Борба, 26. 03. 1994., стр. 23

jeo

uuu o juna Ki EO

Piše: dr Sefket Krcić

– ~

18. там ~

iveći u sumornom okviru / jednog režima, koji već vi| še od pola decenije, steže omču mnogim građanima, teško je pisati sažeti dnevnik. Upravo sam se vratio z Beograda. Još sam pod utiscima suđenja u Vrhovnm sudu Srbije (povodom žalbe na oslobađajuću presudu Okružnog suda u Novom Pazaru). Vlasti ponovo rehabilituju уегађии delikt. Optužen sam zbog mišnjenja i pisanja i prije-

ćeno mi je kaznom od 10 godina ·

zatvora. Advokat dr Rajko Danilović javno reče: da istražni organi i organi gonjenja vide kod mene trun, a kod drugih ne vide Бајуапе.

Nosi me unutrašnji nemir i

tuga za razorenom Bosnom, kao -

i kako će se realizirati Vašingonski sporazum. Ovo je vrijeme kada se sistematski ne mogu baviti filozofijom. Ali, intelektualna čast i uspravnost se može spašavati javnim reagiranjima, te pisanjem novinskih i publicističkih prilgoa.

Upravo sam ispratio moje vrle kolege i prijatelje iz „Monitora“ Željka Ivanovića i Semsudina Radončića, te Vlatku Mihelić iz „Helsinki voča“. Razgovarali smo o raznim temama, a

_ posebno o sandžačkim taocima

koji zbog političkih ideja trunu u zatvorima, gdje su organi gonjenja nemilosrdni. A suđenja se

· maratonski otežu.

Dvije delegacije iz stranih ambasada posjetile su Sandžak. Dr Rasim Ljajić je posebno razgovarao sa gospodinom Rudolfom Perinom, otpravnikom poslova američke ambasade, kao i sa trojkom KEBS-a iz švedske, mađarske i italijanske ambasade. Posebno je bilo riječi o postupcima policije i tretmanu uhapšenih u Novopazarskom i bjelopoljskom zatvoru.

19. mart

Žalim što nisam mogao da stignem na Sanažačko kulturno veče u Skoplju i da se vidim sa vrlim i dragim prijateljima dr Feridom Muhićem, Šefkijom Borančićem, Hasanom, Bajramom i drugima. Zbog alarmantnog stanja u cenogorskom dijetu Sandžka morao· sam otputovati u Režaje. Susreli smo se sa prof. Cazimom Lukačem, predsjednikom SDA za Crnu Goru, advokatom Velijom Мипсет, Jupom Nurkovićem i drugim važnim ličnostima ovog kraja. Razgovarali smo na mnoge teme. Lukač nam govori kako mu je ministar policije Pejaković, predsjednik Crne Gore, prilikom nedavnog susreta rekao da on i istražni sudovi ne osuđuju uhapšene Muslimane zbog posjedovanja oružja (jer navodno kažu da su Crnogorci i drugi naoružani) već zbog posjedovanja ustava. Taj famozni „ustav“ u

- rukopisu, koji se spominje u

srpsko-crnogorskoj štampi, neko bi morao da bude šire upoznat sa njegovom sadržinom. Međutim, takav spis (i ukoliko je

| spis) nema nikakvu vrednost, pa

stoga ne može da bude nikakva opasnost po bilo koju državu a ponajmanje za Crnu Goru, Srbiju ili pak za tzv. SR Jugoslaviju. Ako u kojem slučaju postoji to je samo u fazi individualnog razmišljanja, prednacrta ili bilješki. O nekakvom stupnju na javnu scenu takvog: dokumenta može se raditi tek nakon usvajanja od nekakve meritorne asocijacije. Doista, Muslimanske nacionalno vijeće Sandžaka nikada o tome nije raspravljalo niti je takav spis ikada bio na dnevnom redu. Dakle, po Bulatovićevom rezonu mogli bi biti uhapšeni i optuženi tvorci tako poznatih djela: Platon („Država“ i „Zakon“), Aristotel („Politika“), Avgustin („Božja država“), Makijaveli („Vladalac“), Spinoza („Teološko politički trakat“), Marks i Engels („Manifest“) itd. Među-

tim, Ovi spisi su još na slobodi.”

20. тат

Prijatelj Šučo Nokić me ispratio. Pošao sam u Plav. Posjetio sam drage i brižne roditelje. Zatim, sam sa svojim prijateljima Tatarom posjetio bivšeg poslanika Ferida Šarkinovića. On nam kaže da je Bulatović obećao da će se prestati sa hapšenjem Muslimana. Međutim, iz dana u dan hapse se mladići iz gradova i sela s obrazloženjem „da su htjeli državu Sandžak i da su imali namjeru rušiti teritorijalnu cjelinu SR Jugoslavije“!

Kako, da se stane u tom teroru nad nedužnim ljudima? Ideja o „državi Sandžak“ je izmišljotina srpsko-crnogorske policije. Tom sintagmom oni pokrivaju sva svoja nedjela i prljave radnje. prema „muslimansko-bošnjačkom stanovništvu.

Imajući u vidu da mi je poznat politički život na teritoriji bivše Jugoslavije, zasigurno u svakoj političkoj stranci postoji svijet, razmišljanja i želje — kakvu bi državu željeli. Dakle sa kojim granicama, političkim sistemom, privrednim, kulturnim i drugim elementima itd. Jasno, mnogi su svjesni da svoj program mogu ostvariti samo ako dođu na vlast. S druge strane, sva ta razmišljanja su samo želje koje ni u jednom sistemu svijeta ne mogu da budu kažnjive. Međutim, upravo po tome su Crna Gora, Srbija (i one zajedno) SR Jugoslavija su izuzetak. Imajući u vidu krivični zakon, zakone o Javnom informisanju, te sloboda govora — razmišljanje ne može da bude kažnjivo. Da se kojim slučajem zaviri u arhive drugih stranaka, vjerovatno će se naći niz kombinacija kako neke od njih recimo žele kraljevinu, drugi, Karađorđeviće, treći Obrenoviće, neki drugi monarhiju itd. Svjedoci smo da mnogi te svoje želje iznose javno i njih niko ne dira, niti zbog toga ko odgovara. Izuzetak je stranka SDA jer joj je takvu kvalifikaciju dala policija. KC

21. mart

Dolazim nakratko u Bijelo Polje. Moj prijatelj Ibrahim Šahmen (publicista) mi prezentira

sve strahote koje podnose ljudi ·

u ovom kraju. Za reviju „Sandžak“ kaže da ima kod policije i

Ipak se ne treba povuci. Jer, oni Sto | misle samo o sebi nemaju ništa zajed- |

ničko sa čovjekom. Smisao vidim u | .-

borbi za ostvarivanje prava za drugog

vlasti tretman „skrivene puške“. U ovom kraju ljudi ne smiju da se slobodno druže i razgovaraju. Istražni postupak uhapšenih se vodi isključivo noću: Sud je konačno dozvolio advokatima da prisustvuju istražnom postupkt:

Odlazim vozom za Podpgori-

· cu. Tri policajca nam prilaze.

Prije legitimisanja me pitaju: imate li „Sandžak“ u torbi? Odgovorio sam potvrdno. Pogledali su me. (Ja sam nastavio sa čitanjem novina). Dugo su stajali, a zatim otišli. -

Dok putujem, razmišljam: koliko sam ja „ravnopravan“ građanin kao Musliman Bošnjak. Jer, policija, provjerio sam, nije se obazirala na druge putnike.

Jasno, ko neće sukob sa takvom vlašću, ko neće pružiti makar intelektualni otpor, mora pristati na permanentnu intenciju da Muslimana na ovim prostorima treba da bude sve manje i manje, sve do potpunog Ostvarenja velikosrpskog cilja. Na žalost, oficijelna vlast to i želi.

Prelistavam „Monitor“ i „Liberal“ u restoranu „Tomatoa“. Doista momci hrabro iznose golgotu muslimansko-bošiijačkog naroda u Sandžaku. Vjerujem da i oni, kao i mi u Novom Pazaru, imaju neprilika. Razgovaram sa Metom, bratom rahmetli Rasima. Evociramo bolna sjećanja.

U međuvremenu je, po dogovoru došao novinar Donko Rakočević, glavni urednik revije „Istok“. Govorio sam mu otvoreno, vjerujući da će u tom smislu biti objavljen razgovor. To bi bila druga strana, kakvu ne znaju čitatelji u Crnoj Gori.

22. там

Iz Podgorice sam doputovao u Beograd. Nakon regulisanja nekih profesionalnih obaveza za Maticu muslimansku (gdje se štampaju knjige akademika Redžepagića i drugih autora) preu-

· vam „kragujevačke

zeo sam dio tiraža drugog izdanja „Rata u Bosni“ autora dr Nedžada Bašića, koja je objavljena u izdanju Nezavisnog sandžačkog univerziteta. Zatim, čuh sam se sa prof. dr Ratkom Božo-

•vićem i ugovorio intervju. Radu-

je me što je gospodin Božović ostao imidž otvorenosti i demokratičnosti. Šefica Ljilja, u knjižari „Kod Kiša“, se prvi put

'ljuti na naše pisanje u reviji.

Sa kolegom Hikmetom (psiholog) odlazim na ručak (brod na Savi) kod gospodina Lalića. Pitam Hikmeta da li su u Beogradu konačno zapamtili njegovo

ime. — „Ranije su ga teško izgovarali“, ističe prijatelj, „a sada ga.

prenaglašeno ističu.“ Tako je to u ovom vaktu. EEE

Uzeo sam list „Student“. Gle čuda, imam utisak da prelista„Poglede“. Zar је moguće da je intelektualnost Beogradskog univerziteta pala na taj nivo. Susrijećem kolege i prijatelje. Pitaju me šta se događa to u Sandžaku. Vidim da ih beogradska štampa obmanjuje, da sve krivotvori. Pozivam ih da dođu i sami se uvjere ko piše istinu revija „Sandžakć ili „Politika“. Pozivao sam i bivšeg ministra za informacije da posjeti Sandžak, ali to nije učinio.

23. тат

U rani sabah dolazim u Novi Pazar. kao u velikim metropolama prisustvo ljudi na ulici govori o jednom živahnom i marljivom narodu. ljudi iz trgovinskih i drugih razloga putuju u raznim pravcima, donose robu iz mnogih zemalja. Snabdijevaju Srbiju i Crnu Goru. I nikom se ništa loše nije desilo u Novom Pazaru.

Dolazim u Redakciju. Mando, Hilme i Azra mi saopštavaju da je veliki broj novinara sa Zapada dolazio. Mnoge od njih je primio dr R. Ljajić i upoznao ih sa zbivanjima u Sandžaku. Iz Njemačke je došao dr Mušan Popla-

|. ta, znanstvenik i humanista, ko- |

ji Je iz Pazara otišao (sa roditelji- | ma) kada mu je bilo samo godinu dana. Došao je da posjeti ro- | đendan i volio je da upozna ljude iz Redakcije revije „Sandžak“. Sjedeli smo dugo. Razgovoru je prisustvovao Muhedin Filjuljanin i Esad Rahić. Rahić se priprema na duel sa svojim kolegom dr Ejupom Musovićem, naravno uz posredovanje sudije Vujanca. Broj intelektualnih rundi nije predviđen. O tome ćemo kasnije pisati. | Latif, pored brige pali jednu po jednu cigaretu i gleda kroz prozor kako se Sandžaklije autobusima (privatnih agencija) raseljavaju po Evropi i Turskoj. Izašli smo i videli jednu porodicu Hukić iz sela Ugla (Peštar) sa desetoro male djece i tri mlade žene. Putuju za Istanbul, a gdje će stići ni same ne znaju. Zaključujem: čudna je u tužna naša sudbina. Iseljavanje Bošnjaka je obilježje dvadesetog stoljeća.

24. mari

Prolaze sandžačke neprospava- | „ne noći. Svaki tren donosi nove habere. Sutra je Esadu rođendan. Nisam siguran da ga telefonom dobijem u Štutgartu. Izla- | zim na sokak. Jedan starina mi prilazi i kaže: „Sinko gledao sam jutros, a i drugih jutara, kako 500-600 policajaca kruže oko grada Novog Pazara. Djeca se plaše. Sada sam ispratio unuka | u školu. Djeca su od policije sva u strahu. Ne znamo šta ćemo da radimo. Djeca ne mogu da slobodno uče i pišu zadaću. Zbog toga se plaše i drugi građani ne samo djeca“.

U Redakciju dolazi Omer Turković, sekretar Udruženja pisaca Sandžaka, na dogovor oko organiziranja Treće konferencije intelektualaca Sandžaka, koja će se održati u Rožaju 2. aprila, kada ćemo dići glas o položaju Muslimana — Bošnjaka u ovoj | regiji i u SR Jugoslaviji.

Svoje kolege sam obavestio da se u subotu 26. marta održava Osnivačka skupština Udruženja profesionalnih novinara Srbije. Na ovaj skup uputićemo | novinare Esada Džudževića i Muhedina Filjuljanina.

Istog dana, nažalost, vlasti su najavile dolazak srpskog ekstrema dr Vojislava Šešelja. Dolazak Šešelja sa svojom folklornom | svitom, zasigurno biće smetnja za normalno odvijanje dijaloga između srpskih, muslimanskih i crnogorskih intelektualaca, koji bi se, nakon Beograda i Novog Pazara, treba da se nastavć na Cetinju i Podgorici. Na takav dolazak Šešelja Muslimani se neće osvrtati.

Dragi čitatelji i prijatelji, vi koji izdržaste da do kraja upoznate ovu bolnu ispovjest, neka vam naredni dani donesu bar malo mira, radosti i rahatluka.

'(Autor je bivši profesor Univer- | ziteta Crne Gore, sada je glavni | urednik Nezavisne revije „San-

džak“) |