Борба, 26. 01. 1994., стр. 11

ара весвајај

BORBA SREDA 26. JANUAR 1994.

KAKO SEVDIJE | FERIT ŠEHU VIDE RAZLOGE MASOVNOG ISELJAVANJA ALBANACA IZ JUGOSLAVIJE U TURSKU

Odlazak uz drzavnu podrsku

каро је Рррпаутарг коттег КР титавто Isejapanje — 291 је РИзит ЛИштоза ргоггтро-

2710 перпутеје — КАП. г1 одитштата огигја

Priredio i preveo: Bahri Cani

Pravi poligon za iseljavanje Albanaca bila je Makedonija, gde je došao veliki broj Albanaca, Turaka i Muslimana kako bi kasnije nastavili put za Tursku. Ovo potvrđuje i Jovan Trifunovski. Iz svih krajeva — Kosova, Sandžaka, BiH, južne Srbije... — talasi emigranata su dolazili u Makedoniju, odnosno Skoplje, gde su tokom 50-tih godina radile specijalizovane službe za izdavanje dokumenata za iseljavanje — pasoša, viza, promenu nacionalne pripadnosti...

S druge strane, da bi se iseljavanju pridodali atributi državne stimulacije 16. 03. 1955. u Beogradu je osnovana i specijalna komisija u kojoj su bili: Aleksandar Ranković, (potpredsednik SIV-a), Krste Crvenkovski, Svetislav Stefanović, Milan Bartoš, Leo Geršković, Vojkan Lukić, Marko Vučković i P. Ivičević. Ova komisija se zalagala za sprovođenje „džentimenskog sporazuma“ iz 1953. odnosnc jugoslovensko-turske Konvencije iz 1938. godine.

Zvanične ocene iseljavanja Albanaca od strane partijskih pokrajinskih organa usledile su početkom 1955. godine. Kao što je poznato do kraja 1954. godine za promenu jugoslovenskog državljanstva zahteve je podnelo oko 45.000 ljudi. U partijskim materijalima je istaknuto da je na Kosovu bilo oko 25 odsto zahteva za promenu državljanstva dok je procenat u drugim krajevima (Makedoniji i južnoj Srbiji) bio mnogo drastičniji. U partijskim dokumentima je još naglašeno da su zahtevi u mnogo većoj meri bili prisutni među seljaštvom перо onima koji su živeli po gradovima. U razlog za iseljavanje je naveden, navodno niski kulturni nivo među Albancima! Iseljavanje su pokušavali da predstave i kao posledicu delovanja reakcionarnih snaga — rečnik koji je bio mnogo poznatiji u terminologiji Kominterne.

Susedi i fvorovi

U plenumu PKSK Kosova nije se shvatala ili se nije želela shvatiti tragedija Albanaca. Đoko Pajković iseljavanje je video kao posledicu zaostalosti Republike Kosovo (autori Kosovo zovu Republikom — prim. i.). Iseljavanje je hteo da predstavi kao delo nepostojećih neprijatelja, pri tome u potpunosti negirajući nepravdu koja se nanosila Albancima. Govorio je da Albanci na Kosovu mogu koristiti demokratiju ı da mogu biti potpuno bezbedni. Što se ovakvog paternalizma Pajkovića komentarišu autori ove knjige i ostalih-poput njega tiče, Al-

banci mogu jedino da im kažu: Vaša oslobađanja smo uživali već 1.000 godina. Zelimo da se vratimo u onih 4.000 godina samotnjačke robije. Mi smo se sami 4.000 godina branili i niko nije uspeo da nam promeni jezik, tradiciju, zakonitosti... Prihvatili smo vas ako želite da zajedno živimo. Ova zemlja ima dovoljno hleba, soli i srca i za vas... ali ako nas ı dalje budete smatrali za tvorove treba da znate da je došlo vreme da pokažemo da i mi imamo prijatelje po svetu i da smo ovde najstariji... Vođene od Dušana Mugoše, partijske sednice su bile pretvorene u proizvodnju

Brionski plenum usporio iseljavanje: Aleksandar Ranković

neprijatelja, izdajnika i špijuna reakcionarnih snaga. Istovremeno stihija iseljavanja je uzimala sve veće razmeге... Drugi veliki talas iseljavanja koji je usledio od 1955. — 1957. godine, kada je emigriralo 162.000 Albanaca, direktno se dovodi u vezu sa akcijom prikupljanja oružja. UDB-a je u to vreme teško prekršila zakone. Bila je prisutna i velika disproporcija u policiji. Srbi i Crnogorci su činili 86,6 odsto njenog sastava, ili pak 15 puta više nego Albanci. Albanci su tada uglavnom radili na beznačajnim radnim mestima. Ovo proizilazi iz ubeđenja koje je država imala prema Albancima — kao nepoverljivog, elementa. Ranković je pisao Generalštabu da Albanci ne treba da budu oficiri u vojci.

120.000 policijskih dosijea

Postoje podaci po kojima je tada bilo otvoreno 120.000

Lanac iseljuvanja kao da je pukao pred Brionski plenum, tako да 5џ геадомаћ i razni medunarodni faktori. Belezi se i dobro reagovunje wlbanske emigracije u OUN

„Proizvodnja neprijatelja“: Dusan Mugoša

ao anana

Iseljavanje kao posledica zaosfalosfi: Đoko Pajkovic

policijskih dosijea prema građanima, a samo po liniji državne bezbednosti otvorenio je bilo 50.000 dosijea. Među njima nalazila su se i četiri člana Pokrajinskog komiteta kao i veliki broj društveno-političkih radnika — od sekretara po radnim organizacijama do delegata raznih skupština. Državna bezbednost da bi opravdala svoje postupke, stanje na Kosovu je predstavljala kao izuzetno rizično, a navedeno je čak i da se priprema ustanak.

NACIONAL- UDB-a MILICI STANOST ЈА _ NOVNI-

KA а Srba 58,3% 60,8 23,5% SOLUNA Li M а И Crnogoraca 28,% | 7,09% 3,% Albanaca 13,% „31,% 64,0%

Akcija prikupljanja oružja pripremljena je od strane kosovske i srpske državne bezbednosti, a sprovedena je uz blagoslov federalnih organa. Ona je praćena velikim brojem maltretiranja, mučenja, privođenja, hapšenja bez naloga a bilo je i ubistava. Nakon Brionskog plenuma Oosnovana je komisija za reorganizaciju državne bezbednosti. Svoj izveštaj komisija je podnela u novembru 1966. godine. U tom izveštaju kojeg je Ljiljana Bulatović objavila u listu „Intervju“

/PODIĆ Je 070 TOFID a 507707 007 опстт — Како је текИт акој-

(4. 09. 1987) se između ostalog kaže:

„Prilikom prikupljanja oružja policija je imala odrešene ruke u biranju sredstava i metoda za konfrontaciju sa nedužnim građanima. Počevši od psovanja, premlaćivanja, maltretiranja, do sakaćenja i ubijanja. Ovo dovodi do zaključka da je u pitanju bila osveta i zaplašivanje naroda...“.

Period iseljavanja za Tursku, po procenama Brionskog plenuma potpuno se poklapao sa navedenom akcijom. Organi bezbednosti pretukli su 30.000 i lišili života oko 100 pripadnika albanske nacionalnosti. Kasnije, 20. 03. 1967. godine u Beogradu je iza zatvorenih vrata održan sastanak na kome je Petar Stambolić posvedočio da je „naredbom Dušana Mugoše od strane državne bezbednosti lišeno života 92 Albanca, a počinjen je i veliki broj zlostavljanja na Kosovu“.

Рисапје |апса 3зеђаатја

U to vreme policija nije poštovala nikakve humanitarne norme i zakone. Citavo ovo nasilje nad Albancima ima neprekidnu nit koja je počela još od preporuka Vase Cubrilovića. Svako zlostavljanje, maltretiranje, ubistvo, konfiskacija imanja, prisilno iseljavanje Albanaca smatrano je kao patriotsko i sveto delo. U srpskim medijima i ranije su se susretali napisi sa jasnom porukom: „Što manje bude bilo Albanaca i Turaka u našoj sredini utoliko je veća zasluga za otadžbinu...“

Do kraja 1954. za promenu jugoslovenskog drzavljanstva zahteve je podnelo oko 45.000 judi. U partijskim теетја та је зћаја!о da je na Kosovu bilo oko 25 odsto zahteva za ispis iz drzavljanstva dok je procena? u drugim krajevima (Makedoniji i Juznoj Srbiji) bio drasticniji

Lanac iseljavanja u Tursku kao da je pukao pred Brionski plenum, tako da su reagovali i razni međunarodni faktori. Beleži se i dobro reagovanje albanske emigracije u OUN.

Može biti puka koincidencija, ali nakon reagovanja Albanije na masovna iseljavanja Albanaca, „Nova Makedonija“ je 18.06. 1957. godine prestala sa objavljivanjem imena građana koji su dali zahteve za ispisivanje iz jugoslovenskog državljanstva. Državni organi su tada naredili da se prestane sa takvom praksom kako bi se sakrio zločin koji ge činio nad Albancima.

Knjigu „Etničko čišćenja albanskih prostora od 1953. do 1957“, o iseljavanju Albanaca u Tursku {napisana na osnovu podataka iz „Nove Makedonije“ |e izdalo „Udruženje za. povratak iseljenih Albanaca“ — sekcija za naučna istraživanja.

Mutori ove knjige, koja је objavljena 1993. godine u Prištini su: Sevdije Sehu i Ferit Sehu. „Borba“ je za svoje čitaoce prevela i priredila najzanimljivije delove ovog teksta.

Nakon uvodnih napomena autori knjie doju i kompletan spisak imena iseljenih

|| originalu) koji je objavio lish „Nova Makedonija“ u intervalu od 05. 01. 1953. do 18. 08. 1957. godine.

Tačan broj iseljenih Albanaca za Tursku u to vreme se, na žalost, ne zna. Ovde ćemo navesti nekoliko izvora i procena. Po jugoslovenskim podacima (jugoslovenska enciklopedija) od 1951 — 1966. godine sa Kosova je iseljeno desetine hiljada Albanaca. D. Anaikovski kaže da je od 1955 — 1958. iz Makedonije iseljeno 160.000 ljudi. Dr Branko Horvat u knjizi „Kosovsko pitanje“ pominje dve verzije o broju iseljenih. Po jednoj od 1953 1966. iseljeno je 231.000 ljudi od kojih su oko 80 odsto bili Albanci, dok po drugoj ta brojka iznosi oko 80.000. Dr Aslan Puška pominje cifru od 350.000 iseljenih Albanaca. Neki ostali izvori govore da je iseljeno 49.344 porodica sa 187.833 stanovnika.

Po podacima iz matične knjige iseljenika Turske federacije u Tursku je između 1946. i 1968. pristiglo 41.950 porodica sa 159.030 članova. U Istanbulu u tamošnjoj biblioteci naišli smo na knjigu Altana Deliormana „Beyuk Darbe“ objavljene 1973. godine. On pominje da je od 1953. godine iz Jugoslavije za Tursku iseljeno oko 200.000 ljudi. Drugi turski autor, Geray Cevat u jednoj knjizi objavljenoj. 1902. godine, kaže da je iseljeno 280.000 ljudi., Albanski autori govore O

brojkama od 283 do 500 hiljada iseljenika.

Nastavlja se

PEBHJA 3A FKO XPAHY И ЗДЕАВИЈИ ЖИВОТ

МО ПРИРСОДЕ

* Limuni kivi i u vašoj bašti

|“ Domaće “zaboravljene” voćke-reč stručnjaka i proizvodjača...

* Makrobiotika-novi pristup ishrani izdravlju

* Masaža stopala-odmor ilek

* Poklon- ·prirodni' kalendar za “94.

Виде рт год tiz

(ро) МОС PRIRODE