Борба, 17. 08. 1994., стр. 13

паша

А

BORBA SREDA 17. AVGUST 1994.

REPORTERI „BORBE“ NA PALAMA: PRESTONICA REPUBLIKE SRPSKE ZASAD DOBRO SNABDEVENA

Semberija i Hrvatska ublažavaju blokadu

TOO, La

Prehrambeni proizvodi na paljanshu pijacu stižu iz plodne Semberije, a nafta, „vegeta“ i „faks“ iz Hrvatske. A da para, po svemu sudeći ima dovoljno, pokazuje preplanuli, morski, ten mnogih Paljana

Dragan Banjac

Desetak dana posle blokade Republike Srpske od strane Srbije i Crne Gore na Palama se, makar kada je u pitanju puko prehranjivanje, embargo skoro ne oseća. Bogata je naša Semberija, kažu Paljani, a lokalna pijaca na kojoj se sve događa još uvek je dobro snabdevena. Banane su bile 3,50 „avrama“, breskve 3, paprika i boranija 2, sirova kafa 18, grožđe i limun 3,50 a za osam dinara može se kupiti čak 30 jaja... 5 Roba se zasad isključivo dovlači iz plodne Semberije (Bijeljina), koja će, tvrdi Boško Bogdanović, prodavac, ranije komercijalni direktor sarajevskog Vodovoda, moći prehraniti celu _ srpsku republiku u Bosni. Bogdanović nije umeo da objasni kako je u radnju njegovog poslodavca stigao originalan „faks“ iz osječke „Saponije“ ili koprivnička „Vegeta“, ali je kategoričan „da trgovina nema granica“ i da je „sasvim normalno da Bijeljina dobija proizvode iz Hrvatske“. To su, veli, njihovi kanali jer niko nije u stanju da živi sam, dok istovremeno čovek sa susedne tezge dobacuje da od blokade neće biti ništa „jer se ionako već nafta iz Hrvatske „uvozi“ preko Trebinja“.

Мета Косе Вех Кајтака

Srbi u Bosni ne smatraju da će blokada SRJ izazvati veće poremećaje cena prehrambenih proizvoda, što ne znači da ne bi moglo doći do nestašice nečeg drugog, „ne daj bože nafte bez koje se ne bi moglo ratovati“. Kako je reč o planinskom kraju ljudi se ovde zasad hrane „bogovski”, gotovo nema kuće bez kvalitetnog kajmaka, sira, kiselog mleka, mesa. Mnogi su u prilici da drže i živinu pa se

- nađe i jaja, a ostalo što ne uspeva prikupi se na pijaci. Inače, svi nešto prodaju, a i pored veoma malih „plata“ ljudi sa pijace posebno oni što po robu idu do Subotice — kažu da „kod naroda ima još para“.

___ Naše plate su prava mizerija,

Biće osfra zima: Paljanin sa vrećom babura

ime po hiljadu vašara“ Prvo pominjanje ovog naselja sreće se u 14. veku, a prema zabeleš-

kama B.

ića (časopis „Bosanska vila“) ime Pala vezano je za

prodiranje Turaka u ove krajeve. Legendu je ispričao seljak iz Dovlića. Kako naselje nisu mogli „šale“ zauzeti smislili su prevaru. Nađu „jednog otpadnika“ Stanišu Golića, koji im obeća izdati grad. „Nasjetova ih da čim se smrkne nalože mnogo vatara... Nalože hiljadu vatara, a od vatara postadoše Pali“.

Neki kažu da je ime Palama došlo i po nazivu oblasti Pavli. Naime Bogazi Yumru bila su prva sedišta koja su se kasnije od Pali

transformisale u Pale.

Sadašnji njegovi stanovnici jedino ne žele („Pale neće pasti!“) ime dovoditi u analogiju sa bilo kakvim vojninm porazom.

kaže viša medicinska sestra Spomenka, koja u lokalnoj bolnici za mesec dana rada ne može zaraditi preko trideset dinara, koliko ima i lekar specijalista. Doduše, ima u bolnici na Koranu (srednjih) medicinara i sa 400 dinara zarade, ali su oni na platnom spisku Beograda. Ipak, niko se ne žali i svi imaju sve. Da nije blokade telefona i ograničenog kretanja (najveći broj prekodrinskih Srba ne želi verovati da je „Slobodanov potez“ mnogo ozbiljna stvar i na duže staze) zadovoljstvo bi bilo potpuno. Ne mopu se čuti sa svojim u Srbiji i Crnoj Gori, ali i tu ima dovijanja. Uvek neko pređe granicu ili po nekom pošalje poruku. Zanimljivo, mnogi su Paljani

„nabacili“ morsku boju, što jed--

ni pravdaju zalihama, drugi zaradom (što je manje verovatno i

RAZLAZ DRŽAVNE | CRKVENE POLITIKE

Rafni mirovni plan

„Neka nas i bombarduju, nećemo prihvatiti mape međunarodne Kontakt-grupe" — izjavio je, u svom stilu, episkop zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije Jevtić, koji je bio u pratnji Patrijarha srpskog, gospodina Pavla, prilikom njegovog boravka na Palama. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohi__je reče ovih dana da „Obraz i dušu srpskog pravoslavnog naroda svojom krvlju i svojim Životima danas čuvaju narod ı Skupština Republike Srpske“.

Samo ove dve izjave dovoljno .

govore ne samo da se Srpska pravoslavna crkva nalazi na potpuno drugom koloseku od zvaničnih vlasti u SR Jugoslaviji,

„| nego i da crkveni velikodostoj-

nici otvoreno i glasno ruše gra-

nice između države — politike i vere — crkve. Ne radi se samo o retorici i žestokoj kritici odnosa države prema konkretno jednom mirovnom planu nego i brisanju stare uzrečice: „Bogu božije — caru carevo“.

Da su crkva i država kao „rogovi u vreći“ govori i primer priјета Patrijarha kod predsednika Srbije Slobodana Miloševića, koji je bio obavijen velom tajne

više nego najdiskretniji susret

predstavnika dveju zaraćenih država. Prvo je u Patrijaršiji rečeno da se nije ni očekivalo da prvi čovek države primi prvog, čoveka Crkve, da bi zatim novinari, zavisno od izvora informisanja, nagađali da li je uopšte - došlo do susreta i na kraju je objavljeno i zvanično saopštenje,

malobrojni su), dok je najviše onih koji su se snalazili kod rodbine i prijatelja po kućama crnogorskog primorja.

Novi stanovnici ovog izletišta koje pomalo podseća na Zlatibor, ili recimo Tjentište, već se spremaju za zimu koja ovde zna pokazati zube. Uveliko se radi na cepanju drva, dok su neki pokušali da i u ovim visinama Uzgoje nešto pšenice, gde za razliku od nekih drugih podromanijskih sela sa blažom klimom sejanje ove kulture nije česta pojava. Rat je mnoge naučio da vraćanje zemlji nije samo hobi već i unosan posao, spas za Dorodicu u teškim vremenima. Bivši železničar (ŽTO Sarajevo) Branko Škipina kaže da se osim omladine „ulijenio i domaći svijet“ i da su se „svi trgnuli i uozbiljili“. sa crkvene strane, koliko je susret trajao i da je bio „korektan“. (Pada u oči da se na početku saopštenja spominje izraz „špekulacije“, pa se može i dalje „Špekulisati“ da je samo zbog toga i objavljeno).

Zašto je susret Patrijarha i predsednika Srbije održan u tajnosti i zašto nije objavljeno zajedničko, makar i šturo, saopštenje, nije trenutak da se nagađa.

Bitno je, međutim, da se u saopštenju sa savetovanja Episkopske konferencije SPC novinarima skreće pažnja na njihove profesionalne ı moralne obaveze, što je sasvim u redu. Poruka bi bila potpunija da je spomenuta profesionalnost i moralna obaveza izvora informisanja. Da nije, naime, bilo raznih pretpostavki o tome da li je do pomenu-

Samo je mali broj stanovnika ove opštine u svojim nekadašnjim izletničkim kućama. Većina je u „nečijim“, a u samom centru naselja dosta je muslimanskih kuća i stanova koje su zaposele izbeglice. Odmah po dolasku bilo je dosta neprijatnih scena prilikom dodele kuća, čak i hvatanja za vratove. Neki kažu da im je jako teško što su u tuđim kućama, nelagodno se osećaju, u neke sobe nikako ne zalaze. Neki su čak „krstili“ nove stambene prostore, a zanimljivu

priču ispričala je Olga, nekad ·

službenik UNIS-a („Radila sam kod Ganića“) koja sa ćerkom Ines, jednim od dva najbolja đaka Republike Srpske koji su putovali u Grčku, živi u kućici na brdašcu Koran. U jednu sobu gde se nalazio samo jedan kauč nikako nije ulazila i jednog dana otvori ga kad ispod — sve sama golotinja, strani časopisi. „Sramota, bio je stariji čovjek“, kaže Olga, koja je sklanjajući to od očiju desetogodišnje kćerke ipak pažljivo pregledala nađenu „literaturu“. Nova zgrada Vlade

Neobjašnjiva je vezanost za Srbiju, a na jače korene tih veza upućuju na tekst odštampan na spomeniku postavljen još oktobra 1926. godine, koji počinje ovako: „Svetlim senama sedamdeset i dveju žrtava palih za slo-

tog susreta došlo čak i u Patrijaršiji ne bi bilo „špekulacija“ i „grešaka“ ni u pojedinim novinama ili novinskim agencijama.

Dobija se utisak da se najveća verska zajednica u SRJ, kad je u pitanju njen odnos prema javnosti i novinarima, još uvek ne snalazi ili se jednostavno izgubila u tako širokom prostoru koji joj daju pojedina sredstva informisanja. Naravno, državna glasila joj taj prostor omeđuju prema njenim reagovanjima na pojedine događaje. Pošto se ovoga puta stavila na stranu lidera bosanskohercegovačkih Srba dat joj je i prostor shodno „zaslugama“.

Ono što posebno dovodi do zabune jeste činjenica da, na primer, vladika Amfilohije objašnjava javnosti šta je predsednik rekao (da je „urađeno sve što je bilo moguće da se uradi“ i da „u ovom trenutku nema drugo izlaza“). Moglo bi se, dakle, zaključiti da se predsednik, na neki način, izvinjaVvao zbog prihvatanja mirovnog pla-

Snabdevene. рак dobra: Ulje 2,50.dinara...

Patrijarhu ·

FOTO: 7. SINKO

bodu otadžbine“... Kako u kratkom tekstu ima još ekavice evo ga u celosti: „Putniče stani i pokloni se prahu onih koji bez jauka žrtvovaše svoje živote velikoj misli oslobođenja i ujedinjenja, očeliči se ovim svetlim primerom i uči decu svoju kako nesebično treba voleti otadžbinu i narod svoj“. (U potpisu: Odbor)

Pale se svakodnevno šire (trenutno je u gradnji novo zdanje Vlade RS, na šta mnogi gunđa-

- ju), a rat je na žalost doneo i

žrtve. Tri kilometra izvan grada, u pravcu Romanije, prema Novakovoj pećini omeđano tarabama u tišini se smestilo novo groblje. Većina upokojenih su žrtve rata sa skromnim obeležjima, bez imalo preterivanja. Od blizu stotinjak humki beležimo prezimena Stojanović, Škobo, Bratić, Mećo, Anđić, Pestojević, Đokić, Andan, Radan, Đambasević, Škipina... Ima i bezimenih. Sa NN.

Ipak, sve misli su okrenute eventualnom potpisu rukovodstva (ako bude ustupaka koje svet zasad ne nudi) i budućem onda referenduma na kome će se — svi do jednog — izjasniti protiv onog što nudi hladni Zapad. To ne bi bila obećana i željena sloboda. Naprotiv, bilo bi to — ono drugo. Tako tvrde „izletnici“ koji se već drugu godinu ne vraćaju svojim domovima.

na, što opet vodi u „špekulaciјез Sa sadašnjim vlastima SPC nije zadovoljna ne samo zbog neispunjenih obećanja oko vraćanja njene imovine, nego i zbog

"brojnih drugih pitanja — od ne-

uvođenja veronauke u škole, pa dalje. Nije ni država zadovoljna Crkvom zbog njenog mešanja u čisto politička, pa čak i dnevno-politička pitanja i tu nema sredine. и

Mnogi sveštenici zbog toga često ističu da se stanje posle uvođenja višepartizma nije promenilo i da se više stvara privid slobodnijeg delovanja Crkve. Da li ovaj „argumenat“ stoji posle najnovijeg delovanja SPC.

Vladika Atanasije spomenuo je nedavno da je „pedeset godina komunizma bilo gore od 500 godina turske okupacije“.

Ova njegova izjava dobro će doći nekom od islamista koji tvrde da je za vreme turske vladavine na prostorima rasparčane BiH izgrađeno hrišćanskih bogomolja koliko i džamija. B. Il.