Борба, 25. 10. 1994., стр. 27
; Vesna Roganović
5 ако ste vi zgodan muškarac — rekla :- К mi je Liala, spisateljica čednih ljubića, kada sam stigao kod nje na
razgovor. Odneo sam Joj 93 ruže, onoliko koliko je njoj tada bilo godina. Bila je odevena kao kraljica, na svom tronu, ı Još Je delila komplimente!“ Sa
Ovako se Aldo Buzi, kultni pisac novije
_ italijanske proze. priseća susreta koji, romansiran, čini sastavni deo njegovog roma-– na „.Ljubav Je nežno crevo" (1991). U italiji još uvek bestseler, kod nas je. ne davno, objavljen u novosadskim „Svetovima“ (prevod Jasmine Tešanović) ı za kratko rasprodat. Zahvaljujući istom prevodiocu, Buzija
_ su naši čitaoci upoznali Još ranije, kroz roman „Standardni život Jednog privremenog
- trgovca hulahopkama" („DečJe novine“ Iz
_ Gornjeg Milanovca).
_ Buzija smo sreli na Sajmu knjiga u Frankfurtu, gde Je predstavio svoj noyvi roman. „Penis ı kenguri“. Ni na prvi pogled, ni kasnije, u razgovoru za „Borbu“ nije delovao ni nalik provokatoru, idolu geJ-komuna,
” čoveku koji svakim Javnim пазшрот 17421-
va skandale, slika se nag za časopise ı sl.
Jer. uz sve to Huzi је ljubazan usamljenik
(„Uvek sam. ne volim da neko diše u sobu
u kojoj spavam“), čitalac ı prevodilac istan-
čanog ukusa, obožavalac Prusta, markiza
de Sada, Bokača, Oskara Vajida, Lakloa...
Jer „klasične knjige su najmodernije
knjige“. Najviše voli svoje najsloženije ro-
mane, kakvi su „Vizantijska Delfina“, „So-
domija u telu 11“.
iza njegovog najnovijeg, buzijevskog na-
slova krije se priča o sentimentalnom puto-
vanju, koje počinje u Sidneju. Pisac koji za sebe kaže da „Sve poriče, ali se ničeg ne odriče“ ı ovog puta baca rukavicu konven-
- cijama vremena:
— To nema nikakve veze s Australijom! Ona Je retoričko sredstvo da bih ispričao priču o dva deteta koja se sreću početkom
_ pedesetih — kaže nam Buzi. Oboje postaju divlji ı zbog toga 1ћ пјрге 1хорзе 17 рого-
„dice, a potom 17 дгичуа. Рпроедаско „ја“ u romanu, uoči puta u Australiju, posećuje SVOg starog prijatelja, ı ovaj mu se požali, zato što pripovedač. koji Je ı pisac, Još nije
"napisao ni reci o njemu u svojim knjigama. „imam sidu. umreću, a ti si mi obećao roman o našem detinjstvu“, kaže, dok pisac pokušava da ga ubedi kako ne može da napiše taj roman, Jer ne može da se vraća unazad do starih patnji. Uprkos sentimentalnoj uceni, „Ja“ odbijam da to učinim. os-
ko mije pisac. On ne piše, on samo spaja reči. To je za glupe ljude, one koje zovemo nečitaoci. Kad me poredite s njim, to je kao da poredite Himalaje s brežuljkom. S tim što ja mogu biti i Himalaji i brdo. Ali Eko, koji je samo brežuljak, п кад пе može doseći Нитапаје, п кад!
"tavljam ga. napuštam Italiju, ali. odmah poмога, što se vidi već u prvim stranama TrOimana. moj duh se vraća unazad, u deTtinjstvo, ı malo-pomalo. ..ja“ počinjem da iispredam priču o čudnom detetu, koje po«гаје паткотап, родуодас, čineći sve što se !u jednom društvu smatra zlim, agresivanim... Ali. on se Još uvek bori za ljubav. ТМа samom kraju, njih dvoje, sada već ljudi. ikada se sretnu. vide jedan drugog kao u ogledalu jer su oboje, mada na različite na“сте, до5 И до iste tačke usamljenosti...
“То nije Jedini roman unutar ovog romana. “knjiga Je vrlo klaustrofobična, surova. ali je ii vrsta autoanalize, skrivene.
U kojoj meri je ova knjiga, za koju naglašavate da su =svi likovi, situacije i _ događaji izmišljen“, autobiografska? == U Italiji svi govore o toj knjizi, ali se mnogi boje da je kupe, a prikazi su jbriljantni, izuzetni, jedan koji sam uprayo пргоспао kaže da je roman sjajan. da govori JO apsolutu, ali- da uprkos blistavoj lepoti. lizaziva grčeve u stomaku... "Nije me briga, najzad. hoće li i ova knjiga dbiti uspeh ili fijasko, samo znam da sam nanapišao remek delo savremene evropske lijiterature. A Što se autobiografskog tiče, nikad nisam sautobiografičan. Knjiga je zapravo o nemomgpućnosti da se bude aiıtobiografski. ličan u
pisanju. otud u njoj mnogo digresija, diskusija o nemogućnosti „.Ja' u literaturi, Jer Za pisce Je ..ja“ uvek neko drugi. To je knjiga o ljudskom poniženju, o seksu ı o ljubavi. | to na Jedan ne-sentimentalan način. ј
Pišući o sličnim temama yi ste i prethod-
nim knjigama uzburkali puritance 1 Ка-
tolike kod kuće. Nazivaju vas drugim
Pazolinijem. Sta to znači? – Pazolini je bio katolik. što znači da mu Je skoro sve bilo dozvoljeno. Ja međutim nisam. uz to sam ı protiv crkve, protiv rimokatoličke crkve, ı protiv Pape. Ja sam protiv puritanaca, protiv fanatika. kao ı protiv vlade, kao što sam protiv svake komunitičke „crkve“. Jer Je rezultat komunističke rasprave o seksu Isti kao ı kod katolika ı crkve: nikad nisu ništa učinili za emancipaciju žene u društvu. ıli u politici, nisu se pozabavili problemom homoseksualnosti. muške ili ženske... i Dakle. kako god okrenem. problemi mi ne ginu. Jer. u italiji. svi vode dvostruki život: očaravajući danju. očaravajući noću. Pošto Ja vodim Jedan Jedini život. ja svakog minuta u danu predstavljam skandal.
Šta je to skandalozno?
– Skandalozno Je to što je za mene sve normalno. Ja ne verujem da u seksu postoji moralnost. U Italiji. ı drugim katoličkim zemljama, Jedini moral koji važi jeste šta radite u krevetu. ı s kim? Možete biti kriminalac. bankrot. ubijati, ne plaćati porez. pod uslovom da ste heteroseksualac. venčan u crkvi. Svi pričaju o porodici. čak ı Papa. da bi skrenuli pažnju sa pravih problema. Vi Iradicionalnu porodicu izvrgavate podsmehu u Vašim romanima. Da li verujete u njenu budućnost? — Postoje ı druge vrste porodrca: Jedna je rođena u modernom društvu. To ne mora biti krvna veza. Dvoje-troje ljudi koji žive
azolini je bio katolik, što znači da mu je skoro sve bilo dozvoljeno. Ja, medutim, nisam, uz to sam i protiv crkve, protiv rimokatoličke crkve, i protiv Pape
Nije me briga hoće li ova knjiga biti uspeh ili fijasko. Ja sam protiv puritanaca, protiv fanatika, protiv vlade, kao ı protiv komunističke „crkve“. Ne verujem da u seksu postoji moralnost. Zajedno sa Jugoslavijom Italija se može smatrati trećim svetom Evrope
zajedno. čak ı ako nisu u braku. Ili tri žene, ıl: dva čoveka ı Jedan pas — svi su oni neka vrsta porodice, dok su zajedno. Ja sam samac, nikad ni s kim nisam živeo, ipak, ne mislim da bi svako trebalo tako da živi. Ali, u našem modelu socijalnog ponašanja. ili si s nekim, ili sı niko. Sve Je podređeno množini: sobe u hotelu, stolovi u restoranu, vozu, Sve Je za više osoba, ı meni ne retko preostaje da Jedem sendviče, sam.
Italiji, i drugim katoličkim zemljama, jedini moral koji važi jeste šta radite u krevetu i s kim. =
I ovu knjigu potpisali ste sa Monsinjor Diabolus. Sta znači taj „Đavolji triler“ ? — To Je anagram. Ako promenite redosled slova, dobićete: Aldo Buzi. Cudno je da se baš od mog imena može napraviti takav
anagram.
Ne bavite se politikom?
— Ne, mada sam Ja veoma duboko u politici. Ali, ne pripadam nikome. Izuzev naciji i italijanskom jeziku. Prezire me levica, desnica, ı centar. Zato što u svojim romanima ukazujem na hipokriziju svih njih. Ni sa kim ne pravim kompromis. Kad bi mogli mada pretpostavljam da Je sada isuviše kasno — oni bi me ubili. Mnogi političari su dolazili, pokušavali da me kupe. Nisu uspeli. | Ja sam to Javno obznanio. Tako да Je bilo skandala! Svakoj mafiji potreban je beli cvet. da se zakiti, da sakrije svoje prljave poslove. Treba im slavni pisac. intelektualac, da ım pruži čast ı dostojanstvo. Nisam pristao na tu vrstu igre. Zato sam sam. potpuno sam. Pokušavaju stoga da me difamiraju. Cesto se sudimo. ja njih tužim, ili drugi mene. Uzvraćam udarce. U svakom slučaju. ostavljam svuda trag syoje energije. Većina Italijana. kao ı Berluskoni, nemaju osećaj za državu. Italijani žive Jednim subkulturnim standardom, u poredenju sa kulturnim standardom Nemačke. Francuske. Španije. Zajedno s JugoslaviJom. Italija se može smatrati trećim svetom Evrope.
Zašto sebe smatrate najvećim živim pi-
scem Italije? — Ne sumo Iculije! Ali. Ja sam pre svega plac. Te znači da kad pišeni. пе озугсет зе
> <
ekskliluzivmo
na tržište. Ja sam naspram sveta. Moj imidž mogao bi biti ı imidž Jednog briljantnog, vrlo mondenog čoveka, ali to je vrsta maske. Da se lakše uvučem u neprijateljski kamp. U kuću neprijatelja, ı malo špijuniram. A zatim da se vratim i izvestim šta sam video.
Da li tu masku nosite i u svojim romanima? — Ne, kada sam u literaturi, nemam maske. Dok pišem zbilja sam potpuno razgolićen. U životu, ponekad nosim maske, da bih se ubacio u izvesne krugove, klase. I zato me mnogi ljudi pozovu Jednom, ı nikad više.
Uživate u vlastitoj (stvaralačkoj) slobodi? -— Uživam u svojoj slobodi ı činjenici da sam intelektualno nezavisan. I da sam sam svoj princ. Samo zbog jezika ostajem ı dalje u Italiji. Jer, kao građanin, bio bih slobodniji ı srećniji, recimo, u Nemačkoj.
Šta mislite o Umbertu Eku, postmoderni? Bojite li se da bi vas on mogao ugroziti u slavi? — Oni su posve beskorisni. Ne, ne bojim se toga. On je možda veći bestseler od mene, ali to ništa ne znači. Eko nije pisac. To svi znaju. On ne piše, on samo spaja reči. To Je za glupe ljude, one koje zovemo ne-čitaoci. Oni ga ı ne čitaju, samo kupuju njegove knjige. Eko Je kao Agata Kristi, pisac za tržište. Ali nema status literarne vrednosti. Nadam se da bar toliko zna. Kad me poredite s njim, to Je kao da poredite Himalaje s brežuljkom. S tim što Ja mogu biti ı Himalaji ı brdo. Ali Eko, koji Je samo brežuljak, nikad ne može doseći Himalaje, nikad! Pišete li nešto novo?
— Pišem roman pod nazivom „Madre al Trubala“. To Je priča koju pripoveda Jedna devojčica. Osvrćući se na prošlost, ona svedoči o zverstvima vremena s kraja milenijuma čiji je svedok. Tekst Je inače smešten u godinu 2004, dakle u budućnost. Stil Je posve drugačiji od muoje poslednje knjige, trebalo mi je tri godine da je nap!šem ı nadam se da ću Je završiti za nekoliko meseci. Naslov Jedne od vaših najuspelijih, najpopularnijih knjiga koja govori o iluziji ljubavi je „Гјиђау je nežno crevo“. Da li yi verujete u ljubav?
— Verujem u ljubav, al: kod drugih ljudi. tako da mogu da pišem priče o tome.