Борба, 17. 11. 1994., стр. 17
АВА и УСОМЕМВАК 1994.
| ŠTA KAŽU NOVINARI auuu umu nmanimo=muzmmuunamzse nasa a –———r ET БИ те Ji ILJUB ŠĆEKIĆ, „POBJEDA“
jest sklona zabranama
r su nam prvi red galerije i pustili snimatelje da na nekoliko minuta provire u salu Em rađana. Dobili smo bitku? Ma kakvi! Ostalo je ograničenje kretanja u dijelu з зппе gdje se nalaze odaje predsjednika Vjeća građana, ostali su oni silni „dži meni“, · i se i svijest sklona zabranama koja je, kako čujem, privremeno ustuknula, ali ne у .2 5, уес što je za čitav slučaj malčice zainteresovao Mazovjetski, kaže Slavoljub Šćejohidopisništva podgoričke „Pobjede“ i dugogodišnji skupštinski izveštač. :
0 rim optimista, ali to ne znači da treba odćutati svaku usmenu zabranu. Jer, slutim nistajnji cilj, tih „odgovornih ljudi“ mogao biti da u vrijeme zasjedanja Skupštine no'Blaistanu u — kućnom pritvoru. Pa šta vide u direktnom TV prenosu, da jave onima i oito takođe vidjeli. ;
ATA MATIĆ, „POLITIKA“ e e e e »ciplinovanje novinara
usHirugi pokušaj Radomana Božovića da disciplinuje novinare, kaže Biserka Matić, ižibdišnji šef ekipe skupštinskih izveštača „Politike“. Prošle godine, uproleće, poku= sla zabrani novinarima ulazak u zgradu parlamenta, u danima kada skupštinska s usu zasedala. Rečeno nam je da će nam materijale slati u redakcije (0), pa čak par izirnismo mogli ući u zgradu Savezne skupštine. Pošto smo se pobunili, od toga se b „op, da bi od septembra naovamo bili ponovo disciplinovani nepostojećom odlu:rsepgraničenju kretanja u skupštinskom zdanju. s
iiguugim sistemima i u drugim parlamentima, novinari bi na ovakvu odluku o ogra591 kretanja reagovali napuštanjem parlamenta. A zašto mi to nismo uradili? Iz dva 1q :: prvo ne bi svi izašli iz parlamenta, i drugo, umesto onih koji bi eventualno izaš· avive redakcije bi jedva dočekale da pošalju „bolje ekipe“. Ali to je priča za drugu Frq priča o tragičnom položaju novinarstva kod nas. Gospodinu Božoviću preporu= sla razmisli kako će se Jugoslavija osloboditi medijske blokade ako on za svakog bh sa dovede po jednog policajca u civilu da ga na svakom koraku nadgleda.
08 ВОСОЕМА, „ВЕТА“ о „fako treba“
уп зе novinara u novinarsku sobu, što dalje od poyrišta skupštinskih zbivanja, sasla ı skladu sa shvatanjem informisanja koje neguje sadašnja vlast. Što manje to boraonogućstvu posredovano državnim medijima. Sasvim u stilu „Sa nama nema izne-
i "i „Tako treba“, kaže Julija Bogoeva, urednik Novinske agencije Beta i dugogo“quzupštinski izveštač. Očuvanje slobode, pa i slobode kretanja u Skupštini, zavisi » bopd spremnosti samih novinara da se jedinstveno bore za nesmetano obavljanje
„slala, odnosno za pravo građana da budu blagovremeno, istinito i svestrano infor-
ог
ђ
dpogotovo o radu Skupštine i Vlade, koje skupo plaćaju. tivnom, kaže Bogoeva, mogu završiti kod kuće ili u redakcijama uz TV Srbije, da VE distance prate rad parlamenta, i to bez opadanja maltera i zapitkivanja posla-
Isimitalih Vrlo Važnih Ličnosti koje su time samo zamajavali, zbog čega Savezna
ilssali, a predsednik Veća je odgovoo» on taj. Na opaske poslanika da je Pluka protiv Poslovnika, Božović je sla se Veće izjasni da li je on pre= jj akt. U već poznatom maniru vesielasačke mašine, Veće je odlučilo vebv predsednik ne krši poslovnik... | ovwo liči na ono što je Božović rekao | imei jednom poslaniku ovih dana: |si * izjasni 70 poslanika da je zemlja — mita — onda je ona četvrtasta“.
) M li će se ubuduće sankcije prema :miima ublažavati, trebalo bi uskoro
ad are na Milošebića. Pokazalo
20% kesovopoljskog srpskog pokreta "Što, usput, za socijaliste nije uobiпзфатиг. јијтоветик Згбује зе, гако — роугћ тизеттес шпа zbog blokade prekodrinPi, pritisaka iz sveta da u interesu 7 адапја sankcija prizna BiH i (8 и аупојеузкип granicama (čime
je) i otpora revoltiranih ekstrem-
— našao pred još jednom velikom ı ' komplikovanom dilemom: kako а а да ти ta reakcija ne stvori noilike. Ulaženje u direktnu konfronı Bulatovićem, Ristićem, Budimi„ Trajkovićem i Šolevićem u ovom svim izvesno, vodilo bi daljoj des(iji srpskog političkog prostora i OJO iziskivalo upotrebu represivnog :gs 5p aparata. To bi, po opštem mišljeolsvWalo novi revolt ionako razočaraaolikog stanovništva na Kosovu, oh510 Mi ofanzivu srpske nacionalne opoеп ил аппор krila Srpske pravoslavB 4, a zasigurno da bi dodatno pokovolslelove vojnog vrha koji još nisu 5| sDda je Milošević ispravno postupio
зао да је odustao od stvaranja Ve-.
'onalističkih krugova u sopstvenoj .
mia, eto, nije uspela da donese sve zakone koje nije uspela da donese.
da odluči Administrativna komisija. Naime, Milisav Milenković je u pomenutom razgovoru sa novinarima rekao da se priprema odluka o uslovima za rad predstavnika sredstava informisanja (to se inače najavljuje već dve ој koja bi vrlo brzo trebalo da ugleda svetlost dana. Hoće li i ta odluka biti napisana prepoznatljivim „rukopisom“ Radomana Božovića ili nekog drugog, sklonijeg poštovanju Ustava i Poslovnika — ostaje da se vidi. (Sutra: aje su iskustva u stranim parlamentima). što se javno i tako drastično distancirao od Karadžića i Mladića. Imajući sve to u vidu, varijanta oštrog sučeljavanja sa obnovljenim nacionalizmom na Kosovu u ovom trenutku nije mnogo verovatna.
Nacionalistićčka prizma
No i druga, prvoj suprotstavljena, varijanta — Miloševićevo prilagođavanje i izvesno priključivanje zahtevima svojih dojučerašnjih saveznika i saboraca za „antibirokratsku i nacionalnu stvar“ iz Kosova Polja — povlači za sobom mnoge rizike. Pristajanje, makar i uopšteno, globalno i taktičko, značilo,bi umnogome relativiziranje a možda čak i odustajanje od gromoglasne promovisane mirotvorne politike. Po svom sadržaju kosovopoljska peticija nastoji da se kosovsko pitanje posmatra gotovo isključivo kroz prizmu rešavanja srpskog nacionalnog pitanja, što je objektivno vodilo daljoj marginalizaciji većinskog albanskog stanovništva i stvorilo još dublji, verovatno nepremostiv jaz između Srba i Albanaca na Kosovu, i njihovu getoizaciju. Zahtevi za masovnijom kolonizacijom Kosova, i promovisanjem novokomponovanog (bosanskog) principa „zajedničkog života jednih pored drugih“, ц 05novi znači podsticanje i održavanje međunacionalne napetosti, netrpeljivosti i podozrivosti, a u takvoj atmosferi teško da bi bili zadovoljni i Srbi i Albanci. Podleganje osnovnom tonu kosovopoljskih ambicija moglo bi dugoročno da ima dva ishoda: oružani sukob ili podela Kosova. U ovom času, čini se, teško je poverovati da bi se srpska vlast opredelila za bilo koju od ove dve opcije.
(Nastavlja se)
ŠTA O INICIJATIVI UGS „ NEZAVISNOST" O OBEŠTEĆENJU RADNIČKIH PLATA MISLE EKONOM!STI, SINDIKALCI, DIREKTORI PREDUZEĆA
Zakon o revalorizaciji je refrogradan proces
Bojan Dimitrijević: Zakonom o reviziji oštećeni su radnici-akcionari, ali su veliki i društveni troškovi zbog poništavanja privatizacije e Snežana Pavlović: Ako to već predlaže, sindikat bi trebalo da zahteva generalno rešenje za sve zaposlene, a ne samo za one koji rade u proizvodnji
Predlog Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“ da se, vrednost radničkog rada revalorizuje na sličan način kao otkupljeni društveni kapital (na predlog Zakona o revalorizaciji) izazvao je najviše radoznalosti upravo među radnicima. Oni ocenjuju da je sindikalna inicijativa suštinski pravedna, mada retko ko od njih, kako je to.nedavno rekao jedan liуас 17 IMT, veruje da je moguće „ponovo vrednovati naše mizerne zarade iz minule inflacione godine, kada smo radili za jedva desetak maraka“. „Pošto nemam te pare za kupovinu stvarno, objektivno, vrednovanih deonica, jer sumnjam da bi se imovina mog preduzeća mogla prodati nama koji smo goli ko crkveni miševi, više bih voleo da neki pravi kapitalista kupi preduzeće, u njega uloži pare
JJ
i stvarno dobro plati radnički rad“, kaže pomenuti livac.
Privatizacija, ali radikalna
Predlog „Nezavisnosti“, po rečima Bojana Dimitrijevića, predsednika ekonomskog odbora DSS, može se dvostruko tumačiti:
— On, kao prvo, traži operacionalizaciju u stručno-tehničkom smislu, a može se tumačiti i u jendom ironičnom kontekstu. Zakon o revalorizaciji društvenog kapitala, zapravo, uništava efekte privatizacije. Smatram da bi bila bolja bilo kakva privatizacija nego vraćanje na društvenu svojinu koju smo donedavno imali. Zakon o revalorizaciji je retrogradan proces. Imao bi smisla samo ako bi po ispravljanju negativnosti privatizacije usledila jedna stvarno radikalna privatizacija. Po Dimitrijevićevom mišljenju revalorizacijom угедnosti otkupljenog društvenog kapitala desilo se ono što je levo krilo SPS zapravo i želelo: poništavanje privatizacije.
— Pitam se da li je ovaj
listom -
sindikalni zahtev, u stvari, zahtev za preraspodelu društvenog proizvoda. Da li je privatizacijom učinjena uistinu tolika nepravda?Dobar deo akcija kupili su radnici, a niko od njih, pa ni direktori koji su akcionari, nije uzeo ni dinara dividende! Ako se privatizacija i poništi, moć direktora i mogućnosti za njihove zloupotrebe neće se smanjiti. Tačno je da je radničko akcionarstvo manje efikasno od drugih oblika akcionarstva, ali je ipak efikasnije od društvene svojine.
Smatram da su ovim zako-
nom o reviziji oštećeni radnici-akcionari, ali su veliki i društveni troškovi zbog poništavanja privatizacije, OCCnjuje gospodin Dimitrijević. „Borbin“ sagovornik pritom pominje primere Poljske i Mađarske, dodajući da su ove dve zemlje, našavši se
pred istim problemom, odustale od privatizacije
— Istina, radnici su u pravu kad tvrde da je u vreme hiperinflacije došlo. do ogromne preraspodele društvenog bogatstva, a hiperinflacija je zato i proizvedena. Mnogo veće zloupotrebe vršene su kroz korišćenje primarne emisije, i kroz mogućnost da direktori koji su dinare pretvarali u devize, njima neograničeno i raspolažu. Trebalo bi da inspektori NBJ i finansijska policija prvo preispitaju te zloupotrebe. Uostalom, kad je o ovakvim vrstama zloupotrebe reč, moguće je iznaći rešenja Oporezivanjem kapitalnog dobitka i bez poništavanja privatizacije, procenjuje DimitrijeVić. Михпо је депегшпо rešenje
Ovaj ekonomista smatra da bi imalo smisla i da bi bilo lako da onaj deo novca koji su radnici uplaćivali na ime otkupa deonica bude revalorizovan i vraćen. Ipak, ceni da je znatno teže vratiti taj novac onima kojima je uzet, a
to su, pre svega, radnici, penzioneri, nezaposleni...
— Teško je to učiniti, kaže Dimitrijević jer se taj novac, najvećim delom nalazi na privatnim računima manjeg broja ljudi. Istorijsko iskustvo — setite se zemalja Latinske Amerike, Filipina ili Irana — uči nas da taj oteti novac nije nimalo lako vratiti. Za početak, prvi uslov da se takva šansa dobije jeste promena režima koji je sve ovo i proizveo.
Po oceni Snežane Pavlović, savetnika direktora republičke Agencije za procenu vrednosti društvenog kapitala, ovakav zahtev je prilično пегаупоргауап, „јег за пјите ne bi mogli da izađu zaposleni u društvenim delatnostima“. — Ravnopravno bi bilo ako bi se ta inicijativa mogla
primeniti na sve kategorije zaposlenih. Zato: bi sindikat trebalo da predloži jedno generalno rešenje za sve Zaposlene, a ne samo one koji rade u proizvodnji, veli gospođa Pavlović.
Po rečima naše sagovornice, nevolja je u tome što se u igru sa transformacijom SVOjine uvlače i oni koji na to nisu spremni ili je ne žele.
— Kolektivne _ ugovore potpisala su preduzeća svih oblika svojine, pa se događa da se kroz deoničarstvo u mešovita preduzeća sad uvlače i društvena. Onda, to više nisu društvena preduzeća. Zakon, uostalom, daje slobodu da preduzeća izaberu kad i kako i sa kojim delom svojine da idu u transformaciju, a mnoga društvena preduzeća žele to i da ostanu. Čini se da preduzeća koja su lošije poslovala pre žele da krenu u privatizaciju, a to nije stav ni u jednom zakonodavstvu zemalja koje su krenule tim putem, poručuje na kraju gospođa Pavlović.
Gordana Đukić