Борба, 26. 01. 1994., стр. 12

Иркузтуо

>

B SREDA 26.

PARLAMENT SRBIJE NA POČETKU BLOKADE

Pusta ispovedaonica

Dvodnevna „pat pozicija” u srpskom parlamentu evocira tužne reminiscencije na predratne Bosance i Hercegovce koji su se kleli u ljubav, mir i zajedništvo, a onda na izborima mahom zaokruživali te „snage tolerancije“, ali — jedni ćirilicom, drugi latinicom, a treći zelenom olovkom.

Srpski parlamentarni epilog ne mora, naravno, biti fatalan, ali se iz silnih pozicionih i opozicionih apela na „slogu i jedinstvo“ izrodila — klasična parlamentarna opstrukcija. Srbe jedne sa Srbima druge vrste i juče su pokušavali da mire (ili svađaju) petorica Mađara. Svi su, naime, na oku držali Agoštonove deputate, istovremeno pogledavajući prekoputa na prozore Miloševićeva dvora.

Nogu su povukli socijalisti. Kandidatura Zorana Aranđelovića, šefa onoparlamentar-

nog saziva „kojim se narod nije ponosio“ — bila je jasna poruka opoziciji da od promena nema ništa. Odgovor se mogao pretpostaviti: opozicija se odlučila na maratonsko 15crpljivanje sa socijalistima, preuzimajući na sebe sav rizik takve odluke...

Jedni osećaju — a to u kuloarima više i ne kriju — da lagano gube monopol na vlast u Srbiji, ali se grčevito bore da spasu što se spasti može. U opoziciji, uglavnom, veruju da će Milošević, već za neki dan, definitivno otvoriti karte. Po toj varijanti, postojć samo dve mogućnosti: da Milošević ponovo zatvori skupštinska vrata ili da iskreno pristane na deobu vlasti...

Do juče popodne jedino je bilo izvesno da narodni poslanici s obe strane, zapravo, ni o čemu suštinskom ne odlučuju.

Pod konfrolom: Dok se Zoran Anđelković (5P5S) i Tomislav Mikolić

(SRS) došaplavaju, iz pozadine fo prafe Radmilo Bogdanović i

Aleksandar Sfefanović

Zato je parlament ličio na ispovedaonicu: mnogi su hteli da spasu svoju dušu, ali su reči

KO JE GVOZDEN ROSIĆ, KANDIDAT DEPOSA ZA PREDSEDNIKA SKUPŠTINE SRBIJE

Tihi frideseto

„Nastojao bih da se u parlamentu pre sve

hi neistomišljenici, nismo neprijatelji“

Opozicija je juče, u nastavku konstitutivne sednice parlamenta Srbije, po drugi put predložila dr Gvozdena Rosića za predsednika parlamenta, javnosti manje poznatog već i zbog svojih godina. Rođen je 1964. pa nije ni stigao da se nametne, iako ga u Kragujevcu, gde je, pre tri godine, diplomirao na Medicinskom fakultetu mnogi znaju. Radi na Medicinskom fakultetu kao asistent na predmetu fiziologije, a stigao je već da objavi i više radova u stranim zbornicima i uključen je u nekoliko međunarodnih projekata. Bavi se, kako sam kaže, naučnim radom, živi u Kragujevcu, oženjen je i ima jedno dete.

Nije, kako nam je poverio, rođak prezimenjaku Iliji Rosiću, doskorašnjem rektoru kragujevačkog Univerziteta i narodnog poslanika. Zajedničko im je samo prezime, ali se, inače, znaju iz viđenja.

Bez lažne skromnosti, Gvozden Rosić je u izjavi za „Borbu“ svoje kandidovanje za predsednika Skupštine okarakterisao kao „dobar pokušaj da se napravi kompromis, i to

nova vrsta kompromisa, gde

se objedinjuje grupa stranaka

NOVINARI.U SRPSKOJ SKUPŠTINI

Od Vučelica do Pejčica

1 U novom sazivu skupštine Srbije, između ostalih zanimanja, nije zanemarljiv ni broj novinara poslanika. Sedma si-

Teže nego u Takovskoj 10: Milorad Vučelić (u sredini)

la čini gotovo osam odsto ukupnog skupštinskog saziva. Dolaze iz gotovo svih stranaka i najvećeg broja redakcija. Od

2070: |. DOROŠKI

ne smao protiv svojih političkih neistomišljenika već i oko novog načina rada, dogovora i podele odgovornosti. A sve to, naravno, počinje od čoveka koji u parlamentu treba bar da pokuša da stvori jednu konstruktivnu atmosferu“.

Jer, objašnjava Rosić, jedinstveno je mišljenje opozicije u parlamentu da je potreban čovek spreman na kompromis, a on to jeste. Duh tolerancije, uzajamnog poštovanja, uvažavanje svake ličnosti — to je

- ključna stvar — smatra Rosić,

čime daje do znanja da bi se on upravo za ove vrednosti, kad bi bio izabran za predsednika Skupštine, zalagao.

„Može se biti politički neistomišljenik, ali to nije razlog da se bude neprijatelj“, kaže Rosić. „Raznolikost mišljenja u jednoj skupštini samo može biti konstruktivna, jer uniformnost stavova i koncepcija nikad se u istoriji nije pokazala

najuticajnijih poput Milorada Vučelića direktora Radio-televizije Srbije i Slobodana Jovanovića glavnog i odgovornog urednika Tanjuga, preko relativno nepoznatih — Rodoljuba Petrovića iz Čačka i Koke Ljuana iz Prizrena (sva četvorica iz. SPS), do Vuka Draškovića bivšeg novinara Tanjuga.

Najviše novinara je u redovima SPS, pored navedene četvorke ovaj stranci još pripadaJu i Vojislav Živković, pisao za „Politiku Ekspres“, i Milorad Ristić iz Uroševca. Sa najviše

novinara u parlamentu može

se pohvaliti redakcija „Srpske reči“, odakle dolazi glavni urednik Bogoljub Pejčić i Aleksandar Saša Čotrić. Moglo bi se zaključiti da SPS, ipak, u skupštini ima malo novinara s obzirom da, kako tvrde upućeni, čak devedeset poznatih

letele u vetar. Glavnog ispovednika nije bilo iza zavese. , C. Milivojevic

godisnjak

ga stvori honstruhtipna atmosfera, jer ako smo politič-

plodotvornom. Aktuelna situacija u našoj državi najbolji je dokaz za ovu tvrdnju.

Rosić smatra da je ovde očito reč o različitim koncepcijama. „Njihov dosadašnji način rada i mišljenja, a pre svega komunikacija, ne daje nam čak ni nadu da će se nešto kvalitetno promeniti“.

Na pitanje da li bi, kao lekar i naučnik mogao da pomiri svoje obaveze sa ulogom predsendika Skupštine dostoJan uvažavanja i pozicije i Opozicije, odnosno da sve 10 роstigne, Gvozden Rosić priznaje: — Teško. Ali, potrudio bih se da stvorim klimu da bar pokažemo da postoji mogućnost da se može drugačije raditi u duhu tolerancije — rekao je Rosić, ne sporeći da bi, u tom slučaju, njegovo eventualno predsednikovanje moglo kratko da traje. M. Torov

novinara ima članske karte ove stranke.

Od novinarskih pera boje Demokratske stranke u

srpskom parlamentu braniće”

tv-veteran Zaharije Trnavče-

_vić, zatim Slobodan Vuksano"vić, donedavno glavni i odgo-

vorni urednik „Studenta“, sada zvanično notiran kao profesor, i Rafail Ruskovski iz novosadske izborne jedinice. Prvi radikal u skupštinskim klupama je Elvira Fekete, poznato lice sa malih ekrana TV-Novi Sad, dok će Novu de-

. mokratiju zastupati književnik

Petar Lazić, doživotni urednik Indeksovog radio-pozorišta.

Ukoliko niste primetili „Borba“ još uvek nema svog stranačkog predstavnika. Ali, bože moj, biće još izbora.

6. Кане _

| како

„Pristaje

1 | ' ' |

Dr Miladin Životić: Fakultel; hvatio je sve nas. Infiltrirali АКо Je najveći opoziconi lide

Na šest univerziteta u Srbiji zaposleno je više od 15.000 ljudi. lako akademske poslenike godinama muče manje-više iste sumnje, brige i nestašice, do javnosti češće dopiru nezadovoljstva i upozorenja profesora i studenata beogradske visokoškolske ustanove. Ne zna se da li je to tako zbog straha od državne reakcije ili zato Što su kolege iz unutrašnjosti svesnije aktuelnog „istorijskog trenutka?“

I oni sa slabijom memorijom još uvek pamte šta se desilo 9. juna '92. kad se Univerzitet u Beogradu oglasio Deklaracijom kojom je ukazano da su i „greške vlasti dovele do izolacije zemlje“. Vladajući krugovi nisu mogli da oproste mešanje u „državne poslove“, pa su usledile brzopotezne lančane reakcije kako bi se kaznili glavni krivci i predupredili, eventualni, budući proboji „jeretičkih ideja“. To je uostalom javno priznao, samo drugačijim formulacijama i dr Mihailo Marković, koji je, kao predsednik Saveta pripomogao u sređivanju „neposlušnog“ Univerziteta.

Samim tim što je podržao kolege iz Beograda i rektor Kragujevačkog univerziteta doživeo je sudbinu odstranjenih profesora i studenata-prorektora.

Poznato je kako je i kad donet „sporni“ Zakon o univerzitetu; u sećanju je i ishod preganjanja oko ključnih odredbi Statuta od kojih je zavisio način izbora rektora najstarije visokoškolske ustanove u državi. Malo je, međutim, znan podatak da je baš zbog svoje uloge u Studentskom protestu '92. Beogradski univerzitet kažnjen tako što je dobio duplo manje novca za materijalne trokove od ostalih akademskih ustanova, od Novosadskog univerziteta na primer; iako je imao tri puta više studenata. (Taj podatak izrečen je u samom Kapetan Mišinom zdanju).

Ovaj mini „vremeplov“ o događajima iz bliske prošlosti akademske institucije glavnog grada može da posluži kao šlagvort za temu o stanju duha zaposlenih na fakultetima u postojećem socijalno-političko-ekonomskom miljeu.

— Fakulteti deluju kao mrtvi domovi, tu se odavno više ne čuje smeh. Nemaju ljudi više o čemu da razgovaraju. Jevrejski sindrom zahvatio je sve nas; pristajemo na atmosferu Aušvica, iako je poslednji čas da se kaže „dosta“. Tek kad odbranimo svoje dostojanstvo, moći ćemo da razmišljamo „šta dalje“. Do tada ćemo se nalaziti u mistifikovanoj situaicji bezumlja. Ovako dr Miladin Zivotić, profesor Filozofskog fakulteta, obrazlaže svo-

|

KO, KAKO | ZAŠTO MOBILIŠE IZBEGLICE ||

Fantomsi

Гортст Ушорто Коптехаг 22.

Za mobilizaciju vojnosposobnih izbeglica iz Bosne Komesarijat je saznao iz štampe. Mi sada prikupljamo podatke sa terena na osnovu kojih ćemo zauzeti stav. Ovo je suština odgovora koji je „Borba“ dobila od Dobrice Vulovića, komesara za izbeglice u Komesarijatu oformljenom pri Vladi Srbije. Povod za komentar i objašnjenje mobilizacije izbeglica iz Bosne su pozivi vojne organizacije bosanskih Srba koji su minulih dana mnogima uručeni uz upozorenje da će ih, ako se ne odazovu, privesti vojna ili civilna policija SRJ odnosno Srbije ı da će, osim toga — izgubiti status izbeglice i svu pripadajuću pomoć i zaštitu.

Kako se moglo dogoditi da ova, ne-

sumljivo unapred osmišljena akcija, bu- -

de i izvedena bez znanja Komesarijata, ko je ažurirao i dostavio spiskove vojnim organima RS, a ko organizovao da se izbeglice prvo javljaju u kasarne Vojske Jugoslavije i vojne okruge u Srbiji (odakle im je obezbeđen transport u Bosnu), na

osnovu kog akta se preti oduzimanjem

stati па!

Vuli uče: ге || 1250 Ббому for сјај десе зап! u pi stat? pitas slu& za il Srb:c Korni ћому o im kao.c ven!r

__ZN praž:

| ~