jugoslavije.

Kristofer krajem meseca u Parizu

Vašington. — Američki državni-

sekretar Voren Kristofer boraviće 24. ı 25. januara u Parizu i tom prilikom razgovarati sa kineskim ministrom inostranih poslova Ćien Ćićenom o тедиnarodnim pitanjima i bilatcralnim odnosima.

Bilateralna pitanja sadrže ljudska prava, neširenja nuklearnog neoružanja i trgovinu —

precizirala je portparol Stejt dipartmenta Kristin Šeli. |

Kristofer će se u Parizu sastati takođe sa francuskim zvaničnicima, a tema ovih razgovora biće poseta američkog predsednika. Klintona Pragu, Kijcvu, Moskvi, Minsku i Ženevi, kao i „veliki broj pitanja od uzajamпо8 interesa“, — kaže Kristin Šeli.