Борба, 05. 12. 1994., стр. 21

_ ВОКВА РОМЕРЕШАК 5. ОЕСЕМВАК 1994.

BEOGRADSKA PREMIJERA BALETA „GRK ZORBA“ U SAVA CENTRU

Teodorakis pred

Pred više od tri i po hiljade posetilaca, preksinoć je u Velikoj dvorani Sava centra izvedena beogradska premijera. baleta „Grk Zorba“. Autor dela, grčki kompozitor Mikis Teodorakis, kao specijalni gost ovog projekta (ostvarenog u koprodukciji Velike scene Srpskog narodnog pozorišta — SNP u Novom Sadu i Sava centra u Beogradu) našao se među publikom ovog spektakla. Pozdravljen je burnim ovacijama, a veliki aplauz dobio je i ansambl sa kojim se publika, inače, stopila u završnoj sceni Zorbinog plesa sirtakija. Uz kompletan Orkestar, Hor i soliste Opere i Baleta SNP (di-

rigent Imre Toplak), u predstavi _ „Grk Zorba“ naslovni lik Aleksi__sa Zorbasa igrao je Viktor Litvi-

nov (Ukrajina), mladu udovicu

RMuzenje EPS — preko Zorbe

Beogradsku izvedbu „Grka Zorbe“ morao je, na žalost, da začini svojevrstan skandal, usled koJeg su ı čitaoci „Borbe“ uskraćeni za fotografiju detalja Iz predstave. Najpre je početak izvođenja kasnio, jer je koncert-majstor u ime Orkestra odbio da počne da svira dok se ne uklone mnogobrojne televizijske kamere. Spor je, prema neproverenim infor-

Marinu Oksana Storožuk Vlalukin, prvakinja Baleta SNP, Madam Otrans Gordana Simić (Balet Narodnog pozorišta u Beogradu), pisca Pavlosa Konstantin Tešea (Bukurešt, Beograd), solo ženski glas bila je. Violeta Srećković, prvak Opere SNP.. Umetnički konsultant u redakci„ji libreta i u režijskoj postavci projekta bio je takođe gost iz Atine Serž Vafiadis, a koreograf Krunislav Simić (Beograd). Uz sve njih na sceni je bilo i AKUĐ „Sonja Marinković“. Inače, па prekjučerašnjoj konferenciji za štampu, sam autor je rekao da postavka Grka

Zorbe SNP iz Novog Sada ima.

ambiciju da izađe u svet i stoga će — kazao je dalje Teodorakis — morati da bude još dorađivana i podignuta na viši umetnički

nivo. Teodorakis je izrazio blago ·

macijama, izbio pošto se ISpostavilo da ekipa Televizije „Politika“ ima nameru da snima celu predstavu, što nije bilo ugovoreno. Međutim, organizator ili ko već odlučio je da istera iz sale sve snimatelje, pa i one koji su trebalo da snime koji minut za pokrivanje vesti o spektakularnom kulturnom događaju.

Ali, ni to nije sve. Nakon nekoliko minuta „šut karte“ su do-

nezadovoljstvo

scenografijom koja je insistirala na stvaranju što vernije lokalne atmosfere. Prema njegovom mišljenju, ovaj

svog dela

bili i svi foto-reporteri. Upućeni u ovaj nemili događaj, očekivali su da će u Jutarnjem programu narednog dana RTS objasniti gledaocima zašto su i kako su onemogućeni da vide insert iz predstave. Umesto takvog objašnjenja, videli su gradonačelnika Čovića koji je u pauzi napustio Sava centar i skoknuo do Elektrodistribucije da još jednom na-

Dalet bi mogao da se igra i na sceni bez dekora i tada bi njegova univerzalna dramatika bila izrazitija. R.K.

ruži EPS (koji to, svakako, zaslužuje) zbog „mraka“ u glavnom gradu. Kako rekoše na RTS, kulturni „megadogađaj imao Je, eto, bizaran epilog. Tako mi svoje interne probleme sa monopolistima rešavamo pomalo i na račun uvaženog gosta iz Grčke koji s tim, stvarno, ne bi trebalo da ima bilo šta. : B. Kupres

DANI“

KAKO SE ORGANIZUJE KULTURA — VRANJSKI „BORINI POZORIŠNI

Vernost ansambiu |

Ovih dana u Vranju je upravo završena pozorišna manifestacija koja ne samo da Vranjancima, više od decenije, svake jeseni ponudi kvalitetnu pozorišnu smotru, nego je, po načinu organizovanja i finansiranja, veoma podučna za organizovanje pozorišnog života u pojedinim gradovima u unutrašnjosti.

Vranjski „Borini pozorišni dani” su verovatno naše najduža pozorišna smotra, no, a što se konkretnih materijalnih ulaganja tiče, i najjeftinija. Smotra traje i bezmalo cele jeseni, čitavog oktobra i novembra, i na njoj Vranjanci, uz predstave profesionalnih pozorišta iz Beograd, Niša, Kruševca, Leskovca pogledaju i veći broj amaterskih pozorišnih predstava koje, po kvalitetu, mnogo ne zaostaju za

profesionalcima. One najbolje

već su se ogledale na pojedinim festivalima sa profesionalnim ansamblima, pa čak i pokupile

više nagrada na tim smotrama. Tu spada i nekoliko predstava pozorišta „Bora Stanković“ iz Vranja, koje je već par godina sa punim pokrićem (mislimo na kvalitet) izbrisalo iz svog zaglavlja reč amatersko. No, vranjski pozorištanci nisu samo viđeniji učesnici ove smotre, oni su njena „duša i telo“, prilježni kulturni poslenici koji od prvih dana na sebe preuzimaju ne samo kompletnu organizaciju, nego i omogućavaju da se ona odvija pod izuzetno povoljnim materijalnim aranžmanima.

Razloge višedecenijskog uspešnog prisustva pozorišta „Bora Stanković“ treba tražiti i u

stalnosti i iskustvu glumačkog”

ansambla. Na primer, spiskom uloga koje je odigravao prvak ovog teatra Dragan Stanković (upravo je u toku smotre proslavio dvadeset godina umetničkog rada) teško da se može podičiti koji glumac profesionalnih pozorišta iz unutrašnjosti.

KNJIGA MILOSAVA — BUCE MIRKOVIĆA O 29 VELIKANA POZORISNE SCENE

2 Velike reći za veliku decu

Jedni pored drugih, u istim ulogama, našli su se Raša Plaović, Ljubiša Jovanović, Milivoje Živanović, Miodrag Petrović, Viktor Starčić, Blaženka Katalinić, Mira Banjac, Ljubica Ravasi, Miša Janketić, Zoran Radmilović i niz poznatih i velikih glumaca o kojima je pisao Milosav — Buca Mirković u svojoj knjizi „Glumci velika deca“. Knjiga je sačinjena na osnovu njegovog višedecenijskog pisanja pozorišnih kritika i ispevavanja portreta glumaca, pri čemu je Mirković, po „svom ukusu izdvojioo 29 imena prve lige našeg glumišta“. Mladi čitaoci teško da su i čuli za neka od nezaobilaznih imena pozorišnog života u Srbiji i Beogradu i zbog toga je ova knjiga, pre svega, svedočanstvo jednog vremena. Ona je slika jednog načina igre, i osvojenog glumačkog iskustva i njom Mirković dopunjava mozaik naše pozorišne tra-

dicije.

ита дагалаја peh: mac Dragan Sfanković na ovoje-

Izdvajajući iz ove večeri Stankovićevog Gazda Marka iz „Nečiste krvi“, Gazda Jevrema iz „Devojke modre kose“ i Bore Stankovića iz „Uvele ruže“, želimo samo da podvučemo ono što čini glumački habitus ovog umetnika. To su likovi stamenih ljudi ovog podneblja, markantnih pojavom i životnom snagom, ali iznutra tananin i ranjivih, koji tek jednog trenutka dozvole, samo damarom ili krikom, da na svetlo hrupi ta strašna unutršnja drama.

| Milutin Misic

Verovatno zbog svog kamijevskog shvatanja glume kao umetnosti koja traje samo dok je glumac na sceni, Mirković o velikim glumcima govori nadahnuto sa velikim uzbuljenjem. Njegove analize su drge, opširne i iscrpne a ocene koje daje svojim junacima uglavnom su uopštene: nezaboravno, bogato, neoponovljivo... Takav jezik u' sebi krije opasnost da bude neodoljiv i nejasan. Mirković je naime, pomalo poetski raspoložen na uštrb „objektivnosti“ jednog hroničara.

Napomenimo na kraju, da je ovo prva knjiga, izašla u izdanju „Prosvete“ i Muzeja pozorišne umetnosti i da Mirković priprema njen nastavak.

Ž. JOVANOVIĆ

U ZAJECARU OTVORENA IZLOŽBA RIMSKI CARSKI GRADOVI О сате istorije Posle Sremske Mitrovice i Niša, u Zaječaru — trećem „carskom gradu“, u okviru velikog projekta SANU, otvorena je izložba Rimski carski gradovi u Srbiji. U Narodnom muzeju izložbu je, pred velikim brojem posetilaca, krajem prošle nedelje otvorio akademik prof. dr. Dragoslav Srejović, potpredsednik SANU, koji je najzaslužniji za otkrića u istraživanju Romulijane, сагskog grada rimskog imperatora Gaj Galerija Maksimilijana.

=— Na ovim prostorima su, pre 17 vekova, udarali damari svetske istorije i ova teritorija se nalazila u središtu civilizovanog sveta. Na ovim terenima su se ređali ljudi koji su odlučivali o sudbini sveta. Cilj izložbe je da nam pokaže da smo u prošlosti bili, uostalom kao i.danas, vezani za srž civilizovane Evrope i da se nalazimo u njenom središtu — rekao je akademik Srejović. Izložba će trajati do kraja godine. Na njoj se nalaze najvredniji eksponati pronađeni u Naisu, Sirmijumu i Romuilijani. Interesantno je da je na, kao eksponat, na izložbu došao i izuzetno vredan i atraktivan mozaik „Lovci sa panterima i lavovima“, ili „Venator“, koga je političko rukovodstvo ŽZaječara, 1961. godine poklonilo J. B. Titu, i koji je sada vlasništvo muzeja „25. maj“ u Beogradu oko kojeg se digla velika prašina među Zaječarcima — sa dilemom da li mozaik vratiti ili ne.

D. Vitomirović

VLADIMIR KRAJNJEV {KLAVIR} | „PRO MUSICA" NA KOLARCU

Muzička lakrdija

Koliko god se kamerni ansambl „Pro musica“, uz posredovanje umetničke agencije „Belart“, potrudio da svojom umetničko—izvođačkom ponudom opravda naziv novoustanovljenog ciklusa koncerata „Muzički velikani“, toliko je sopstvenim učešćem na tim istim koncertima naslov ovog ciklusa u potpunosti omalovažio. Najsvežiji primer za to je poslednji koncert „Pro musice“ (pod upravom šefa—dirigenta Dejana Savića) na kome je kao solista nastupio ruski pijanista Vladimir Krajnjev.

Već od prvih taktova Tajčevićevog Divertimenta u D— duru, postalo je jasno da ime ovog ansambla nije nikakva preporuka za odlazak na njihov koncert (osim ako ste umesto profesionalnog umetničkog ansambla odista želeli da čujete dobrovoljce društva ljubitelja muzike). Interpretacija Tajčevićeve trostavačne partiture, bez gotovo ijednog precizno odsviranog tona, ponižavala je publika iz takta u takt. Ova muzička lakrdija, koja se nastavila i u Šostakovičevom prvom klavirskom koncertu, poništila je i samu umetničku etiku prerastavši tako muzički skandal. Tragikomično su izgledali ljudi na sceni (jer to je zaista bila scena, a ne podijum): beživotni svirači ispred kojih je patetično mahao njihov dirigent i Vladimir Krajnjev, koji ih, naslonjen na poklopac od klavira, u čudu posmatra. Solista, zapanjen i nemotivisan, odavao je

PRED SUTRAŠNJU IZLOŽBU

utisak čoveka koji se strahovito” žuri da odsvira svoje i pobegne glavom bez obzira (u trenutku se činilo da će to i uraditi usred koncerta). Namera Karjnjeva da što pre okonča ovo mučenje najočiglednija je bila u furioznom tempu finala, koji je sve više i više ubrzavao, ne obazirući se na orkestar (ionako su retko kad u isto vreme bili u istom taktu).

Izgleda da čak ni članovi „Pro musice“, sada pojačani sekcijom duvača, nisu mogli da ostanu ravnodušni pred božanstvenim tonovima Mocartovog: C— Oıol klavirskog koncerta, pa su učinili očigledan napor da ovo delo odsviraju koliko toliko pristojno. Solistička deonica je izvođena tehnički precizno (čak i suviše), tamnim i toliko prigušenim tonom da smo imali utisak (pogotovo u drugom stavu) da sve svira pod levim pedalom. Problem sa usaglašavanjem tempa nastavio se i u intepretaciji OVOE dela, a naročito u poslednjem stavu (Allegretto) koji je zvučao moderato i u izrazu i u tempu, pa je bilo primetno suzdržavanje soliste da ne „odleti“.

Ostaje pitanje da li su ovacije publike bile izraz krajnje muzičke nekulture ili iskrenog izvinjenja gostu iz Rusije zbog, najblaže rečeno, nevaspitanog odnosa dirigenta Dejana Savića i članova ansambla „Pro musica“ prema onome što rade.

Miaja Smiljanić

Dva veka Rajiceve „Istorije“

Pred sutrašnje otvaranje izložbe pod nazivom „Dvesta godina Istorije Jovana Rajića“, sutra u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“ (Bulevar revolucije 71), danas će se u ovoj Biblioteci u 10.30 sati govoriti o tom kapitalnom delu.

— Postavku će, inače, sutra u istom prostoru u 13 sati otvoriti Nada Popović Perišić, ministar za kulturu u Vladi Republike Srbije.