Борба, 15. 10. 1994., стр. 16
VI
Milom ili siom a kako ko hoće
Hoće li SRJ sarađivati sa Međunarodriim sudom za ratne zločine
Efikasnost kaznene intervencije međunarodnog tribunala garantovana je statutarnom odredbom u kojoj se kaže da se, ukoliko nacionalna vlada u roku od 60 dana ne odgovori na pitanja važna za proces istrage i suđenja, ceo predmet dostavlja Savetu bezbednosti i generalnom sekretaru OUN
Bojana Oprijan Ilić
oće li se, kome, kad i kako suditi | za ratne zločine počinjene u suko-
bima na teritoriji bivše SFRJ? Neposredno po odlasku vrhovnog tužioca Međunarodnog ad hoc tribunala, Ričarda Goldstona iz Beograda, u odgovorima na ova pitanja karte su gotovo sasvim OtvOrene: jugoslovenska Vlada ne priznaje status „jednokratnog“ suda, ne pristaje na izručenje svojih državljana, insistira na nacionalnom zakonodavstvu i pravosuđu. S druge strane, u Haškom tribunalu dosijei su skoro otvoreni, tužilac ne odustaje a ko neće — ima načina da se privoli. 3
Tvrd stav jugoslovenskih vlasti prema ovom pitanju, svakako nije novost. On datira od samog početka „ideje“ da se pred licem sveta prozovu i odgovaraju krivci za bestijalna zlodela u troipogcdišnjim sukobima na području bivše SFRJ. Podsetimo, čak i kad su formirani najpre, Komitet za ispitivanje ratnih zločina (na čelu sa dr Milanom Bulajićem) a potom Državna komisija za prikupljanje podataka o ratnim zločinima vlasti su odbijale da izveštaje šalju na adresu suda, upućujući ih, umesto nepriznatom Tribunalu, Komisiji Ujedinjenih nacija.
Kao i tada, i danas osnovni „argument" ovdašnjih vlasti za odbijanje „svake pomisli“ na suđenje u ad hoc pravosudnoj instituciji insistiranje na osnivanju Stalnog suda na čijim bi se optuženičkim klupama našli zločinci sveta iz lokalnih
ratova širom zemaljske kugle.
Treba reći da se u Ujedinjenim nacijama radi na okončanju Nacrta Statuta stalnog suda s obzirom na to da ratni zliočini nikad ne zastarevaju. U tom kontekstu, čak bi se moglo reći da su ovdašnja dela protiv čovečnosti (i čovečanstva) doprineli bržoj realizaciji prvobitne ideje o Sudu u „stalnom zasedanju“.
Nema sumnje, ništa od toga neće omesti čvrstu rešenost međunarodne zajednice da najpre započne sa „jugoslovenskim Nirnbergom“. Na to nedvosmisleno ukazuju izjave visokih političara najvećih država, ali i mehanizmi ustanovljeni samim Statutom Tribunala ad hoc kao, i međunarodnim konvencijama i samom Poveljom UN.
„Jugoslovenska vlada nije ovlašćena da svojim stavovima menja Ustav i pozitivno zakonodavstvo doneseno na osnovu njega. Naime Ustav SRJ u članu 17. propisuje da jugoslovenski državljanin ne može biti lišen državljanstva, proteran iz
zemlje niti uručen drugoj državi. Prema tome, nije reč o stavu Vlade, već o ustavnoj odredbi i domaćem krivičnom zakonodavstvu“. Ovom izjavom „Borbi“, Savezno ministarstvo pravde jasno je nagovestilo kako će reagovati na buduće pozive Međunarodnog ad hoc suda. Odgovor na pitanje, kao uostalom i u malobrojnim saopštenjima, da li se razmišlja o posledicama odbijanja saradnje ostao je nedorečen. Ali, sudeći po međunarodnim zakonima „glava u pesku“ nikom neće pomoći. Krajem avgusta ove godine, tužilac Goldston u opširnom razgovoru na britanskoj televiziji na temu kooperacije država u otvaranju prostora za delovanje Suda, objasnio je da odbijanje povlači stroge mere. Po odlasku iz Beograda na konferenciji za štampu ponovio je istu stvar: „Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji deluje pod pretpostavkom da će sve države poštovati međunarodno pravo i obaveze. Ako se to ne
dogodi to neće biti problem ovog Tribunala, već problem Saveta bezbednosti!“
Dakle, prostor je sužen, milom ili silom, pa ko kako hoće.
Efikasnost kaznene intervencije za neodgovarajuće ponašanje nacionalnih vlasti u proceduri Suda garantovan je naime Statutom usaglašenim i najviširr aktima međunarodne zajednice. U njemc se jasno kaže da će, ukoliko se u roku od 60 dana, ne dobije odgovor nadležne Vlade po pitanjima važnim za normalnc odvijanje istrage i suđenja, Sud predmel dostaviti Savetu bezbednosti i generalnom sekretaru OUN. Pozivanje na nacionalno zakonodavstvo u tom slučaju, postaje izlišno jer se, takođe Statutom nalaže da obaveze iz njega „moraju prevladati nad bilo kakvim zakonskim poteškoćama u vezi sa predajom i izručenjem optuženog sudu“. Drugim rečima, unutrašnja je stvar zemalja kako će nacionalno zakonodavstvo promeniti i prilagoditi pravilima više, međunarodne instance. Uostalom, Međunarodno udruženje za krivično pravo usvojilo je odavno Rezoluciju kojom se od država traži da formalnosti oko međunarodno-pravne pomoći svede na najmanju moguću meru. Reč je o logičnom potezu jer se u atomskoj eri ne može govoriti o neograničenom suverenitetu u klasičnom značenju te reči.
Šta se može dogoditi kad Savet bezbednosti preuzme pravdu u svoju :nadle-
-žnost, ne treba podsećati. Za nepoštova-
nje odluka Suda predviđene su, naime, one iste mere koje SRJ trpi već dve i po
(aaa; a ue мери dvr aa ee o a ra a Pr aca:
=.
агента ветар
= а
тамне
godine i, naravno, one koje još nije oseti- |
la na svojoj koži.
Isplati li se umesto javnog imenova- |
nja krivaca ostaviti senku. sumnje nadvi-
jenu nad celim narodom, pa makar nam i -
ne pretile nove blokade, moraće da odmere oni u čijim je rukama mogućnost opcije. Pod uslovom, naravno, da se upr-
“
kos javnim i zvaničnim izjavama o odbi- janju saradnje, „iza brega ne valja ipak –
nešto drugo“.
Čekajući Miloševićeve predloge za saradnju
Borislav Korkodelović
eđunarodni sud za ratne zločine Mi: teritoriji bivše Jugoslavije
smatramo neobično važnim, istakao je visoki zvaničnik administracije Sjedinjenih Američkih Država, prilikom nedavnog razgovora u Vašingtonu.
Primećujući da su sve zaraćene sirane, u različitom stepenu, činile zločine, funkcioner koji je kao i ostali sagovornici zahtevao ličnu anonimnost, i institucije koju predstavlja, izrazio je nadu da će sve države bivše, Jugoslavije učestvovati u radu Tribunala, a da ga neće onemogućavati. Sto se tiče ličnosti koje bi se eventualno pojavile pred sudom, prema tumačenjima u administraciji SAD, to će zavisiti isključivo od dokaznog materijala koji mora biti zasnovan na neoborivim činjenicama. Slučajevi iza kojih ne stoje nepobitni dokazi o umešanosti u ratne zločine neće biti razmatrani — recimo za funkcionere i političare iz pojedinih od bi-
Zvaničnici SAD o haškom tribunalu
Iz razgovora sa funkcionerima administracije u Vašingtonu, stiče se utisak da oni nisu preterano zainteresovani za višegodišnje, mukotrpne i, na
kraju, možda neuspele procese „najkrupnijim
ribama“, već za izvođenje pred sud pojedinaca za koje se sumnja, na osnovu neoborivih dokaza, da
su počinioci najbrutalnijih zločina
vših članica jugoslovenske federacije, samo na osnovu njihovih političkih istupa Delujući pomirljivo, ovaj funkcioner administracije SAD, a za njim ı diplomata pri misiji jedne zapadne zemlje u Ujedinjenim nacijama u Njujorku, nisu ukazivali na preteranu zainteresovanost za višegodišnje, mukotrpne i, na kraju, mož-
e 7
da neuspele, procese „najkrupnijim "баma“, već za izvođenje pred Međunarodni sud pojedinaca za koje se sumnja, na osnovu neoborivih dokaza, da su počinioci najbrutalnijih zločina.
Zapadni diplomata pri Un je, čak, rekao kako se „od predsednika Miloševića očekuje da saopšti kakvi su njegovi modaliteti za saradnju sa Međunarodnim sudom za ratne zločine. Mislimo da bi bilo delotvornije da on iznese uslove koji su za njega prihvatljivi, nego da mi insistiramo na nećemu što je za njega neprihvatljivo. Ovaj diplomata nastojao je da objasni cilj Međunarodnog suda pozivajući se na razmišljanja da se izvođenjem pojedinaca osumnjičenih za ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije pred Tribunal u Hagu, skida kolektivna krivica sa čitave nacije. Utvrđivanje pojedinačnih krivaca bi, takođe, doprinelo pomirenju naroda koji žive na prostorima bivše Jugoslavije.
Ocenjujući da su suđenja u Nirnbergu i u okupacionim zonama u Nemačkoj posle 1945. godine, između ostalog, pomogli vraćanju te zemlje među narode sveta, u diplomatskim krugovima pri UN za slučaj bivše Jugoslavije ocenjuje se da Tribunal deluje u uslovima u kojima nema poraženih u ratu i okupatorskih sila.
Sudije Tribunala u. Hagu treba objektivno da se odnose prema ratnim zloči-
nima, da odraze neutralni stav UN, koji ·
se ogleda na terenu u bivšoj Jugoslaviji,
poput podele humanitarne pomoći, odr-
žavanja embarga na uvoz oružja svim – sukobljenim stranama, nastojanja „plavih ”
šlemova“ kad god je moguće, da se ne priklanjaju ni jednoj od njih, objasnio je ovaj diplomata.
Pravni savetnik u misiji jedne zapad- |
ne zemlje pri UN ocenjujući da pripreme
za početak rada Suda u Hagu teku nor- -
malno, primetio je kako se deo javnosti u
SAD uzbuđuje što Sud još nije počeo da -
radi.
„Međutim, ista ta javnost se sada na slučaju O. Dž. Simpsona (slavnog ragbi- | ste koji je osumnjičen za ubistvo bivše . supruge i njenog ljubavnika), kroz direkt- –
ne TV prenose uverava kako je mukotrpan proces prikupljanja dokaznog materijala, u pojedinačnom slučaju, i u industrijalizovanoj zemlji koja je u miru, a ka-
moli u desetinama hiljada slučajeva, и | ratom zahvaćenom društvu u razvoju”, |
primetio je ovaj pravnik. „Pripreme u Hagu idu dobro. Ukoliko
bi moja zemlja zaključila da je proces Za- | stao, sigurno da bi takvo pitanje pokre- | nuli u Savetu bezbednosti. Međutim, mi ne mislimo da je to još slučaj“, tumači di- plomata zemlje-članice Saveta bezbed- |
nosti.
Tribunal će se u svom radu rukovodi- | ti, pored činjenice da li ima dovoljno do- |
kaznog materijala protiv osumnjičenog, il
time da li osoba može da bude izvedena
pred sud u Hagu.
Na primedbu da zakonodavstvo Savezne Republike Jugoslavije zabranjuje | izručivanje njenih državljana sudovima | drugih država, ovaj diplomata je podse- | tio na slučaj Libije. Libija odbija, objaš- | njava on, da izruči dva svoja građanina | okrivljena za podmetanje bombe od čije | se eksplozije srušio avion američke/ kompanije „PAN AM“ 1988. sa 270 put nika i članova posade, kao i meštane U
Lokerbiju u Škotskoj, jer joj to brane do-”
maći zakoni. No, Libija je, takođe, potpi- || snik niza međunarodnih konvencija i док |
ne postupi po njima, пајалсе зе pod Te
žimom sankcija UN". Isto DO važiti il},
za Jugoslaviju.