Борба, 15. 10. 1994., стр. 15
|
ržavni dekret protiv šunda
IV }V
i
=A sad hipi i mirotvorstvo:
Rambo Amadeus
IDO Amadeus, po sopstvenom priznanju, Ae mega car
Ne juriša se uz Štrausa
Olja Milanović
rlo vešto je već sedam-osam godiV na na televiziji puštana ta neka
SUBNARODNA muzika, jer ne možeš slušati Štrausa ili „Disciplinu kičme" da juriš na bunker, nego mora da se pušti nešto što jača borbeni duh. To je muzika koja jača borbeni duh, što je rekao Platon u svom delu „Država“, on je hteo da se izbace sve melodije koje su molske i durske, i sve koje nisu vesele i ne jačaju borbenu gotovost. E sad, kako je ta politika mira krenula, mi sad radimo kontra stvar, sve što vuče na hipi i na mirotvorstvo to će da bude muzika. Jer postoji problem, rokenrol je kod nas faktički izumro, tu postoji još nekoliko dinosaurusa, starih reptila (među kojima sam i ja), koji se Батдајо — međutim, mi smo poraženi. Porodica i moral
Pošto će nam dolaziti stranci, to mora da se malo zašminka. Suštinski poslovi koji nas čekaju su oni u porodici i školstvu. Pad morala je ono što mi najviše smeta. Vidim sebe, bio sam moralniji sa 17 godina. Predstoji nam moralni preporod. Ali to ne može da se popravi ako se sad na. TV pušta 24 sata dnevno samo rok ili klasika. To je jedna velika, permanentna akcija. Englezi to rade jedno 500 godina što bi mi hteli za pola godine. Na
Još Platon je u „Državi“ tražio da se izbace sve molske, durske i druge melodije koje nisu vesele i ne jačaju borbeni duh
rokenrol se niko neće vratiti osim nas nekoliko dinosaurusa. Mada postoji čitava prilično dobra mlada rok scena i to je potpuno normalno.
Doli Parton i Frenk Zapa
Glavna stvar je da mi nismo primetili da se promenio društveni sistem, i da smo prešli iz socijalizma u kapitalizam. To ljudi ne vide i ovo je sada zaista kapitalizam. Velike su socijalne razlike i zakoni tržišta su vrlo oštri. Moramo da se navinemo da će nam život biti za klasu nekulturniji nego što je bio ranije, jer ćemo morati da trčimo za parama. Cinjenica koliko prodaš ploča će biti najbitnija — ti si najveći umetnik. U Americi je Doli Parton bitniji umetnik od Frenka Zape.
Tržište, sankcije i folk tipovi
Ne postoje folk tipovi. Postoje razni talentovani ljudi za muziku, različito obrazovani i različitog ukusa. Zavisno od toga gdje je tržište, oni se okreću tom tržištu. Postoji tu još jedna opasnost zbog ukidanja kulturnih sankcija. Sada će da nam se sjate iz inostranstva svi oni koji zbog sopstvenog nekvaliteta ne mogu da uhvate „gaže“ po drugim zemljama sveta. Ku-
povaćemo nekvalitetne repove i ono što košta manje.
Zmijanac, Tasovac i vaspitačice
U deset dana raditi sa Tasovcem i Vesnom Zmijanac, to je samo prst pokazan u pravcu stanja kod nas. Sto znači da je kod nas potpuna anarhija u kulturi. Iz te anarhičnosti u kulturi će se uvek razviti nešto autentično i kvalitetno. Ali džaba njima što će pustiti na TV Tasovčevu turneju po Srbiji kad će svako djete kad se vrati iz zabavišta pjevat turbo narodnjake, jer to sluša vaspitačica.
Borba protiv kiča i šunda
Što se tiče ove akcije ona će sigurno biti bezuspešna. Jer će šund i kič vješto kao neki vješti miševi prelaziti iz jednog sjena i kukuruza u drugi. Kada se povede široka akcija za kulturnu muziku šund i kič će se premestiti u klasiku, jer šta god bude diktirano odozgo, kao model neke državne umetnosti, to neće biti šund — biće kič. Tačka gde se spajaju kič diktiran odozgo i šund koji se razvija odozdo, je pravo stanje. U svakom slučaju, situacija
је tako-tako, super je, samo da se ne pu-
ca u klaviristu.
_ lo pare u mlade pijaniste. Dakle, ideja |
Ljubiša Rajić, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu
Pobeda „kulturnijeq' klana
Raščišćavanja u kulturi su danas u znatnoj meri samo preraspodela vlasti između klanova u SPS-u i njegovoj najbližoj okolini, pri čemu, prevagu do- E bija „kulturniji“ klan.
Međutim, ne treba previše verovati u raščišćavanje.
Prvo, trivijalna kultura je izvanredno sredstvo za prenošenje raznih idejnih vrednosti najširim masama na način koji najmanje де! је Као ideološki. Zato ona mora opstati.
Drugo, državi su potrebni prihodi, trivijalna kultura je masovna i lako se može oporezovati. Zato ne sme biti skroz proterana. Treće. ona je ogroman izvor prihoda za delove nove ekonomske elite ı njeni interesi su toliko jaki ı uticajni oa se u najboljem slučaju možemo nadati nekom dugoročnom svođenju prostora trivijalne kulture na zapadne okvire.
Četvrto, nizak nivo opšte kulture stanovništva, koji se još dodatno srozao tokom krize, čini da čak ni vlast koja bi to stvarno htela, ne bi mogla da u nekom kratkom roku izvrši rokadu trivijalne i ozbiljne kulture.
Peto, da bi smo se borili protiv ove ekstremne trivijalizacije kulture, moramo znati mnogo o njoj, a za sada se ovde ljudi iz kulture i nauke uglavnom zadovoljavaju pristojnim zgražanjem.
Sve u svemu, vlast se stabilizuje pa stabilizuje i sve što je pod njenom kontrolom, ali je još prerano radovati se. Trivijalna kultura je dobar kec u rukavu za ne daj Bože da bude i rata, i inflacije, i izbora i drugih nedaća.
Tijana Mandić, doktor psihologije i profesor Fakulteta dramskih umetnosti
Dekret ne pomaže
Protiv šunda se ne može boriti dekretom ! гес!: од зада je ta i ta muzika zabranjena i to je: šund! Bolje je mladim ljudima ponudiri alternativu, izbor, kao što je recimo Ministarstvo kulture uloži-
slobode se ne ostvaruje tako što će se sve što nije dobro zabraniti, nego edukovati mlade ljude da sami razlikuju kvalitet od kiča". Na pitanje
da li je ipak došlo do nekih promena u kulturnom životu naša sagovornica kaže da je „malo posustala ta agresivna, militantna navala nekulture. Posle jedne, depresivne godine oseća se da je, da li zbog skidanja sankcija ili nečeg drugog došlo do promene, ali je vreme koje je iza nas ostavilo neke posledice na mlade ljude, konkretno na moje studente. Kao da je došlo do mešanja umetnosti i politike. Neki ljudi su otišli u takozvani kulturni snobizam:; umetnost treba da bude izvan bilo čega što je vezano za politiku, neki su pak, svoje angažovanje stavili u službu politike, dok je većina, pravih umetnika, našla za sebe mesto u kojem može da stvara.
Izlaz iz sadašnje klime po mišljenju Tijane Mandić nije u borbi protiv nekulture. „To je pogrešan način. Mudrije je ne tući se sa njima već, kako mi u psihologiji gledamo na to, dodati još jednu mogućnost. To praktično znači investirati u novi kvalitet. Mi ne možemo zabraniti da neko voli šund. Toga ima svugde u svetu. Dekretom se ne zabranjuje loš ukus. Ali, ja verujem da treba potkrepljivati druge, do kojih nam je stalo i na nekom tržištu vrednosti će pobediti pozitivne stvari. Drugi je naravno, problem kako to osvariti, jer u većini komisija za šund sede ljudi koji nisu kompetentni. Ali ako dozvolimo alternativu i stvorimo mogućnost za izlazak na scenu i džez branši, i rok muzici i mladim pijanistima — onda šund nije problem. Znači, ono što je u psihologiji osBovni moto, ne sužavati izbor, već ga proširivati, ı na taj način stvarati poverenje u ukus mladih-ljudi. Dakle, ulagati što više u druge oblike kulture, dati im prostor i šansu i samim tim ćemo napraviti balans koji ie dovoljan. Možda u ovoj džunoli šunda i treba neka kaznena ekspedicija, u to nisam sigurna, ali dugoročno, to neće rešiti osnovni problem.